Mjere socijalnog distanciranja, novi re\u017eimi rada, gubici poslova: svi ti faktori pomalo mijenjaju osje\u0107aj i tretman vremena na raspolaganju. Me\u0111utim, i dalje ostaje ista pouka: svijest o kona\u010dnosti vremena na raspolaganju je ono \u0161to \u017eivotu daje smisao. Bez te svijesti pitanje o brizi za druge ne bi se moglo ni postaviti.<\/p>\n\n\n\n
Puno se toga u kratkom roku promijenilo uslijed teku\u0107e COVID-19 pandemije \u2014 izme\u0111u ostalog, recimo, i konvencionalan osje\u0107aj vremena, kao da je preko no\u0107i napravljen historijski korak unatrag duga\u010dak barem 150 godina. Uostalom, jedan od glavnih razloga za\u0161to su sve promjene proiza\u0161le iz urbanizacije i industrijalizacije u devetnaestostoljetnom dru\u0161tvenom \u017eivotu simultano do\u017eivljavane kao \u201cnepovratne\u201d le\u017eao je u odmicanju mjerljivog vremena od prirodne logike dana i no\u0107i i godi\u0161njih doba. Natalo\u017eeno, primjerice, u modernom kolektivnom radu, vrijeme je segmentirano, podijeljeno u uzastopne jedinice i pretvoreno u ne\u0161to \u0161to je mogu\u0107e krajnje precizno mjeriti, ne\u0161to oko \u010dega se mo\u017ee pregovarati, ne\u0161to oko \u010dega se isplati boriti i ne\u0161to \u0161to je na kraju krajeva mogu\u0107e tro\u0161iti na ovaj ili onaj na\u010din. Koncept prekovremenog rada ili neradnog vikenda prije 19. stolje\u0107a mo\u017eete tra\u017eiti do sutra, vremena sada, barem neki, ionako imaju dovoljno. <\/p>\n\n\n\n
Pa kao prili\u010dno zahvalna ulazna to\u010dka u sve \u0161to se s osje\u0107ajem vremena doga\u0111a u posljednje vrijeme mogu poslu\u017eiti napori dobrog dijela medijske industrije u proizvodnji sadr\u017eaja u okolnostima koje istom tipu proizvodnje nisu imalo naklonjene, odnosno koje neke njezine proizvode \u010dine jo\u0161 uniformiranijim nego \u0161to je to ina\u010de slu\u010daj. Osim hipertrofije jednog specifi\u010dnog knji\u017eevnog \u017eanra (tko bi ikada rekao da \u0107e dnevnik, na\u017ealost, izvesti ovakav <\/a>comeback<\/a><\/em>?<\/a>), proizvodnjom dominira kombinacija neke vrste vremeplovno-savjetni\u010dkog sadr\u017eaja. U prvom slu\u010daju, posrijedi je uglavnom obljetni\u010darsko prisje\u0107anje na ovo ili ono \u2014 prije svega, iz o\u010diglednih razloga, u sportskim rubrikama<\/a> \u2014 ili odra\u0111ivanje sektorskih inventura u formatu kra\u0107ih i du\u017eih lista. <\/p>\n\n\n\n Drugi je slu\u010daj, me\u0111utim, interesantniji. Konkurencija je \u017eestoka. O\u010dekivano, ono \u0161to se u cijeloj pri\u010di pre\u0161u\u0107uje je pretpostavljena klasna simetrija na oba kraja medijskog komunikacijskog kanala, odnosno klasna kompozicija proizvodnog i potro\u0161a\u010dkog bloka istog sadr\u017eaja, \u0161to je primjedba koja u samom izlaganju ne mora nu\u017eno imati posebnu te\u017einu. Jer, priroda pomaka zapravo je dvostruka \u2014 s jedne strane, vrijeme je ponovno postalo apstraktno (\u201csvaki dan je isti\u201d), s druge, vrijeme je \u201crazvu\u010deno\u201d, stvorio se \u201cvi\u0161ak\u201d kojeg nekako (\u201ckako<\/a>?