Ograni\u010davanje pristupa novinarima i civilnom dru\u0161tvu kampovima u kojima su smje\u0161teni ljudi u pokretu ima konkretne i vidljive posljedice po lokalnu zajednicu. Dehumanizacija u kampovima, popra\u0107ena kr\u0161enjima brojnih ljudskih prava i dismisivnim diskursom slu\u017ebenih osoba koje ove ugro\u017eene ljude nazivaju “ilegalnim migrantima” vodi do brojnih neopravdanih predrasuda i razvijanja konzervativnih dru\u0161tvenih vrijednosti.<\/p>\n\n\n\n
Po\u010detkom oktobra pro\u0161le godine, Europski sud za ljudska prava donio je presudu<\/a> koja se ti\u010de medijskog pristupa azilantskom centru u Ma\u0111arskoj (slu\u010daj Szurovecz v. Hungary<\/a>). Sudije u vije\u0107u su jednoglasno zaklju\u010dile da je Ma\u0111arska prekr\u0161ila \u010clan 10 (Sloboda govora) Europske konvencije o ljudskim pravima time \u0161to nisu dozvolili ulazak u kamp novinaru lokalnog portala. On je 2015. godine tra\u017eio ulazak u kamp Debrecen jasno navode\u0107i da radi istra\u017eivanje na osnovu kojeg bi pisao izvje\u0161taj, te da mu je zbog toga neophodno da vidi kamp i razgovara sa ljudima koji tu borave. Tako\u0111er je zatra\u017eio dozvolu da fotografi\u0161e sagovornike ako na to pristanu. No, vlasti su njemu, kao i mnogim drugima, te godine ali i kasnije, odbile pristup uz opravdanja da mo\u017ee do\u0107i do “sigurnosnih problema” i “povrede privatnosti” onih koji \u017eive u centru. Novinar je potom podnio tu\u017ebu koja je nakon lokalnih do\u0161la i do Europskog suda, a u njoj je naveo kako smatra da su ga ma\u0111arske vlasti, onemogu\u0107iv\u0161i mu ulazak, sprije\u010dile da javnost izvijesti o uslovima \u017eivota u kampu. Sudije su u odluci naglasile da je istra\u017eivanje esencijalni dio prakticiranja slobode medija i da kao takvo mora biti za\u0161ti\u0107eno, te su izrazili sumnju u obrazlo\u017eenje ma\u0111arskih vlasti za zabranu ulaska. Sud je uva\u017eio tu\u017ebu pa zaklju\u010dio da se stvaranjem prepreka za rad novinarima na mjestu gdje borave ljudi koji su potencijalni tra\u017eitelji azila, izbjeglice i migranti, odnosno spre\u010davanje pristupa informacijama, mo\u017ee obeshrabriti ili sprije\u010diti medije da osiguraju ta\u010dne i pouzdane informacije za javnost. Posljedica mo\u017ee biti spre\u010davanje medija da vr\u0161e svoju osnovnu funkciju \u2013 javnog watchdoga<\/em> \u2013 koji nadzire de\u0161avanja od javnog interesa i o tome informi\u0161e gra\u0111ane i gra\u0111anke. Sud se tako\u0111er nije slo\u017eio sa odlukom vlasti u kojoj je stajalo da se novinari mogu osloniti na intervjue koje rade van centra i izvje\u0161taje me\u0111unarodnih i nevladinih organizacija. Zaklju\u010deno je da takvi intervjui ne mogu zamijeniti razgovor licem u lice i impresije dobivene uvidom na licu mjesta.<\/p>\n\n\n\n Odluku o tome ko i kada mo\u017ee u\u0107i u kampove donose institucije dr\u017eave i nije rijetkost da se pristup ograni\u010dava. Takav stav samo je nastavak politike zatvorenih granica i ograni\u010davanja slobode kretanja koja se provodi i postojanjem kampova u kojima su ljudi u pokretu izlovani od ostatka dru\u0161tva, njihove slobode ograni\u010dene, a bivstvovanje svedeno na puke potrebe: hrana, spavanje i povremena podjela odje\u0107e i obu\u0107e. Istovremeno, onemogu\u0107avanje medijima da rade svoj posao i u ovom je slu\u010daju prepreka za javnost da prati rad institucija i tra\u017ei odgovornost nadle\u017enih ako ne ispunjavaju zakonske obaveze i ne rade u interesu javnosti. Nakon ove odluke Europskog suda, praksa bi se mogla i trebala promijeniti, a medijima ostaje mogu\u0107nost podno\u0161enja \u017ealbe i nadle\u017enim sudovima, te pozivanje na presudu europskog, ukoliko im nadle\u017ene institucije ne onemogu\u0107e pristup centrima u kojima borave ljudi u pokretu. <\/p>\n\n\n\n Kada je rije\u010d o BiH, barem trenutno, predstavnici civilnog sektora, uklju\u010duju\u0107i i medije, nemaju kome da se \u017eale ako im je na bilo koji na\u010din onemogu\u0107en pristup centrima. Naime, ve\u0107inom postoje\u0107ih centara upravlja me\u0111unarodna organizacija koju je odabrala EU, a koja radi prema vlastitim pravilima, pravilima koja nala\u017ee donator, i na osnovu ugovora koje potpisuju sa zemljom doma\u0107inom a koji ih izuzimaju od odgovornosti pred nacionalnim institucijama. Mogu\u0107nost \u017ealbe doma\u0107im (ali i me\u0111unarodnim) sudovima ili nadle\u017enim institucijama ne postoji u ovom slu\u010daju, kao \u0161to ne postoji u slu\u010dajevima koji se ti\u010du rada bilo koje me\u0111unarodne organizacije u BiH. U poratnim godinama, od kada BiH ima specijalni status svojevrsnog protektorata, gra\u0111anima i gra\u0111ankama je onemogu\u0107eno da se \u017eale, ili izvedu pred sud, osoblje UN-a, ili – recimo – Ureda visokog predstavnika, odnosno me\u0111unarodnih organizacija. Za javnost je ovo izuzetno va\u017eno jer za razliku od doma\u0107ih institucija, me\u0111unarodne organizacije nemaju obavezu da se dr\u017ee principa transparentnosti u svom radu, niti podlije\u017eu doma\u0107em zakonodavstvu, niti imaju obavezu prema ovda\u0161njoj javnosti.<\/p>\n\n\n\n Kako Me\u0111unarodna organizacija za migracije (IOM) fakti\u010dki upravlja procesom, i svime \u0161to se ti\u010de ljudi u pokretu u BiH, oni tako \u201cname\u0107u\u201d svoj pristup i politiku i doma\u0107im institucijama. A taj pristup diktira njihov najve\u0107i donator – EU, te druge zemlje koje su uklju\u010dene u taj proces. Posljedica su iste restriktivne mjere prema medijima i civilnom sektoru kakve je mogu\u0107e na\u0107i u nizu zemalja \u010dlanica Unije. Jedan od primjera u kojem su se predstavnici me\u0111unarodnih organizacija i doma\u0107ih institucija slo\u017eili bio je slu\u010daj zabrane prisustva medijima na Vu\u010djaku tokom evakuacije sredinom decembra, \u0161to je izazvalo reakciju<\/a> novinarskih ku\u0107a i udru\u017eenja, no nije bilo reakcije ili odgovora od IOM-a, ili bilo kojeg nivoa ovda\u0161njih vlasti. Umjesto toga, uslijedila je zabrana ulaska u kasarnu Bla\u017euj koja je pretvorena u centar sa kapacitetom od oko 400 mjesta, te jedine informacije javnost mo\u017ee dobiti iz promotivnih Facebook postova IOM-a i Speacijalnog predstavnika Europske unije (EUSR) prema kojima se \u010dini da su uslovi skoro pa idealni. Javnost nema priliku to provjeriti zbog ograni\u010denog pristupa. Pristup kasarni Bla\u017euj je prvi put omogu\u0107en medijima tokom posjete EUSR-a<\/a>, ali je bio strogo kontrolisan. <\/p>\n\n\n\n Oni koji \u017eele u\u0107i u centre moraju se pismeno obratiti na jednu od email adresa koje je mogu\u0107e na\u0107i na web stranici IOM-a BiH. I to je jedina uputa koja postoji i koja je javno dostupna. Oni koji dobiju dozvolu za ulazak pri tom su obavezni pokazati ne novinarsku akreditaciju \u2013 validan dokument za svakog novinara na zadatku, dovoljan za ulazak i u dr\u017eavne institucije \u2013 nego li\u010dnu kartu. I to ljudima iz privatnih za\u0161titarskih agencija koji rade na obezbje\u0111enju u centrima. Pri tome biva zanemarena \u010dinjenica da prema postoje\u0107im zakonima u BiH, li\u010dna dokumenta su gra\u0111ani i gra\u0111anke du\u017eni\/e pokazati samo slu\u017ebenim licima, \u0161to za\u0161titari niti uposlenici me\u0111unarodnih organizacija nisu. Nakon \u0161to novinari u\u0111u u centar, IOM odre\u0111uje pratnju koja je sve vrijeme uz njih i nadgleda njihov rad i razgovore koje vode. Tako je slika koja se plasira u medijima o ljudima u pokretu strogo kontrolisana, dok je medijima oduzeta uloga watchdoga dru\u0161tva, a javnosti pravo da budu informisani. Novinari\/ke i predstavnici civilnog dru\u0161tva koji ne dobiju dozvolu za ulazak, naj\u010de\u0161\u0107e ne dobiju ni obrazlo\u017eenje takve odluke, a nerijetko ni odgovor sa adrese na koju su uputili zahtjev.