Nakon \u0161to je otprilike 2013. dospjela u politi\u010dki mainstream, hrvatska ekstremna desnica posustaje i \u010dini se da se vra\u0107a na marginu. Boris Postnikov podsje\u0107a kako je uop\u0107e dospjela u sredi\u0161te zbivanja kroz rekapitulaciju njezinih pobjeda i poraza u posljednjih sedam godina. <\/p>\n\n\n\n
Izbor\nZorana Milanovi\u0107a za predsjednika Hrvatske prvi je elektoralni poraz desnice\njo\u0161 od 2011. godine. U me\u0111uvremenu, HDZ je \u2013 \u0161to sam, \u0161to u koalicijama \u2013\ndobivao najve\u0107i ukupni broj glasova na \u010dak osam uzastopnih izbora, od\nparlamentarnih i evroparlamentarnih, preko predsjedni\u010dkih pa sve od onih\nlokalnih i regionalnih. Zato Milanovi\u0107ev trijumf zna\u010di mnogo vi\u0161e od osvajanja\nceremonijalne dr\u017eavne du\u017enosti: on predstavlja preokret. A taj je preokret\ntoliko sna\u017ean i va\u017ean da se nekima \u010dak u\u010dinilo<\/a> kako\nbi Milanovi\u0107eva pobjeda mogla najaviti ni\u0161ta manje nego zaustavljanje\nkompletnog desni\u010darsko-populisti\u010dkog vala koji se godinama \u0161iri Evropskom\nunijom i potapa prvenstveno njene novije, isto\u010dne \u010dlanice. <\/p>\n\n\n\n Ma koliko ova o\u010dekivanja bila pretjerana, \u010dinjenica jest da je Zoran Milanovi\u0107 u izbornoj kampanji igrao prvenstveno na revolt, umor i strah \u0161iroke lijevo-liberalne javnosti pred ekstremno desnom po\u0161asti: odatle centralni slogan o “normalnoj Hrvatskoj”, odatle isticanje elementarnih “civilizacijskih vrijednosti” umjesto politi\u010dkog programa. I strategija je \u2013 za razliku od nekih ranijih Milanovi\u0107evih poku\u0161aja podila\u017eenja domoljubnim desni\u010darima \u2013 evidentno upalila. Odluka budu\u0107eg predsjednika da nam se pretpremijerno uka\u017ee na sve\u010danosti otvaranja projekta Evropske prijestolnice kulture u Rijeci, na proslavi re\u017eiranoj u duhu jasnog ikonografskog raskida<\/a> s konzervativnom kulturnom paradigmom, zato je sasvim logi\u010dna i na neki na\u010din nazna\u010duje smjer legitimacije te obnovljene, “normalne” Hrvatske. Ukratko, ono \u0161to se moglo naslutiti ve\u0107 nakon pro\u0161logodi\u0161njih evroparlamentarnih izbora, na kojima su lijevoliberalni kandidati pro\u0161li daleko bolje nego \u0161to su sami o\u010dekivali, sada se ostvaruje: tvrda desnica o\u010dito posustaje, te\u017ee prati tempo, gubi inicijativu. Ne samo u arenama visoke politike, nego i dolje, na ulici: nakon niza desni\u010darskih civilnodru\u0161tvenih inicijativa, skupljanja potpisa, referenduma, demonstracija i mar\u0161eva, pro\u0161le su godine prosvjedi, kao \u0161to smo na Biltenu ve\u0107 pisali<\/a>, ponovno bili usmjereni prema progresivnim ciljevima poput \u010duvanja \u017eenskih i radni\u010dkih prava, obrane slobode govora, za\u0161tite manjina. \u010cini se, zapravo, da je u sukobu s ekstremnom desnicom ostala jo\u0161 samo jedna va\u017ena fronta, a ona popre\u010dno sije\u010de prostor najve\u0107e koncentracije politi\u010dke mo\u0107i u zemlji, vladaju\u0107i HDZ: ako uvjereno umjereni Andrej Plenkovi\u0107 ovog prolje\u0107a na unutarstrana\u010dkim izborima uvjerljivo porazi Tomislava Karamarka i Miru Kova\u010da, kao \u0161to to prve ankete predvi\u0111aju, \u010ditava bi doma\u0107a politi\u010dka scena nakon dugo vremena mogla postati milanovi\u0107evski “normalizirana”. Ekstremnoj desnici ostat \u0107e jo\u0161 poneka isturena utvrda, poput Hrvatske radiotelevizije, ali generalno \u0107e biti potisnuta u svoje prirodno stani\u0161te: nakon nekoliko godina provedenih u politi\u010dkom mainstreamu, vratit \u0107e se, barem privremeno, natrag na marginu. I mo\u017eda je upravo zato ovo dobar trenutak za malu rekapitulaciju njezina uspona koji je zapo\u010deo najkasnije 2013. godine, histeri\u010dnim antikomunisti\u010dkim ispadima tada novoizabranog predsjednika HDZ-a Karamarka i homofobnim referendumom \u017deljke Marki\u0107, nastavio se jednoipogodi\u0161njim \u0161atora\u0161kim performansom veterana i agresivnim masovnim prosvjedima poput mar\u0161a na Agenciju za elektroni\u010dke medije, a vrhunac dohvatio 2016., kada je HDZ u koaliciji s Mostom dr\u017eao vlast.