U znanstvenom istra\u017eivanju metodologija je sve, a upravo na tome padaju famozni PISA testovi. No, \u010dak i da se radi o metodolo\u0161ki neupitnom testu, sami rezultati su problemati\u010dni jer su izlo\u017eeni naknadnoj ideologizaciji. Njihovo tuma\u010denje po\u0161to poto mora se uklopiti u neoliberalnu matricu, pa se u ime globalne kompetitivnosti ignoriraju va\u017eni socio-ekonomski i drugi pokazatelji.<\/p>\n\n\n\n
Kako je PISA uop\u0107e postala op\u0107e prihva\u0107eno mjerilo nacionalnog obrazovnog u\u010dinka, usprkos obimnoj kriti\u010dkoj literaturi? PISA po\u010diva na prili\u010dno uzdrmanim temeljima, budu\u0107i da iznosi nedokazane uzro\u010dno-posljedi\u010dne poveznice, utemeljene na duboko zabrinjavaju\u0107im, deterministi\u010dkim i redukcionisti\u010dkim ideolo\u0161kim pretpostavkama. Opisuje ju i nepokolebljivo odbijanje da adresira specifi\u010dne lokalne kontekste koji propituju proizvodnju dekontekstualiziranih indikatora, a koji bi istovremeno trebali imati univerzalni opseg. <\/p>\n\n\n\n
Jaz izme\u0111u onoga \u0161to se uzima da zna\u010de rezultati PISA-e i na\u010dina na koji utje\u010du na obrazovne politike, s jedne strane, i onoga \u0161to oni zapravo zna\u010de te uloge koju bi trebali igrati u cjelovitijem pristupu reformi obrazovanja, s druge, sada je toliko \u0161irok da se premo\u0161\u0107ivanje \u010dini izuzetno ote\u017eanim. PISA nema adaptivne kvalitete potrebne za uspostavu kvalitetnih sustava ocjenjivanja. Ovdje se prije svega isti\u010du dva kriterija o tome kakvo treba biti ocjenjivanje: 1.) “Je li sustav ocjenjivanja pro\u017eet op\u0107om ideologijom koja te\u017ei da sustav evaluacije postane autoreferentni?”, Rekao bih da, definitivno. 2) “Da li sustav ocjenjivanja osigurava odgovor na smislenu kritiku?” Za sada ne<\/a>.<\/p>\n\n\n\n PISA je rezultat konvergencije neoliberalne ideologije, uzusa novog javnog menad\u017ementa, o\u017eivljavanja teorije ljudskog kapitala u kontekstu “kognitivnog kapitalizma s globalnim hvatom”, upravljanja dr\u017eavom brojevima, i razvojem OECD-a kao “meke sile” odgovorne, posebno interesima SAD-a i njegovih briga oko vlastite globalne kompetitivnosti. OECD je tako postao posebnom vrstom “transnacionalne institucije temeljene na stru\u010dnosti<\/a>” koja proizvodi kako samo znanje, tako i recepciju te upotrebu tog znanja za oblikovanje javnih politika u brojnim podru\u010djima. Brend PISA-e po\u010diva na konstrukciji navodno glatkog lanca ekvivalencije izme\u0111u u\u010denja, vje\u0161tina, evaluacija i PISA rezultata. Proklizavanje izme\u0111u “dru\u0161tva” i “ekonomije” u PISA diskursu ne bi trebalo nikoga iznenaditi, s obzirom na to da OECD kao svoju misiju isti\u010de “izgradnju boljih politika za bolji \u017eivot” i “bolju pripremu svijeta za sutra\u0161njicu<\/a>” koju vidi primarno kao aktivnu participaciju svih u kompetitivnoj globalnoj ekonomiji slobodnog tr\u017ei\u0161ta. Premda svi mogu sudjelovati, podrazumijeva se da \u0107e uvijek biti pobjednika i gubitnika, \u0161to nagla\u0161ava va\u017enost podjele dr\u017eava na one s natprosje\u010dnim i ispodprosje\u010dnim rezultatima. <\/p>\n\n\n\n Sve ve\u0107i broj zemalja koje sudjeluju u PISA ciklusima svake godine, kao i uklju\u010divanje zemalja koje nisu \u010dlanice OECD-a, pokazatelj je \u0161irenja hegemonije OECD-a. Zanimljivo je tako\u0111er, uklju\u010divanje dijelova Kine u istra\u017eivanja, ali nikada cijele Kine kao nacionalne dr\u017eave. U posljednjim rezultatima istra\u017eivanja, iz 2018. godine, prvu \u010detvorka<\/a> iz \u010ditanja i matematike \u010dinile su tzv. B-S-J-Z (Peking, \u0160angaj, Jangcu i \u017dejang), pa Singapur, Makao i Hong Kong. Nije jasno za\u0161to su uklju\u010dene samo odre\u0111ene pokrajine u Kini, niti za\u0161to se one kombiniraju ba\u0161 u takve grupacije. Moglo bi se posumnjati, s obzirom na to da je Kina izrazito naseljena, da bi problemi s uzorkovanjem mogli biti ogromni. Me\u0111utim, na\u010din na koji su predstavljene provincije remeti uobi\u010dajenu usredoto\u010denost na nacionalne dr\u017eave u cjelini. Istovremeno, tako\u0111er omogu\u0107uje uvo\u0111enje Azije, uklju\u010duju\u0107i takozvane “azijske tigrove”, kao mjerila, a umjesto skandinavskih