Europski zeleni plan na razini diskursa zvu\u010di kao promjena koju Europa o\u010dajni\u010dki treba. No, \u010dim se za\u0111e ispod razine najave, stvari postaju ne\u0161to dubioznije. Najavljen kao klju\u010dni iskorak prema sistemskoj sanaciji klimatskih promjena i konkretnim koracima ka tranziciji na potpuno zelenu ekonomiju, obe\u0107avao je osigurati svima sve potrebne preduvjete. Onda se pokazalo da ni ovaj europski plan nema socijalnu komponentu, ve\u0107 samo tr\u017ei\u0161nu. <\/p>\n\n\n\n
Prva je potom reagirala Poljska, objasniv\u0161i ne samo da je plan neprihvatljiv, ve\u0107 da takav program dovodi u opasnost postojanje Europske unije. O \u010demu se uop\u0107e radi? Prvo treba re\u0107i da je Europski Zeleni plan (Green New Deal<\/em>) najavljen i prije Von der Leyeni\u010dinog preuzimanja predsjedanjem Europskom komisijom te da je od tada u politi\u010dkoj raspravi do\u017eivio izmjene. Neke supstancijalne, druge tek kozmeti\u010dke. <\/p>\n\n\n\n Ipak, pokazalo se putem da veliki idejni pomak Ursule Von Der Leyen nije tako univerzalno dobar za cijelu Europu. Poljski predstavnici upozorili su na neprihvatljivost plana koji propisuje potpuni prestanak kopanja i eksploatiranja ugljena, promjene u tretmanu plina (vjerojatno oporezivanje ekolo\u0161kim porezom) i nuklearne energije protiv koje se Njema\u010dka bori jo\u0161 od nesre\u0107e u Fukushimi. Svi ovi energenti progla\u0161eni su ne\u010distima. Nafta je me\u0111utim ostala neosporena. Podrazumijeva se da se naftni projekti naime ne\u0107e financirati iz Zelenog plana, ali nisu poduzete restriktivne mjere. Logika iza ovoga je prejasna, previ\u0161e tokova kapitala ovisi o nafti. Kompromis EK s periferijom potom je u\u010dinjen za plin, ali ne i nuklearnu energiju. No, pitanje je bi li i plin uop\u0107e bio progla\u0161en tranzicijskim gorivom da se EK ne nalazi upravo na sudu s privatnim investitorima (naftne megakompanije) zbog ilegalnog te dru\u0161tveno i klimatski proma\u0161enog projekta Sjeverni tok dva. <\/p>\n\n\n\n Mnogo zelenih aktivista i ljevi\u010dara trenutno progla\u0161ava ovaj pristup \u2013 odnosno daljnje kori\u0161tenje plina \u2013 indikatorom licemjerja Europske unije. No, oni su u krivu. Stvar gledaju iz uske perspektive, ignoriraju\u0107i dru\u0161tveni materijalisti\u010dki kontekst koji se naravno preta\u010de u socijalne standarde. Ostaviti Poljsku bez nuklearne energije, ugljena i plina je “smrtna kazna” za stanovnike te zemlje. U slu\u010daju takvog raspleta Zelenog plana, na \u010demu bi se bazirala Poljska ekonomija? \u0160to bi se dogodilo sa poljskim rudarima i drugim sli\u010dnim radnicima? Sva ova pitanja postavili su Europi poljski politi\u010dari. A postavili su joj i svojevrsni ultimatum koji se sastojao od artikuliranog zahtjeva za Fondom za po\u0161tenu socijalnu tranziciju, i implicirane opcije da bi ova zemlja, bez udovoljavanja zahtjevima mogla vrlo lako iza\u0107i iz EU. Bio je to trenutak brige za EK jer ako bi Poljska ostala bez ikakvih resursa i sa razru\u0161enom ekonomskom strukturom, nema razloga za o\u010dekivati da bi se Slova\u010dka, Bugarska, Rumunjska i druge periferne zemlje mogle bolje sna\u0107i u toj zelenoj tranziciji. Plin je tako ostao tranzitnim gorivom. Ali nuklearna energija nije. Premda je ovo potpuno suludo, \u010dinjenica da se stvar tako razvila svjedo\u010di jo\u0161 jednom o realnim odnosima mo\u0107i u Europskoj uniji. <\/p>\n\n\n\n Bilo je mogu\u0107e isto tako Poljskoj ostaviti nuklearnu energiju, ali ne i plin. Stoga te\u017eina pogre\u0161ke ove odluke le\u017ei primarno na Njema\u010dkoj koja jo\u0161 uvijek ima naftne i plinske interese, ali ne koristi ba\u0161 vi\u0161e ugljen i nuklearnu energiju. Da je ova perspektiva oblikovana primarno profitnim interesima privatnih naftnih i plinskih kompanija, koje \u010dini se, odlu\u010duju o njema\u010dkoj politici, jasno je iz Europskog zelenog plana. No, poger\u0161no bi bilo smatrati da je Njema\u010dka ujedinjena iza ovih planova. Ne treba zaboraviti da su ba\u0161 njema\u010dki znanstvenici doslovno na korak od osmi\u0161ljavanja industrijske upotrebe nuklearne fuzije. Kad se taj stroj napokon dovr\u0161i, bit \u0107e to oznaka nove tehnolo\u0161ke revolucije, s pritom \u0107e fuzija imati te\u017einu parnog stroja, jer od osmi\u0161ljavanja tog motora, svi se oblici industrijskih pogona baziraju na parnom principu, fuzija \u0107e stoga izazvati pravu pravcatu revoluciju. Bilo kako bilo, nuklearna fuzija, iako naj\u010di\u0161\u0107i oblik energije kojeg smo kao vrsta dosad uop\u0107e zamislili, nije dio europskog zelenog plana kakvoga zasad poznajemo, a budu\u0107i da je to nuklearna energije, vjerojatno ne\u0107e nikada dobiti financiranje za daljnji razvoj.<\/p>\n\n\n\n I upravo se o tome radi ovdje \u2013 o financiranju zelene tranzicije i europskog zelenog plana. A modeli osmi\u0161ljavanja tih financija su dosta neuspje\u0161ni. Uz \u017eestok otpor privatnog sektora, tu su dakako i zemlje \u010dlanice koje smatraju da previ\u0161e izdvajaju u EU prora\u010dun a navodno na \u0161tetu perifernih \u010dlanica poput na\u0161ih isto\u010dnoeuropskih. Ipak, ako se pogledaju statistike iskoristivosti EU fondova, mo\u017ee se zaklju\u010diti da bi ovaj argument zapravo trebale oblikovati zemlje periferije.<\/p>\n\n\n\n“Smrtna kazna” za Poljake?<\/h2>\n\n\n\n
Varufakis protiv “Zelenog” plana za Europu<\/h2>\n\n\n\n