<\/p>\n\n\n\n Najve\u0107i \u0161ok, \u010dini se, ipak je prije sedam godina bila izazvala referendumska inicijativa Marki\u0107ine U ime obitelji. Ulazak ultrakonzervativaca na civilnodru\u0161tveni teren i preuzimanje \u010ditavog seta taktika i alata od ljudskoprava\u0161kih udruga koje su se bavile za\u0161titom manjina ne bi li se isto oru\u017eje sada upotrijebilo protiv manjinskih prava djelovalo je posve neo\u010dekivano. No ono je bilo \u2013 pokazat \u0107e se \u2013 dugo i pomno planirano. Referendumska inicijativa prikupila je oko 750 hiljada potpisa, dvostruko vi\u0161e nego \u0161to je potrebno za raspisivanje referenduma. Ne\u0161to vi\u0161e, oko 950 hiljada ljudi, glasalo je zatim za ustavnu definiciju braka kao zajednice mu\u0161karca i \u017eene: protiv je bilo upola manje. Nakon sedam godina radikalno-desni\u010darskog terora mo\u017ee zvu\u010dati pomalo \u010dudno, ali taj prvi civilnodru\u0161tveni uspjeh ostao je sve do danas najve\u0107i, a skoro i jedini: inicijativu “Sto\u017eera za obranu hrvatskoga Vukovara” koja je otprilike u isto vrijeme tra\u017eila ustavna ograni\u010denja prava nacionalnih manjina zaustavio je Ustavni sud, dok inicijative “Narod odlu\u010duje” i “Istina o Istanbulskoj” prije dvije godine nisu prikupile dovoljno potpisa za raspisivanje referenduma. U istom periodu \u2013 s druge strane \u2013 referendumskim je sredstvima ostvareno nekoliko itekako va\u017enih ciljeva: zahvaljuju\u0107i suradnji sindikata i udruga sprije\u010deni su autsorsing \u010dista\u010dica i monetizacija autocesta 2014., a pro\u0161le je godine uspjela i sindikalna inicijativa “67 je previ\u0161e!”. Referendum je tako ostao klju\u010dna poluga u borbi protiv antiradni\u010dkih politika i planova rasprodaje zajedni\u010dkih dobara: posve nasuprot prijeziru prema zatucanim i nazadnim narodnim masama koji se one 2013., nakon uspjeha Marki\u0107ina referenduma, \u0161irio medijima.<\/p>\n\n\n\n Na razini visoke politike, jedini uspjeh “nove” desnice do danas je pobjeda Kolinde Grabar-Kitarovi\u0107 na predsjedni\u010dkim izborima 2015., a i ona je ostvarena mizernom predno\u0161\u0107u od 1,48 posto. Krajem te godine, najve\u0107i broj glasova Karamarkova HDZ-a na parlamentarnim izborima zapravo je djelovao poput poraza: ispostavilo se da je militantna, antikomunisti\u010dka, antijugoslavenska retorika biv\u0161eg policajca i obavje\u0161tajca privukla samo 750 hiljada glasa\u010da, ali je zato na suprotnoj strani ideolo\u0161kog spektra mobilizirala \u010ditavu lijevoliberalnu scenu koja je najednom bila spremna oprostiti Kukuriku-koaliciji prethodni, poprili\u010dno neuspje\u0161an mandat na vlasti. Naposljetku, koalicija pod vodstvom tada\u0161njeg premijera Milanovi\u0107a vratila se iz golemih anketnih zaostataka i umalo odnijela relativnu pobjedu: HDZ je u parlamentu osvojio samo tri zastupni\u010dka mjesta vi\u0161e, isklju\u010divo zahvaljuju\u0107i glasovima iseljeni\u0161tva. Karamarkov navodni povratak na put Oca Domovine Franje Tu\u0111mana i usplahireni popratni refreni s ljevice o tome kako se “vra\u0107aju devedesete” pokazali su se dakle proma\u0161enima, i to iz \u010disto numeri\u010dkih razloga: u devedesetima, Tu\u0111man je vladao daleko komfornije, uredno osvajaju\u0107i vi\u0161e od milijun glasova. Za razliku od svoga uzora, Karamarko je bio prisiljen sastaviti vladu pod ucjenjiva\u010dkim uvjetima manjeg partnera, Mosta Bo\u017ee Petrova. Pobjeda je stoga izgledala kao debakl: stranka koja je u izbore u\u0161la na \u010delu pravovjerno hrvatske Domoljubne koalicije zavr\u0161ila je u vladi pod vodstvom me\u0111unarodnog menad\u017eera koji hrvatski jedva natuca. \u010cinjenica da se takva vlada raspala za samo pet mjeseci samo je potvrdila potkapacitiranost tvrde desnice za ozbiljno vo\u0111enje dr\u017eavne politike. A nakon tog raspada, njena je putanja kratkosilazni niz politi\u010dkih poraza.