Restriktivna politika koju Europska unija provodi na svojim vanjskim granicama poslu\u017eila je me\u0111unarodnom timu pravnika kao podlo\u017eak za tu\u017ebu protiv Unije zbog utapanja tisu\u0107a ljudi u Sredozemnom moru. Cilj europskih politika bio je upravljanje i kontrola migracijama koje su se prevodile u sve stro\u017eu kontrolu kretanja, pri \u010demu je EU i sama postala generatorom osoba bez legalnog statusa.<\/p>\n\n\n\n
Dr\u017eave \u010dlanice, odnosno njihovi predstavnici u institucijama Europske unije, neusugla\u0161ene su po mnogim temama i poku\u0161ajima pronala\u017eenja rje\u0161enja , no ne i kad se radi o “potrebi” i “nu\u017enosti” uvo\u0111enja sve restriktivnijih mjera utvr\u0111ivanja vanjskih granica i sigurnosti. Ovdje ne govorimo o izvanrednoj mjeri koja je ovog tjedna donesena na rok od 30 dana zbog prevencije \u0161irenja virusa, premda vezano i za to postoje neslaganja, ve\u0107 o posljedicama i mjerama politike zatvorenih granica, \u010diju su nepropusnost mnogi tzv. dr\u017eavljani tre\u0107ih zemalja itekako osjetili na svojoj ko\u017ei i bud\u017eetu. <\/p>\n\n\n\n
Unazad pet godina po\u010delo se javno spominjati kr\u0161enja prava ljudi u pokretu u Hrvatskoj, prvotno se upozoravalo na nemogu\u0107nost tra\u017eenja azila i kr\u0161enje principa zabrane vra\u0107anja (non-refoulementa<\/em>), odnosno pojavljuju se prvi slu\u010dajevi push-backova. Kako se pokazalo kasnije, te prakse postaju sve u\u010destalije, brutalnije i dosti\u017eu razinu sistemskog nasilja nad osobama koje poku\u0161avaju pre\u0107i granice te dovode do smrti vi\u0161e od 30 ljudi. U tom periodu napisani su mnogobrojni izvje\u0161taji, objavljeni medijski sadr\u017eaji, snimke, fotografije, napisano je mnogo upozoravaju\u0107ih i zabrinutih pisama, upu\u0107enih s najvi\u0161ih razina ljudsko-pravnih institucija i predstavni\u010dke demokracije, no situacija ne samo da se nije promijenila ve\u0107 je postepeno postajala bestijalnija i u fizi\u010dkom, ali i simboli\u010dkom smislu. Tako smo do\u0161li i do faze potpune normalizacije zamjena teza o tome tko je zapravo \u017ertva, tko je taj tko pati uz granicu i tko uop\u0107e treba imati “ta” ljudska prava. Raspravlja se koliko je sile potrebno, a ne je li ju potrebno primijeniti. Hrvatska se jest opet na\u0161la u funkciji Vojne krajine i Antemurale Christianitatis<\/em>, ali nije iznimka u svojim postupcima, ve\u0107 je to realnost vanjskih granica EU, na kojima je od 1993. do sada \u017eivote izgubilo najmanje 36.570 osoba<\/a>. <\/p>\n\n\n\n Postojanje zidova, ili pak \u017eilet-\u017eica postala je tako posve uobi\u010dajena vizura EU granica, a \u010dinjenica da je Hrvatska od drugih dr\u017eava \u010dlanica ogra\u0111ena njme vi\u0161e nikog ne uzrujava. Smrti i nesre\u0107e, koje smo do nedavno vezali za prostor Mediterana, rijeku Evros ili la Manchea, a koje se doga\u0111aju svega par kilometara od mjesta gdje \u017eivimo, vi\u0161e ne do\u017eivljavamo kao zastra\u0161uju\u0107u vijest.<\/p>\n\n\n\n Po\u010deci politika i praksi koje rezultiraju zatvorenim i pogibeljnim granicama u EU svoje po\u010detke vuku iz 90-ih godina, neposredno nakon potpisivanja Schengenskog sporazuma, a osnova im je da zajedni\u010dko unutarnje tr\u017ei\u0161te i prostor bez grani\u010dnih kontrola mo\u017ee postojati samo ukoliko vanjske granice budu za\u0161ti\u0107ene. Postepeno su se donosili propisi i uspostavljale prakse koje su granice \u010dinile sve nepropusnijima za skupine koje u odre\u0111enom trenutku nisu bile od interesa za EU. Zakonska rje\u0161enja i