Pro\u0161la godina, 2019., koja je u Hrvatskoj po svemu trebala biti mirna i neprimjetna, pamtit \u0107e se kao godina masovnog otpora koji je pokazao da se iza pripovijesti o ekonomskom rastu, stabilnosti i normalizaciji politi\u010dkih procesa krije posve druk\u010dija dru\u0161tvena stvarnost preraspodjele materijalnih resursa. <\/p>\n\n\n\n
Ova godina zapo\u010dela je predsjedni\u010dkim izborima, a nastavit \u0107e se onim klju\u010dnim, parlamentarnim: u Hrvatskoj nas \u010dekaju jo\u0161 i unutarstrana\u010dki izbori u HDZ-u, koji mogu zaljuljati kompletnu politi\u010dku scenu, a sve do ljeta zemlja \u0107e predsjedati Evropskom unijom. Naspram tako gustog kalendarskog rasporeda, pro\u0161la 2019. trebala je biti relativno mirna: malo proljetnog strana\u010dkog razgibavanja na evroparlamentarnim izborima, malo zimskog zagrijavanja u predsjedni\u010dkoj kampanji i to je, manje-vi\u0161e, bilo sve. Osim toga, ekonomska situacija ostala je povoljna: Hrvatska je slu\u017ebeno izi\u0161la iz pro\u0161le recesije po\u010detkom 2015., a u sljede\u0107u provaliju, usprkos usporavanju rasta BDP-a, ne bi trebala upasti jo\u0161 neko vrijeme<\/a>. Stopa nezaposlenosti se smanjuje, turisti\u010dka sezona opet je uspjela, zaustavljen je veliki val migracija s Istoka, nema dramati\u010dnih dru\u0161tvenih potresa: po svemu, trebala je to biti godina koje \u0107emo se, u nekoj bli\u017eoj ili daljoj budu\u0107nosti, sje\u0107ati s nostalgijom. Pomalo je neobi\u010dno stoga \u0161to 2019. ve\u0107 sada pamtimo kao godinu masovnog otpora: brojnih prosvjeda, \u0161trajkova i demonstracija. Oni mo\u017eda nisu izravno tra\u017eili svrgavanje dr\u017eavne vlasti kao pro\u0161logodi\u0161nji crnogorski protesti, nisu bili dugotrajni kao oni u Srbiji ni nasilni i \u017eestoki kao albanski, ali su bili daleko \u010de\u0161\u0107i i raznovrsniji nego \u0161to bi to po\u010detkom 2019. bilo tko o\u010dekivao.<\/p>\n\n\n\n Najva\u017enije i kratkoro\u010dno najuspje\u0161nije sasvim sigurno ostaju dvije velike sindikalne akcije. Referendumska inicijativa protiv mirovinske reforme “67 je previ\u0161e” <\/a>prikupila je na prolje\u0107e preko 700 hiljada potpisa \u2013 skoro dvostruko vi\u0161e nego \u0161to je potrebno za raspisivanje referenduma \u2013 natjerav\u0161i Andreja Plenkovi\u0107a na usvajanje sindikalnih zahtjeva. Drugi put su premijera i njegovu vladu vi\u0161etjednim \u0161trajkom i masovnim prosvjedom “Hrvatska mora bolje!” na jesen porazili prosvjetari, izboriv\u0161i pove\u0107anje osnovice pla\u0107a za nastavnike i u\u010ditelje, iako je finalni dojam pokvarilo<\/a> sindikalno taktiziranje. U zbroju, potvrdila su se dva odranije poznata aksioma doma\u0107eg politi\u010dkog \u017eivota. Prvi je sindikalna mo\u0107 masovne mobilizacije: nakon referendumskih inicijativa protiv izmjena Zakona o radu iz 2010., protiv uvo\u0111enja outsourcinga<\/em> u javni i dr\u017eavni sektor iz 2014. i protiv monetizacije autocesta (tako\u0111er 2014.) sindikati su ponovno nadja\u010dali politi\u010dku vlast. Drugi aksiom sastoji se u golemom politi\u010dkom