“interaktivnu”<\/a> kampanju SDSS-a za evropske izbore “Znate li kako je biti Srbin u Hrvatskoj?”. I posve neovisno o tome kako \u0107e novoosnovana Stranka s Imenom i Prezimenom pro\u0107i na idu\u0107im izborima za parlament, o\u010digledno je ponovno uspio: mediji vi\u0161e pri\u010daju o njenom neobi\u010dnom nazivu nego o krajnje predvidljivom programu, koji po tko zna koji put ni\u017ee floskule o borbi protiv korupcije, potrebi poticanja privatne inicijative i nu\u017enom smanjenju poreza za poduzetnike. <\/p>\n\n\n\n\u0160tovi\u0161e, vi\u0161e se pri\u010da o \u010dudnom imenu stranke, nego o tome koliko je stranka \u010dudnog imena sama \u010dudna: prema rije\u010dima jednog od pokreta\u010da, saborskog zastupnika i gradona\u010delnika Vrgorca Ante Prani\u0107a, ona naime ne\u0107e biti “samo jo\u0161 jedna stranka u Hrvatskoj”, nego “zajedni\u010dki alat nekih stranaka, ali i niza relevantnih pojedinaca” koji \u0107e u partiji sudjelovati bez strana\u010dkog aktiviranja. “Imena osoba koje sudjeluju u radu na\u0161e politi\u010dke opcije nisu ujedno i imena samih formalnih \u010dlanova”, razja\u0161njava Prani\u0107, “jer mnogi od njih \u0107e i dalje ostati neu\u010dlanjeni u samu stranku”. Ukratko: u stranci \u010diji su osnovni politi\u010dki kapital imena i prezimena njezinih klju\u010dnih ljudi \u2013 ako smo dobro shvatili \u2013 klju\u010dni su ljudi koji svoje dobro ime i prezime temelje na tome \u0161to ne \u017eele biti \u010dlanovi nijedne stranke. <\/p>\n\n\n\n
A da \u010ditava stvar bude jo\u0161 bizarnija, me\u0111u svim tim Imenima i Prezimenima samo su dva relativno poznata: ono Dalije Ore\u0161kovi\u0107, koja je ve\u0107 stigla spektakularno slupati liberalni projekt stranke START, i ono Ivice Relkovi\u0107a, politi\u010dkog analiti\u010dara koji je prije nekoliko godina projektirao prikriveno klerikalnu politi\u010dku konstrukciju poznatiju kao Most. \u0160to se dakle dublje \u010deprka po koncepciji Stranke s Imenom i Prezimenom, to konfuznije ona djeluje, a \u0161to se stranka konfuznijom doima, to je ve\u0107i uspjeh Borisa Male\u0161evi\u0107a: ideolo\u0161ki i strate\u0161ki rusvaj uspio je medijski oblikovati u naizgled suvislu politi\u010dku poruku, potpuni izostanak sadr\u017eaja prikriti vi\u0161kom brendiranja i naposljetku sasvim zgodno pozicionirati novopokrenutu partiju kao jedinstven, prepoznatljiv i lako pamtljiv proizvod na strana\u010dkom tr\u017ei\u0161tu. Na prvi pogled, stvar funkcionira. Ve\u0107 na drugi, me\u0111utim, postaje jasno da je Stranka s Imenom i Prezimenom manje zanimljiva po onome \u0161to je navodno \u010dini unikatnom, a mnogo je interesantnija po tome \u0161to iznova reproducira otrcane obrasce hrvatskog strana\u010dkog \u017eivota.<\/p>\n\n\n\n
Ne \u017eelim, ali moram<\/h2>\n\n\n\n
Jer evo, recimo, jednog odnedavnog politi\u010dara koji je karijeru izgradio na estradnom pro(ka)zivanju \u010dudnih ljudi \u010dudnog imena: jedva par dana prije osnivanja Stranke s Imenom i Prezimenom, u Zagrebu je predstavljen Domovinski pokret Miroslava \u0160kore. I osim ritualnog radikalnog desni\u010darenja, koje podrazumijeva sve dostupne oblike diskriminacije u skladu sa zahtjevima ve\u0107inske religije i naroda, izme\u0111u Domovinskog pokreta i Stranke s Imenom i Prezimenom skoro da nema ve\u0107ih razlika. \u0160korin program? Antikorupcija, poticanje poduzetni\u0161tva, porezna relaksacija: “Instrumenti za suzbijanje korupcije nisu prikladni”, upozorio je na inauguralnoj pressici, zaklju\u010div\u0161i da “razvoj gospodarstva valja temeljiti na privatnoj inicijativi” i da “smanjenjem poreznih optere\u0107enja dr\u017eava mo\u017ee doprinijeti zacrtanim gospodarskim ciljevima”. \u0160korina marketin\u0161ka strategija? Oslanjanje \u010ditavog politi\u010dkog projekta na vlastito Ime i Prezime. \u0160korina politi\u010dka taktika? Jasno distanciranje od strana\u010dkog sustava: “Ne osnivam stranku jer \u017eelim, ve\u0107 zato \u0161to moram”, opravdavao se novinarima. Uostalom, zato mu se partija i ne zove “stranka”, nego “pokret”: ba\u0161 kao da su masovni politi\u010dki pokreti ne\u0161to \u0161to se lansira s press-konferencija, uz prigodnu podr\u0161ku menad\u017eera i krupnih kapitalista.<\/p>\n\n\n\n
