Takozvano migrantsko pitanje u hrvatskom se politi\u010dkom \u017eivotu odvija na sasvim sporednom kolosijeku. U prvi plan iza\u0111e tek povremeno kad doma\u0107i ili strani mediji otkriju novi slu\u010daj policijsko premla\u0107ivanja, ranjavanja, maltretiranja i plja\u010dkanja izbjeglica. Ministarstvo unutarnjih poslova na \u010delu s Davorom Bo\u017einovi\u0107em samo hladno negira svjedo\u010denja i dokaze, a parlamentarna opozicija se s tim pitanjem uop\u0107e ne zamara. Svoj glas di\u017eu samo manje lijeve stranke i udruge, a ekstremna desnica laprda o nacionalnoj ugrozi iako doslovno nitko od izbjeglica ne planira ostati na “svetom tlu”.<\/p>\n\n\n\n
U tako poslo\u017eenim politi\u010dkim prioritetima ne \u010dudi \u0161to Vladina na\u010delna obrana hrvatske grani\u010dne politike zvu\u010di krajnje bizarno. Naime, Andrej Plenkovi\u0107 i njegov HDZ se nalaze u prili\u010dnom politi\u010dkom raskoraku. Istovremeno moraju uspostaviti distancu prema unutar i van strana\u010dkoj ekstremnoj desnici, ali i podgrijavati “desne teme” kako ne bi ispali “ljevica”. Ponekad se obje te tendencije, kao u slu\u010daju grani\u010dne politike, spoje, pa rezultati ispadnu tragikomi\u010dni. No, na njih se malo tko osvr\u0107e jer se, kao \u0161to smo nazna\u010dili, radi o sporednom kolosijeku.<\/p>\n\n\n\n
Dakle, ve\u0107 su u nekoliko navrata premijer Plenkovi\u0107 i tviter nalozi HDZ-a i Vlade iznijeli tragikomi\u010dnu argumentacijsko vratolomiju oko pitanja postavljanja \u017eice na granicu s Bosnom i Hercegovinom. Naime, moraju se zadovoljiti dva klju\u010dna adresata: imaginarni Bruxelles i imaginarni hrvatski desni\u010dar. I onda su se dosjetili formule kojom \u0107e rije\u0161iti taj naizgled nepremostivi politi\u010dki izazov. A ona ka\u017ee: ne, naravno, mi ne\u0107emo kao na\u0161i susjedi, misle\u0107i pritom na Slovence i Mad\u017eare, postavljati \u017eicu na granicu, mi smo civilizirani, ali ne\u0107emo je postavljati zbog Hrvata u Bosni i Hercegovini. <\/p>\n\n\n\n
Ponovimo jo\u0161 jednom: mi smo nositelji civilizacijskih vrijednosti, a jamac za to nam je grani\u010dna diskriminacija – ne pu\u0161tamo nikoga osim Hrvata. S tim da nije jasno ni za\u0161to bi ta eventualna \u017eica uop\u0107e smetala Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. Nije da prelaze granicu kroz \u0161ume i planine. Naprotiv, ve\u0107inom imaju hrvatske putovnice koji im omogu\u0107uju da migriraju i normalno rade gotovo svugdje u Europskoj uniji. I tako se njihova uloga u hrvatskom politi\u010dkom \u017eivotu svodi uglavnom na to da slu\u017ee kao indikator “hrvatstva”: \u0161to se retori\u010dki vi\u0161e “bori\u0161” za njihove interese autenti\u010dniji si Hrvat. <\/p>\n\n\n\n
Odnedavno su saznali i da su jamac “europske Hrvatske” koja ne postavlja \u017eice na granicu i koja si opet umi\u0161lja da je predzi\u0111e kr\u0161\u0107anstva. Treba netko dojaviti migrantima da im se zahvale \u0161to ne moraju jo\u0161 i \u017eicu preskakati. Politi\u010dki \u017eicaro\u0161i iz Zagreba sigurno ne\u0107e.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Takozvano migrantsko pitanje u hrvatskom se politi\u010dkom \u017eivotu odvija na sasvim sporednom kolosijeku. U prvi plan iza\u0111e tek povremeno kad doma\u0107i ili strani mediji otkriju novi slu\u010daj policijsko premla\u0107ivanja, ranjavanja, maltretiranja i plja\u010dkanja izbjeglica. Ministarstvo unutarnjih poslova na \u010delu s Davorom Bo\u017einovi\u0107em samo hladno negira svjedo\u010denja i dokaze, a parlamentarna opozicija se s tim pitanjem […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":30743,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[46],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-30741","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-migracije","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30741","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30741"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30741\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30744,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30741\/revisions\/30744"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30743"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30741"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30741"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30741"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=30741"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=30741"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=30741"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=30741"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}