Da sva proturje\u010dja europske zelene politike na koja upozorava ljevica (u u\u017eem smislu) diljem kontinenta, nisu tek paranoja “anti-protivnih” aktivista ilustrirat \u0107emo na jo\u0161 jednom primjeru. Ponovno poljskom, ali do sada najjasnijem. Jedna od najzapadnijih slavenskih zemalja trebala je dobiti dvije milijarde eura iz Europskog fonda za pravednu tranziciju, no onda je objavljeno da se u novom prijedlogu europskog bud\u017eeta za Poljsku i njezinu zelenu tranziciju ima izdvojiti dvostruko manje, jedna milijarda eura. Ako se kome ovo i dalje \u010dini mnogo, treba re\u0107i da je druga zemlja koja \u0107e dobiti najvi\u0161e sredstava iza Poljske \u2013 Njema\u010dka (sa 800 milijuna eura). Razlika u pripremljenosti ekonomija ovih dviju zemalja za zelenu tranziciju je nebo i zemlja.
<\/p>\n\n\n\n
Najva\u017enija argumentacija koju bi EU trebala uva\u017eavati, a potpuno ignorira, glasi da je ogromnoj zemlji poput Poljske jednostavno nemogu\u0107e iskorijeniti upotrebu ugljena kad se radi o dr\u017eavi bogatoj tim resursom, \u010dija industrija, radni\u010dka klasa i ekonomija uop\u0107e po\u010divaju na rudarstvu. Razmotrimo ukratko \u0161to je EU uzela, a \u0161to dala Poljskoj: oduzela bi im ugljen na kojem po\u010diva ekonomija, poreze na transport plina (\u0161to \u0107e tako\u0111er i\u0107i Njema\u010dkoj zbog Sjevernog toka 2), ali i nuklearnu energiju koju u posljednjem krugu pregovora EU nije odobrila kao tranzicijsku, iako je Poljska nudila ovaj kompromis \u2013 nuklearna energija umjesto ugljena. Dakle, EU od Poljske tra\u017ei da se odrekne svih<\/em> energenata za koje ima infrastrukturu te da samo tako, odjednom, ne mare\u0107i za socijalnu cijenu tranzicije, pristane na sve te moralno neupitne, ali motivacijski pokvarene, europske zahtjeve. Zauzvrat \u0107e dobiti polovicu od obe\u0107anog iznosa. Nejasno je \u2013 osim prema tr\u017ei\u0161nim kriterijima (da se vi\u0161e da onome tko ima vi\u0161e, a manje onome tko ima manje) \u2013 za\u0161to bi Njema\u010dka koja se uporno hvali svojom naprednom ekolo\u0161kom ulogom bila druga zemlja u EU kojoj se daje toliko resursa za tranziciju. Ta, njihova tranzicija je ionako skoro pri kraju, zar ne? Takav barem javni dojam ostavljaju njema\u010dki politi\u010dari. Sredstva namijenjena Njema\u010dkoj realno su potrebnija Gr\u010dkoj, Portugalu, Bugarskoj, Rumunjskoj, Hrvatskoj, itd\u2026 No, ekonomski najsna\u017enije \u010dlanice predvo\u0111ene francuskim predsjednikom Manuelom Makronom isposlovale su bud\u017eet koji penalizira zemlje koje jo\u0161 uvijek nisu pristale na Komisijin plan za ostvarenje cilja “klimatske neutralnosti” do 2050. Ovo je problemati\u010dno jer EU uop\u0107e ne adresira probleme s kojima se suo\u010davaju zemlje koje plan nisu poslale, a umjesto pomo\u0107i u njihovom rje\u0161avanju, dr\u017eave europskog centra udru\u017eene u krajnje licemjernom moraliziranju, ka\u017enjavaju zemlje kojima treba pomo\u0107, istovremeno prisvajaju\u0107i sebi sredstva namijenjena tim \u2013 siroma\u0161nim zemljama. Umjesto zdravorazumskog na\u010dela: svakome prema potrebama, od svakoga prema mogu\u0107nostima, ra\u0161omon europske politike svodi se u posljednje vrijeme na banalno pobrojavanje tko je najve\u0107i donor EU sredstava, a tko najve\u0107i korisnik. I premda slu\u017ebena statistika EU ka\u017ee da je Poljska najve\u0107i korisnik, a Njema\u010dka najve\u0107i donor, kad se pogledaju ukupna davanja, mo\u017eda je va\u017eniji kriterij koji odra\u017eava podatak da zemlje periferije daju vi\u0161e u zajedni\u010dki prora\u010dun nego \u0161to iz njega povla\u010de. Umjesto toga, EU odlu\u010dila je kazniti sve zemlje koje nisu dostavile novi Integrirani klimatski i energetski plan. Do sada, sa godinom dana zaka\u0161njenja, to je u\u010dinilo svega 10 zemalja. Usprkos tome, EU, umjesto da pomogne svojim \u010dlanicama da osmisle rje\u0161enja za svoje ekonomije, re\u017ee podr\u0161ku na pola. Kako \u0107e to to\u010dno pomo\u0107i sanaciji klimatskih promjena? Poanta ovdje je opet ista: zemljama periferije, koje su nakon kulturnog kolonijalizma postale \u017ertve ovog ekonomskog, treba strukturna i sistemska pomo\u0107 da nadi\u0111u svoje ekonomije ovisne o fosilnim gorivima. Da ove zemlje to mogu same, onda bi to same i u\u010dinile. Jer, zaista, u kakvom balonu privilegije mora\u0161 \u017eivjeti da misli\u0161 da postoji netko tko zapravo \u017eeli da planet umre? I da je instinkt za pre\u017eivljavanjem aktivan samo u naprednim nacijama zemalja centra? Ima li Europska unija uop\u0107e zajedni\u010dke osnove dovoljne da \u010dini jednu zajednicu dr\u017eava?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Da sva proturje\u010dja europske zelene politike na koja upozorava ljevica (u u\u017eem smislu) diljem kontinenta, nisu tek paranoja “anti-protivnih” aktivista ilustrirat \u0107emo na jo\u0161 jednom primjeru. Ponovno poljskom, ali do sada najjasnijem. Jedna od najzapadnijih slavenskih zemalja trebala je dobiti dvije milijarde eura iz Europskog fonda za pravednu tranziciju, no onda je objavljeno da se […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":31273,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[286,537,771],"theme":[456],"country":[495],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-31267","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-poljska","tag-ugljen","tag-zelena-tranzicija","theme-politika","country-europska-unija","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31267","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31267"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31267\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31284,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31267\/revisions\/31284"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/31273"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31267"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31267"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31267"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=31267"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=31267"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=31267"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=31267"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\nPolitika na granici patologije<\/h2>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n