Otpor prema standardnoj strana\u010dkoj organizaciji jednako je jak i na suprotnoj strani politi\u010dkog spektra, tamo gdje su programi daleko suvisliji, promi\u0161ljeniji i progresivniji. Municipalni projekt Zagreb je na\u0161, recimo, pokrenut je kao inkluzivna “platforma”, a partija pod tim imenom osnovana je potom isklju\u010divo zato \u0161to bez strana\u010dke registracije nema kolektivnog sudjelovanja na izborima: sli\u010dan put pro\u0107i \u0107e kasnije i Mo\u017eemo!, svojevrsna ekstenzija \u010ditavog projekta na nacionalnu razinu. I Radni\u010dka fronta je na svojim stranicama nedvosmislena: “RF je samo uvjetno re\u010deno ‘stranka'”, poru\u010duju. “Mi smo organizacija\/pokret kojoj je samo jedan od vidova djelovanja i sudjelovanje na izborima, ali koja se nema namjere baviti pukim politikantskim elektoralizmom.\u201c” <\/p>\n\n\n\n
U prvom slu\u010daju, klasi\u010dan strana\u010dki ustroj bio je smetnja uklju\u010divanju \u0161to \u0161ireg kruga ljudi u izgradnju politi\u010dkog projekta, u drugom je rije\u010d o tome da se sudjelovanje onih koji su ve\u0107 \u010dlanovi organizira direktnodemokratskim metodama: u obje verzije, distanca spram standardnog strana\u010dkog profila ima mnogo vi\u0161e veze s politi\u010dkim ciljevima i tradicijama unutar kojih se ove politi\u010dke organizacije razvijaju nego \u0161to je to slu\u010daj kod \u0160korinog populisti\u010dkog odmaka od postoje\u0107ih stranaka ili kod ispraznog brendiranja Stranke s Imenom i Prezimenom. Pa opet, obje lijeve opcije se na kraju krajeva uklapaju u trend koji hrvatskom politikom vlada posljednjih godina. A taj se trend sastoji u osnivanju stranaka kojima je zajedni\u010dko to da zapravo ne \u017eele biti stranke, u konstruiranju paralelnih platformi i pokreta, u vo\u0111enju dvostrukog politi\u010dkog \u017eivota. Hrvatskom reprezentativnom demokracijom, ukratko \u2013 barem od vremena velike ekonomske krize \u2013 vlada partitofobija.<\/p>\n\n\n\n
Paradoks demokracije<\/h2>\n\n\n\n
Dosta nezgodna \u010dinjenica, s obzirom na to da su partije \u2013 ve\u0107 prema uvodnoj re\u010denici Zakona o politi\u010dkim strankama, koji je uz manje promjene na snazi jo\u0161 od 1993. godine \u2013 ni manje ni vi\u0161e nego “izraz demokratskoga vi\u0161estrana\u010dkog sustava kao najvi\u0161e vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske”. Va\u017enost vi\u0161estrana\u010dkog sustava tolika je da ga se ve\u0107 30 godina defoltno poistovje\u0107uje s postojanjem demokracije, iako je narod ovim podru\u010djima prvi put doista zavladao jo\u0161 prije 75 godina, pobijediv\u0161i u Narodnooslobodila\u010dkoj borbi. Mogu\u0107e da je ba\u0161 u tome dio problema: od federativne i socijalisti\u010dke dr\u017eave koja je tada nastala ova aktualna naslijedila je toliko toga \u2013 vladavinu naroda, republikansko ure\u0111enje, teritorijalne granice, decenije modernizacije \u2013 da se vi\u0161estrana\u010dki politi\u010dki sustav, uz uvo\u0111enje kapitalisti\u010dkih dru\u0161tvenih odnosa, \u010dini jedinim za \u0161to je sama zaslu\u017ena. A ni jedno ni drugo, evo, ne stoje ba\u0161 najbolje. <\/p>\n\n\n\n
Nije, zapravo, ni sasvim slu\u010dajno to \u0161to se dana\u0161nja partitofobija po\u010dela \u0161iriti prije desetak godina, u vrijeme kada se krah lokalnog sanaderovskog koruptivnog modela preklopio s krahom globalnog “slobodnotr\u017ei\u0161nog” kapitalizma: masovni bijes spram strana\u010dkih “uhljeba”, koruptivne partitokracije i HDZ-SDP-ovskog duopola izrastao je upravo iz toga preklapanja. A njegov su val brzo zajahale dvije do sada najuspje\u0161nije anti-strana\u010dke stranke: Relkovi\u0107ev Most, izvorno predstavljen kao labava antikorupcijska koalicija nezavisnih lokalnih lista, i \u017divi zid, sagra\u0111en na uli\u010dnom otporu recesijskim delo\u017eacijama, koji se na svojim stranicama i danas predstavlja prvenstveno kao “aktivisti\u010dko-politi\u010dki pokret”, pa tek onda kao stranka.<\/p>\n\n\n\n
