{"id":314,"date":"2014-04-07T07:30:23","date_gmt":"2014-04-07T06:30:23","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=314"},"modified":"2014-05-06T07:23:58","modified_gmt":"2014-05-06T06:23:58","slug":"propascu-petrokemije-kutina-postaje-sisak-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=314","title":{"rendered":"Propa\u0161\u0107u Petrokemije Kutina postaje Sisak"},"content":{"rendered":"

Tvornica mineralnih gnojiva \u201cPetrokemija\u201d jedan je od najzna\u010dajnijih hrvatskih izvoznika, ali njezina va\u017enost za grad Kutinu daleko je ve\u0107a. Upravo zahvaljuju\u0107i \u201cPetrokemiji\u201d, Kutina je do sad dijelom izbjegla tranzicijsku sudbinu mnogih drugih biv\u0161ih industrijskih gradova u Hrvatskoj. No, bitka za spas ove tvornice, a time i Kutine, daleko je od zavr\u0161ene.<\/strong><\/p>\n

Naslov ovog teksta je parafraza izjave jednog od radnika Petrokemije<\/a> koji je u nedavnom medijskom apelu za spas tog privrednog giganta, bez suvi\u0161ne pompe, odmjereno i precizno predo\u010dio razmjere privredne i socijalne katastrofe koje bi za grad Kutinu ostavile posljedice ga\u0161enja proizvodnje Petrokemije. Ne \u010dudi da je upravo \u201ctranzicijski\u201d slom sisa\u010dke privrede najbli\u017ea referentna to\u010dka radnicima i stanovni\u0161tvu Kutine koja \u017eivi od Petrokemije. U Sisa\u010dko-moslava\u010dkoj \u017eupaniji, kojoj pripadaju ova dva grada, slu\u017ebeno registrirana nezaposlenost u drugom mjesecu 2014. godine iznosi 21.914 ljudi.<\/p>\n

I uslijed manjkavosti statisti\u010dkog izra\u010duna broja nezaposlenih koji podastire zavod za zapo\u0161ljavanje uzimaju\u0107i u obzir samo osobe koje aktivno tra\u017ee posao, ta brojka za navedenu \u017eupaniju pokazuje najgore stanje u proteklom desetlje\u0107u. Ovu sliku donekle popravlja upravo Kutina kao jedan od rijetkih \u017eupanijskih gradova koji jo\u0161 uvijek odolijeva upisu u registar deindustrijalizacijom devastiranih mjesta koja su na desetine tisu\u0107a svojih stanovnika ostavila bez posla.<\/p>\n

Me\u0111utim, poznato je da odskakanje Kutine od tog prosjeka nije slu\u010dajnost. Radi se o vi\u0161egodi\u0161njem radni\u010dkom otporu privatizaciji Petrokemije koji je uklju\u010divao balansiran, ali strate\u0161ki jasno poslo\u017een pristup obrani tvornice<\/a> s fundamentalnim ciljem o\u010duvanja radnih mjesta. Malo tko nije \u010duo za Sto\u017eer za obranu Petrokemije, no valja podsjetiti i na klju\u010dne aspekte njegova dosada\u0161njeg djelovanja koje po\u010dinje u ljeto 1998. godine. Mo\u017eda bi neka pu\u010dka kalendarska knji\u017eica sje\u0107anja to ljeto vezala za sportske uspjehe nogometne reprezentacije u Francuskoj. No, rijetki \u0107e se pritom sjetiti i radni\u010dkih uspjeha na doma\u0107em terenu. Ako ni\u0161ta, stanovnici Sisa\u010dko-moslava\u010dke \u017eupanije ili barem oni stariji od hrvatske dr\u017eave, prizivat \u0107e u sje\u0107anje takti\u010dki najuspje\u0161niju i najorganiziraniju sindikalno-radni\u010dku akciju na prostoru postsocijalisti\u010dke Hrvatske.<\/p>\n

Glas o pokretanju kuponske privatizacije u Petrokemiji u lipnju 1998. godine aktivira Sto\u017eer za njezinu obranu koji uklju\u010duje Samostalni sindikat energetike, kemije i nemetala – EKN, Demokratski sindikat Hrvatske udruge sindikata \u2013 DEMOS-HUS i Udrugu branitelja.<\/p>\n

