Dok koronavirus neprestano puni medijske stupce, odavno vi\u0161e nije vijest da ljudi svakodnevno umiru od bolesti za koje desetlje\u0107ima postoje lijek i cijepivo. To je valjda objektivna ekonomska stvarnost.<\/p>\n\n\n\n
Skoro svake godine dolazi nam vijest o \u0161irenju nove bolesti \u010dije ime zvu\u010di dovoljno egzoti\u010dno da zastra\u0161i hipohondarski dio populacije, a dovoljno ekstravagantno da nasmije sve \u0161iru skupinu cinika. Ako se suzdr\u017eimo od obje sklonosti, mo\u017eemo primijetiti da pojava koronavirusa ne bi trebala izazvati paniku, ali ipak predstavlja dovoljno ozbiljan problem. Na razini pojedinaca, ma koliko broj umrlih bio relativno malen u odnosu na broj oboljelih, tu\u017eno je \u0161to nesretni ljudi umiru zbog virusa koji do ove godine prakti\u010dki nije postojao. <\/p>\n\n\n\n
Na razini \u0161ire zajednice, prili\u010dno je zabrinjavaju\u0107e \u0161to pojava virusa dovodi do potpune socijalne izolacije (u Kini) ili do pojave nepovjerenja, straha i agresije koji se nadovezuju na ranije rasisti\u010dke stereotipe (van Kine). No u politi\u010dkom smislu najzanimljivija je jo\u0161 \u0161ira razina. Suzbijanje \u0161irenja bolesti i pronala\u017eenje cjepiva ili lijekova nisu mogu\u0107i bez \u0161iroke, skupe i koordinirane akcije na globalnom teritoriju. Za to su sposobne i odgovorne samo velike politi\u010dke organizacije kao \u0161to su dr\u017eave i me\u0111udr\u017eavne organizacije. No pojava medicinskog <\/em>izvanrednog stanja i ovaj je put razotkrila politi\u010dke <\/em>rupe u tim organizacijama.<\/p>\n\n\n\n Ova varijanta koronavirusa, CO-VID-19, na papiru nije mnogo opasnija od obi\u010dne gripe. Virus uzrokuje upalu plu\u0107a, a njegova smrtnost je ne\u0161to ve\u0107a od 1% dok je sars imao smrtnost od oko 10%. Problem je \u0161to se ovdje ne radi o bakterijskoj upali, koja se lije\u010di antibioticima, nego virusnoj koju je mogu\u0107e samo odle\u017eati. Uz to rije\u010d je o dosad nevi\u0111enoj varijanti virusa za koju ne postoji cjepivo, niti se u kratkom roku mo\u017ee razviti. Stoga su ljudi izlo\u017eeni na nemilost virusu koji se \u0161iri ljudskim kontaktom i relativno lako \u2013 u manje od mjesec dana u Kini je unato\u010d mjerama opreza zara\u017eeno skoro 70.000 ljudi, a umrlo ih je vi\u0161e od 1.600. U najve\u0107oj opasnosti su ljudi slabijeg imuniteta \u2013 djeca, stariji i ve\u0107 oboljeli ljudi. U tom smislu virus udara na zdravstvene sustave jer u bolnice dovodi ogroman broj pacijenata, ali i zato \u0161to napada upravo one ljude koji nisu adekvatno za\u0161ti\u0107eni unutar postoje\u0107ih sustava. <\/p>\n\n\n\n \u010cak 99% zabilje\u017eenih slu\u010dajeva je u Kini, no s obzirom na globalnu proto\u010dnost ljudi te\u0161ko je o\u010dekivati da \u0107e se \u0161irenje zadr\u017eati unutar kineskih granica. Stoga se ve\u0107 sad postavlja pitanje koje politi\u010dke mjere mogu na nacionalnoj i me\u0111unarodnoj razini zaustaviti virus. Na na\u010delnoj razini, prijedlozi rje\u0161enja se\u017eu od liberalne vjere u slobodno tr\u017ei\u0161te do lijevog poziva na zajedni\u010dku internacionalnu politiku. Za po\u010detak, prili\u010dno je jasno da tr\u017ei\u0161ni medicinski sustav ne\u0107e rije\u0161iti problem. Kako obja\u0161njava Leigh Phillips na Jacobinu<\/a>, tr\u017ei\u0161te se ne\u0107e ozbiljno baviti koronavirusom jer mu se to ne isplati. Ulaganje u razvoj cjepiva i lijekova je skupo, broj potencijalnih kupaca relativno malen, a tu je i ekonomski rizik da \u0107e