Ali evo paradoksa: dok ulazak svake nove stranke u politi\u010dku arenu podrazumijeva prethodno ritualno distanciranje od strana\u010dkog statusa, prema anketama popularnosti duopolni giganti HDZ i SDP ostaju nedodirljivi. Posljednji rezultati istra\u017eivanja CRO Demoskop \u2013 koje \u0107e, dodu\u0161e, izvanredno stanje masovne opasnosti od koronavirusa vjerojatno uskoro promijeniti \u2013 HDZ-u daju 26,7 posto glasova potpore, a prvoplasiranom SDP-u \u010dak 29,3. Da stvari po anti-strana\u010dke stranke budu gore, monolitni HDZ je na upravo zavr\u0161enim unutarpartijskim izborima pokazao da je ipak sposoban za kakvu-takvu unutarstrana\u010dku elektoralnu demokratizaciju. Primjer SDP-a jo\u0161 je pogubniji: prvo mjesto popularnosti dr\u017ei socijaldemokratska partija koja sa socijaldemokracijom odavno nema ni najdiskretnijeg dodira, kadrovski devastirana postava oportunih karijerista s politi\u010dkim klaunom na mjestu predsjednika, ekipa odavno li\u0161ena promi\u0161ljenijeg ideolo\u0161kog okvira ili suvislijeg programa, koju na okupu silom slijepe inercije dr\u017ei jo\u0161 samo \u010dinjenica da, eto, igrom slu\u010daja nisu HDZ. Imaju, me\u0111utim, ono \u0161to ima i vladaju\u0107a partija: izgra\u0111enu strana\u010dku organizaciju, dugogodi\u0161nje iskustvo rada na terenu, gustu mre\u017eu lokalnih ogranaka, razra\u0111ene metode agitiranja i organiziranja. Uostalom, i najve\u0107i dosada\u0161nji uspjesi anti-establi\u0161mentskih igra\u010da, \u017divog zida i Mosta, pretpostavljali su mukotrpan terenski anga\u017eman aktivista i ve\u0107 postavljenu infrastrukturnu podlogu nezavisnih lista. <\/p>\n\n\n\n
Otprilike pola godine uo\u010di idu\u0107ih parlamentarnih izbora, dok u politi\u010dki prostor jedna za drugom ulaze nove anti-strana\u010dke stranke, \u010dini se da je to jedna od klju\u010dnih pouka anketnih istra\u017eivanja. Jer partitofobija, s obzirom na dugotrajnu dominaciju najve\u0107ih stranaka, mo\u017ee biti razumljiva. Ponekad, kao u slu\u010daju lijevih platformi i organizacija, ona \u010dak ima politi\u010dkog rezona. Ponekad, kao u slu\u010daju desni\u010darskih populisti\u010dkih pokreta, naprosto je opasna. Ponekad, kao slu\u010daju one \u010dudne stranke \u010dudnog imena, te\u0161ko da zna\u010di ne\u0161to vi\u0161e od marketin\u0161kog pozicioniranja. Ali \u2013 kada se podvu\u010de posljednja linija \u2013 bez dobro razra\u0111ene partijske organizacije, \u010dvrste strukture i svakodnevnog terenskog rada izgleda da, barem za sada, nema ozbiljnijeg politi\u010dkog uspjeha.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Hrvatska se politi\u010dka scena nalazi u zanimljivom paradoksu: desetlje\u0107ima se ve\u0107 demokracija izjedna\u010dava s vi\u0161estrana\u010djem, a nijedna nova politi\u010dka opcija, uklju\u010duju\u0107i cijeli spektar, ne \u017eeli biti stranka. Boris Postnikov secira taj paradoks. \u010cudna stranka \u010dudnog imena \u2013 Stranka s Imenom i Prezimenom \u2013 novi je marketin\u0161ki projekt Borisa Male\u0161evi\u0107a, \u010dovjeka koji jo\u0161 od po\u010detka devedesetih […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":31727,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[103,12],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-31723","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ideologija","tag-izbori","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31723","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31723"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31723\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31728,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31723\/revisions\/31728"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/31727"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31723"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31723"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31723"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=31723"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=31723"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=31723"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=31723"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}