Kada je rije\u010d o ekonomskim aspektima, ostavljaju\u0107i trenutno po strani njihovu silinu i sveobuhvatnost, uvjeti za ovu krizu osigurani su tijekom i nakon takozvane Velike recesije iz 2008. godine. U godinama koje su slijedile nakon 2008. formirala su se u razli\u010ditim krugovima vjerovanja o kraju neoliberalizma, zna\u010dajnom povratku zaboravljenih kejnzijanskih politika, primjeni nove financijske regulacije koja \u0107e onemogu\u0107iti prelijevanje u\u010dinaka spekulativnih aktivnosti na dru\u0161tvo, itd. Me\u0111utim, kejnzijanske politike bile su u najboljem slu\u010daju sporadi\u010dne, dok je nova zakonska regulacija, prije svega u SAD-u i Europskoj uniji, mo\u017eda pove\u0107ala otpornost banaka, ali u bitnom ostavila netaknute stupove financijalizacije. Ono \u0161to je ostalo kao naslje\u0111e prvobitnih kriznih mjera jesu programi “sijanja likvidnosti” koje su uvele sredi\u0161nje banke. Politika jeftinog novca obilje\u017eila je ne samo razdoblje neposredno nakon krize, ve\u0107 posljednjih desetak godina. Na pozadini historijski niskih kamatnih stopa, dakle u uvjetima pogodnim za zadu\u017eivanje, posljednih se deset godina odvijao rast privatnog duga, odnosno rast zadu\u017eenosti nefinancijskih poduze\u0107a. U prethodnoj krizi u sredi\u0161tu su pa\u017enje bila ku\u0107anstva, odnosno zadu\u017eenost ku\u0107anstava i njihova povezanost sa financijskim spekulacijama putem hipotekarnih kreditnih tr\u017ei\u0161ta. Iako je jo\u0161 uvijek prerano za (uvjerljive) projekcije budu\u0107i da ne znamo koliko \u0107e uzlazna putanja pandemije trajati, nije te\u0161ko uo\u010diti da bi akumulirani privatni dug, dakle zadu\u017eenost nefinancijskih poduze\u0107a mogla imati sli\u010dnu ulogu kakvu je zadu\u017eenost ku\u0107anstava imala u kontekstu Velike recesije. <\/p>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/zadu\u017eenost-1024x395.png\")
Zombi kompanije<\/h2>\n\n\n\n
Ukupna zadu\u017eenost nefinancijskih poduze\u0107a u SAD-u u neprekidnom je porastu od kraja 2010. kada je iznosila ne\u0161to vi\u0161e od 6 bilijuna ameri\u010dkih dolara do 2019. kada je u zadnjem kvartalu prema\u0161ila 10 bilijuna dolara. Kompanije su novu zadu\u017eenost, izme\u0111u ostalog, iskoristile za nekoliko valova otkupa vlastitih dionica, \u0161to je rezultiralo iznimnim rastom cijena dionica. Predsjednik Trump je zasluge za rast burzovnih indeksa pripisao sebi, no ostavljaju\u0107i politi\u010dke poene po strani, pravu ekonomsku korist su izvukli vlasnici dionica putem ispla\u0107enih dividendi, te direktori i \u010dlanovi upravnih odbora kompanija putem bonusa i opcija na dionice. Naravno, prekomjerna zadu\u017eenost nije vezana samo za otkup dionica, nego i za spajanja i preuzimanja, te druge spekulativne transakcije i naposljetku za investicije. <\/p>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/otkupdionica-1024x583.png\")
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/dividende-1024x583.png\")
U tom pogledu je va\u017eno uzeti u obzir na\u010dine zadu\u017eivanja i funkciju duga. Jedan je od na\u010dina zadu\u017eivanja onaj putem izdavanja korporativnih obveznica – iako \u0107e u nastavku biti rije\u010di o ameri\u010dkom tr\u017ei\u0161tu korporativnih obveznica, trend rasta zadu\u017eenosti, pa onda i rast zadu\u017eenosti na temelju korporativnih obveznica sna\u017eno je prisutan i u drugim zemljama, osobito zapadnoj Europi i Kini. Prema podacima OECD-a<\/a>, vrijednost korporativnih obveznica na globalnoj razini prema\u0161uje 13.5 bilijuna dolara, \u0161to je dvostruko pove\u0107anje u realnom iznosu u odnosu na 2008. godinu. Ono \u0161to je potencijalno va\u017eno za smjer krize, a osobito vidljivo u ameri\u010dkom slu\u010daju je zna\u010dajan udio obveznica najslabijeg, ali jo\u0161 uvijek investicijskog rejtinga nakon kojih slijede spekulativne, odnosno junk<\/em> obveznice. Takva je struktura bila odr\u017eiva u normalnim uvjetima, a to su zadnjih desetak godina bili, kako je re\u010deno ranije, uvjeti jeftinog novca i obilja likvidnosti \u010dak i za slabije kompanije. Budu\u0107i da su takvi uvjeti s pandemijom Covid-19 nestali, a ve\u0107ina se ekonomija trenutno nalazi u slobodnom padu, izgledno je da \u0107e se kanal zadu\u017eivanja putem korporativnih obveznica zna\u010dajno suziti uz promjenu rejtinga prema dolje. Stoga je pitanje u naslovu \u010dlanka nedavno objavljenog u Financial Timesu \u2013 Ho\u0107e li koronavirus biti okida\u010d za krizu korporativnog duga?