{"id":31211,"date":"2020-02-14T12:43:18","date_gmt":"2020-02-14T11:43:18","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=31211"},"modified":"2020-02-16T09:26:54","modified_gmt":"2020-02-16T08:26:54","slug":"varufakis-kontra-zelenog-plana","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=31211","title":{"rendered":"Varufakis kontra Zelenog plana"},"content":{"rendered":"\n

U pro\u0161lom tekstu<\/a> sa\u017eeli smo neke prigovore na Europski zeleni plan. Biv\u0161i gr\u010dki ministar financija Janis Varufakis objasnio je za Guardian<\/a> na primjeru europskog bail-outa<\/em> banaka svu la\u017enost europskog Zelenog plana nove \u0161efice Europske komisije Ursule von der Leyen. Podsjetimo, Varufakis ilustrira kako se u roku od pet godina u europske banke prelilo 4.2 tisu\u0107e milijardi eura financiranog javnim resursima. Sada, pet godina kasnije, Europska komisija navodno ne mo\u017ee na\u0107i \u010detvrtinu tog novca kroz period od deset godina kako bi spasila klimu i, posredno, planet. Europski dvostruki kriteriji nisu nova pojava, \u0161tovi\u0161e javni diskurs europskih elita po\u010diva upravo na ovim principima. Dok najavljuju svoju globalnu predvodni\u010dku poziciju u spa\u0161avanju klime od promjene, istovremeno njihove firme, fondovi i banke zaga\u0111uju okoli\u0161 te ula\u017eu ogroman novac, u daljnje zaga\u0111ivanje, odnosno “business as usual<\/em>“.<\/p>\n\n\n\n

Europski zeleni plan sastoji se od tri principa financiranja: subvencije, krediti i investicije. Budu\u0107i da je prva zapovijed EU nemaj drugih bogova osim tr\u017ei\u0161ta kojeg obilato subvencioniraj, prvotni plan bio je dati onima koji imaju mnogo, jo\u0161 i vi\u0161e. To zna\u010di da je kriterij za odlu\u010divanje o tome \u0161to \u0107e se kreditirati i subvencionirati trebao imati logiku da su manje rizi\u010dni poslovi i projekti (\u010ditaj: dr\u017eave) koji ve\u0107 imaju zelenu komponentu u sebi, dok su oni koji su vi\u0161e ovisni o ugljenu i fosilnim gorivima vi\u0161e rizi\u010dni i u njih \u0107e se radi toga manje ulagati. Ve\u0107 smo pisali da je ovakva izopa\u010dena logika nai\u0161la na \u017eestok otpor isto\u010dnih \u010dlanica EU. S druge strane, europski zaga\u0111iva\u010di, spremni su optu\u017eiti isto\u010dne zemlje za neekolo\u0161ku svijest, antipoduzetni\u010dku klimu, i antiklimatsku politiku. Optu\u017eene zemlje periferije, dakako, bile su protiv ovako oblikovanog “vala zelenih investicija”.<\/p>\n\n\n\n

Takozvani “val zelenih investicija” sastojao bi se od prenamijenjenog ili rebalansiranog novca iz postoje\u0107ih EU fondova, kao i iz ponovljenih i nikad realiziranih obe\u0107anja o “mobilizaciji” privatnog sektora. Blagi diskurzivni naglasci sugeriraju da \u0107e se privatni sektor moliti da dobrovoljno doprinesu spa\u0161avanju planeta, umjesto da mu se naredi \u0161to ima \u010diniti kako bi sanirao situaciju koju je proizveo. Varufakis analizira taj plan s obzirom na tri osnovne ekonomske sastavnice: veli\u010dinu, sadr\u017eaj i opseg.<\/p>\n\n\n\n