dr\u017eava blagostanja koje su u ranijim PISA ciklusima ostvarivale visoke rezultate. <\/p>\n\n\n\n PISA je samo jedan primjer kombinacije tri tiranije: broja, prosjeka i usporedbe. S brojevima ne mo\u017eemo raspravljati jer oni govore sami za sebe, interpretatori rezultata do\u017eivljavaju ih kao objektivne, valjane, neutralne i tehni\u010dke alate, a ne kao simboli\u010dke prikaze koji nam govore \u0161to se broji, a \u0161to ne. Zazivati frazu “sve \u0161to se ra\u010duna ne mo\u017ee se izbrojati” zna\u010di propitivati suvremenu maksimu “sve se mo\u017ee izmjeriti, a mjerenje je sve”. Brojevi kriju slo\u017eenu lepezu vrijednosti, prosudbi, odluka, kompromisa i, ponekad, statisti\u010dkih magi\u010dnih trikova koji sudjeluju u njihovu nastanku, generiraju\u0107i naizgled neupitnu logiku da PISA rezultati precizno mjere ne\u0161to tako va\u017eno da bi trebali biti osnova “globalnog polja komparativnih performansi<\/a>“. Izvedba PISA<\/a>-e je suvremeni ekvivalent pri\u010de o carevu novu ruhu, ili budu\u0107i da otkrivenje da je car gol, \u010dini se, nema u\u010dinka, usporedba s Pitijinim proro\u010danstvima mo\u017eda bi bila primjerenija.<\/p>\n\n\n\n Analize koje sugeriraju da je PISA pridonijela globalnoj konvergenciji obrazovne politike preuveli\u010dava njezin utjecaj. Dr\u017eave koje sudjeluju u PISA istra\u017eivanjima mnogo su vi\u0161e od pukih “kontejnera”, a \u0161to se ti\u010de kretanja javnih politika, kao \u0161to koautori i ja obja\u0161njavamo u knjizi “Making policy move”, one se “revidiraju, predla\u017eu, prisvajaju i savijaju u susretima razli\u010ditih vrsta<\/a>“, a ti se susreti me\u0111usobno razlikuju s obzirom na “kontekst” kojeg PISA testovi imaju tendenciju izbrisati. Iako je bilo koji “PISA efekt” slo\u017een i slu\u010dajan, on definitivno postoji. Razmotrite prirodu spektakla pa\u017eljivo koreografirane objave rezultata PISA – embargo, promocije, dobro pripremljeni medijski priru\u010dnici, dobro prilago\u0111ene poruke, naglasak na poziciji za rangiranje, upotreba grafike i tako dalje – sve se \u010dinilo osmi\u0161ljeno za stvaranje “brzih politika” kroz ono \u0161to se u literaturi opisuje kao “PISA \u0161okove” za zemlje koje nisu me\u0111u “najboljima” ili me\u0111u onima koje “najbr\u017ee napreduju”. Tako se zna\u010denju testova poklanja va\u017enost orijentacije na budu\u0107nost, a zemlje s najboljim rezultatima postaju referentnim to\u010dkama, dok one koje su pale na listi poku\u0161avaju prona\u0107i brza rje\u0161enja za lo\u0161e rezultate.<\/p>\n\n\n\n Mnoge statistike OECD-a o dru\u0161tveno-ekonomskom statusu i rodu proizlaze iz PISA-e i imaju ogromnu va\u017enost. U isto vrijeme, PISA ima tendenciju da se usredoto\u010di na prosjeke, a mnogo manje na pravednost (jednaku dostupnost prilika), svedenu ovdje na tehni\u010dko pitanje. To zna\u010di da se znatno rje\u0111e pristupa analizama rezultata dobivenih po etnicitetu, ili podjeli izme\u0111u urbane i ruralne sredine, na invalidnost, i druga pitanja socijalne pravi\u010dnosti. U tome se o\u010dituje jaz izme\u0111u fokusa rezultata PISA-e i rasprave o obrazovnoj pravi\u010dnosti, mobilnosti i inkluziji. Ili, bolje re\u010deno, usredoto\u010denost na zemlje s najboljim rezultatima odvla\u010di pa\u017enju jo\u0161 dalje od ovih pitanja. \u010cak i ako bi bilo vi\u0161e naglaska na tome kako zavr\u0161iti pri vrhu ljestvice, me\u0111u zemljama visokih performansi (kao da se pravednost i u\u010dinkovitost mogu svesti na matricu dva plus dva), to je daleko od jednostavnog pitanja. Na primjer, Australija je porasla na ljestvici pravednosti iz zemlje s niskim rezultatima u visoki, u svega tri godine, no razlog tome nisu bile stvarne promjene u obrazovnom sustavu ve\u0107 promjena u definicijama nastalima izme\u0111u 2000. i 2003. godine.