<\/p>\n\n\n\n Informacije koje se pak plasiraju u javnost ostaju vrlo povr\u0161ne i svode se na pri\u010de o tome odakle dolaze ljudi u pokretu i koliko su puta poku\u0161ali u\u0107i u EU. Ali ne i o razlozima zbog kojih su napustili svoje zemlje ili o tome za\u0161to nisu uspjeli u\u0107i u EU i zatra\u017eiti azil, na \u0161to imaju pravo. a jo\u0161 rje\u0111e o pravima tih ljudi prekr\u0161enima u BiH. O tome ne govore niti organizacije uklju\u010dene u rad centara, koje \u010desto imaju iste donatore kao i IOM, a koji je tako\u0111er u ulozi donatora medija. Mediji, koji su u BiH vrlo \u010desto pod kontrolom raznih interesnih grupa, tako\u0111er ne insistiraju na tim temama, a odluke me\u0111unarodnih organizacija prihvataju kao obavezuju\u0107e, svjesni da nemaju instancu kojoj se mogu \u017ealiti a da se njihov glas \u010duje. Ovakvo stanje ostavlja prostor za bilo koju vrstu manipulacije. Tako su ovda\u0161nji mediji pristali da koriste jezik koji im diktiraju lokalni i me\u0111unarodni politi\u010dari, te diplomate i predstavnici me\u0111unarodnih organizacija \u0161to djeluju u oblasti migracija u regiji. Na tom jeziku, termin “ilegalni migranti” postao je sveprisutan prvo kod ovda\u0161njih politi\u010dara, potom medija, i naravno lako se prenio u svakodnevnicu, dok je termin “migrant”, kojeg preferiraju diplomate i predstavnici me\u0111unarodnih organizacija, dobio negativnu konotaciju, a rije\u010d “izbjeglica” kao da je nestala. Takav pristup nije rezultat administrativne gre\u0161ke, nemara, nesposobnih slu\u017ebenika, a jo\u0161 manje nepoznavanja rada medija. Kako u cijeloj EU, tako i u BiH, to je dio politike zatvorenih granica, koji nala\u017ee ne samo ograni\u010denu slobodu kretanja pojedincima, nego i njihovu dehumanizaciju koja se posti\u017ee time \u0161to ljudi bivaju primorani da \u017eive u centrima odvojeni od ostatka dru\u0161tva, a time i od mogu\u0107nosti integracije. Centri koji ostaju daleko od o\u010diju javnosti, postaju mjesta dehumanizacije i zbog toga ih dio istra\u017eiva\u010da i nau\u010dnika, te aktivista, pore\u0111uje sa logorima. Ukoliko javno mnijenje nema pravovremene i istine informacije, nema ni mogu\u0107nosti da bude efikasno, odnosno da donosi odluke na osnovu informacija dostupnih putem medija.<\/p>\n\n\n\n Ograni\u010den pristup centrima, za civilno dru\u0161tvo, medije i nevladine organizacije, udaljavaju lokalnu populaciju od ljudi u pokretu, \u0161to dovodi do nesporazuma, pa i sukoba koji su produkt nepoznavanja i nedostatka direktnog kontakta. Nakon posjete kampovima u Ma\u0111arskoj, UN-ov specijalni izvjestitelj za ljudska prava, zaklju\u010dio je kako su izbjeglice i migranti u toj zemlji instrumentalizovani u politi\u010dke svrhe. “Migranti su prikazani kao opasni neprijatelji u zvani\u010dnom i javnom diskursu”, konstatovao je Felipe Gonzales Morales<\/a> opisuju\u0107i situaciju u kojoj su ljudi u pokretu prikazani kao prijetnja po sigurnost, \u0161to vlastima omogu\u0107ava da uvode mjere koje nisu primjerene datoj situaciji i koje nisu u skladu sa po\u0161tovanjem osnovnih ljudskih prava ljudi u pokretu. Situacija koju je opisao vrlo se lako mo\u017ee vidjeti i u BiH. Kampovi su kreirani kao privremeni centri za smje\u0161taj, sada su prenapu\u010deni. U U\u0161ivku i Miralu dvije osobe dijele jedan krevet. U kampovima \u010desto nema tople vode ni mogu\u0107nosti za odr\u017eavanje higijene, ugro\u017eena je intimnost, a privatne za\u0161titarske agencije koje je anga\u017eovao IOM ne rijetko tretiraju ljude poni\u017eavaju\u0107e. Doga\u0111a se puno nasilja, \u017eene i maloljetnici nisu na pravilan na\u010din odvojeni od ostalih i ne osje\u0107aju se sigurno, dok je zdravstvena za\u0161tita osnovna, a psiholo\u0161ka podr\u0161ka \u010desto ni to. <\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\nNeka druga pravila<\/h2>\n\n\n\n
Uti\u0161ani mediji<\/h2>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\nNormalizovanje nasilja<\/h2>\n\n\n\n