Nedavno su iz Ministarstava rada najavili nove izmjene Zakona o radu u smjeru daljnje fleksibilizacije radnih odnosa. Ovakav uvod \u017eivo podsje\u0107a na sli\u010dne najave i rasprave s po\u010detka prethodnog desetlje\u0107a. Jelena Ostoji\u0107 daje pregled zbivanja na tr\u017ei\u0161tu rada kroz proteklo desetlje\u0107e i komentira sliku koja, \u010dini se, nije poljuljala vjeru nadle\u017enih u potrebu za daljnjom fleksibilizacijom rada u Hrvatskoj. <\/p>\n\n\n\n
Produ\u017eena recesija, a zatim parcijalni oporavak, daljnja deindustrijalizacija te ja\u010danje servisnog sektora neki su od klju\u010dnih procesa uslijed kojih dolazi do ekspanzije prekarne zaposlenosti u Hrvatskoj te sna\u017enih radnih emigracija. Pogled na podatke o zaposlenosti iz pretkriznog i postkriznog perioda pru\u017ea jasniji uvid u stanje na koje su spomenuti procesi, u kombinaciji s manjkom ikakvih sustavnih gospodarskih intervencija ili ekonomskih politika, ostavili na dana\u0161nje stanje. <\/p>\n\n\n\n
Globalna\nekonomska kriza koja je u Hrvatskoj nastupila 2008. godine, uz kumulativni pad\nBDP-a od 12% u periodu od 2009. do 2014., imala je izrazito negativan utjecaj\nna zapo\u0161ljavanje i kvalitetu rada: ukupna stopa nezaposlenosti je u 2013. godini\ndosegla za Hrvatsku rekordnih 17,4%, a u odnosu na 2008. godinu broj\nizgubljenih radnih mjesta iznosio je 231.000. Od 2015. godine po\u010dinje razdoblje\numjerenog gospodarskog rasta (od 2-3% BDP-a godi\u0161nje), no broj zaposlenih do\n2018. godine do\u0161ao je tek na 1.630.000, \u0161to je jo\u0161 uvijek 95.000 manje radnih\nmjesta u odnosu na 2008., posljednju pretkriznu godinu. <\/p>\n\n\n\n
Uzrok ovog nesrazmjera nezaposlenosti i zaposlenosti uslijed razdoblja oporavka od krize treba tra\u017eiti u sna\u017enim radnim emigracijama koje ne jenjavaju od pridru\u017eivanja Hrvatske Europskoj uniji 2013. godine, a dodatno su intenzivirane uklanjanjem privremenih ograni\u010denja rada radnicima iz Hrvatske od strane nekih zemalja \u010dlanica. Osim spomenutog nesrazmjera, radna emigracija uzrok je i sve manje ponude rada u Hrvatskoj, \u0161to nas vodi jednom drugom velikom poglavlju koje \u0107emo ovdje samo nazna\u010diti, a to je gotovo paradoksalan nedostatak radne snage, ali i ogroman skok u kvotama za rad stranih radnika<\/a> u proteklih nekoliko godina. Najrecentnije kvote za strane radnike dose\u017eu oko 80.000 radnih mjesta u protekloj godini. <\/p>\n\n\n\n Ovu brojku treba promatrati u svijetlu licitacije radni\u010dkim pravima i cijenom rada koju omogu\u0107ava izrazito osjetljiva pozicija stranih radnika u Hrvatskoj. Rije\u010d je o dinamici koja se temelji na pukotinama globalnih nejednakosti, a redovito se slama preko le\u0111a migrantskih radnika koji su, izme\u0111u ostalog, ovisni o poslodav\u010devoj volji koja je preduvjet boravka u zemlji. U pozadini te dinamike stoji maksimiziranje profita i minimiziranje tro\u0161kova rada, odnosno ukidanje svake sigurnosti koja proizlazi iz rada i zaposlenosti. Nedavni skandal s nepalskim radnicima<\/a> kojima je opcija bila prihvatiti srezanu pla\u0107u ili se vratiti u Nepal, zoran je primjer situacija kakvih \u0107e biti sve vi\u0161e. Rad inozemnih radnika jedan je od najnesigurnijih vidova zaposlenosti koji jo\u0161 nije u dovoljnoj mjeri evidentiran u statistikama o prekarnoj zaposlenosti u Hrvatskoj.