<\/a> \u2013 sasvim na mjestu usprkos dosada\u0161njim potezima klju\u010dnih sredi\u0161njih banaka i ve\u0107 izglasanom bailout<\/em> programu u SAD-u. To nas tako\u0111er vodi daljnjem pitanju o statusu mnogobrojnih zombi kompanija, kako su ih u nizu radova nazvali ekonomisti OECD-a i Banke za me\u0111unarodna poravnanja (BIS). <\/p>\n\n\n\n R.Banerjee i B.Hofmann su nedavno objavili istra\u017eivanje<\/a> o zombi kompanijama u 14 zemalja, odre\u0111uju\u0107i ih kao kompanije koje su stare barem deset godina i \u010dija dobit prije oporezivanja nije dovoljna za pokrivanje tro\u0161kova kamata. Za ekonomiste problem zombi kompanija je va\u017ean zbog pretpostavke da takve kompanije, na neki na\u010din umjetno odr\u017eavane na \u017eivotu, onemogu\u0107uju<\/a> ulazak novih kompanija i istiskuju postoje\u0107e “zdrave” konkurente. Iz te se perspektive radi o pogre\u0161noj alokaciji resursa s negativnim u\u010dincima na produktivnost i investicije. Prije po\u010detka pandemije Covid-19 bilo bi mo\u017eda zanimljivo raspravljati<\/a> o spomenutim temama, osobito u svjetlu otvaranja prostora za ispitivanje stvarnih u\u010dinaka novca, odnosno financija na takozvanu realnu ekonomiju, nasuprot tvrdnokornoj (i pogre\u0161noj) pretpostavci o neutralnosti novca. S obzirom na sada\u0161nje stanje stvari mnogo je va\u017enije uvidjeti da se problem zombi kompanija lako mo\u017ee uklopiti u hipotezu o inherentnoj financijskoj nestabilnosti koju je formulirao Hyman Minsky. Sam Minsky je posthumno postao akademska zvijezda tijekom Velike recesije, a s obzirom da nije bilo fundamentalnih promjena od 2008. naovamo Minsky ostaje relevantan i danas. <\/p>\n\n\n\n U kratkim crtama, nestabilnost razvijenog kapitalizma predstavlja njegovo inherentno, a ne tek izvanjsko obilje\u017eje. Minskyjeva shema ciklusa financijskog kapitalizma po\u010dinje s hedge<\/em> fazom u kojoj se banke i poduze\u0107a pona\u0161aju konzervativno, poduze\u0107a mogu podmiriti sve ugovorne obveze bez prodaje imovine ili novog zadu\u017eivanja. Tra\u017eenje dobiti u situaciji ekonomske stabilnosti navodi banke i poduze\u0107a na preuzimanje ve\u0107ih rizika, nov\u010dane rezerve se postupno smanjuju, a poduze\u0107a su u toj fazi primorana na nova kratkoro\u010dna zadu\u017eenja kako bi podmirila prethodne obveze. U kona\u010dnoj Ponzi fazi prihodi vi\u0161e nisu dovoljni ni za podmirivanje kamata, a banke i poduze\u0107a ovise o stabilnosti cijena imovine koju se koristi kao kolateral za prijeko potrebnu likvidnost. U trenutku kada cijene imovine po\u010dinju zbog bilo kojeg razloga padati (recimo, zbog pandemije), kre\u0107e pani\u010dna prodaja, du\u017eni\u010dka deflacija i kriza, dakle ono \u0161to je Paul McCullley nazvao “Minsky moment”. Minskyjeva shema je bitna za ono \u0161to \u0107e u najboljem slu\u010daju biti recesija potaknuta pandemijom Covid-19 jer upozorava da osim neposrednih poreme\u0107aja u ponudi i potra\u017enji do kojih je do\u0161lo uslijed trenutnog zaustavljanja proizvodnje i brzog rasta nezaposlenosti, postoji mogu\u0107nost zna\u010dajnih poreme\u0107aja financijske strukture koja je do ju\u010der odr\u017eavala odre\u0111enu razinu proizvodnje i zaposlenosti. Drugim rije\u010dima, u\u010dinici pandemije isprepli\u0107u se s financijaliziranim i utoliko nestabilnim privredama \u0161to otvara mogu\u0107nost krize i duboke recesije. <\/p>\n\n\n\n Pritom pri\u010da o zadu\u017eenosti nefinancijskih poduze\u0107a ima i drugi krak koji treba spomenuti. Naime, radi se o tr\u017ei\u0161tu sindiciranih zajmova<\/a> namijenjenih rizi\u010dnim kompanijama koje ne mogu izdati vlastite vrijednosne papire, malim poduze\u0107ima i ina\u010de isklju\u010denim iz tr\u017ei\u0161ta duga te private equity<\/em> fondovima koji potra\u017euju sredstva za akvizicije. To je tr\u017ei\u0161te, opet potaknuto postkriznim uvjetima jeftinog novca i krezube financijske regulacije, zabilje\u017eilo spektakularan rast. Ono se prakti\u010dki