Predrag Sekuli\u0107 postao je poznat javnosti nakon uspostave sto\u017eera za obranu Rafinerije nafte Sisak (RNS), zatim osnivanja sindikata Nova Solidarnost (2015. godine) i op\u0107enito po svom sindikalnom djelovanju. Posljednjih nekoliko godina u rafineriji Sisak gasi se proizvodnja, a time i zatvaraju radna mjesta. Modernizacija pogona koja je odre\u0111ena ugovorom izme\u0111u INA-e i MOL-a ve\u0107inski je izostala, a posljednja ve\u0107a firma u Sisku nalazi se pred zatvaranjem. Njezino zatvaranje za Sisak zna\u010di gubitak stotine radnih mjesta, a time i veliki udarac za ionako uni\u0161tenu lokalnu ekonomiju. Uslijed navedenih doga\u0111aja pokazala se potreba za osnivanjem sindikata koji \u0107e poku\u0161ati za\u0161titi prava radnika i organizirati neki oblik otpora devastaciji grada. Sa Sekuli\u0107em smo razgovarali upravo kao s osobom koja je svjesna svih tih procesa i ne\u0161to poduzima po tom pitanju.<\/p>\n\n\n\n
Pro\u0161lo je nekoliko mjeseci od va\u0161eg otkaza u sisa\u010dkoj rafineriji. Mo\u017eete li nam ukratko objasniti kako je do\u0161lo do toga? Koliko dugo ste radili u Rafineriji nafte Sisak (RNS) i na kojoj poziciji?<\/strong><\/p>\n\n\n\n U INA-i sam radio trideset godina, odnosno radio sam u Rafineriji nafte Sisak, ali i na drugim radnim mjestima, obo\u017eavao sam nafta\u0161ki posao. Bio sam na sigurnom radnom mjestu, barem samo tako mislio, a kako me tje\u0161e neki kolege i prijatelji, vjerojatno sam bio zadnji koji je trebao dobiti otkaz zbog ga\u0161enja rafinerijske prerade u Sisku. Me\u0111utim, nakon po\u017eara u RNS-u 2011. godine po\u010deli su se razvijati “\u010dudni” planovi za rad rafinerije. S obzirom svoje radno mjesto, imao sam pristup ve\u0107ini podataka koji su se ticali budu\u0107ih planova i po\u010deo sam upozoravati sindikate na ove \u010dinjenice. Nakon toga sam postao jo\u0161 aktivniji, primarno kao sindikalist. A podnio sam i ostavku na mjesto predsjednika radni\u010dkog vije\u0107a 2015. godine, kada su ustvari po\u010deli napadi na mene. <\/p>\n\n\n\n Vjerujem kako osnovni razlog tada nije bila rafinerija i moje aktivnosti oko nje, ve\u0107 moje protivljenje izdvajanju maloprodaje iz INA-e kao jedne od tri osnovne djelatnosti vertikalno integrirane kompanije. \u017duti sindikati su se ujedinili, mada fiktivno 20 godina posva\u0111ani, te su zajedni\u010dki krenuli na mene. \u010cinjenica je da su mi ponekad ve\u0107u \u0161tetu htjeli nanijeti sindikalisti, nego poslodavac. Prvu opomenu sam dobio radi aktivnosti u Graberju Ivane\u010dkom, gdje smo nenajavljeno prisustvovali utovaru doma\u0107e nafte u \u017eeljezni\u010dke cisterne, a koju smo htjeli sprije\u010diti i uspjeli u tome. Drugu opomenu sam dobio na dvije anonimne prijave “zabrinutih radnika” (po svim saznanjima pisanim u \u017eutim sindikatima) Eti\u010dkom povjerenstvu (EP) INA-e. Na preko 50 stranica kopirane su moje objave u medijima i dru\u0161tvenim mre\u017eama, a koje su bile temelj da se EP sastane i donese odluku. Otkaz je uslijedio nakon \u0161to sam javno iznio podatke o rafinerijskim mar\u017eama koje pokazuju da je rafinerija Sisak uspje\u0161nija od rafinerije Rijeka, \u010dime sam htio dokazati kako \u0107e isti scenarij dogoditi i rije\u010dkoj rafineriji. Poslodavac je to tuma\u010dio kao odavanje poslovne tajne, mada su rafinerijske mar\u017ee javno objavljen podatak i obveza INA-e da o tome izvijesti u financijskom izvje\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Jedan ste od osniva\u010da sindikata Nova Solidarnost koji je trenutno najbrojniji sindikat u rafineriji Sisak. Koji su bili razlozi osnivanja Nove Solidarnosti?