Od plana do o\u010daja: prezervacija umjesto transformacije<\/h2>\n\n\n\n

Europska komisija barata brojevima i svjesna je da je Europi godi\u0161nje potrebno 260 milijardi eura kako bi ostvarila svoj klimatski cilj za 2030. godinu (redukcija emisija stakleni\u010dkih plinova na polovicu razine iz devedesetih godina 20. stolje\u0107a), a i to su ra\u010dunice od prije pove\u0107anja “ambicioznosti sanacije klimatskih promjena”. Ipak, prema sada\u0161njem planu Von der Leyen \u0107e uspjehom ra\u010dunati i izdvajanje nedovoljnih 100 milijardi eura godi\u0161nje. Varufakis me\u0111utim smatra da je i ta minimalna brojka fiktivna, te da se postoje\u0107im konceptualnim horizontom \u010dak ni taj reducirani plan nema \u0161anse ostvariti. <\/p>\n\n\n\n

Sadr\u017eaj plana, prema Varufakisu, proizvodi osje\u0107aj o\u010daja. Varufakis tako\u0111er problematizira termin “mobilizacija privatnog sektora” koji bi nakon toga \u0161to \u0107e mu se objasniti koliko je u krivu, dobrovoljno dao milijarde privatnih eura s ciljem stvaranja samoodr\u017eivih investicija. Gr\u010dki ekonomist smatra da se Zeleni plan po tome ne razlikuje previ\u0161e od propalog Junckerovog plana. Dva plana sli\u010dna su i po tome \u0161to oba rizik za investicije prebacuju na europski javni prora\u010dun. To je, naime, jedini na\u010din da se privatni sektor “mobilizira”. Premda ovime zelene investicije postaju primamljivije za privatni sektor, rizik \u0107e, opet, snositi stanovnici EU. A kako izgleda kada gra\u0111ani snose rizik, jo\u0161 uvijek nismo zaboravili jer smo po\u010detkom posljednje dekade kolektivno stegnuli remen<\/em>, samo kako bi bankari zadr\u017eali svoje abnormalne profite i bonuse. <\/p>\n\n\n\n

Primjer toga \u0161to se doga\u0111a sa zelenim investicijama, kad se uz ucjenu javnosti ultimativnim ljudskim vrijednostima \u2013 o\u010duvanja bioraznolikosti i samoodr\u017eivog \u017eivota ljudi \u2013 rizik novih tehnologija prebacuje na stanovni\u0161tvo mo\u017eemo posljednjih 5-7 godina promatrati na primjeru Bugarske, koja je od masovnih dru\u0161tvenih mobilizacija protiv pove\u0107anja ra\u010duna za struju do\u0161la do \u017eestokog protivljenja solarnoj energiji. Kako i za\u0161to? Jednostavno, Europska unija implementira potpuno pogre\u0161an model solarne energije. Umjesto onoga koji stanovnicima nudi izlaz iz energetskog siroma\u0161tva (solarni paneli na krovovima ku\u0107a), EU favorizira okrupnjavanje takvih resursa u rukama privatnog kapitala, radi \u010dega raste iznos na ra\u010dunima za struju (jer je rizik socijaliziran), a stanovnici se okre\u0107u protiv obnovljivih izvora energije. Jo\u0161 jednom, ne radi se ovdje o balkanizmu, o mentalitetu, itd\u2026 ve\u0107 upravo suprotno. Ljudi na Balkanu ve\u0107 vide posljedice licemjerja europske politike obnovljivih izvora energije. <\/p>\n\n\n\n