prakse koje su prije samo 20-ak godina bile nezamislive i ilegalne, neprihvatljive kako iz aspekta me\u0111unarodnih ljudsko pravnih dokumenata tako i moralno, danas se prezentiraju kao jedine, nu\u017ene i legalne. Upravo zbog ovakvih politika i praksi danas je gotovo uobi\u010dajeno koristiti sintagmu Tvr\u0111ava Europa, koja je prije samo 10-ak godina izazivala podsmijeh i bila rezervirana za radikalno lijeve, pro-imigrantske aktiviste i znanstvenike. Osim fizi\u010dkih barijera, poput zidova i \u017eilet \u017eica, fortifikacija se vr\u0161i i tehni\u010dkim opremanjem te propagandom. Prioritet koji Europska unija daje ovim procesima u odnosu na primjerice podizanje kvalitete \u017eivota osoba koje doseljavaju u EU, govore i financijska sredstva koja se u njih usmjeravaju. <\/p>\n\n\n\n Do konkretnih brojki je te\u0161ko do\u0107i zbog vrlo kompliciranih na\u010dina prikazivanja usmjerenih sredstava, iako je napravljeno nekoliko nezavisnih analiza<\/a> kako bi se do\u0161lo do konkretnih brojki ulaganja<\/a>, no sve sadr\u017ee napomenu kako se ipak radi o procjenama). Ono \u0161to je jasno je da je Fond za upravljanje vanjskim granicama EU u financijskom razdoblju 2007.\u20132013. bio tri puta ve\u0107i nego iznos Fonda za izbjeglice i Fonda za integraciju dr\u017eavljana tre\u0107ih zemalja. Bud\u017eet Fonda za azil, migracije i integraciju je u financijskom razdoblju 2014. \u2013 2020. iznosio 3.137 milijardi eura od \u010dega je oko 42 posto potro\u0161eno na deportacije, a 26.4 posto na integraciju<\/a>. Sli\u010dno je i s planiranim sredstvima za razdoblje od idu\u0107e do 2027. godine gdje je za isti fond predvi\u0111eno sveukupno 3.1 milijarda eura, dok \u0107e za isto razdoblje bud\u017eet FRONTEX-a, Agencije za europsku grani\u010dnu i obalnu stra\u017eu<\/em>, iznositi 11 milijarde eura<\/a>. Zada\u0107a FRONTEX-a, samo jedne od stavki na kojoj se mo\u017ee pratiti tro\u0161enje sredstava za utvr\u0111ivanje Tvr\u0111ave, kontrola je migracijskih kretanja, upravljanje granicama i odgovornost za prekograni\u010dni kriminal. Mnogobrojne pritu\u017ebe i vrlo ozbiljne optu\u017ebe za kr\u0161enja ljudskih prava prilikom obavljanja tih zada\u0107a govore o prioritetima Agencije. Jedna od recentnijih je bila odbijanje danskog osoblja Frontexa da izvr\u0161i naredbe sredi\u0161njeg zapovjedni\u0161tva “Operacije Posejdon” tako da 33 spa\u0161ene osobe vrate u gumeni \u010damac i odvuku ih izvan gr\u010dkih teritorijalnih voda. Tako su Danci, uz aktiviste koji ve\u0107 godinama predano bilje\u017ee i izvje\u0161tavaju o ovim kr\u0161enjima, po\u010deli dokumentirati kako gr\u010dki patrolni \u010damci ugro\u017eavaju \u017eivote pribli\u017eavanjem gumenim \u010damcima s ciljem protjerivanja. <\/p>\n\n\n\n Kontrola i upravljanje migracijama eufemizam su kojim se opisuju vrlo restriktivne politike EU. One su rezultat politika isklju\u010divanja, straha i humanitarizma. Isklju\u010divanje iz pristupa teritoriju i statusu regularnosti nepo\u017eeljnih najvidljivije je kroz proces tzv. eksternalizacije odnosno prebacivanja odgovornosti na zaustavljanje i bavljenje migracijama na zemlje izvan EU. S jedne strane EU prebacuje odgovornost na tre\u0107e zemlje djelomi\u010dno zbog sve te\u017eeg kontroliranja vlastitih vanjskih granica, ali i vrlo nesolidarnog i neodgovornog pristupa “daleko od o\u010diju, daleko od srca”. Premda su ljudska prava migranata, uklju\u010duju\u0107i za\u0161titu tra\u017eitelja azila istaknute kao klju\u010dne komponente migracijske politike, EU kroz niz razli\u010ditih bilateralnih i