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Sindikat je osnovan na poticaj kolega iz rafinerije, Sto\u017eera za obranu RNS-a i branitelja, cilj nam je bio otvoriti prostor za djelovanje, dobiti pravnu osobnost i nastaviti svoju borbu za INA-u i rafineriju. Nismo ni mogli, ni smjeli, \u0161utjeti o svemu. Dobili smo mogu\u0107nost javnog djelovanja, vidljivost prema hrvatskoj javnosti i sudjelovanje u brojnim aktivnostima u svrhu o\u010duvanja radnih mjesta i opstojnosti INA-e. Prepustiti sudbinu INA-e, rafinerije, pa i nas samih dokazanim \u017eutim sindikatima jednostavno nije bila opcija. Ugovorom iz 2003. MOL se obvezao odr\u017eavati strate\u0161ke ciljeve INA-e kroz nastavak njena razvoja te podr\u017eati obnovu i razvoj INA-ine rafinerije u Sisku i Rijeci. S obzirom na to da je rad rafinerija potpao pod tu kategoriju, ubrzo su najavljena velika ulaganja u modernizaciju. Me\u0111utim, od samog po\u010detka procesa moglo se vidjeti oklijevanje u provedbi planova i ono je bilo puno izra\u017eenije u slu\u010daju Rafinerije nafte Sisak. <\/p>\n\n\n\n Kakvo je sad stanje u rafineriji? Koliko jo\u0161 ljudi radi? MOL kao i sve druge naftne kompanije ima neki zeleni program, je li iskazana ikakva namjera da se u sisa\u010dkoj rafineriji po\u010dnu proizvoditi neki zeleni energetski proizvodi?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Mol nije ispo\u0161tovao svoje obveze. Sanaderu je donesena presuda za koruptivno djelovanje, odnosno predaju upravlja\u010dkih prava MOL-u. HANFA je donijela presudu da se dionicama trgovalo protivno zakonskoj regulativi. Javnosti je pru\u017een niz dokaza, kako od nas iz Siska, tako i od naftnih stru\u010dnjaka svjetske razine, akademika HAZU \u2013 Vije\u0107a za naftu i plin, stru\u010dnih ljudi iz polja rudarstva, ekonomije itd, da MOL svjesno i namjenski uni\u0161tava INA-u. Ja ovdje ne krivim MOL, jer oni su se pona\u0161ali s odre\u0111enim ciljem, igraju\u0107i onako kako im je dozvoljeno. Krivim sve na\u0161e vlade, politi\u010dare, predsjednike, slu\u017ebe i sustav koji vlada unutar na\u0161e zemlje. Sustav koji je apsolutno koruptivan, stvoren za odre\u0111enu grupu ljudi. Na\u0161e vlade su trebale ulo\u017eiti pola novaca u modernizaciju, i nisu vr\u0161ile pritiske. <\/p>\n\n\n\n Rafinerija trenutno zapo\u0161ljava oko 550 radnika, a sva postrojenja su obustavljena prije nove godine. Govorilo se o solucijama pokretanja sekundarnih postrojenja po\u010detkom travnja, pa je zatim odgo\u0111eno za po\u010detak lipnja. Me\u0111utim s obzirom na nova me\u0111unarodna zbivanja oko SAD i Irana, pitanje cijene nafte u budu\u0107nosti je neizvjesno, a time i rad RNS-a, a po mom mi\u0161ljenju, o tome \u0107e ovisiti i nedavno najavljene investicije u rije\u010dku rafineriju. Sada jo\u0161 vi\u0161e dolaze do izra\u017eaja propusti Vlade kada su dozvolili izvoz doma\u0107e jeftine nafte iz Siska u Ma\u0111arsku. Na\u017ealost, Vlada je dozvolila ovaj izvoz, kao i zatvaranje RNS-a i promjenu porezne politike prema INA-i. Ma\u0111ari su dobili sve \u0161to su htjeli, a na sve smo to upozoravali iz Siska. U kuloarima se mo\u017ee \u010duti kako Ma\u0111ari tra\u017ee i povla\u010denje presude koju sam ve\u0107 spomenuo o trgovanju dionicama, u kojoj se tereti 11 ma\u0111arskih menad\u017eera, a za \u0161to se DORH niti nakon skoro devet godina nije pokrenuo. \u0160to se ti\u010de planova za Sisak, oni nisu \u010dak niti na papiru. Sve je na pri\u010dama o BIO-rafineriji, o mazivima, o solarima, ali iskreno sumnjam da \u0107e se bilo \u0161to od toga i realizirati.<\/p>\n\n\n\n Kako bi se rafinerija uop\u0107e mogla transformirati u neku drugu industriju koja \u0161titi okoli\u0161 i radni\u010dka mjesta? Koliko bi bilo te\u0161ko postoje\u0107u infrastrukturu prenamijeniti u neku ekolo\u0161ko-energetsku? <\/strong><\/p>\n\n\n\n Naravno da postoje razli\u010dite varijante, a o nekima smo ve\u0107 pri\u010dali proteklih godina. Me\u0111utim, za takvo ne\u0161to treba postojati volja. \u010cinjenica je da sve to zahtijeva ulaganja i posao za koji po meni nema interesa u MOL-u. Na\u0161 poslodavac se hvali dobrim socijalnim dijalogom sa sindikatima, me\u0111utim svi, ali ba\u0161 svi na\u0161i prijedlozi su odbijani iz osnovanog ili neosnovanog razloga. Te\u0161ko je u takvom vakuumu na\u0107i dobrog sugovornika s voljom za napredak. Uostalom, bezbrojni stru\u010dnjaci su radili analize na osnovu egzaktnih podataka i govorili o preradi nafte u RH, nudili rje\u0161enja. Nitko nije kontaktiran od Vlade RH da bi se o tim stavovima i idejama porazgovaralo i prona\u0161lo rje\u0161enja. U takvom okru\u017eenju je te\u0161ko raditi.