Ne obustavljaju\u0107i ni u jednom trenutku proizvodnju radi minimalizacije \u0161tete po vlastite radne kapacitete, kao i po privredne subjekte \u010dije funkcioniranje ovisi o dostupnosti mineralnih gnojiva, Sto\u017eer se odlu\u010duje na prosvjed kao metodu otpora. U kolopletu raspolo\u017eivih opcija radni\u010dkih akcija, organizacija prosvjeda s ciljem okupljanja \u0161to ve\u0107eg broja ljudi i postizanja medijske uo\u010dljivosti pokazala se kao razumljiv izbor. Mobilizacija vi\u0161e od dvije tre\u0107ine stanovnika Kutine bila je zama\u0161njak u osna\u017eivanju ionako organske veze tvornice s lokalnom zajednicom \u0161to je naposljetku, uz izvojevanu podr\u0161ku stanovitih lokalno-politi\u010dkih struktura, stopiralo i sam poku\u0161aj privatizacije. Krajem tog ljeta Sto\u017eer s tada\u0161njom Vladom potpisuje sporazum o Petrokemiji. Vlada Petrokemiju barem slu\u017ebeno prepoznaje kao va\u017enu strate\u0161ku industriju, garantiraju\u0107i joj visoki udio predstavnika radni\u010dkih i braniteljskih udruga u Nadzornom odboru, isplatu pla\u0107a i doprinosa u slu\u010daju \u0161trajka i otkup dionica po povoljnim cijenama. Ve\u0107inski udio dr\u017eave, podsje\u0107a Petrokemijin sindikalni povjerenik \u017deljko Klaus, bio je glavni uvjet Sto\u017eera u tada\u0161njim pregovorima s Vladom. Petrokemija tro\u0161i vi\u0161e od \u010detvrtine ukupne potro\u0161nje plina u Hrvatskoj i stoga je on presudna sirovina u proizvodnji umjetnih gnojiva, a njegova distribucija i cijena ovisi o odgovornosti dr\u017eave.<\/p>\n

Kasnije \u0107e se ispostaviti da sporazum nije bio i zalog da \u0107e sukcesivne vlade, neovisno o svom politi\u010dkom predznaku, koristiti ve\u0107inski udio u vlasni\u010dkoj strukturi u svrhu o\u010duvanja temeljnog principa petrokemijske proizvodnje – hrane za hranu. \u0160tovi\u0161e, da su iste metodi\u010dki opstruirale proizvodnju, potvr\u0111uje jo\u0161 pet aktivacija Sto\u017eera nakon 1998. godine. \u010cetiri puta je Sto\u017eer aktiviran zbog problema s opskrbom plinom pri \u010demu se najistaknutnija akcija odvila u sije\u010dnju 2002. godine. Uz poku\u0161aje progla\u0161avanja spomenutog Sporazuma neva\u017ee\u0107im, Ra\u010danova vlada je Petrokemiji obustavila i dostavu plina na \u0161to je Sto\u017eer uz pomo\u0107 nekoliko tisu\u0107a kutinskih gra\u0111ana, te uz pratnju 1.200 specijalaca, zaprijetio blokadom autoceste Zagreb-Lipovac. Tada je isho\u0111ena jo\u0161 jedna pobjeda \u2013 uvo\u0111enje plina za nastavak proizvodnje. Posljednji put se Sto\u017eer medijski zna\u010dajnije oglasio 2012. godine povodom puta tada\u0161njeg prvog potpredsjednika vlade Radimira \u010ca\u010di\u0107a u Rusiju koji je ne konzultiraju\u0107i radnike Petrokemije oti\u0161ao pregovarati s ruskim investitorima. Ako su i postojale sumnje da Kukuriku koalicija ne\u0107e po\u0107i putem svojih prethodnika, odagnane su novim kadrovskim izmjenama u Nadzornom odboru (NO) Petrokemije, tek nekoliko mjeseci nakon \u010ca\u010di\u0107evog puta u Rusiju.<\/p>\n