multilateralnih sporazuma, ugovora i dogovora s dr\u017eavama s vrlo upitnim sustavima za\u0161tite ljudskih prava i standarda \u017eivota, prebacuje bavljenje zadr\u017eavanjima, deportacijama ili zaustavljanjima, dok im zauzvrat daje (izda\u0161na) financijska sredstva. <\/p>\n\n\n\n Dodatno, suradnja u podru\u010dju migracija postavljena je i kao jedna od sredi\u0161njih tema vanjske politike i me\u0111unarodne suradnje. Dr\u017eave s kojima EU grani\u010di imaju funkciju buffer<\/em> zone, i prisiljene su prihvatiti standarde i zahtjeve EU kako bi uop\u0107e dobile priliku u\u0107i u kandidaturu za \u010dlanstvo u EU, liberalizaciju viznog re\u017eima ili pak pristup financijskim instrumentima. Potom slijede dr\u017eave poput Turske ili Libije, s kojima je EU sklopila dogovore neovisno o politi\u010dkoj situaciji i neovisno o neprihvatljivim uvjetima koje postoje za izbjeglice i ostale migrante, a sve ne bi li ih se zaustavilo prije nego li uop\u0107e do\u0111u do granica i teritorija EU. Sljede\u0107i “krug” \u010dine tzv. proizvoditeljice migracija poput Afganistana, Nigera, Nigerije, Malija i dr. \u010dija je obveza spre\u010davanje migracija iz i kroz njih. Osim toga, u obzir treba uzeti i izuzetna ulaganja u tehni\u010dko opremanje granica najmodernijom nadzornom opremom i zapo\u0161ljavanjem velikog broja grani\u010dnih policajaca. <\/p>\n\n\n\n Sve te politike ne bi bile mogu\u0107e bez procesa koji se paralelno gura, a to je sekuritizacija migracija, koja se opravdava kao nu\u017ean i neizbje\u017ean odgovor na sve ve\u0107i broj migranata, a posebno onih u iregularnom statusu. Postavljanje migracija u sigurnosnu sferu doga\u0111a se zbog percepcije migranata kao potencijalne prijetnje, u prenesenom i doslovnom smislu, iz bar tri paradigme: prijetnja javnom poretku i nacionalnoj sigurnosti, prijetnja politi\u010dke i identitetne naravi te Drugi<\/em> kao kulturna i eti\u010dka prijetnja. <\/p>\n\n\n\n Nazivaju\u0107i dolazak velikog broja ljudi u EU 2015. i 2016. godine krizom, iskori\u0161ten je diskurzivni i simboli\u010dki potencijal vanjskih granica i otvoren neograni\u010den prostor manipulacije osje\u0107ajem ugro\u017eenosti stanovni\u0161tva u smjeru sve ubrzanijeg uvo\u0111enja restriktivnih i s ljudsko pravnog aspekta kontroverznih sigurnosnih mjera. Odgovaraju\u0107i na “krizu” koju je EU kreirala vlastitim restriktivnim politikama i praksama, na\u0161li smo se u la\u017enoj dilemi: ili sigurnost ili ljudska prava, \u0161to je dovelo do la\u017ene potrebe “obrane” od drugih. Uz potpunu normalizaciju sintagme “migracije i sigurnost”, solidarnost je ispala iz svih jednad\u017ebi te se diskurs potpuno promijenio, pa su oni koji \u017eele do\u0107i do sigurnosti, kao i oni koji se zala\u017eu za prava ljudi u pokretu i pru\u017eaju im podr\u0161ku kriminalizirani i dehumanizirani. Zanimljivost je da najve\u0107i broj osoba koji trenutno u EU boravi u iregularnom statusu, nije iregularno pre\u0161ao granice ve\u0107 su to osobe koje su u nekom trenutku izgubile pravno odre\u0111ene uvjete za dobivanje legalnog statusa, \u010dime se i sama EU svrstala me\u0111u proizvoditeljice nereguliranih migranata. Politike humanitarizma ogledaju se kroz mjere prihvata i reguliranja statusa, ponajvi\u0161e kroz zajedni\u010dki sustav azila, koji dodu\u0161e nesrazmjerno veliko optere\u0107enje stavlja na dr\u017eave na periferiji \u0161tite\u0107i centar. Sustav time postaje sve naru\u0161eniji i slabiji, te sve manje utemeljen na realnim potrebama ljudi. Ograni\u010deni i nedostatni programi poput preseljenja tra\u017eitelja me\u0111unarodne za\u0161tite iz tre\u0107ih dr\u017eava u \u010dlanice EU, tako\u0111er su blijedi poku\u0161aji iskaza humanitarizma.