<\/p>\n\n\n\n Koje su uop\u0107e perspektive rafinerije u Sisku? Mislite li da \u0107e se pogoni uskoro zatvoriti? \u0160to \u0107e biti s tim zemlji\u0161tem? Postoji li ikakva nada za prenamjenom rafinerije ili otvaranjem nekih novih postrojenja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Ovaj prostor bi se svakako mogao iskoristiti na razli\u010dite na\u010dine. Me\u0111utim, ka \u0161to sam ve\u0107 rekao, \u010dini mi se da ne postoji volja onih koji odlu\u010duju. Sanacija terena je skup proces i MOL-u je u cilju da ostavi ovdje bilo kakvo postrojenje u radu, kako ne bi morao pristupiti sanaciji tla. Mislim da bi eko udruge i Grad Sisak ovdje morali vr\u0161iti ja\u010di pritisak, a potom bi isto trebale i sve institucije u RH. Ovdje stvarno postoji opasnost za ljude i okoli\u0161 ako se postrojenja obustave i nastane status quo. Komunalna naknada koju INA mjese\u010dno izdvaja za ova postrojenja prema gradu je ustvari kikiriki prema cijeni sanacije terena. Bojim se da nas i u tom pogledu \u010dekaju te\u0161ke borbe.<\/p>\n\n\n\n Ima li sindikat jo\u0161 prostora za djelovanje? Postoji li uop\u0107e sindikalna borba nakon kraha industrije? Ako da, koji je njezin oblik mogu\u0107? \u0160to \u0107e se dogoditi sa sindikatom nakon zatvaranja rafinerije? \u0160to sindikati mogu u\u010diniti da pobolj\u0161aju status radnika u Sisku? <\/strong><\/p>\n\n\n\n Sindikati moraju postojati i oni su prevaga za mnoge procese u poduze\u0107ima kao \u0161to je INA. Na\u017ealost, \u017eutilo se uvuklo u ve\u0107inu sindikata, ustvari me\u0111u \u010delnike koji su dugovje\u010dni i nezamjenjivi. I to je glavni problem, ne \u010dlanstvo ili ljudi, radnici. Danas je nemogu\u0107e izraziti nezadovoljstvo potezima sindikalnog \u010delni\u0161tva te ih mijenjati zbog lo\u0161ih odluka za radnike ili industriju. Vi\u0161e puta sam rekao kako su ve\u0107ina sindikata ustvari lo\u0161e politi\u010dke stranke. Usporedno s privatizacijom, lopovlukom i svime \u0161to se doga\u0111alo u RH, sindikati su i\u0161li u korak. U kontaktu smo s raznim sindikatima koji se i danas na razne na\u010dine bore za opstojnost industrije i radnih mjesta. Ta borba nikako nije zamrla i uvjeren sam da ima smisla i da nas \u010deka jo\u0161 puno posla. Tako i na\u0161 Sindikat Nova solidarnost ima jo\u0161 puno toga za re\u0107i u ovakvoj dr\u017eavi gdje se gazi sve \u0161to politi\u010dkim klijentelama ne odgovara. Vjerujem da mo\u017ee do\u0107i i do okrupnjavanja sindikalne borbe s nizom borbenih, zdravih sindikata u industriji i na drugim poljima. \u017divi smo, tu smo, nema mjesta za letargiju i odustajanje. \u010cuti \u0107e se jo\u0161 i za na\u0161 sindikat i za iskrenu sindikalnu borbu \u2013 uvjeren sam!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Predrag Sekuli\u0107 postao je poznat javnosti nakon uspostave sto\u017eera za obranu Rafinerije nafte Sisak (RNS), zatim osnivanja sindikata Nova Solidarnost (2015. godine) i op\u0107enito po svom sindikalnom djelovanju. Posljednjih nekoliko godina u rafineriji Sisak gasi se proizvodnja, a time i zatvaraju radna mjesta. Modernizacija pogona koja je odre\u0111ena ugovorom izme\u0111u INA-e i MOL-a ve\u0107inski je […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":30729,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[704,668,85,770,769],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[452],"coauthors":[412],"class_list":["post-30727","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-nafta","tag-radnicka-prava","tag-radnicki-pokret","tag-rafinerija","tag-sisak","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30727","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30727"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30727\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30745,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30727\/revisions\/30745"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30729"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30727"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30727"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30727"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=30727"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=30727"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=30727"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=30727"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}