Razni liberalni komentatori, ponukani represivnim mjerama i izvanrednim stanjima u no\u0161enju s koronavirusom, postavljaju opravdano pitanje o prijetnji zadr\u017eavanja tih politika i u postkriznom periodu. No, pritom ih isklju\u010divo zanima odr\u017eanje pretkriznog statusa quo, pogotovo u ekonomskim politikama.<\/p>\n\n\n\n
Vrlo brzo po izbijanju po\u0161asti zvane koronavirus i u svijetu i u nas pojavili su se prvi novinski \u010dlanci vezani uz pitanje ne\u0107e li nas ta pandemijska kriza po svom zavr\u0161etku katapultirati u neku vrstu diktature (Teofil Pan\u010di\u0107) ili stalnog izvanrednog stanja (Dejan Jovi\u0107). S malim povjerenjem u doma\u0107e demokratske kapacitete \u2013 \u0161to je, dakako, posve razumljivo, jer doma\u0107e politi\u010dke elite neke posebno velike demokratske kompetencije nisu pokazivale ni ranije, pa za\u0161to bismo im onda poklanjali povjerenje sada \u2013 ti su autori, skupa s jo\u0161 nekima, po\u010deli upozoravati na ono \u0161to bi moglo uslijediti dan poslije, tj. \u0161to bi se moglo dogoditi kad sve ovo pro\u0111e. Pitanje koje se tu postavlja je sljede\u0107e: ho\u0107e li se represivne mjere koje su se, manje-vi\u0161e, s razlogom primjenjivale u doba zaraze nu\u017eno preliti i na postkriznu svakida\u0161njicu i ho\u0107e li politi\u010darima koji ionako rado prelaze granice dozvoljenog, virusna diktatura omiliti do te mjere da \u0107e na njoj htjeti ja\u0161iti i nadalje.<\/p>\n\n\n\n
Krenimo ipak s komentarom izvana. Jedan od prvih koji je na tu temu progovorio bio je filozof koji se na pitanju izvanrednog stanja proslavio jo\u0161 odranije \u2013 Giorgio Agamben. Ukratko, zaklju\u010dio je nekoliko stvari od kojih su nama zanimljive dvije. Najprije, da je kriza pokazala da se ljudi bore da sa\u010duvaju “goli \u017eivot<\/a>“, te da su se u tu svrhu spremni li\u0161iti svega onoga \u0161to ih \u010dini politi\u010dkim i dru\u0161tvenim bi\u0107ima. Pa se autor pita kakvo je to dru\u0161tvo, i je li ga uop\u0107e vrijedno braniti, ako ono nema ba\u0161 nikakve druge vrijednosti osim pukog pre\u017eivljavanja. Varijanta istoga, naime da “goli \u017eivot” nije ono \u0161to samo po sebi predstavlja neku posebnu vrijednost, prisutna je i u prilogu Teofila Pan\u010di\u0107a koji dr\u017ei da je “korona ubila hiljade ljudi, mo\u017eda \u0107e ubiti milione. Diktature svih boja, me\u0111utim, pobile su i unesre\u0107ile mnogo vi\u0161e ljudi nego svi opaki virusi zajedno<\/a>.” Dejan Jovi\u0107 pak zdvaja nad dr\u017eavnim mjerama, tj. pita se ne vode li one u pretjeranu sekuritizaciju. Na kraju postavlja konkretno pitanje i daje isto tako konkretan odgovor: “Jesmo li doista spremni tako se lako odre\u0107i slobode, samo zato \u0161to nas ponekad obuzme strah od neizvjesnosti i \u017eelja da na taj strah odgovorimo uvo\u0111enjem izvanrednog stanja? Nismo<\/a>.” <\/p>\n\n\n\n Da se vratimo jo\u0161 malo na Agambena. On zaklju\u010duje da je ova epizoda s koronom pokazala jo\u0161 ne\u0161to, naime da se vlade s krizom nose na na\u010din da predkrizno pona\u0161anje transponiraju u krizno, samo sada s ful gasom i bitno intenzivnije. Tvrdi da su nas vlasti ve\u0107 odranije pripremile na svojevrsno izvanredno stanje do te mjere da se sada vrlo lako adaptiramo na trenuta\u010dna ograni\u010denja. “Ljudi su toliko naviknuti da \u017eive u uvjetima vi\u0161egodi\u0161nje krize i vi\u0161egodi\u0161njeg kriznog stanja da izgleda ni ne primje\u0107uju da