<\/p>\n\n\n\n Kad se radi o burnom pitanju kulture i konteksta, treba imati u vidu tvrdnju da su PISA testovi i ono \u0161to oni mjere univerzalno primjenjivi. \u010cak ni argument da se, sa stanovi\u0161ta u\u010denika, radi o radnji “niskih uloga”, ali se iz perspektive zemlje govori o “visokim ulozima” nije univerzalno istinit: razmotrite razliku izme\u0111u azijske ili latinoameri\u010dke dr\u017eave u kojoj u\u010denici koji pola\u017eu PISA testove zajedno pjevaju dr\u017eavnu himnu prije nego \u0161to im se objasni va\u017enost testova za nacionalni ponos. S druge strane, Sjedinjene Dr\u017eave uklju\u010dene su u rezultate u svakom ciklusu testova, iako redovito kr\u0161e pravilo o maksimalno 5 posto isklju\u010denih u\u010denika navedenom u PISA protokolima. Mo\u017ee li se \u010dinjenica da zemlja koja nikad nije postigla tra\u017eene stope sudjelovanja na razini \u0161kole opravdati drugom \u010dinjenicom, osim onom da SAD doprinosi prora\u010dunu OECD zemalja s oko 25 posto ukupnog iznosa?<\/p>\n\n\n\n Mnogi su doveli u pitanje odluku da se diljem svijeta testiraju 15-godi\u0161njaci, bez obzira u kojoj su fazi u svom obrazovnom sustavu u kontekstu prelaska iz \u0161kole na posao. Problematizira se i sve ve\u0107a ovisnost o ra\u010dunalnom testiranju, a zbog globalne nejednakosti u pristupu ra\u010dunalnim tehnologijama. Nije mogu\u0107e objektivno testirati niti “razmi\u0161ljanje u duljem vremenskom periodu” u vremenski ograni\u010denom testu. Ili, kako objasniti \u010dinjenicu da su rezultati iz podru\u010dja “znanstvene pismenosti” obrnuto korelirani sa “zanimanjem za znanost<\/a>“? Mo\u017eda je uzrok tome \u0161to se zbog “izigravanja sustava” elementi znanstvenog obrazovanja temeljenog na istra\u017eivanju, terenskim izletima, eksperimentima u stvarnom svijetu itd., zapravo smanjuju u udjelu nastave jer “PISA to ne testira”. Konstrukcija i, presudno, prijevod ispitnih pitanja tako\u0111er su se pokazali kontroverznima. Na primjer, ina\u010dica testa na njema\u010dkom jeziku imala je otprilike 15 posto du\u017ea pitanja u usporedbi s engleskom i francuskom varijantom testa. Pritom su se zna\u010dajno razlikovale i fraze kori\u0161tene u zadacima, pri \u010demu su njema\u010dki testovi sadr\u017eavali rje\u0111e kori\u0161tene fraze<\/a>. <\/p>\n\n\n\n No, odgovornost za osiroma\u0161enje kvalitete nastave te prisiljavanje nastavnika i u\u010denika na kretanje po putu fiksiranom po nekoj apstraktnoj mjerljivosti ne le\u017ei isklju\u010divo na PISA testovima. Ona nije odgovorna za odmak od prosvjetiteljskih ideja pastoralne skrbi, njegovanja talenta, osobnog razvoja i njegovanja refleksivnih gra\u0111ana koji slave razli\u010ditost. Ali PISA jest osmi\u0161ljena po modelu instrumentaliziranog obrazovnog sustava i doprinosi njegovoj daljnjoj reprodukciji u tom obliku.<\/p>\n\n\n\n S engleskog prevela Andrea Milat<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U znanstvenom istra\u017eivanju metodologija je sve, a upravo na tome padaju famozni PISA testovi. No, \u010dak i da se radi o metodolo\u0161ki neupitnom testu, sami rezultati su problemati\u010dni jer su izlo\u017eeni naknadnoj ideologizaciji. Njihovo tuma\u010denje po\u0161to poto mora se uklopiti u neoliberalnu matricu, pa se u ime globalne kompetitivnosti ignoriraju va\u017eni socio-ekonomski i drugi pokazatelji. […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":30689,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[568,63,766],"theme":[458],"country":[459],"articleformat":[450],"coauthors":[765],"class_list":["post-30682","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-neoliberalizam","tag-obrazovanje","tag-pisa","theme-drustvo","country-svijet","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30682","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30682"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30682\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30712,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30682\/revisions\/30712"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30689"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30682"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30682"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30682"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=30682"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=30682"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=30682"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=30682"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}PISA kao neoliberalni kola\u017e<\/h2>\n\n\n\n
PISA kao javna politika <\/h2>\n\n\n\n
PISA kao dekontekstualizirano znanje<\/h2>\n\n\n\n