Naslovna tvrdnja ima dvostruku narav: klasno pitanje su i sposobnost i kapaciteti za samoizolaciju na osobnoj razini, kao i politi\u010dko-ekonomsko “rje\u0161enje” problema koje samoizolacija nosi sa sobom na sistemskoj razini.<\/p>\n\n\n\n
Iako nam je na po\u010detku lako moglo i vjerojatno \u010dak moralo izgledati druk\u010dije, uop\u0107e nismo svi jednaki pred zastra\u0161uju\u0107om prijetnjom koronavirusa. Jest, posrijedi je opasnost mu\u010dno nalik onoj radijacijskoj, kako je ta opisivana povodom kataklizme u \u010cernobilu: smrt bez okusa, boje i mirisa, a fizi\u010dki u svom osnovnom vidu jo\u0161 i tako malena da izmi\u010de svakom \u010dulu opipa, o sluhu da ne govorimo. Ali, ne\u0161to je drugo tu vi\u0161e nego opipljivo i napadno materijal(isti\u010d)no. <\/p>\n\n\n\n
Virusi, ne samo korona u ovom soju, navodno ne biraju metu\nunutar \u017eeljene doma\u0107inske vrste. Ipak nije tako, jer se vi\u0161e razmno\u017eavaju i\nmutiraju u slabijem pojedina\u010dnom organizmu izabranog jakog i rasprostranjenog\ndoma\u0107ina. \u0160to se ti\u010de ove na\u0161e vrste, ljudske, dolazimo tako do podjele koja je\ndiktirana kulturno, a prije svega ekonomski. Pored starijih i zato slabijih\nskupina, tu su oni koji sebi ne mogu priu\u0161titi du\u017eu izolaciju u podno\u0161ljivim\negzistencijalnim uvjetima. Plus kroni\u010dni plu\u0107ni bolesnici, \u010desto pu\u0161a\u010di, a \u0161to\nje opet \u010desto uvjetovano socijalnim zale\u0111em. Tako\u0111er, oni koji nisu zdravstveno\nosigurani, pa ne\u0107e brzo dobiti pomo\u0107 jednom kad im uznapreduju simptomi ove\nbolesti.<\/p>\n\n\n\n
Hrvatska je nasre\u0107u jo\u0161 uvijek relativno dobro pokrivena kad je rije\u010d o posljednjem faktoru. \u0160tovi\u0161e, korona je na vidjelo izvukla dotad ne ba\u0161 toliko jasnu \u010dinjenicu da ipak nismo uspjeli preozbiljno rasturiti javni zdravstveni sustav, usprkos dugotrajnim nastojanjima da ga se podvrgne interesu kapitala. Privatnog zdravstvenog sektora danas nema ni vidjeti, i nitko ga odjednom niti ne spominje kao relevantnog.<\/p>\n\n\n\n
S druge strane, ta ista Hrvatska je globalnu pandemiju do\u010dekala kao europsko-unijski \u0161ampion prekarnog rada<\/a>, ne samo u panici zbog izvjesnog ga\u0161enja mnogih postoje\u0107ih zaposlenja na neodre\u0111eno vrijeme. Danas je najbolnije vidljivo \u0161to to zna\u010di u krajnjem sigurnosnom horizontu: osobe koje nemaju taj sve nedosti\u017eniji luksuz stalnog zaposlenja, prinu\u0111ene su riskirati svoje i tu\u0111e zdravlje poku\u0161ajima da zarade dovoljno za neposredne tro\u0161kove prehrane i stanovanja. Goli imunitet i sama izolacija, ili pak samoizolacija, itekako su klasno pitanje. Nipo\u0161to nije svakome ni podjednako lako ili te\u0161ko biti doma, zatvoriti se i \u010dekati koliko je potrebno da bude sigurno iza\u0107i na dru\u0161tvenu \u010distinu. <\/p>\n\n\n\n Komu to zbog vlastite ekonomske pozicije ve\u0107 nije bjelodano,\nneka obrati pa\u017enju na male obrtnike, frizerke i taksiste, ku\u0107ne majstore,\nslobodne kulturne radnike, nadni\u010dare i mnoge sli\u010dne. Ali tu su odmah zatim i\nsvi oni \u010dija \u0107e radna mjesta naprosto i\u0161\u010deznuti uslijed op\u0107eg kolapsa trgovine,\novisna o sustavu koji je desetlje\u0107ima forsirao tr\u017ei\u0161ne prioritete za ljubav\nekstraprofita i gospodarskog rasta. <\/p>\n\n\n\n Nadalje, prekidanje dotoka novca u javni bud\u017eet rezultirat\n\u0107e rezovima prora\u010dunskih izdataka koji \u0107e najvi\u0161e pogoditi ve\u0107 i ranije socijalno\nugro\u017eene. Sustav se pokazao fatalno ranjivim, osim \u0161to je uvelike i sam\nvinovnik nastale pandemije. Uru\u0161ava se me\u0111u ostalim i kroz to \u0161to njegovi\npoliti\u010dki serviseri diljem svijeta pose\u017eu za vantr\u017ei\u0161nim spasonosnim rje\u0161enjima.