<\/p>\n\n\n\n Iako je namjera ovih politika trebala biti upravljanje i kontrola migracija, \u0161to je samo po sebi pogre\u0161na premisa, slu\u017eila je kao opravdanje za uvo\u0111enje restrikcija. S obzirom na situaciju koju mo\u017eemo pratiti na granicama EU i u dr\u017eavama s kojima EU ima sklopljene ugovore, razvidno je da su jedini rezultat ugro\u017eena ljudska sigurnost i \u017eivoti. Naime, niti su migracijska kretanja regulirana u smislu da oni koji trebaju sigurnost imaju mogu\u0107nost sigurnog i legalnog dolaska do nje, ne mogu regulirati svoj status, ili zatra\u017eiti azil odnosno za\u0161titu. Zbog vrlo proste \u010dinjenice kako migracije nije mogu\u0107e zaustaviti, ovakve politike i prakse EU potpuno su proma\u0161ene i sve udaljenije od odr\u017eivih i pravednih rje\u0161enja.<\/p>\n\n\n\n Kao \u0161to je bilo navedeno na po\u010detku, mnoge od praksi koje se sustavno i dokumentirano provode na vanjskim granicama jo\u0161 uvijek predstavljaju kr\u0161enje prava iz mnogobrojnih me\u0111unarodnih i doma\u0107ih dokumenata, pa je tako nedavno me\u0111unarodni tim pravnika tu\u017eio EU Me\u0111unarodnom kaznenom sudu optu\u017euju\u0107i ju za zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti koji su rezultat njene migracijske politike na Sredozemlju. U dokumentu na 245 stranica ovaj tim pravnika tvrdi da je EU odgovorna za smrti tisu\u0107e migranata koji su se utopili u Sredozemlju prilikom bijega iz Libije, a \u0161to je izravna posljedica eksternalizacije migracijskih politika. Proces i presuda, s kojim god ishodom zavr\u0161ila, mogla bi biti prekretnica za primjenu sustava ljudskih prava kakvog poznajemo.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Restriktivna politika koju Europska unija provodi na svojim vanjskim granicama poslu\u017eila je me\u0111unarodnom timu pravnika kao podlo\u017eak za tu\u017ebu protiv Unije zbog utapanja tisu\u0107a ljudi u Sredozemnom moru. Cilj europskih politika bio je upravljanje i kontrola migracijama koje su se prevodile u sve stro\u017eu kontrolu kretanja, pri \u010demu je EU i sama postala generatorom osoba […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":31914,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[851,46,869],"theme":[456],"country":[495],"articleformat":[450],"coauthors":[301],"class_list":["post-31884","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-izbjeglice","tag-migracije","tag-sekuritizacija","theme-politika","country-europska-unija","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31884","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31884"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31884\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31913,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31884\/revisions\/31913"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/31914"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31884"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31884"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31884"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=31884"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=31884"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=31884"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=31884"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}(U)laganja i migracije<\/h2>\n\n\n\n
Uplate i ucjene<\/h2>\n\n\n\n
Od restrikcije do krize<\/h2>\n\n\n\n