Zakletva solidarnosti i po\u0161tenja<\/h2>\n\n\n\n

Kad se govori o opsegu Zelenog plana za Europu, Varufakis nagla\u0161ava da na papiru plan djeluje impresivno holisti\u010dki, odr\u017eivo, cirkularno, proaktivno itd\u2026 Me\u0111utim, mogu\u0107nosti ovih ideja limitirane su, smatra Varufakis, predano\u0161\u0107u Europske komisije da i dalje dr\u017ei Europu u lu\u0111a\u010dkoj ko\u0161ulji mjera \u0161tednje zacrtanih u “Paktu za rast i stabilnost” (jo\u0161 jedna nevjerojatna diskurzivna podvala EU koja se sastoji od politika potpuno suprotnih onome \u0161to se u naslovu nagla\u0161ava). Taj pakt, smatra Varufakis, dr\u017ei Europu u ekonomskoj stagnaciji. U kona\u010dnici, poentira Varufakis, Zeleni plan za Europu cilja o\u010duvanju postoje\u0107eg stanja, ne njegovoj transformaciji.<\/p>\n\n\n\n

O\u010duvanje stanja umjesto transformacije, smatra biv\u0161i gr\u010dki ministar, vidi se i u Mehanizmu za pravednu tranziciju. To je plan Komisije za podr\u0161ku zajednicama koje trpe negativne posljedice prestanka kori\u0161tenja fosilnih goriva (npr. Poljska, pisali smo o tome op\u0161irno). Jo\u0161 jednom, diskurs kojim je Von der Leyen najavila Mehanizam svjedo\u010di intelektualnoj i politi\u010dkoj lijenosti i manjku stvarne namjere da se Europa ozbiljno pozabavi klimatskim promjenama. Von der Leyen je naime plan najavila kao “zakletvu solidarnosti i po\u0161tenja”. Varufakis postavlja ovdje va\u017ena pitanja: kakva se poruka \u0161alje zajednicama u Njema\u010dkoj i Francuskoj od kojih se tra\u017ei da solidarno snose cijenu zelene tranzicije? Kakve veze ta zakletva ima sa situacijama u kojima se nalaze osiroma\u0161eni Grci i Portugalci koji imaju toliko egzistencijalnih problema da su im emisije stakleni\u010dkih plinova dolje nisko na listi prioriteta? \u010cinjenica da europska politika zelene tranzicije ne adresira ove zajednice, niti njihove socijalne probleme, \u010dini ju antisocijalnom, i samim time neprimjenjivom na \u0161iroko europsko dru\u0161tvo od kojih je europska elita potpuno razvezana. Tome svjedo\u010de i zaista mnogobrojni prosvjedi zapadnoeuropskih seljaka, pa \u010dak i nedavni fizi\u010dki obra\u010duni francuskih vatrogasaca s policijom. <\/p>\n\n\n\n

Zaklju\u010dno za ovaj tekst, mo\u017eemo jo\u0161 jednom istaknuti da nova predsjednica Europske komisije, makar i mislila da se iskreno trudi napraviti najbolje \u0161to mo\u017ee, mora \u010duti poruku da njezino najbolje jednostavno nije dovoljno dobro. Ta se poruka mora odnositi na sve druge politi\u010dke i poslovne elite, kao i one u nastajanju. Njihov cilj mo\u017ee biti “pomirenje ekonomije i planeta”, ali iza pa\u017eljivo odabranih rije\u010di, ne krije se ni\u0161ta drugo nego bussines as usual<\/em>.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U pro\u0161lom tekstu sa\u017eeli smo neke prigovore na Europski zeleni plan. Biv\u0161i gr\u010dki ministar financija Janis Varufakis objasnio je za Guardian na primjeru europskog bail-outa banaka svu la\u017enost europskog Zelenog plana nove \u0161efice Europske komisije Ursule von der Leyen. Podsjetimo, Varufakis ilustrira kako se u roku od pet godina u europske banke prelilo 4.2 tisu\u0107e […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":31217,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[641,817,818,819],"theme":[457],"country":[495],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-31211","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-green-new-deal","tag-janis-varufakis","tag-yanis-varoufakis","tag-zeleni-plan-za-europu","theme-klima","country-europska-unija","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31211","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31211"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31211\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31235,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31211\/revisions\/31235"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/31217"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31211"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31211"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31211"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=31211"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=31211"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=31211"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=31211"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}