<\/p>\n\n\n\n U o\u0161troj suprotnosti s rezimeom radikalno desnih politi\u010dkih poku\u0161aja, koji se svode na samo dva uspjeha i gomilu proma\u0161aja, stoji \u010dinjenica da su desni\u010dari kroz posljednjih sedam godina potpuno promijenili famoznu “dru\u0161tvenu klimu”: koordinate javne rasprave su ispreturane, pomaknute su granice prihvatljivog i dopustivog, naizgled neupitne vrijednosti izlo\u017eene su frontalnom napadu. Ili \u2013 re\u010deno liberalima bliskom figurom \u2013 srozani su “civilizacijski standardi”. A taj trend, neovisno o politi\u010dkim posrtanjima desnice, nije lako preokrenuti. \u010cini se da je \u0161ok pritom proizlazio iz dubokog uvjerenja u ireverzibilnu pravocrtnost civilizacijskog napretka koju poznajemo jo\u0161 i pod \u0161ifrom “tranzicija”: ne\u0161to poput dugog i izazovnog, ali na\u010delno sigurnog putovanja prema visokim evropskim vrijednostima, bez povratne karte. Zato, iako je mogu\u0107e na razli\u010ditim razinama otkrivati razloge radikalno-desni\u010darske “kontrarevolucije”, od efekata globalne kapitalisti\u010dke krize do lokalnih posljedica sanaderovske korupcije, ona na kraju uvijek izgleda kao neo\u010dekivano nali\u010dje ovda\u0161njih tranzicijskih zabluda. Nije slu\u010dajno, uostalom, \u0161to je labavo povezana “nova” radikalna desnica na potezu od prora\u010dunate \u017deljke Marki\u0107 do histeri\u010dnog Karamarka u javnost provalila upravo 2013. godine, kada je duga i te\u0161ka pretpristupna avantura okon\u010dana, a Hrvatska postala \u010dlanicom Evropske unije. Istaknuto je ve\u0107 mnogo puta, ali vrijedi ponoviti: proces koji se pripremao prakti\u010dno od progla\u0161enja nezavisnosti, koji je imao osiguranu nadstrana\u010dku parlamentarnu podr\u0161ku, koji je ko\u0161tao goleme novce, koji je podrazumijevao svakodnevnu \u017eestoku propagandu i lobiranje, na koji se manje-vi\u0161e svodio \u010ditav politi\u010dki \u017eivot dr\u017eave i koji je istovremeno predstavljao njenu najpo\u017eeljniju i jedinu mogu\u0107u perspektivu, naposljetku je, na referendumu o pristupu Uniji, dobio podr\u0161ku manje od tre\u0107ine ukupnog broja glasa\u010da. To te\u0161ko da mo\u017ee biti slu\u010dajnost ili krivnja zatucanih, neobrazovanih masa: proces pristupa Uniji naprosto nije bio utemeljen na \u010dvrstoj i \u0161irokoj demokratskoj bazi. Najednom je zijevnuo golemi procjep izme\u0111u birokratiziranih operacija politi\u010dkih elita i svega onoga \u0161to bi, u razli\u010ditim okolnostima, mogla zna\u010diti autenti\u010dna volja naroda. U taj procijep svoju je politi\u010dku interpelaciju umetnula nova, radikalna desnica. Primjer koji to najpreciznije sa\u017eima opet se ti\u010de referenduma. Uo\u010di glasanja o pristupu, 2010. godine, Sabor je izmijenio hrvatski Ustav ukinuv\u0161i odredbu prema kojoj je referendum valjan isklju\u010divo ako na njega izi\u0111e vi\u0161e od polovice glasa\u010da. Klauzula izlaznosti uklonjena je jer su se elite pribojavale nezainteresiranosti naroda za uspjeh sudbinskog tranzicijskog projekta: s punim pravom, pokazalo se, jer da nije bilo te ustavne promjene, Hrvatska ne bi u\u0161la u EU. \u010cim je prag izlaznosti uklonjen, me\u0111utim, priliku je iskoristila homofobna inicijativa U ime obitelji kako bi, usprkos relativno niskom odazivu od samo 38 posto, unijela u Ustav heteronormativnu definiciju braka. Ironija ovog obrata je ubita\u010dno otrovna. Zato \u0161to je Ustav promijenjen kako bi jedan referendum uspio, drugi je referendum uspio promijeniti Ustav: zato \u0161to je kompletnim pretpristupnim procesom u ime visokih evropskih vrijednosti upravljala elitna manjina, prva neizravna posljedica tog procesa bila je provala ve\u0107inskog \u0161ovinizma. A ukoliko je prvu posljedicu predstavljala \u017deljka Marki\u0107, druga