se \u0161irenje bolesti zaustaviti prije otkri\u0107a cjepiva i lijekova (kao u slu\u010daju sarsa). Stoga od slobodnog tr\u017ei\u0161ta mo\u017eemo o\u010dekivati vrlo malo \u2013 kao i ina\u010de kad se radi o ispunjenju osnovnih ljudskih potreba. <\/p>\n\n\n\n S drugog politi\u010dkog pola detektira se potreba za ja\u010dom internacionalnom politikom. Slavoj \u017di\u017eek na temu virusa zaklju\u010duje<\/a>: “Jedno je sigurno: izolacija, novi zidovi i karantene ne\u0107e rije\u0161iti stvar. Puna bezuvjetna solidarnost i globalno koordinirana reakcija su nu\u017eni, novi oblik onoga \u0161to se nekad zvalo Komunizam.” Na sli\u010dnom tragu (ali s manje izra\u017eenim lijevim \u017earom) je i Tedros Adhanom Ghebreyesus<\/a>, direktor WHO-a, kad ka\u017ee da “se svijet mora probuditi i shvatiti da je ovaj virus najve\u0107i javni neprijatelj”. Da bi se cjepivo razvilo u 18 mjeseci, Ghebreyesus isti\u010de da znanstvenici iz svih zemalja trebaju po\u010deti otvoreno dijeliti svoje podatke i saznanja, “na principima po\u0161tenja i jednakosti”. Ukratko, kad bi se u istra\u017eivanju odbacio princip profita, a u politi\u010dkom dono\u0161enju odluka zanemarile razmirice izme\u0111u dr\u017eava, mogao bi se lako rije\u0161iti problem. No da bi se takva politika mogla realizirati, morala bi doista postojati zajedni\u010dka potreba razli\u010ditih dr\u017eava, i to toliko drasti\u010dna da bi ekonomski liberalne vlade morale pristati na ovakav model. Dok je 99% zara\u017eenih jo\u0161 uvijek u Kini, ta potreba ne postoji. <\/p>\n\n\n\n Bez jasne potrebe za novim pristupom ovom problemu, svaka dr\u017eava zapravo vodi svoju uobi\u010dajenu politiku, poku\u0161ava zadr\u017eati status quo <\/em>i nada se da \u0107e opasnost nestati sama od sebe. Kineska vlada je odlu\u010dila izvanrednim, “ratnim” mjerama lokalizirati opasnost i za\u0161tititi ljude u ugro\u017eenim podru\u010djima. Rije\u010d je o prili\u010dno drasti\u010dnim mjerama koje na ovolikoj populaciji mo\u017ee provesti samo strogo centralizirana dr\u017eava s potpunom kontrolom nad gra\u0111anima. Kina je produ\u017eila praznike, prometno izolirala ugro\u017eene gradove (u kojima je zadr\u017eano 60 milijuna ljudi), ograni\u010dila javni \u017eivot, a u te gradove dovodi lije\u010dnike, prilago\u0111ava postoje\u0107e objekte i gradi nove bolnice (poput bolnice Huoshenshan s 1.000 kreveta koja je izgra\u0111ena u deset dana). Uz to re\u017eim je uveo niz fiskalnih mjera<\/a> kako bi umanjio u\u010dinak zaraze na kinesku ekonomiju. <\/p>\n\n\n\n Iako se radi o nizu velikih i drasti\u010dnih koraka, ova politika je ipak privremena jer ra\u010duna prvenstveno kako u najve\u0107oj mjeri smanjiti \u0161irenje \u0161tete, uz nadu da \u0107e se bolest sama od sebe ugasiti (\u0161to je mogu\u0107e s dolaskom ljep\u0161eg vremena). Te\u0161ko je procijeniti je li ta politika uop\u0107e kratkoro\u010dno efikasna \u2013 ne mo\u017eemo znati je li rast broja zara\u017eenih doista usporen, no u svakom slu\u010daju broj bolesnih gra\u0111ana i dalje se pove\u0107ava, a ovaj tjedan bi se s godi\u0161njeg odmora u Kinu trebalo vratiti jo\u0161 sto milijuna ljudi \u0161to mo\u017ee dovesti do novog rasta. Ako \u0107e se politika provoditi u du\u017eem roku, onda ona zahtijeva iznimno strpljenje i povjerenje svih gra\u0111ana koji moraju pristati na izolaciju od drugih mjesta, ali i drugih ljudi unutar vlastitog prebivali\u0161ta. Mo\u017ee se naslutiti da to povjerenje nije sna\u017eno. <\/p>\n\n\n\n Gra\u0111ani