od 2008. godine udvostru\u010dilo i doseglo vrijednost od otprilike 1.2 bilijuna dolara po\u010detkom 2019. godine. Pravi pokreta\u010d tog rasta je sekuritizacija, odnosno izdavanje utr\u017eivih vrijednosnih papira na temelju primarne kreditne aktivnosti. <\/p>\n\n\n\n Drugim rije\u010dima, radi se o skupljanju i “pakiranju” gomile zajmova u jednu utr\u017eivu vrijednosnicu, u ovom slu\u010daju osigurane zajmovne obveze (collateralized loan obligation<\/em>). Ako to sve previ\u0161e podsje\u0107a na financijske inovacije koje su bile klju\u010dne za prethodnu krizu, sli\u010dnost nije stvar slu\u010dajnosti. U nedavnoj kolumn<\/a>i za Project Syndicate, Carmen Reinhart upozorava da zbog toga korporativne bilance danas ne izgledaju previ\u0161e zdravo: “Kao \u0161to sam primijetila<\/a> prije vi\u0161e od godinu dana, osigurane zajmovne obveze, \u010dije se izdavanje ubrzano pove\u0107alo posljednjih godina, dijele mnoge sli\u010dnosti s ozlogla\u0161enim hipotekarnim vrijednosnicama koje su bile okida\u010d globalne financijke krize.” Sindicirani zajmovi i iz njih izvedene osigurane zajmovne obveze predstavljaju nastavak procesa financijalizacije. Rije\u010d je o novom post-kriznom outletu <\/em>za spekulativne pothvate razdu\u017eivanja ku\u0107anstava i uvo\u0111enja financijske regulacije (poput Dodd-Frank zakona iz 2010. kojim se mijenja pona\u0161anje banaka s obzirom na nova pravila o kapitalizaciji i donekle \u0161titi gra\u0111ane od predatorskog kreditiranja, ali se fundamentalno ne doti\u010de stupove financijalizacije). Da se vratimo na po\u010detak, financijalizirani kapitalizam se nije u bitnom promijenio izme\u0111u dvije krize. \u0160tovi\u0161e, po na\u010dinu operiranja i obrazlo\u017eenjima stvari su ostale za\u010du\u0111uju\u0107e iste. Dosada\u0161nje reakcije i potezi, po\u010dev\u0161i od programa spa\u0161avanja i pomo\u0107i privatnom sektoru, ukazuju na veoma sli\u010dne obrasce kakve smo vidjeli tijekom pro\u0161le krize. Upravo zato nismo svi u istom brodu. Nadalje, bez obzira na to kakva \u0107e kriza biti po snazi i trajanju, a to u ovom trenutku nije mogu\u0107e predvidjeti, ona sigurno nije svodiva na vanjski \u0161ok zbog kojeg je ekonomija izba\u010dena iz ravnote\u017ee. Neravnote\u017ea, nejednakost i neprincipijelna raspodjela rizika i dobiti jesu klju\u010dna obilje\u017eja financijaliziranog kapitalizma i to \u0107e odrediti “sadr\u017eaj” krize danas kao i prije deset godina. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U novu krizu svjetski financijski sustav ulazi optere\u0107en rekordnom razinom privatnog duga nefinancijskih poduze\u0107a i velikim brojem “umjetno” odr\u017eavanih kompanija na \u017eivotu. Radi se o ostav\u0161tini prethodne krize koja, \u010dini se, nije ni\u0161ta promijenila u funkcioniranju globalnih financija. Pregled donosi Mislav \u017ditko. Prije desetak dana New York Post je objavio izvrsnu reporta\u017eu o migracijama prema […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":31942,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[213,64],"theme":[455],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[147],"class_list":["post-31927","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-financije","tag-kriza","theme-rad","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31927","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31927"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31927\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":32041,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31927\/revisions\/32041"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/31942"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31927"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31927"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31927"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=31927"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=31927"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=31927"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=31927"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Isti su mehanizmi u igri<\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2020\/03\/sindicirani-1024x551.png\")