im se \u017eivot sveo na \u010disto biolo\u0161ko pre\u017eivljavanje\u2026” I doista, dodali bismo mi, kriza uvjetovana ovim patogenom pokazala se, barem u svojoj prvoj fazi, kao svojevrsni poja\u010diva\u010d, kao akcelerator za one tipove politika koje su vo\u0111ene i u predkriznom vremenu. Tako je ameri\u010dki predsjednik Donald Trump jedva do\u010dekao da po izbijanju zaraze br\u017ee-bolje proglasi izvanredno stanje, \u0161to mu je bila praksa otpo\u010detka mandata. Ratobornom srpskom predsjedniku Aleksandru Vu\u010di\u0107u tako\u0111er nije trebalo dugo da proglasi policijski sat i izvede vojsku na ulicu. Novi\/stari premijer Slovenije Janez Jan\u0161a krizu je u po\u010detku iskoristio za ono \u0161to je rado radio i u svojim ranijim mandatima \u2013 za obra\u010dun s opozicijom. Ma\u0111arski premijer Viktor Orban samo je produbio svoj otprije pet godina uveden cordon sanitaire, koji je bio postavljen s ciljem da zaustavi emigrante s istoka, dok su britanski politi\u010dari na vlasti \u2013 premijer Boris Johnson i njegov ministar financija Rishi Sunak \u2013 u po\u010detku smatrali da krizi treba pri\u0107i po principu socijalnog darvinizma (Johnsonova izjava o tome da se ljudi pripreme da \u0107e mnogi od njih prije vremena izgubiti neke od svojih najbli\u017eih). U Hrvatskoj se pak reaktivirala ratno-domovinska retorika, poziva se na zajedni\u0161tvo koje je navodno vladalo po\u010detkom devedesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, a sam premijer Andrej Plenkovi\u0107 daje mobiliziraju\u0107e izjave tipa da je “borba protiv koronavirusa najve\u0107a kriza od Domovinskog rata i da ona zahtijeva jedinstvo”. <\/p>\n\n\n\n Mo\u017eemo se slo\u017eiti da doista postoji realna opasnost od toga da politi\u010dke posljedice ove krize budu negativne i dalekose\u017ene, i da kriza mo\u017ee poja\u010dati autoritarne tendencije, \u010demu su, kako smo ve\u0107 konstatirali, mnogi dana\u0161nji politi\u010dari ionako skloni. Me\u0111utim, ono \u0161to se kod ovih zabrinutih autora ipak ne da pro\u010ditati jest da suspenzija slobode u korist sigurnosti nije karakteristika jedino kriznih situacija, pa ni ove, ni bilo koje druge, ve\u0107 je liberalni poredak na bitan na\u010din vezan uz koncept sigurnosti, bilo da se radi o miru ili o ratu. Prakti\u010dki jedno bez drugoga ne ide, ti su pojmovi prije savezni\u010dkog negoli opozicijskog karaktera. U mirnodopskim uvjetima ta je sveza \u010desto prikrivena i opravdavana suptilnije, iznijansiranije i stoga subjektima prihvatljivije, dok je u izvanrednim situacijama sekuritizacijski pristup bitno nagla\u0161eniji i grublji. Dakle, ne radi se o pukoj trampi slobode za sigurnost, kako se pojednostavljeno tvrdi u spomenutim \u010dlancima, nego se radi o tome da ova kriza samo na ekscesivan na\u010din pokazuje stalnu “podzemnu” vezu izme\u0111u ta dva koncepta i ukazuje na to da oni nisu u binarnom odnosu, \u0161tovi\u0161e, oni se na bitan na\u010din nadopunjuju. Jer, kako talijanski autor ka\u017ee, izvanredno stanje je odavno tu s nama, ono ve\u0107 ravna na\u0161im \u017eivotima, njime poodavno \u0161titimo “na\u0161u” slobodu, \u010duvamo “na\u0161” na\u010din \u017eivota (odnedavno \u010dak i na razini Europske unije imamo resorno ministarstvo za za\u0161titu na\u0161eg na\u010dina \u017eivota) i pazimo na na\u0161e granice. Na taj se na\u010din branimo od onih koji su s druge strane \u017eice, koji su s druge strane zida i koji