Premda dozlaboga dosadne, mirovine budu\u0107ih generacija bitna su tema. Problem toliko kompliciran i premje\u0161ten u budu\u0107nost obi\u010dno ostavlja dojam da se radi o pitanju koji pored svih pre\u010dih mo\u017ee \u010dekati. Na\u017ealost, o budu\u0107im mirovinama, odlu\u010duje se sada.<\/p>\n\n\n\n
Mirovinska tematika ubita\u010dno je dosadna, ba\u0161 kao i sve politike u vezi s tim. Medijski tekstovi koji se bave njome, tako\u0111er. Ne \u010ditaju ih ni penzioneri, \u010dak i njima su zamorni. S izuzetkom \u010dlanaka u kojima \u017eivi ljudi sagorijevaju u po\u017earu ilegalnog stara\u010dkog doma, jer to svi \u010ditaju. Ali pouzdana tematska dosadnost ujedno \u010dini od te materije idealan okvir za savr\u0161eni zlo\u010din. Za ne\u0161to nalik grabe\u017enom umorstvu koje nikad ne\u0107e biti rije\u0161eno jer za nj nema interesa.
<\/p>\n\n\n\n
I upravo to je na\u0161a mirovinska politika i praksa: popri\u0161te najobilnije i najdugotrajnije pojedina\u010dne plja\u010dke za kojom se u biti gotovo nitko ni ne osvr\u0107e. Pritom ovo nije nikakva hiperbola, nego doslovna kvalifikacija. Na minimum tehni\u010dkih detalja te plja\u010dke, me\u0111utim, jo\u0161 \u0107emo se ovdje vratiti. No sad prvo zavr\u0161imo s uvodnom konstatacijom. Mirovinski doprinosi te \u0161tednja, sa svim aspektima u postoje\u0107em aran\u017emanu, nisu samo nesnosan gnjave\u017e od teme. Postoji jo\u0161 razloga zbog kojih zaziremo od nje. Jedan zna\u010dajan jest nesumnjivo taj \u0161to je glavni efekt plja\u010dke smje\u0161ten tek u pozno \u017eivotno doba svakog od nas. Osjetit \u0107emo \u0161to nas je strefilo kad po\u010dnemo primati penziju, ne ranije. A pored toliko svakodnevnih pritisaka, malo tko ima priliku zaokupljati se jo\u0161 i nekima budu\u0107im.
<\/p>\n\n\n\n
Penzioneri kolektivno nikad nisu bili neka posebna prijetnja naopakoj vlasti. Projiciranje najve\u0107e \u0161tete od izopa\u010denog mirovinskog sustava u budu\u0107nost, startna je dobitna prednost u rukama vinovnika cjelokupnog problema. Nadalje, kao razlog broj dva, na\u0161 mirovinski sustav je veoma kompliciran. Nije to slu\u010daj s tzv. prvim stupom, onim koji po\u010diva na tradicionalnom principu me\u0111ugeneracijske solidarnosti. Tu je sve jasno: sada\u0161nji radnici pla\u0107aju mirovine sada\u0161njim penzionerima.
