Rasprava o nadzoru gra\u0111ana u sklopu epidemiolo\u0161kih mjera suzbijanja pandemije uglavnom se zasniva na apstraktno shva\u0107enim gra\u0111anskim slobodama. Pritom pozicije protivnika nadzora variraju ovisno u stupnju povjerenja u dr\u017eavu. Ima onih koji odbacuju bilo kakav nadzor, \u010dak i kao nu\u017ean dio zdravstvene politike. Naprosto smatraju da su osobne slobode iznad kolektivnog zdravlja. Oni manje ideolo\u0161ki rigidni smatraju da je nadzor potreban kao dio epidemiolo\u0161kih mjera, ali da se tu ipak prvenstveno radi o tome da dr\u017eavni aparat koristi epidemiolo\u0161ku situaciju da oja\u010da kapacitete nadzora.<\/p>\n\n\n\n
Nije nimalo sporno da pojedine dr\u017eave koriste trenutnu situaciju i bildaju represivne i nadzorne mjere bez epidemiolo\u0161kog opravdanja. Kao \u0161to je ispravna i bojazan da bi nadzor i ograni\u010davanje gra\u0111anskih sloboda mogli “pre\u017eivjeti” pandemiju i postati standardan dio represivnog repertoara. No, nije ba\u0161 odr\u017eiva teza po kojoj se radilo o nekakvom potezu s predumi\u0161ljajem. Kako bi se onda objasnila \u010dinjenica da je veliki broj zapadnih dr\u017eava odmahivao rukom na upozorenja iz Kine i nastavio u relaksiraju\u0107em modu dok nije buknulo? Prije \u0107e biti da se radilo o svojevrsnom hladnoratovskom refleksu kojim se slu\u017ee i oni koji danas optu\u017euju dr\u017eave za pretjeran nadzor.<\/p>\n\n\n\n
Naime, zapadne vlade i mediji su kineski rigorozan pristup suzbijanju \u0161irenja virusa tretirali kao dio “komunisti\u010dkog” folklora. Tako se oni ionako pona\u0161aju, ograni\u010davanje gra\u0111anskih sloboda je stara komunisti\u010dka i orijentalna zabava. No, onda se pandemija pro\u0161irila i epidemiolozi su po\u010deli savjetovati zapadne vlade da prionu sli\u010dnim mjerama kao i Kina. U tom trenutku je uvjerljivost optu\u017ebi za totalitarni nadzor nu\u017eno morala oslabjeti. Vrlo brzo se prona\u0161lo ne\u0161to drugo iz hladnoratovskog arsenala. Kineske su vlasti optu\u017eene za zata\u0161kavanje virusa, skrivanje ozbiljnosti situacije i laganje o broju zara\u017eenih i mrtvih. Pored toga \u0161to se i britanske vlasti danas suo\u010davaju s istim optu\u017ebama, frapira potpuni izostanak brige za konzistentnost. Ju\u010der se Kineze prozivalo da pretjeruju, a danas ih se proziva da nisu upozorili na vrijeme.<\/p>\n\n\n\n
Kinezi su ideolo\u0161ki alat u rukama i onih koji zapadne dr\u017eave optu\u017euju za poja\u010dani nadzor i represiju. Ili ih barem upozoravaju da ne idu toliko daleko. Naime, oni nadzor i represiju shva\u0107aju vrlo ograni\u010deno. Nadzor i represiju mo\u017ee vr\u0161iti samo dr\u017eava i to je onda “komunizam”. To su onda Kinezi. Nitko ne spori autoritarnost kineske dr\u017eave i nitko normalan ju ne zaziva kao model, ali nikome od njih ne pada na pamet da se nadzor i represija odvijaju i na radnim mjestima. Da, kako dobra stara izreka ka\u017ee, demokracija zavr\u0161ava na vratima tvornice. Ali, ono \u0161to netko vidi kao nadzor nad radnicima netko drugi vidi kao poduzetni\u010dku slobodu. Nitko radnika ne prisiljava da radi, svojom voljom je potpisao ugovor o radu. To \u0161to bi ina\u010de umro od gladi da ne radi nije problem kapitalizma ve\u0107 univerzalni antropolo\u0161ki okvir: tko radi ne boji se gladi. <\/p>\n\n\n\n
Ali \u0161to je najva\u017enije – i za vlasti i za kriti\u010dare – mi na Zapadu imamo privatne firme koje provode nadzor i kojima ljudi svojevoljno daju svoje podatke. Tako da tu ni\u010dega spornog nema. Mnogi ve\u0107 upozoravaju da nije isto \u0161pijunira li te dr\u017eava ili Google. Na Googleovu ponudu si pristao, na dr\u017eavnu nisi. Pitanje za\u0161to je Google u privatnom vlasni\u0161tvu iako njegovu efikasnost omogu\u0107ujemo svi koji ga koristimo ne postavlja se u ozbiljnim krugovima. Pa \u010dak ni pitanje o tome za\u0161to ne pla\u0107a porez. S obzirom na takav status velikih tehnolo\u0161kih kompanija vlade mogu prionuti svojevrsnom “tech washingu” pri uvo\u0111enju novih represivnih mjera. Ameri\u010dke su vlasti ve\u0107 u kontaktu s Facebookom i Googleom oko razvoja pandemijske tehnologije pra\u0107enja. <\/p>\n\n\n\n
I tu prijeti ve\u0107a opasnost “pre\u017eivljavanja” mjera nakon pandemije nego u tome \u0161to se vlast “osladila”. Naime, velike tehnolo\u0161ke kompanije \u0107e imati izravan interes da se nadzor nastavi jer im donosi profit. A ako ih se poku\u0161a regulirati, fiskalno i politi\u010dki, odgovorit \u0107e<\/a> vjerojatno sasvim hladno, kao \u0161to je zgodno predvidio JS Tan u Tribune Magazine: “Ako nas regulirate ne\u0107emo se mo\u0107i brinuti za zdravlje i sigurnost svih ljudi na svijetu.” Sli\u010dno kao \u0161to se danas Amazon, zbog rasta potra\u017enje za dostavom, predstavlja kao novi Crveni kri\u017e. Osim na globalnoj politi\u010dkoj razini, prijeti nam rast nadzora i represije i na mikro razini poduze\u0107a.<\/p>\n\n\n\n