S \u010dela NO-a smijenjen je predstavnik radnika \u017deljko Klaus, sindikalni povjerenik i jedan od glasnogovornika Sto\u017eera. Vlada kao vlasnik ve\u0107inskog udjela u Petrokemiji na \u010delo NO-a postavlja Gorana Kralja, predstavnika obveznog mirovinskog fonda Erste banke koji ima manje od 6 posto vlasni\u010dkog udjela (obvezni mirovinski fondovi ukupno dr\u017ee manje od 15 posto). Daljnji slijed doga\u0111aja nije trebalo posebno predvi\u0111ati. S mjesta Uprave Petrokemije godinu dana kasnije smijenjen je Josip Jagu\u0161t, navodno zbog preispitivanja veza<\/a> Petrokemijinih vanjskih partnera s konzultantima i odvjetnicima. Isti je, kao \u0161to se mo\u017ee zaklju\u010diti iz posljednje spin kampanje Jutarnjeg lista, uz Klausa optu\u017een za pretvaranje Petrokemije u gubita\u0161ku firmu koju ne \u017eeli preuzeti nijedan strate\u0161ki partner. Selektivna analiza podataka Petrokemijina financijskog izvje\u0161taja, poslu\u017eila je Jutarnjem listu kao tobo\u017ee objektivna prosudba da je Petrokemija 2012. i 2013. godine nagomilala 400 milijuna kuna gubitka, ponajprije zbog sklapanja \u201cJagu\u0161teva ugovora\u201d s tvrtkom Prirodni plin o dostavi plina po cijenama daleko iznad tr\u017ei\u0161nih.<\/p>\n

U poku\u0161aju da se razbistri ovaj standardni mulj kojeg svakodnevno na kioske dostavljaju te korporativne dnevne novine, mogu se konzultirati javno dostupni podaci o nabavi plina na stranicama Petrokemije, kao i izvadci iz zapisnika sjednica Nadzornog odbora Petrokemije koji spominju ugovore za nabavu plina u periodu od 2011.-2013. godine. Ispostavlja se da je sporni dvogodi\u0161nji ugovor s Prirodnim plinom iz 2011. godine bio Petrokemijin jedini izbor obzirom da su tada\u0161nje zakonske regulative u Hrvatskoj sprje\u010davale da na istom mjernom mjestu postoje dva dobavlja\u010da plina. \u010cak tri inozemna dobavlja\u010da plina koja su se javila na prethodno raspisani natje\u010daj bili su svjesni tog ograni\u010denja i stoga su ponudili iste cijene kao i Prirodni plin. Pored toga, jedino Prirodni plin nije tra\u017eio bankarsku garanciju, penale zbog mogu\u0107ih tehni\u010dkih kvarova koji bi onemogu\u0107ili proizvodnju i ponudio je najbolji rabat uz smanjenje cijene za posljednji kvartal 2012. godine. Naposljetku, zaklju\u010dak koji se name\u0107e jest da je Petrokemija bila suo\u010dena s dva izbora: dobiti plin od jedinog raspolo\u017eivog dobavlja\u010da ili riskirati radna mjesta.<\/p>\n

Pogled na trenutnu situaciju pokazuje da se radi o tri problema s kojima se Petrokemija bori.<\/p>\n

Jasno je da je cijena otkupa plina vi\u0161egodi\u0161nja glavna ko\u010dnica proizvodnje Petrokemije. Petrokemija je uz HEP najve\u0107i potro\u0161a\u010d plina u Hrvatskoj, a pla\u0107a ga 30 posto skuplje od tr\u017ei\u0161nih cijena. Ra\u010dunica je jasna: ako nema plina, nema ni proizvodnje mineralnih gnojiva, ako nema mineralnih gnojiva nema ni poljoprivrednih kultura \u010diji prinos ovisi o njima. Radnici Petrokemije ispravno konstantiraju da je visina cijene plina vezana za privatizaciju INA-e \u0161to Petrokemiju \u010dini njezinom kolateralnom \u017ertvom, a poljoprivredu, ili barem ono \u0161to je od nje ostalo, kolateralnom \u017ertvom Petrokemije. Hrvatska ima najve\u0107i PDV na mineralna gnojiva u regiji koji iznosi 25 posto. Usporedbe radi, isti PDV u Sloveniji iznosi 8 posto, a u ostalim susjednim zemljama 10-15%. Posljedice takvog PDV-a na mineralna gnojiva u Hrvatskoj odra\u017eavaju se najvi\u0161e na poljoprivrednike. Statistike pokazuju<\/a> da je potro\u0161nja du\u0161i\u010dnih mineralnih gnojiva koja uklju\u010duje i obiteljska gospodarstva u razdoblju od 2008. do 2012. godine u kontinuiranom padu. Drasti\u010dni dugogodi\u0161nji pad u doma\u0107oj potro\u0161nji, prema izjavama sindikalnog povjerenika Petrokemije Davora Raki\u0107a, najjasnije se ogleda u \u010dinjenici da je u ratnim godinama, dakle bez tre\u0107ine sada\u0161njeg teritorija, Hrvatska tro\u0161ila vi\u0161e gnojiva nego 2013.<\/p>\n