\u201d) valja potro\u0161iti. Sve ovo, dakle, trebalo bi podrazumijevati u najgorem slu\u010daju barem minimalnu dozu ukusa kada je rije\u010d o socijalnoj osjetljivosti. \u0160to je to\u010dno posrijedi? Onima koji imaju tu sre\u0107u da pla\u0107u jo\u0161 uvijek primaju prodaju\u0107i vlastitu radnu snagu iz vlastitog doma zapravo najte\u017ee i opravdano pada suspenzija velike ve\u0107ina rituala modernog \u017eivota. Zgodna potvrda toga jo\u0161 je jedna medijska forma koju je iznjedrila trenutna situacija, a koja, po prilici, nastaje tako da se redakcijski fotograf u rano jutro ili kasno nave\u010der po\u0161alje na teren kako \u010ditatelji ne bi ostala zakinuti za prizore praznog grada<\/a>. Drugim rije\u010dima, i grad je preko no\u0107i postao predmetom nostalgije i estetizacije \u2014 bez ljudi, bez turista, bez javnog prijevoza, bez \u017eivota. \u010cinjenica da je netko u urbanoj scenografiji tog tipa svejedno sposoban prepoznati i neku vrstu \u201cljepote\u201d, dovoljno govori o tome gdje se trenutno nalazimo. <\/p>\n\n\n\n Uglavnom, kada grad nije opcija, vrijeme se nekako mora tro\u0161iti kod ku\u0107e. Osim virusa, potrebno je pobijediti i \u201cdosadu\u201d. Na primjer, sve skupa je daleko od idealnog, jasno, ali okolnosti su barem napokon povoljne da svome tijelu pru\u017eite pa\u017enju koje va\u0161e tijelo zaslu\u017euje<\/a>. Jednom kada ste to obavili, svome tijelu mo\u017eete pru\u017eiti i pa\u017enju koje va\u0161e tijelo ne zaslu\u017euje, ali to se na svu sre\u0107u mo\u017ee odraditi u strogo selektivnom re\u017eimu \u2014 \u0161to, naime, piti u izolaciji?<\/a> Tako\u0111er, tu su i nepregledne liste na koje kulturni potro\u0161a\u010di, sada s neo\u010dekivanim vi\u0161kom vremena na raspolaganju, mogu baciti o\u010di i u\u0161i u slu\u010daju da sami nisu posve sigurni kako poslo\u017eiti prioritete \u2014 \u0161to prvo pro\u010ditati, poslu\u0161ati i pogledati?<\/a> Da sve skupa ne bi ostalo razbacano u ina\u010de udaljenim virtualnim kutevima suvremenog tipskog portalskog dizajna, ba\u0161 New York Times, na primjer, od nedavno ima novu rubriku imena \u201cAt Home<\/a>\u201d. Valja primijetiti i da se ovdje cijela stvar odvija na devetnaestostoljetnom terenu \u2014 briga o vlastitom tijelu kao indeks odgovaraju\u0107eg stupnja moralnosti, potro\u0161a\u010dki izbor kao visokosimboli\u010dka i socijalno distinktivna praksa, \u201crad na sebi\u201d putem konzumacije probranog kulturnog materijala u dobrom starom \u201cciviliziraju\u0107em\u201d stilu. Me\u0111utim, najzanimljiviji moment ostaje implicitna pretpostavka iza svake sugestije prema kojoj izvanredno stanje nudi povoljnije mogu\u0107nosti da se vrijeme tro\u0161i na \u201csmisleniji\u201d na\u010din. <\/p>\n\n\n\n Iz te perspektive, u me\u0111uvremenu se promijenilo sve i nije se promijenilo ni\u0161ta. I kada bih sam trebao nekome davati preporuke o tome \u0161to bi se isplatilo \u010ditati u samoizolaciji oklada bi pala na knjigu \u201cThis Life: Secular Faith and Spiritual Freedom\u201d Martina H\u00e4gglunda<\/a>, objavljenu pro\u0161le godine, \u010dijih cca. 450 stranica ovu novu ekonomiju vremena (ili ulogu ekonomije u vremenu koje je svakome od nas na raspolaganju) osvjetljava bolje od bilo \u010dega drugoga \u0161to mi trenutno pada na pamet. Pogotovo kada vam se tlo pod nogama trese u svakom smislu<\/a>. Ne\u0161to se iz nje mo\u017ee nau\u010diti i o \u010ditanju. Glavna teza H\u00e4gglundove knjige je jednostavna \u2014 ono \u0161to \u017eivot \u010dini smislenim je \u010dinjenica da je vrijeme koje u tom istom \u017eivotu imamo na raspolaganju ograni\u010deno. \u201cBez poimanja kona\u010dnosti, pitanja o odgovornosti ili