<\/p>\n\n\n\n
Ni s tre\u0107im stupom nema nepoznanica. Upla\u0107ujete sami sebi, ako imate vi\u0161ka novca, odre\u0111enu mjese\u010dnu svotu nekom mirovinskom fondu. On zatim taj novac okre\u0107e na tr\u017ei\u0161tu vrijednosnica kao \u0161to su dionice i dr\u017eavne ili korporativne obveznice, i valjda pove\u0107ava ulog. Problem je drugi stup, jer se u njega ve\u0107 20 godina obavezno izdvaja \u010detvrtina radni\u010dkih davanja za prvi stup, a funkcionira samo naoko poput tre\u0107eg. Jer svi odnosi u drugom, pa i \u0161ire oko njega, ba\u0161 su dozlaboga kvarni<\/a>. <\/p>\n\n\n\n Prije negoli podsjetimo na konkretnu sr\u017e toga sklopa, ipak \u0107emo malo pro\u0161iriti sliku na me\u0111unarodnu ravan. Mo\u017eda \u0107e tako biti o\u010ditije \u0161to se to\u010dno krije iza suhoparne matematike i repetitivnih politi\u010dkih fraza. Posljednjih tjedana vodi se u Francuskoj \u017eestoka politi\u010dka bitka oko mirovinske reforme Emmanuela Macrona<\/a>. Zanimljivo, ni tamo ve\u0107ina ne razumije \u0161to sve podrazumijeva taj projekt francuskog predsjednika. Mediji nastoje objasniti detalje, no uspijevaju tek djelomi\u010dno<\/a>. Ni sam Macron jo\u0161 nije izlo\u017eio sve karte. Ipak, poznato je da bi novi model baratao stanovitim bodovima za rad svakog radnika ponaosob. Pomo\u0107u njih, uz jo\u0161 neke koeficijente, obra\u010dunavao bi se iznos mirovine doti\u010dne osobe. Vi\u0161e ne bi va\u017eile 42 razli\u010dite obra\u010dunske sheme za odvojene radni\u010dke kategorije. To se nekako najradije isti\u010de kao prednost te reforme. Jer, eto, problem je u hiperrazra\u0111enosti dosada\u0161njeg modela. A vlastima ne predstavlja nikakav problem to \u0161to \u0107e mirovine po novome u prosjeku biti – ne\u0161to manje. Naravno, ako Macron uspije slomiti radni\u010dki te sindikalni otpor njegovoj ideji. Jer cilj i jest ba\u0161 to da budu manje, da se u krajnjoj liniji rasterete dr\u017eavni bud\u017eet i poslodavci. Na\u010din, pak, on se ne ti\u010de toliko ovog izdvojenog sistema bodovanja. Sistem bodovanja je samo jedna od metoda kro\u0107enja mirovinskih optere\u0107enja nad kapitalom i profitom koje se \u0161ire svijetom. Svim tim na\u010dinima i metodama, zajedni\u010dka je individualizacija odgovornosti i tereta oko mirovinskih potreba. Svatko je od nas isturen na tr\u017ei\u0161te, te zasad makar dijelom povu\u010den iz sustava kolektivne zbrinutosti za primanja u starosti. Zapad izmi\u0161lja svoja bodovanja, korporacijske porezne kompenzacije za uplatu doprinosa, razne vidove dobrovoljnih \u2013 no ipak u realnosti neizbje\u017enih – \u0161tednji ili osiguranja, itd. Postsocijalisti\u010dkom istoku Europe i dijelu Azije namijenjen je prvenstveno re\u010deni drugi stup. Velika ve\u0107ina europskih zemalja nekada\u0161njeg Var\u0161avskog pakta svejedno ga je izbjegla ili naknadno ukinula ili bar minimizirala. Hrvatska nije, naprotiv, \u010dak se razmjerno \u010desto govori o tome da bismo iz prvog stupa mogli prebaciti jo\u0161 vi\u0161e. \u010cesto, jer \u0161ansu za govor o drugom stupu u ve\u0107im medijima imaju samo bankarski trbuhozborci. Najnoviji primjer odnosi se na izvjesnog kriti\u010dki nastrojenog ekonomista koji je svoju analizu morao objaviti u inozemstvu<\/a>, mada godinama pi\u0161e jednu kolumnu u Hrvatskoj. Prerijetki su ovdje takvi glasovi, dok jedva itko dobronamjeran razumije ve\u0107 i onaj dodatak na mirovine od 27 posto<\/a> o kojem se u novije doba na\u0161iroko polemiziralo. Drugi stup je lo\u0161 izbor osiguravanja mirnije starosti zato \u0161to jedan burzovni krah mo\u017ee anulirati svu vrijednost u njemu. Budu\u0107i da je posrijedi igra na dugi rok od vi\u0161e desetlje\u0107a, ishodi su posve nepredvidivi. Ustvari, ne: predvidivo je samo to da \u0107e krahova u tolikom razdoblju sigurno biti. Osim te hazarderske osobine, mana tog modela je \u010dinjenica da dr\u017eava mora odnekud nadoknaditi \u0161est