\nMnogi zato ka\u017eu i \u2013 prosocijalisti\u010dkim. Naravno, to jo\u0161 ne zna\u010di da \u0107e\nkapitalizam pasti \u0161aptom, da ne\u0107e izna\u0107i svoje ekonomsko-politi\u010dko cjepivo.\nRu\u0161io se dramati\u010dno i prije 12 godina, kad se nakon pucanja globalnog\nnekretninsko-kreditnog balona okrenuo striktno jednoj orijentaciji.<\/p>\n\n\n\n Pritom govorimo i o tad vi\u0111enom dominantnom globalnom\nrje\u0161enju i o onome koje je poduzeto u Hrvatskoj. Ceh za op\u0107i sunovrat koji je\nprouzro\u010dila raspojasana financijska industrija platili su naj\u0161iri slojevi, dok\nje za posrnule najimu\u0107nije igra\u010de bio propisan famozni bailout<\/em>, javno-bud\u017eetska\npomo\u0107 kroz oprost duga ili dr\u017eavno jamstvo za nj. Posve crno-bijelo, dakle, pa\nnije bez vraga bila bojazan da \u0107e ekonomski centri mo\u0107i i ovom prilikom\nposegnuti za sli\u010dnim izlazom, bar za sebe same.<\/p>\n\n\n\n No u me\u0111uvremenu se ispostavilo da kapital time postupa suicidalno, upravo zbog generalnog smanjivanja potro\u0161nje. Time prouzro\u010dena recesijska spirala ovdje ima i drugi kraj, usmjeren prema globalnoj ekonomskoj depresiji, jer ve\u0107 do hibernacije posustaje sama robna proizvodnja. Povrh svega, za ovu se krizu ne zna koliko \u0107e potrajati ni kako \u0107e prestati, ako ipak jednom ho\u0107e. Sve su to razlozi kojima se vodimo u promi\u0161ljanju izlaza i koji nala\u017eu spomenuta vantr\u017ei\u0161na, \u010dak antikapitalisti\u010dka rje\u0161enja. Naveliko se stoga debatira<\/a> o potrebi momentalnog uspostavljanja novih mehanizama za\u0161tite ukupne dru\u0161tvene zajednice, kao i tranziciji prema strategijama socijalno i ekolo\u0161ki odr\u017eive ekonomije.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de Hrvatske, odli\u010dan primjer izlo\u017eenosti volatilnostima tr\u017ei\u0161ta i tako\u0111er \u2013 sad razumijemo \u2013 burze virolo\u0161ke ili bakteriolo\u0161ke jesu najnoviji gubici<\/a> obaveznih mirovinskih fondova tzv. drugog stupa. Mo\u017eda taj model tobo\u017enje radni\u010dke \u0161tednje za mirovinu ne\u0107e biti neutraliziran, ali \u0107e se sve bolnije ukazivati istinska priroda<\/a> njegova kockarskog poslovanja. Notorna kazino-ekonomija u njegovoj izvedbi ko\u0161ta ovu zemlju gotovo milijardu eura godi\u0161nje, a od nje koristi imaju samo banke.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de planetarnog konteksta, o zastranjenosti sustava nema boljeg pokazatelja od ishoda s farmaceutskom industrijom. U djelatnostima istra\u017eivanja i razvoja totalno prepu\u0161tena privatnom sektoru, ona je poodavno odustala od produciranja efikasnijih antibiotskih i antivirotskih lijekova kakvi zbog akutnosti infekcije tr\u017ei\u0161no nisu isplativi kao npr. novi citostatici koji oboljele od raka u prosjeku \u010dine pouzdanim i relativno dugoro\u010dnim potro\u0161a\u010dima. Ovih dana u svijetu na vidjelo dolaze \u0161okantne afere u tom smislu, europske<\/a> (gdje EK nikad nije odgovorila na doti\u010dno pismo medicinara) ili ameri\u010dke<\/a>, razotkrivaju\u0107i su\u0161tinsku pozadinu enormne prepu\u0161tenosti ljudske vrste zaraznim bolestima.<\/p>\n\n\n\n Ne manje va\u017eno, i nimalo tek uzgred, u pitanje se dovodi i teza o apsolutno vanjskom porijeklu ove globalne pandemije, o njezinu egzogenom karakteru. Ili bar o glavnim uzrocima brzog \u0161irenja korone, gdje u obzir treba uzeti klimatske promjene, pad biodiverziteta i prorje\u0111ivanje \u0161umskih te mo\u010dvarnih biocenoza. Za to vrijeme Hrvatska televizija anketno nudi<\/a> publici obja\u0161njenja zaraze u obliku teorije urote, marketin\u0161ki tako reproduciraju\u0107i najcrnji antiznanstveni mentalitet.