Bez smanjenja otkupne cijene plina i jasne strategije oporavka poljoprivrede nema smanjenja proizvodnih tro\u0161kova u Petrokemiji niti o\u010duvanja radnih mjesta. Valjda podsjetiti i da je Petrokemija ve\u0107inski vlasnik koji ostvaruje 90% prometa u Luci \u0160ibenik na \u010dije se poslovanje i radna mjesta tako\u0111er odra\u017eava njezina situacija. Dok je 2011. godine preko Luke \u0160ibenik prevezeno 592 tisu\u0107e tona tereta, naredne je godine promet je pao na 414 tisu\u0107a tona tereta. Taj manjak proizlazi iz smanjenja Petrokemijina izvoza za \u010dak 27 posto.<\/p>\n

Kreditori su tre\u0107a rak-rana ove tvornice. U o\u017eujku 2013. godine, \u010detiri su radni\u010dka predstavnika u NO-u Petrokemije ulo\u017eila prijavu HANFA-i zbog sumnje da je zamjenik predsjednika NO-a Ivan Majstrovi\u0107 dostavio povla\u0161tene informacije nekim dioni\u010darima me\u0111u kojima su istaknuti zagovornici privatizacije. HANFA zasada jo\u0161 nije prijavila nepravilnosti. Zarada od trgovanja dionicama, a ne kreditiranje s ciljem modernizacije pogona koji je jo\u0161 jedan uvjet za neometani razvoj proizvodnje Petrokemije<\/a>, glavni je interes predstavnika banaka u Petrokemiji.<\/p>\n

U ovakvoj nesretnoj konstelaciji, name\u0107e se pitanje koji izlaz Sto\u017eeru preostaje, a koji ne bi ugrozio uvjete za nastavak proizvodnje? Odogovor je: onaj koji ne\u0107e dovesti u pitanje ono za \u0161to se Sto\u017eer kontinuirano bori \u2013 radna mjesta. Mediji koji nisu naklonjeni takvim rje\u0161enjima konstantno osporavaju legitimitet Sto\u017eera da predstavlja radni\u0161tvo. U travnju pro\u0161le kao i u o\u017eujku ove godine, skup radnika Petrokemije jasno je podr\u017eao sindikate i Udrugu branitelja u aktivnostima koje za cilj imaju o\u010duvanje svih radnih mjesta i proizvodnje pod svaku cijenu.<\/p>\n

Ga\u0161enjem Petrokemije dr\u017eava bi ostala bez 200 milijuna u prora\u010dunu, a grad Kutina bez 55 posto svoga prora\u010duna. Petrokemija Kutina zapo\u0161ljava 2.100 ljudi, \u0161to zna\u010di i da dvije tisu\u0107e obitelji izravno ovise o nadnicama tih radnika. Nema dileme da dru\u0161tvena reprodukcija grada ovisi o njegovoj industriji. Vitalnost obrta, sportsko-kulturnih centara, javnih servisa za brigu djece i starijih, pu\u010dko-otvorenog u\u010dili\u0161ta i gradskog muzeja, naposljetku i ostanak u gradu, ovise o vitalnosti industrije. \u201cPetrokemija je prezna\u010dajna za tako mali grad i njegovo pre\u017eivljavanje ne smije biti prepu\u0161teno na milost fondova\u201d, ka\u017ee Raki\u0107. Utoliko se va\u017eno podsjetiti izjave radnika Petrokemije s po\u010detka teksta i bojazni da Kutinu o\u010dekuje sisa\u010dki scenarij. Sisak, grad na samo \u010detrdesetak kilometara od Kutine u tranzicijskoj je bilanci ostao bez 13.000 radnika \u017deljezare, 800 radnika kemijske industrije Radonja, 700 radnika tekstilne industrije Siscia, vi\u0161e od 3.000 radnika INA-Rafinerije i 30 posto stanovni\u0161tva od 1991. godine. Pametnom dosta.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Naslov ovog teksta je parafraza izjave jednog od radnika Petrokemije koji je u nedavnom medijskom apelu za spas tog privrednog giganta…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":312,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[51,34],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[52],"class_list":["post-314","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized","tag-privatizacija","tag-tranzicija","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/314","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=314"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/314\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":315,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/314\/revisions\/315"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/312"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=314"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=314"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=314"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=314"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=314"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=314"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=314"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}