do sedam milijardi kuna godi\u0161nje koje oduzme prvom stupu. Treba pritom znati i da je Hrvatska ve\u0107 prije uvo\u0111enja drugog stupa bila dvaput toliko u deficitu. No odonda se dodatno zadu\u017euje kod istih banaka \u010dijim je mirovinskim fondovima povjerila na\u0161 novac, ali po apsurdno lo\u0161im uvjetima. Produbljivanje bud\u017eetskog deficita izaziva u nastavku pri\u010de brojne neda\u0107e po korisnike javnih potpora i poslova, sve do poante u kojoj drugi stup preuzima reprodukciju istog onog problema zbog kojeg je navodno instaliran. Ima tu i daljnjih nedostataka, no zaustavit \u0107emo se na ovome. Uz opasku da je to hrvatski model drugog stupa, dok u Europi postoje jo\u0161 i razne njegove modifikacije. A kao \u0161to smo ve\u0107 naveli, pored te isto\u010dne varijante odgovora na pitanje mirovina \u2013 nametnute od Svjetske banke \u2013 postoje i zapadnja\u010dki ku\u0107ni mehanizmi. Bilo to na istoku ili zapadu, sve se bitno svodi na fiskalno prebacivanje \u0161to ve\u0107e i sve ve\u0107e brige za mirovine na rad. Kapital realizira odsudnu prevlast. Nacionalni modeli donekle unose zabunu, odvla\u010de\u0107i pa\u017enju javnosti s takve su\u0161tine \u010ditave pri\u010de. Alibi se u pravilu sastoji u nalazima o padu relativne pokrivenosti umirovljeni\u010dke populacije onom zaposlenom. Rezervno opravdanje ti\u010de se globalnog rasta prosje\u010dnog \u017eivotnog vijeka. Pre\u0161u\u0107uje se lako provjerljiv podatak da to za Hrvatsku ve\u0107 godinama \u2013 ne vrijedi. Ali umjesto da se zbog toga uspostavi politika koja stremi punoj zaposlenosti radno aktivnog ljudstva, tr\u017ei\u0161tu se pu\u0161ta da diktira sve prioritete. I sva borba oko tog diktata jo\u0161 i donekle podno\u0161ljivo izgleda dok pratimo reakcije u Francuskoj. Francuzi su ionako odavno prepoznati kao de\u017eurni puntari, a nas ovdje nema u tom smislu niti na mapi<\/a>. Pa ako i ne pocrkamo u me\u0111uvremenu od dosade nad ovom temom, dokusurit \u0107e ona nas pouzdano kad ve\u0107ina sada\u0161njih obveznika drugog stupa jednom ode u mirovinu. Kako \u0107e se tad kretati statistike \u017eivotnog vijeka, mo\u017eemo samo zamisliti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Premda dozlaboga dosadne, mirovine budu\u0107ih generacija bitna su tema. Problem toliko kompliciran i premje\u0161ten u budu\u0107nost obi\u010dno ostavlja dojam da se radi o pitanju koji pored svih pre\u010dih mo\u017ee \u010dekati. Na\u017ealost, o budu\u0107im mirovinama, odlu\u010duje se sada. Mirovinska tematika ubita\u010dno je dosadna, ba\u0161 kao i sve politike u vezi s tim. Medijski tekstovi koji se […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":30911,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[647,461],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-30899","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mirovine","tag-mirovinska-reforma","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30899","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30899"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30899\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30915,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30899\/revisions\/30915"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30911"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30899"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30899"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30899"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=30899"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=30899"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=30899"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=30899"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Francuska bitka: rad za bodove<\/h2>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\nProblemati\u010dni stup<\/h2>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n