<\/p>\n\n\n\n Nije se \u010duditi ionako natra\u017enja\u010dkom HTV-u, ali ni hrvatskoj socijaldemokraciji koja uporno inzistira na liberalnom gledi\u0161tu. Tako \u010dak i vode\u0107i nazivni ljevi\u010dari, kao \u0161to je predsjednik SDP-a Davor Bernardi\u0107, u ovom \u010dasu grme o imperativu<\/a> dr\u017eavnog priskakivanja upomo\u0107 ponajprije doma\u0107em poduzetni\u0161tvu. I naravno da bi op\u0107i interes ovaj put, zbog dimenzija katastrofe, u tretmanu politi\u010dkoga kriznog menad\u017ementa trebao biti lociran malo bli\u017ee sredini izme\u0111u poduzetnika i radnika. No te\u0161ko je previdjeti kako dominantni diskurs u RH i dalje neskriveno polazi od strane poduzetni\u010dke, one kapitalista, dok je radni\u010dka pokroviteljski zadr\u017eana u ovisnoj poziciji.<\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to relacije u hrvatskoj ekonomskoj politici i okru\u017eenju \u010dini sarkasti\u010dnima, \u010dinjenica je da se i ovda\u0161nji neoliberalni protagonisti pokazuju u ovoj temi vi\u0161e pluralisti\u010dnima negoli re\u010deni lijevi centar. Od npr. Vuka Vukovi\u0107a<\/a> ili Matije Babi\u0107a<\/a> koji su epidemiju shvatili kao idealnu \u0161ansu za nametanje rigidnijih protr\u017ei\u0161nih mjera, do Davora Hui\u0107a<\/a> ili Viktora Vresnika<\/a> koji ovaj put nisu zinuli ba\u0161 tako lakomo.<\/p>\n\n\n\n U sredi\u0161tu njihove pri\u010de su dakako prve konkretne mjere<\/a> hrvatske vlade i premijera Andreja Plenkovi\u0107a te ministra financija Zdravka Mari\u0107a za sanaciju aktualnog ekonomskog stresa. Vlada je stala u tome negdje otprilike napola puta, svakako dovoljno samo da razdra\u017ei obje navedene strane u socijalnom dijalogu. Onome kojeg u nas zapravo niti nema, a kojeg ni ne mo\u017ee biti mimo sna\u017enijih potencijala radni\u010dkih predstavnika. A kako uz presudno njihovo sudjelovanje rezonirati bitno druk\u010dije i zrelije, pokazala je<\/a> pro\u0161li tjedan Danska. Pritom je demonstrirala i \u0161to zna\u010di u\u010denje na vlastitim pogre\u0161kama iz 2008. i 2009. godine, a tu sposobnost danas iskazuje<\/a> i Europska komisija.<\/p>\n\n\n\n No sam opstanak \u010dovje\u010danstva nikad u posljednjih nekoliko\ndesetlje\u0107a nije bio tako o\u010dit ulog u ina\u010de stalnom politi\u010dkom ogledu kapitala i\nrada. Na jednoj strani su mogu\u0107nosti dru\u0161tva otpornijeg na ekonomsku i jednako\nbiolo\u0161ku patologiju, na drugoj novi krug austerity<\/em>-torture, bankovnog\nhara\u010denja, iscrpljivanja prirode, poskupljivanja studija, komodifikacije\nstanovanja, autokracijske regresije, fa\u0161istoidnih refleksija. <\/p>\n\n\n\n Financijski sektor se bez dileme i dalje izdvaja kao udarna\n\u0161pica takvog interesa krupnog kapitala. Ako hrvatska i druge vlade idu\u0107ih\nmjeseci uspiju sprije\u010diti opasnost od klasi\u010dnog bank rusha<\/em>, tj. propasti\nbanaka uslijed masovnog povla\u010denja depozita, te ako uspiju odr\u017eati burze iznad\npovr\u0161ine krizne bujice, ostaje pitanje u kojoj \u0107e mjeri izru\u010diti narod novoj\nzadu\u017eenosti kod istih tih adresa. Banke su naime ve\u0107 bile izrazito \u017eeljne\nsljede\u0107eg kreditnog ciklusa i plasmana nagomilanog novca. Takva daljnja\nekonomska porobljenost, u kombinaciji s jo\u0161 \u017ee\u0161\u0107om aproprijacijom vlasni\u0161tva u\nkorist manjine bogatih koji bi sad mogli postati bogatiji, itekako je aktivna\nopcija.<\/p>\n\n\n\n Stara je istina, znana jo\u0161 i prije kapitalizma, da\nuzurpatori narodnih resursa u trenucima epohalnih kriza nastoje promijeniti sve,\nali da bi sve ostalo isto. Odnosno, patentirati moderniju formu za odr\u017eanje\nsli\u010dnih hijerarhijskih odnosa, u ovom slu\u010daju klasnih. No ovaj put svjedo\u010dimo i\nnekim drasti\u010dnijim limitiranostima kapitalizma negoli ranije, kao i druk\u010dijim\nsvedru\u0161tvenim oblicima solidariziranja. <\/p>\n\n\n\nOtvorenije diskusije<\/h2>\n\n\n\n
Socijalni dijalog u doba socijalne distance<\/h2>\n\n\n\n