ima lice Karamarka: njegova paranoidna antikomunisti\u010dka platforma bila je kopija sli\u010dnih i uspje\u0161nijih modela osvajanja vlasti u postkomunisti\u010dkim zemljama-\u010dlanicama poput Poljske ili Ma\u0111arske, pone\u0161to prilago\u0111ena lokalnim specifi\u010dnostima. Ukratko: nakon dugih godina \u010dekanja, strpljivog tranzicijskog nadanja i mukotrpnog napredovanja, Hrvatska se odjednom obrela u izvrnutoj verziji vlastitih fantazija, usred Unije povampirenih desni\u010dara. U prvi mah, reakcija na takav \u0161ok sastojala se u relativno popularnoj pripovijesti o tome kako smo “mi”, nepopravljivi Balkanci, samo pokazali svoje pravo lice \u010dim su nadzornici iz Bruxellesa, pripustiv\u0161i nas u elitno dru\u0161tvo, prestali paziti na to kako se pona\u0161amo. U posljednje vrijeme, me\u0111utim, nakon svega \u0161to je Unija pokazala, nakon bodljikavih \u017eica i Brexita, nakon francuskog Nacionalnog zbora i njema\u010dkog AfD-a, nakon skandinavske ekstremne desnice i austrijskog FP\u00d6-a, nakon Poljske i Ma\u0111arske, nakon antiimigrantskih prosvjeda i revizionisti\u010dkih rezolucija, ta je pripovijest postala neuvjerljiva. Pomalo paradoksalno, na kraju skoro da ispada kako nas je u Evropu uvela radikalna desnica. A u zavr\u0161nom, bizarnom preokretu, sada se \u2013 vidjeli smo \u2013 od Milanovi\u0107eve pobjede o\u010dekuje da najavi ni\u0161ta manje nego okon\u010danje kompletnog desni\u010darsko-populisti\u010dkog vala koji se \u0161iri Evropskom unijom. <\/p>\n\n\n\n Ono \u0161to je novoizabrani predsjednik obe\u0107ao, me\u0111utim, samo je povratak na staro: “normalna” Hrvatska, skrojena po mjeri nakratko prokockanih civilizacijskih standarda. I zato, dok predsjednik posje\u0107uje evropske kulturne priredbe, a Hrvatska se kre\u0107e unatrag prema vlastitoj izgubljenoj boljoj budu\u0107nosti, dok se sprema postati iznova normalizirana zemlja u kojoj radikalnoj desnici pripada politi\u010dka margina umjesto mainstreama, nije lo\u0161e prisjetiti se kako je ta desnica uop\u0107e u\u0161la u maticu zbivanja. A u\u0161la je, izme\u0111u ostaloga, i zato \u0161to smo predugo bili vjerovali u tlapnje o visokim evropskim vrijednostima, apstraktnim civilizacijskim standardima i posttranzicijskoj “normalnosti”. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nakon \u0161to je otprilike 2013. dospjela u politi\u010dki mainstream, hrvatska ekstremna desnica posustaje i \u010dini se da se vra\u0107a na marginu. Boris Postnikov podsje\u0107a kako je uop\u0107e dospjela u sredi\u0161te zbivanja kroz rekapitulaciju njezinih pobjeda i poraza u posljednjih sedam godina. Izbor Zorana Milanovi\u0107a za predsjednika Hrvatske prvi je elektoralni poraz desnice jo\u0161 od 2011. […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":31168,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[275],"theme":[458,456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-31162","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekstremna-desnica","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31162","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=31162"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31162\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":31170,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/31162\/revisions\/31170"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/31168"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=31162"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=31162"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=31162"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=31162"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=31162"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=31162"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=31162"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Ekstremna desnica posustaje<\/h2>\n\n\n\n
Nali\u010dje\ntranzicijskih zabluda<\/h2>\n\n\n\n