su javno artikulirali svoje nezadovoljstvo nakon smrti Lija Wenlianga, lije\u010dnika koji je prvi javno upozorio na virus da bi potom zavr\u0161io u zatvoru zbog \u0161irenja dezinformacija i reme\u0107enja javnog reda i mira. \u010cini se da sve ve\u0107i broj ljudi smatra da je vladi najva\u017enije prikriti razmjere problema i zadr\u017eati svoju mo\u0107, o \u010demu svjedo\u010di zna\u010dajan broj objava nezadovoljnih Kineza u stranim medijima koje ni dosad stroga kineska cenzura nije uspjela potisnuti. Otpor gra\u0111ana realno je o\u010dekivati u Hong Kongu gdje je lokalna populacija ve\u0107 godinu dana u otvorenom sukobu s kineskim re\u017eimom, no mogu\u0107e je da se pojavi i u drugim mjestima. Ho\u0107e li i koliko dugo Kinezi pristajati na \u0161irenje i produ\u017eenje izvanrednih mjera? I \u0161to \u0107e re\u017eim napraviti u slu\u010daju otpora? Ako \u0161irenje bolesti potraje, u Kini bi tako mogle eskalirati dosad potisnute dru\u0161tvene tenzije \u0161to bi mo\u017eda moglo dovesti do nekih politi\u010dkih promjena, ali i dalje \u0107e ostati pitanje \u0161to u\u010diniti s virusom. <\/p>\n\n\n\n Ostale dr\u017eave, u kojima je virus mnogo slabije prisutan, koncentriraju se primarno na to kako da sprije\u010de dolazak potencijalno zara\u017eenih ljudi na svoj teritorij i time unutar vlastitih granica zadr\u017ee status quo<\/em>. Zbog politi\u010dke distance izme\u0111u Kine i ostatka svijeta trenutno nije realno o\u010dekivati stvaranje me\u0111unarodne platforme, a uz to je te\u0161ko znati jesu li istiniti podaci koje kineski re\u017eim iznosi o broju oboljelih i njihovim lokacijama. No ovaj slu\u010daj je ukazao i na kulturnu distancu izme\u0111u Kine i svijeta, o \u010demu svjedo\u010de i sramotni rasisti\u010dki ispadi u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji, ali jo\u0161 vi\u0161e relativna hladno\u0107a \u0161ire javnosti u istim zemljama. Kad bi New York ostao prometno odsje\u010den i ispra\u017enjenih ulica, to bi vjerojatno postao glavni globalni problem, a gra\u0111ani diljem svijeta bi pozivali na solidarnost i pomo\u0107 ugro\u017eenom SAD-u. Takvi prizori iz Wuhana, koji je ve\u0107i od New Yorka, ne prizivaju zna\u010dajnu empatiju. To govori o kulturnoj izoliranosti Kine, ali i o izoliranosti Zapada koji se sli\u010dno odnosi i prema izbjeglicama s Bliskog istoka. Dok god se ljudi na Zapadu solidariziraju samo sa svojim sunarodnjacima (ili onima koje smatraju kulturno bliskima), zapadne vlade mo\u0107i \u0107e slobodno postupati kao da ih se “vanjski” problemi ne ti\u010du. Stoga ne mo\u017eemo o\u010dekivati niti “internacionalni komunizam”, niti sna\u017eniju me\u0111unarodnu suradnju znanstvenika. Pa je tako i istra\u017eivanje cjepiva geografski rascjepkano: kineski znanstvenici javno su objavili dostupne podatke o virusu, a nekoliko privatnih i javnih timova “me\u0111usobno se natje\u010de”<\/a> tko \u0107e prvi razviti cjepivo.<\/p>\n\n\n\n Naravno, ni Hrvatska ne\u0107e promijeniti svoju zdravstvenu ni vanjsku politiku. Za\u0161to i bi kad se nalazi u relativno komotnoj situaciji? Sada\u0161nji tijek doga\u0111aja pokazuje da se na\u0161 zdravstveni sustav odli\u010dno nosi s virusom od kojeg boluje nula ljudi u zemlji. Kad bi do zna\u010dajnog \u0161irenja bolesti do\u0161lo, dr\u017eava bi se s obzirom na infrastrukturu i osoblje na\u0161la u golemim problemima, ali jednako kao i velik broj drugih zemalja, \u0161to bi barem poslu\u017eilo kao dobar alibi. U tom smislu egzoti\u010dni