<\/p>\n\n\n\n Rast udjela prekarne zaposlenosti u Hrvatskoj obilje\u017eio je gotovo cijelo proteklo desetlje\u0107e, s time da je posebno intenziviran upravo u postkriznom razdoblju. Uzroci ovakve situacije s jedne strane razvidni su u politikama rada i zapo\u0161ljavanja, kao i zakonskim izmjenama koje su dodatno mijenjale radne odnose u smjeru parcijalne deregulacije i facilitiranja nestandardnih oblika zapo\u0161ljavanja. S druge strane posebno visoke stope nezaposlenosti u Hrvatskoj uslijed globalne ekonomske krize poslu\u017eile su kao svojevrsna doktrina \u0161oka te tako dodatno osujetile ve\u0107 ozbiljno oslabljenu poziciju rada. Posljedi\u010dno, u postkriznom razdoblju, od 2016. do 2018. godine, oko petina zaposlenika u Hrvatskoj zaposlena je kroz privremene oblike rada, a Hrvatska u Europskoj uniji staje uz bok zemljama s najve\u0107im udjelom privremene zaposlenosti.<\/p>\n\n\n\n Ovakvim negativnim trendovima posebno su pogo\u0111ene periferne skupine radnog kontingenta. Posebno se visoki udjeli privremene zaposlenosti odnose na mlade, a neke od ciljanih intervencija dodatno su slabile sigurnost zaposlenosti ove skupine u godinama iza nas: uvo\u0111enje i ekspanzija mjere Stru\u010dnog osposobljavanja<\/a> bez zasnivanja radnog odnosa te pro\u0161irenje mogu\u0107nosti studentskog rada na izvanredne studente. Sli\u010dna nastojanja usmjerena su i prema umirovljenicima kroz mogu\u0107nost njihova anga\u017emana u radni odnos koja je otvorena 2013. te dodatno pro\u0161irena 2018. godine. <\/p>\n\n\n\n Nesigurnost privremene zaposlenosti, osim uskra\u0107ivanja cijelog niza prava koja proizlaze iz stalne zaposlenosti, ogleda se i u njenom trajanju. Kompozicija privremene zaposlenosti u Hrvatskoj prema trajanju odaje dodatnu dimenziju prekarnosti: 60% privremenih radnih aran\u017emana traje kra\u0107e od \u0161est mjeseci, a kroz posljednje desetlje\u0107e Hrvatska odudara od europskog prosjeka prema udjelu zaposlenosti do tri mjeseca koja se slu\u017ebeno smatra nesigurnim radom i u tipologiji Eurostata. Posljednje tri godine u nizu Hrvatska zna\u010dajno prednja\u010di pred drugim \u010dlanicama Europske unije po udjelu tog tipa zaposlenosti. <\/p>\n\n\n\n Visoki udjeli kratkotrajne privremene zaposlenosti danak su uznapredovaloj deindustrijalizaciji te osna\u017eivanju uslu\u017enog, a posebice turisti\u010dkog sektora, koji generira radno i emocionalno iscrpljuju\u0107e poslove niskih i nestalnih prihoda. Osim toga, Hrvatsku je zahvatio i aktualni val digitalne transformacije tr\u017ei\u0161ta rada, bar onaj njegov periferni dio utjelovljen u Uberu i sli\u010dnim platformama. Rije\u010d je o tzv. novim oblicima rada (definiranim u studiji Eurofounda<\/a> iz 2015.), kojima su zajedni\u010dke deregulatorne prakse uslijed sni\u017eavanja cijene rada. Spomenuti mehanizmi sa sobom \u010desto nose prakse izbjegavanja prijave tro\u0161kova radnika 1<\/a><\/sup>, odnosno prebacivanje tro\u0161kova rada na samog radnika. Navedeno ima za posljedicu odsustvo bilo kakve sigurnosti zaposlenja za same radnike. <\/p>\n\n\n\n Novi oblici\nrada u Hrvatskoj zasada se uglavnom realiziraju izvan Zakona o radu, ali kroz\npostoje\u0107u regulativu (naj\u010de\u0161\u0107e kroz samozapo\u0161ljavanje ili rad izvan radnog\nodnosa kao najjeftiniji oblik legalnog rada u Hrvatskoj), ali i kroz pojave\nnastale uslijed digitalne transformacije rada, poput neprijavljenog platformskog\nrada. Uz sezonski te studentski rad, visokom udjelu kratkotrajnih nesigurnih\nposlova doprinose i spomenuti novi oblici rada koji predstavljaju svojevrsne\nporezne oaze pod krinkom tehnolo\u0161kog determinizma. <\/p>\n\n\n\n Svi ovi\npodaci uzeti u svjetlu rekordno niske nezaposlenosti kojoj svjedo\u010dimo sugeriraju\nda u pozadini ne stoji naprosto porast zapo\u0161ljavanja, nego i promjene u kvaliteti\nradnih mjesta, radnih uvjeta i sigurnosti koja iz zaposlenosti proizlazi.