Europski plan za spas klime najavljuje se ve\u0107 mjesecima, njegovi se dijelovi otkrivaju mrvicu po mrvicu. Nakon po\u010detnog entuzijazma zbog najavljenog sna\u017enog politi\u010dkog zaokreta na najvi\u0161oj razini, Green New Deal do\u010dekan je kao “europski intervencionizam”, kao sna\u017ean dr\u017eavni\u010dki zaokret. Ne\u0161to \u0161to je imalo privatnim vlasnicima kapitala utjerati u kosti brigu za planetu. <\/p>\n\n\n\n
Iako je jo\u0161 rano za bilo kakve zaklju\u010dke ili analize Green New Deala <\/em>(“Europskog zelenog plana”), sa svakom novom objavom, \u010dini se da europske kompanije mogu malo ipak predahnuti. Kako sada stvari stoje, porez na ugljik ne\u0107e se, \u010dini se, nametnuti doma\u0107im (EU) kompanijama, ve\u0107 samo na robu koja ulazi na granice EU. Dakle, uvodi se, vjerojatno, carina na proizvode koji imaju karbonski otisak. Mogu\u0107e je da \u0107e takva politika potaknuti proizvodnju doma\u0107ih roba i usluga koje \u0107e imati manji ili mo\u017eda \u010dak nikakav ekolo\u0161ki otisak. Ali isto tako je mogu\u0107e da \u0107e ova politika izazvati geopoliti\u010dke probleme sa Kinom, SAD-om, ali i ostatkom svijeta. \u0160to odnosi sa SAD-om vi\u0161e propadaju, to se vi\u0161e energije ula\u017ee na odnos s Kinom, pa je mogu\u0107e da \u0107e ove dvije sile do\u0107i do nekog dogovora. Jer, \u0161to se doga\u0111a kad se najmnogoljudnijoj zemlji na planeti nametnu carine, izvrsno mo\u017eemo trenutno pratiti na primjeru SAD-a koji je dobar dio industrije preselio u Kinu, te im carinska politika aktualnog predsjednika Donalda Trumpa ote\u017eava nabavku dijelova i poskupljuje rad, \u010dime se ugro\u017eava \u010ditav niz malih i srednjih poduze\u0107a u SAD-u. Bilo da mislimo da je to dobro ili lo\u0161e, radi se o temi koja zaslu\u017euje pomno pra\u0107enje. Detaljna objava carina na karbonski otisak, o\u010dekuje se krajem ove ili po\u010detkom idu\u0107e godine. Vjerojatna svrha toga je izbje\u0107i geopoliti\u010dki rat i pripremiti zemlje na ovu navodnu europsku promjenu kursa.<\/p>\n\n\n\n Do sada objavljeni planovi za prikupljanje milijardi i bilijuna eura potrebnih za sanaciju \u0161tete koju je uzrokovao \u010dovjek, idu vi\u0161e u smjeru izdavanja obveznica, kvantitativnog popu\u0161tanja (s ciljem pojeftinjenja kredita i pove\u0107anja ulaganja u zelenu ekonomiju), jeftinih kredita i sli\u010dno. Dakle, premda najavljen kao dr\u017eavni intervencionizam, Europski zeleni plan zapravo ne odstupa od uhodanih ekonomskih politika. Dosad jo\u0161 nije objavljena jedna klju\u010dna informacija, a to je tko \u0107e zapravo izdavati obveznice. Jasno je da \u0107e obveznice od banaka kupovati Europska centralna banka, ali nije jasno ho\u0107e li ih izdavati dr\u017eave ili tko drugi. Ho\u0107e li se to uskoro po\u010deti prevoditi u dr\u017eavni dug? Ho\u0107e li zemlje ovisnije o uglji\u010dnoj ekonomiji imati mogu\u0107nost posudbe jeftinijih kredita, ili zaista ovdje razgovaramo o stvarnoj pomo\u0107i? O po\u0161tenoj raspodjeli ogromnog europskog bogatstva? Jer, krediti \u010dak i jeftiniji guraju dalje u dug siroma\u0161ne zemlje koje ni do sada nisu imale prilike razviti zelenu ekonomiju. A zbog, za periferiju, preskupih kapitalnih investicija. Samo u Hrvatskoj bilje\u017eimo cijeli niz takvih primjera. \u010cinjenica da su vjetroelektrane u Hrvatskoj mahom u stranom vlasni\u0161tvu treba uzeti kao pravilo, a ne kao iznimku koja je rezultat na\u0161eg nazadnog mentaliteta, ili na\u0161eg manjka “poduzetni\u010dkog duha”. Vjetroelektrana u Hrvatskoj u na\u0161em vlasni\u0161tvu, uglavnom nema jer su jako skupe, jer nam je te\u0161ko prikupiti kapital, jer nam je te\u0161ko od stranaca kupiti opremu itd\u2026 <\/p>\n\n\n\nNove kreditne linije i subvencije<\/h2>\n\n\n\n