brige za druge ne bismo si ni mogli postaviti\u201c, stoji na jednom mjestu. Ukratko, \u201csekularna vjera\u201d bolja je i jedina opcija \u2014 sve do \u010dega vam je stalo jednostavno morate potvrditi u praksi. Prvi dio knjige otpada na inteligentne interpretacije vjerskih tekstova koje za cilj imaju pokazati da se tematske preokupacije tih istih tekstova zapravo ti\u010du onoga \u0161to se doga\u0111a ovdje i sada. Centralna figura drugog dijela knjige je Karl Marx. Prikaz knjige<\/a> koje je u svibnju pro\u0161le godina napisao James Wood, prvo kriti\u010darsko ime The New Yorkera i konzervativan lik ne samo u knji\u017eevnoteorijskom smislu<\/a>, bio je opremljen naslovom \u201cAko je bog mrtav, va\u0161e vrijeme je sve\u201d. H\u00e4gglundov je zaklju\u010dak \u2014 nakon \u010ditanja uglavnom mladog Marxa \u2014 da pod trenutnim okolnostima reprodukcije \u017eivota na upravljanje tim vremenom, blago re\u010deno, nemamo dovoljno utjecaja, kao ni da reformizam u kona\u010dnici nije dovoljan.<\/p>\n\n\n\n Na \u0161irem tragu napisanog, inicijalne reakcije ljevice na trenutnu situaciju mogu se ugrubo i neravnomjerno podijeliti u dvije kategorije. Prva bi se, sportskim leksikom, mogla opisati kao otvaranje na lijevom krilu, a tri se momenta \u010dine kao najbitnija \u2014 dr\u017eavna intervencija u tr\u017ei\u0161nu logiku u mjerama i smjeru kakvi se u pravilu nisu mogli vidjeti od zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata, probu\u0111ena svijest o tome da se nezadovoljavaju\u0107i stupanj stanja u kojem se nalazi svako pojedino nacionalno javno zdravstvo ne mo\u017ee dovoljno naglasiti i da su najobi\u010dniji ljudski kapaciteti kada je rije\u010d o izra\u017eavanju razli\u010ditih vrsta solidarnosti sasvim zadovoljavaju\u0107i. Slavljeni\u010dki ambijent koji je pratio po\u010detni razvoj situacije, sre\u0107om, brzo je ispario. Jednostavno, jamstva ne postoje.<\/p>\n\n\n\n Negdje i nekad u toj fazi u internetskoj cirkulaciji pojavila se parafraza \u010duvene re\u010denice (navodno) Fredrica Jamesona prema kojoj je \u201clak\u0161e zamisliti kraj kapitalizma nego kraj karantene.\u201d Sve je brzo sjelo na svoje mjesto. Nedugo nakon toga Donald Trump, predsjednik SAD-a, odr\u017eao je presicu na kojoj je javnost uvjeravao da je aktualna organizacija \u017eivota samo kratkoro\u010dno odr\u017eiva, jer je terapija \u201cu kojoj je lijek gori od problema<\/a>\u201c proma\u0161ena. Ako nekome nije bilo jasno o \u010demu se radi, Dan Patrick, teksa\u0161ki lieutenant governor<\/em>, ponudio je dodatno obja\u0161njenje kada je par dana kasnije rekao<\/a> da bi, kao 69-godi\u0161njak, radije umro nego dopustio da mjere prevencije na\u0161tete ameri\u010dkoj ekonomiji, stoga i potomcima. (\u010covjek je u me\u0111uvremenu proslavio 70. ro\u0111endana, prije dva dana.) I da vjeruje u to da bi se \u201cve\u0107ina baka i djedova diljem dr\u017eave s njime slo\u017eila.