Bez obzira na razlike u ideolo\u0161kim sklonostima, oko osnovne argumentacijske okosnice va\u017ei svojevrsni globalni konsenzus. Klju\u010dnu podr\u0161ku tzv. desnom populizmu diljem svijeta pru\u017ea razo\u010darana radni\u010dka klasa. Posrijedi je op\u0107e prihva\u0107eni opis politi\u010dke stvarnosti na koji nailazimo u akademskim tekstovima, novinskim \u010dlancima i tvitovima. Taj je opis uglavnom i etnografski \u010desto sasvim precizan: tu radni\u010dku klasu tvore mahom biv\u0161i mu\u0161ki tvorni\u010dki radnici iz deindustrijaliziranih regija zapadnih zemalja.<\/p>\n\n\n\n
\u010cesto je taj etnografski prikaz i sasvim uvjerljiv. Navedena dru\u0161tvena skupina se u relevantnoj mjeri odlu\u010divala za Trumpa, Brexit, Marine Le Pen ili Alternativu za Njema\u010dku. Me\u0111utim, tuma\u010denje uspona nove desnice ili populizma isklju\u010divo na le\u0111ima radni\u010dke klase je u najmanju ruku nedostatno. Ako ne i potpuno krivo. Kao prvo, rije\u010d je o izoliranom segmentu radni\u010dke klase koji ne “zastupa” klasu u cjelini. Za\u0161to bi nezaposleni manualni radnik sa sjevera Francuske bio autenti\u010dniji predstavnik radni\u010dke klase od sobarice iz Lyona? <\/p>\n\n\n\n
Pored toga, valja i istaknuti da izborne apstinente uglavnom \u010dine oni s najmanjim primanjima, a nigdje se nije dao uo\u010diti zna\u010dajan skok u izlaznosti e da bi politi\u010dke promjene mogli tek tako pripisati dinamici u ni\u017eim klasama. Pored tih na\u010delnijih sumnji u prevladavaju\u0107e obja\u0161njenje uspona desnog populizma, po\u010dela su se pojavljivati i empirijska istra\u017eivanja koja ih mahom dovode u pitanje. Na jednom mjestu je nekoliko najzna\u010dajnijih pro\u0161log tjedna u svojoj kolumni<\/a> prikupio Simon Kuper, kolumnist Financial Timesa i koautor jedne od najva\u017enijih i najzabavnijih knjiga o nogometu: “Soccernomics”.<\/p>\n\n\n\n Novija istra\u017eivanja sugeriraju da se “populisti\u010dki revolt” zasniva na srednjoklasnoj bazi. Tako, na primjer, jedno pokazuje da dvije tre\u0107ine Trumpovih glasa\u010da ima primanja iznad ameri\u010dkog prosjeka, a drugo nazna\u010duje da 59% onih koji su bili za Brexit pripada srednjoj klasi. Same brojke, dakako, iziskuju i odre\u0111eno socijalno tuma\u010denje. Prema Kuperu, rije\u010d je o “osveti” provincijske srednje klase. Svih onih sitnih poduzetnika, ra\u010dunovo\u0111a i u\u010ditelja koji smatraju da su se za svoj status mukotrpno izborili, za razliku od metropolitanskih srednjih klasa i elita kojima je sve pru\u017eeno na pladnju i koji svojim stavovima i mi\u0161ljenjima oblikuju javno mnijenje. Ta se srednja klasa protivi i bilo kojem tipu pozitivne diskriminacije – bilo da je rije\u010d o \u017eenama, migrantima ili manjinama – kao i \u0161irenju socijalne dr\u017eave ili vi\u0161im porezima. Svatko klasni uspon mora zaslu\u017eiti svojim radom.<\/p>\n\n\n\n Ni ova perspektiva zasigurno ne donosi ultimativno obja\u0161njenje uspona desnog populizma, ali zasigurno, poduprta brojkama, jam\u010di njegov izda\u0161niji dio. Klju\u010dno ideolo\u0161ko pitanje ipak ostaje: za\u0161to i dalje prevladava obja\u0161njenje s naglaskom na radni\u010dku klasu iako brojke sugeriraju ne\u0161to druk\u010diju klasnu dijagnozu? Mogla bi se izdvojiti dva razloga. Oba ostaju donekle na razini \u0161pekulacije, ali ne odudaraju od zna\u010dajnih i uo\u010dljivih ideolo\u0161kih promjena u posljednjih \u010detrdesetak godina. U kontekstu propasti socijalisti\u010dkih projekata, raskola socijaldemokratskih stranaka s radni\u010dkom bazom i neupitne vjere u tr\u017ei\u0161te, svi zahtjevi koji dolaze “odozdo” se tretiraju kao naprosto iracionalni. Pa kad se u nekom momentu pojavi politi\u010dka snaga koja destabilizira situaciju mora da je posrijedi nekakva iracionalnost radni\u010dke klase. Ona igra tu ulogu.<\/p>\n\n\n\n Drugi razlog le\u017ei u povijesnom revizionizmu koji je posljednjih \u010detrdesetak godina i\u0161ao ruku pod ruku s gore opisanim procesima. A jedan od aspekata tog revizionizma bila je i promjena “metodologije” u analizi fa\u0161izma. Naime, unutar historiografije, pa onda i \u0161ire, pojavila se struja koja je polako postala dominantna. Ona se nastojala odmaknuti od marksisti\u010dke analize koja je me\u0111uratni uspon fa\u0161izma stavljala u kontekst kapitalisti\u010dke ekonomije, straha bur\u017eoazije od svjetske revolucije i klju\u010dne podr\u0161ke koje su usponu fa\u0161izma dale srednje klase. 1<\/a><\/sup> Ta struja zagovara metodolo\u0161ki zaokret: \u010ditajmo fa\u0161isti\u010dke tekstove i govore i vjerujmo im na rije\u010d. Pa im tako vjerujmo i kad govore da su protiv kapitalizma i da su na strani “obi\u010dnog naroda”. U krajnju ruku i nazvali su se “nacional-socijalisti”.<\/p>\n\n\n\n Taj se refleks prenio i na dana\u0161njeg prosje\u010dnog analiti\u010dara\/kolumnista: vjerujmo Trumpu i Marine Le Pen kad ka\u017eu da su na strani radni\u010dke klase. Ili, barem vjerujmo da im radni\u010dka klasa vjeruje. Pa makar brojke i\u0161le u smjeru ne\u0161to druk\u010dijeg klasnog mozaika. Ni\u0161ta, valjda, ne tje\u0161i kao vjera da iza svega stoji iracionalnost masa. Tu se i krije klju\u010dna opasnost povijesnog revizionizma. Ako smo “zaboravili” lekcije iz povijesti, ne\u0107emo se imati s \u010dime nositi s prijetnjama u sada\u0161njosti i budu\u0107nosti.<\/p>\n