<\/p>\n\n\n\n Nerijetko se u apologijama prekarnog rada mogu \u010duti interpretacije poput onih da je rije\u010d o tobo\u017ee primamljivim oblicima rada u kontekstu novog doba radi obe\u0107anja nesputanosti radnim vremenom, kao i zbog niza drugih karakteristika koje nisu dio paketa stalne zaposlenosti. S obzirom na izrazito visoke udjele prekarne zaposlenosti me\u0111u mladima, olako se zaklju\u010duje o njihovim preferencijama ili karijernim izborima. Me\u0111utim, posljednji pokazatelji za Hrvatsku o razlozima koje privremeno zaposleni radnici navode za rad u takvim aran\u017emanima ne ostavljaju prostora sumnji da je rije\u010d o ne\u017eeljenom polo\u017eaju na tr\u017ei\u0161tu rada. \u010cak 87% privremeno zaposlenih radi privremeno jer nije u mogu\u0107nosti prona\u0107i stalan posao, dok samo mali udio ispitanika izri\u010dito navodi da ugovor na neodre\u0111eno ne \u017eele. Udio privremeno zaposlenih radnika zbog nemogu\u0107nosti pronalaska stalnog posla udvostru\u010dio se nakon 2015. godine, dakle paralelno s ekspanzijom nesigurnih oblika rada, a Hrvatska je po broju onih koji rade privremeno jer nemaju mogu\u0107nost pronalaska stalnog posla druga me\u0111u zemljama EU, odmah iza Cipra. <\/p>\n\n\n\n Smjer najavljenih izmjena ZOR-a<\/a> stoga je jo\u0161 jedan sunovrat predstavljen kao nu\u017ena ekonomska mjera. Kroz povijest nepostojanja ikakve industrijske politike osim ga\u0161enja industrije i posljedi\u010dnu ekspanziju uslu\u017enog sektora koja se odvija po \u010distoj inerciji, \u010dini se da jedino stabilno \u0161to je Hrvatska za sada osigurala jeste sigurno mjesto na periferiji Europe \u0161to dokazuje gotovo svaki njen pokazatelj u polju rada. Kakav smjer \u0107e zadati nove promjene u ovom polju tek je za vidjeti, no postoje\u0107e najave ne ostavljaju prostora optimizmu. Nedavno su iz Ministarstava rada najavili nove izmjene Zakona o radu u smjeru daljnje fleksibilizacije radnih odnosa. Ovakav uvod \u017eivo podsje\u0107a na sli\u010dne najave i rasprave s po\u010detka prethodnog desetlje\u0107a. Jelena Ostoji\u0107 daje pregled zbivanja na tr\u017ei\u0161tu rada kroz proteklo desetlje\u0107e i komentira sliku koja, \u010dini se, nije poljuljala vjeru nadle\u017enih u potrebu za daljnjom […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":30652,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[763,685,669],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[764],"class_list":["post-30647","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-fleksibilizacija-rada","tag-nesigurni-rad","tag-trziste-rada","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30647","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30647"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30647\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30674,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30647\/revisions\/30674"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30652"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30647"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30647"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30647"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=30647"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=30647"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=30647"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=30647"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Ekspanzija nesigurnog rada<\/h2>\n\n\n\n
Nova nesigurnost<\/h2>\n\n\n\n
Ne\u017eeljena sloboda freelancea<\/h2>\n\n\n\n
<\/p>\n