\u201d Iz jo\u0161 uvijek druga\u010dije tradicije, u lokalnom kontekstu mogu\u0107e je izdvojiti izjavu Josipa Aladrovi\u0107a, ministra rada i mirovinskog sustava, u \u201cOtvorenom\u201d, kako trenutnu \u201csituaciju pobolj\u0161ava suficit koji je bio u prora\u010dunu prije krize<\/a>\u201d. Zanemarite sintaksu citata. Uglavnom, ako netko jo\u0161 nije savladao sve lekcije iz fiskalnog konzervativizma, uskoro bi vrlo lako mogao dobiti priliku za popravni. <\/p>\n\n\n\n Sve skupa, dakako, vrvi proturje\u010djima<\/a> i opreza nikad dosta. Sve skupa, tako\u0111er, odvija se nevjerojatnom brzinom. Ulozi su ogromni. I dok se, bez postoje\u0107eg prethodnog referentnog okvira, i dalje tapka u mraku ili ga\u0111a naslijepo, ali barem s namjerom da se koli\u010dina patnje smanji i da se na neki na\u010din za\u0161tite oni koji su vam najbli\u017ei i do kojih vam je najvi\u0161e stalo, izljeva idealisti\u010dkog cinizma nismo uspjeli ostati po\u0161te\u0111eni nikako, zahvaljuju\u0107i, izme\u0111u ostalog, i lokalnoj recepciji<\/a> i fragmentarnom prevo\u0111enju agambenovske<\/a> dijagnoze prema kojoj \u201csvijet sveden na pre\u017eivljavanje ne treba spa\u0161avati.\u201d Doista? Kao da nije rije\u010d o konkretnom iskustvu koje velikoj ve\u0107ini ljudi nije bio suvi\u0161e dobro poznato i prije dva mjeseca. Ili, mogu\u0107e je jo\u0161 jednom vratiti se na pitanje \u0161to netko \u010dini sa slobodnim vremenom koje mu stoji na raspolaganju. \u0160to se ti\u010de H\u00e4gglunda nisam, naravno, jedini kojemu je pao na pamet. I Emily Ratajkowski, britanska manekenka, glumica i influenserica, recimo, ka\u017ee na Instagramu da biste H\u00e4gglundu trebali dati \u0161ansu<\/a>. \u201cJo\u0161 jedna (iako gusta) filozofska knjiga kroz koju se probijam je ‘This Life’ Martina H\u00e4gglunda. H\u00e4gglund tvrdi da je ograni\u010dena koli\u010dina vremena koju imamo u \u017eivotu ono \u0161to \u017eivotu daje svrhu. U trenutku u kojem mnogi od nas imaju vi\u0161e vremena na raspolaganju i manje toga \u0161to im mo\u017ee nepotrebno odvra\u0107ati pa\u017enju, ovo je zgodna knjiga koja nudi i perspektivu i cilj\u201c, pi\u0161e Ratajkowski. I to je otprilike to. Vremena, u stvari, nikada nije bilo manje.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mjere socijalnog distanciranja, novi re\u017eimi rada, gubici poslova: svi ti faktori pomalo mijenjaju osje\u0107aj i tretman vremena na raspolaganju. Me\u0111utim, i dalje ostaje ista pouka: svijest o kona\u010dnosti vremena na raspolaganju je ono \u0161to \u017eivotu daje smisao. Bez te svijesti pitanje o brizi za druge ne bi se moglo ni postaviti. Puno se toga u […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":32071,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[858],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[266],"class_list":["post-32069","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-korona-virus","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32069","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=32069"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32069\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":32070,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/32069\/revisions\/32070"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/32071"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=32069"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=32069"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=32069"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=32069"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=32069"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=32069"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=32069"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Medijska proizvodnja<\/h2>\n\n\n\n
Jamstva ne postoje<\/h2>\n\n\n\n