koronavirus (u Hrvatskoj i drugdje) ne samo \u0161to ne\u0107e potaknuti sustavnu promjenu, nego i slu\u017ei kao korisno odvra\u0107anje pa\u017enje od \u010dinjenice da se zdravstveni sustavi trenutno ne mogu nositi ni s poznatim i “manje opasnim” bolestima. Recimo, u Hrvatskoj je pro\u0161le sezone registrirano<\/a> 61.080 slu\u010dajeva gripe, slu\u017ebeno je dojavljeno 117 smrtnih ishoda, no pretpostavlja se da od obi\u010dne gripe godi\u0161nje u Hrvatskoj zapravo umire oko 500 ljudi, \u0161to nije \u010dak ni medijska vijest, a kamoli javni problem. U SAD-u je od listopada 2018. do sredine velja\u010de 2019. zabilje\u017eeno<\/a> da je 35,5 milijuna ljudi imalo gripu, tek 16,5 milijuna je oti\u0161lo lije\u010dniku, a 34.200 ih je umrlo. Ovi podaci pokazuju da se zdravstveni sustavi liberalnih zemalja nisu u stanju adekvatno nositi ni s osnovnim bolestima, a tome je tako jer im naprosto nije prioritet omogu\u0107iti svim ljudima temeljnu zdravstvenu za\u0161titu<\/a>. <\/p>\n\n\n\n Izvanredni koronavirus i svakodnevne zdravstvene boljke stoga su \u010dvrsto povezani. Sjetimo se da koronavirus najja\u010de poga\u0111a upravo one ljude koji su ionako u lo\u0161em zdravstvenom stanju. Imajmo na umu i da zemlje koje nemaju javno zdravstvo ni na vlastitom teritoriju ne\u0107e zagovarati javnu za\u0161titu na globalnoj razini. Stoga borba protiv koronavirusa nije pitanje tek internacionalne sloge dr\u017eavnih vlada, nego i borbe za sustav javnog i svima dostupnog zdravstva u svakoj pojedinoj dr\u017eavi. Neka to ostane pouka i jednom kad koronavirus zavr\u0161i u hibernaciji. Ma koliko bilo stra\u0161no \u0161to ljudi umiru zbog dosad nevi\u0111enih virusa, jo\u0161 je jezivije \u0161to daleko ve\u0107i broj umire od bolesti za koje desetlje\u0107ima postoje cjepiva i lijekovi. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Dok koronavirus neprestano puni medijske stupce, odavno vi\u0161e nije vijest da ljudi svakodnevno umiru od bolesti za koje desetlje\u0107ima postoje lijek i cijepivo. To je valjda objektivna ekonomska stvarnost. Skoro svake godine dolazi nam vijest o \u0161irenju nove bolesti \u010dije ime zvu\u010di dovoljno egzoti\u010dno da zastra\u0161i hipohondarski dio populacije, a dovoljno ekstravagantno da nasmije sve […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":31238,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[435],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[593],"class_list":["post-31236","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-zdravstvo","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31236","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31236"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31236\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31240,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31236\/revisions\/31240"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/31238"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31236"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31236"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31236"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=31236"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=31236"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=31236"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=31236"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Nu\u017enost koordinirane akcije<\/h2>\n\n\n\n
Kineski odgovor<\/h2>\n\n\n\n
Smrt od manje opasnih bolesti<\/h2>\n\n\n\n