su s druge strane rijeke. “Na\u0161a” sloboda dakle zahtijeva vrlo intenzivnu za\u0161titu, tra\u017ei vrlo visok stupanj sigurnosti i vo\u0111enje politike stalne sekuritizacije. <\/p>\n\n\n\n Dobro, op\u0107e je poznato da je jedna od posljedica takve pretjerane sekuritizacije upravo rast autoritarnih tendencija, vidljiv ne samo u ma\u0111arskom slu\u010daju, koja je na \u010delu spomenutog sanitarnog kordona prema “barbarskoj invaziji”, nego i u mnogim drugim zemljama. Ali ta iliberalna usmjerenja, \u010dega se spomenuti autori najvi\u0161e boje, nikako nisu rezultat isklju\u010divo neke iznimne situacije, premda u njima eskaliraju. Mogli bismo re\u0107i da liberalni poredak zapravo te\u017ei i tra\u017ei poja\u010danu sigurnost, sigurnosni princip je de facto slobodi shva\u0107enoj na liberalni na\u010din imanentan. To da se sada nama samima ograni\u010dava slobodno kretanje, da nas se silom virusne krize gura u izolaciju, to je dijelom i problem dvostrukih ar\u0161ina. Nama se, dakako, nova situacija nikako ne svi\u0111a, ali se zaboravlja da su zapadne vlade, pa onda i na\u0161a me\u0111u njima, desecima i desecima tisu\u0107a migranta “omogu\u0107ile” da to isto isku\u0161avaju na granicama Unije ve\u0107 godinama, za koje vrijeme ne samo da nisu mogli prakticirati slobodu kretanja \u2013 ina\u010de stalno progla\u0161avanu za jednu od vrhunskih vrijednosti na kojoj po\u010diva sama ideja Europske unije \u2013 nego jedino \u0161to godinama trpe jest ovaj ili onaj oblik separacije i isklju\u010denja.<\/p>\n\n\n\n Drugi tas na vagi na kojem se nji\u0161e sloboda tako\u0111er se u re\u010denim prilozima opisuje na reduktivan na\u010din. Naime, ne odgovara se na pitanje o kakvoj je tu to\u010dno slobodi rije\u010d. Usprkos tome \u0161to je, kao \u0161to se zna, pionirska faza borbe za gra\u0111anske slobode u sebe uklju\u010divala i klasi\u010dna prava, ubrzo se ustanovilo da su se kao najva\u017eniji dijelovi tih izvornih deklaracija o ljudskim prvima pokazali oni koji su govorili o za\u0161titi vlasni\u0161tva i slobodi ugovaranja. Marxov klasik zvan “Prilog \u017eidovskom pitanju” podsje\u0107a nas da set liberalnih prava uglavnom reflektira situaciju u kojoj “nijedno od takozvanih \u010dovjekovih prava ne prevladava egoisti\u010dna \u010dovjeka, \u010dovjeka kao \u010dlana gra\u0111anskog dru\u0161tva, naime kao individuu koji je izoliran od zajednice, povu\u010den u sebe, u svoj privatni interes i privatnu samovolju”. A na temu odnosa sigurnosti i slobode u tekstu se ka\u017ee: “Sigurnost je najvi\u0161i socijalni pojam gra\u0111anskog dru\u0161tva, pojam policije\u2026 Pojmom sigurnosti gra\u0111ansko dru\u0161tvo se ne uzdi\u017ee iznad svog egoizma. Sigurnost je, naprotiv, osiguranje njegova egoizma.” U hladnoratovskim okolnostima, kad su se socijalisti\u010dka dru\u0161tva otpisivala kao onodobne verzije iliberalnih zajednica, plasirana je nova paradigma sa slobodarskom retorikom uparenom s ljudskim pravima koja je do nas stigla u tandemu s novim politi\u010dko-ekonomskim liberalnim sustavom instaliranim sedamdesetih godina, odnosno ljudska su prava u toj vezi bila do odre\u0111ene mjere instrumentalizirana, uglavnom s ciljem da bi se taj novi politi\u010dko-ekonomki poredak lak\u0161e implementirao, i da bi ovda\u0161nja dru\u0161tva sve to u paketu lak\u0161e progutala. Onako kako su liberali u hladnoratovsko doba raspirivali strah u javnosti od totalitarnih zala, danas revno upozoravaju na tzv. iliberalne, populisti\u010dke ili autoritarne zamke, koje da nas mogu zasko\u010diti iza svakog ugla, samo ako ne budemo dovoljno budni. Jedna od glavnih zna\u010dajki te situacije, koja se dakle prote\u017ee unazad 40 godina, le\u017ei u tome \u0161to je kompleks ljudskih prava \u010desto slu\u017eio onda, a \u010desto slu\u017ei i danas samo zato da podupre novu protr\u017ei\u0161nu politiku, odnosno da u nju uvede set moralnih vrijednosti kao \u0161to su individualizam, komercijalizam ili inzistiranje na potro\u0161a\u010dkim pravima te da se tr\u017ei\u0161noj pragmati\u010dnosti doda odre\u0111ena moralna dimenzija. U tom smislu ovi se tekstovi mogu \u010ditati i kao preventivni, u smislu da se unaprijed izra\u017eava zabrinutost zbog mogu\u0107ih promjena kao takvih koje bi mogle nastati nakon zavr\u0161etka kriznog razdoblja. Odnosno, ho\u0107e se re\u0107i da je, na neki na\u010din, svaka promjena suspektna. Takav stav za cilj mo\u017ee imati pacifikaciju novih politi\u010dkih subjekata i neutralizaciju alternativnih rje\u0161enja. Da zaklju\u010dimo, u ovakvom tipu tekstova nije rije\u010d o navodnom disbalansu izme\u0111u slobode i (pretjerane) za\u0161tite, nego se tu prije radi o zahtjevu za opstankom statusa quo, odnosno da se manje-vi\u0161e neometano nastavi reprodukcija dosada\u0161njeg poretka i da se zadr\u017ee postoje\u0107i odnosi mo\u0107i i nepravedni oblici distribucije. Strah od virusa korone ovdje se pro\u0161iruje na strah od virusa mogu\u0107e postkrizne rekonfiguracije politi\u010dkog polja koja bi u sebi mo\u017eda mogla sadr\u017eavati, izme\u0111u ostalog, i smanjenje nejednakosti i preraspodjelu u korist nepovla\u0161tenih. Razni liberalni komentatori, ponukani represivnim mjerama i izvanrednim stanjima u no\u0161enju s koronavirusom, postavljaju opravdano pitanje o prijetnji zadr\u017eavanja tih politika i u postkriznom periodu. No, pritom ih isklju\u010divo zanima odr\u017eanje pretkriznog statusa quo, pogotovo u ekonomskim politikama. Vrlo brzo po izbijanju po\u0161asti zvane koronavirus i u svijetu i u nas pojavili su se prvi […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":31863,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[858],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-31852","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-korona-virus","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31852","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31852"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31852\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31866,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31852\/revisions\/31866"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/31863"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31852"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31852"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31852"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=31852"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=31852"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=31852"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=31852"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Kriza kao akcelerator postoje\u0107ih politika<\/h2>\n\n\n\n
Sloboda kretanja i iliberalne zamke<\/h2>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\nStrah od postkrizne rekonfiguracije<\/h2>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"