potencijalu teme obrazovanja<\/a>: ona je o\u010dito otvorena za razli\u010dita ideolo\u0161ka u\u010ditavanja, pa je prije dvije godine izvukla ljude na ulice u prosvjede protiv ukidanja liberalno kodirane kurikularne reforme, nedugo potom poslu\u017eila je poduzetni\u010dkom zelotu Nenadu Baki\u0107u za promociju STEM-revolucije i slobodnotr\u017ei\u0161ne ideologije, a sada je, evo, donijela masovnu podr\u0161ku borbi za materijalna i socijalna prava u\u010ditelja. Ne samo zbog tog ideolo\u0161kog preokreta, 2019. iz perspektive sindikata ostaje jedna od uspje\u0161nijih godina.<\/p>\n\n\n\n Pored njihovih akcija, najve\u0107i javni utjecaj imale su velike demonstracije protiv obiteljskog i rodnog nasilja. Direktno potaknuta jezivim zlo\u010dinom na Pagu, gdje je po\u010detkom godine mu\u0161karac bacio \u010detvero svoje djece s balkona, protestna inicijativa #spasime osnivala je i humanitarni fond<\/a> za pomo\u0107 \u017ertvama nasilja. Prosvjedi “Pravda za djevoj\u010dice”<\/a> odr\u017eani \u0161irom Hrvatske nakon pu\u0161tanja na slobodu petorice mladi\u0107a osumnji\u010denih za silovanje tinejd\u017eerke, me\u0111u ostalim iznudili su zao\u0161travanje zakonskih sankcija za zlostavljanje i silovanje. Aktivisti\u010dki novitet ovih akcija zajedni\u010dko je djelovanje akterica kulturnog polja \u2013 prvenstveno medijski najeksponiranije Jelene Velja\u010de \u2013 i iskusnih civilnodru\u0161tvenih organizacija kao \u0161to su Zaklada Solidarna, \u017denska soba, Platforma za reproduktivna prava\u2026 Kombinacija famozne “medijske vidljivosti” koju su osigurale etablirane zvijezde i uigranih taktika civilnodru\u0161tvenog anga\u017emana pokazala se izvrsnom: osim konkretne financijske pomo\u0107i \u017ertvama, sna\u017enog pritiska na najvi\u0161e politi\u010dke institucije i izmjena zakona, ove su inicijative kroz 2019. godinu nepovratno podigle standarde govora o rodnom i obiteljskom zlostavljanju, temeljito dezinficirav\u0161i javni prostor od uobi\u010dajenog okrivljavanja \u017ertava, relativizacije odgovornosti i sli\u010dnih figura manje ili vi\u0161e svjesnog opravdavanja nasilja.<\/p>\n\n\n\n \u010cini se da su dva najzna\u010dajnija para prosvjednih akcija \u2013 s jedne strane dvije sindikalne inicijative, s druge #spasime i \u201ePravda za djevoj\u010dice\u201c \u2013 ujedno ozna\u010dile i dva glavna motiva dru\u0161tvenih pobuna u 2019. godini. U prvom slu\u010daju, to je borba za radni\u010dka i materijalna prava; u drugom, borba protiv lo\u0161eg funkcioniranja dr\u017eavnih institucija i “neure\u0111enog” sustava. Prva linija ne\u0161to je bli\u017ea tradicionalnijoj lijevoj politici, druga liberalnom razumijevanju civilnog dru\u0161tva kao prostora korekcije, kritike i nadopune funkcija dr\u017eave. Razlika je pritom mnogo vi\u0161e orijentacijska nego dogmatska: dugoro\u010dno je mo\u017eda i najva\u017enija pouka brojnih i raznorodnih pro\u0161logodi\u0161njih demonstracija ona koja podsje\u0107a koliko ova dva “pravca” mogu biti isprepletena, bliska i prakti\u010dno neodvojiva. Evo nekoliko primjera.<\/p>\n\n\n\n Bli\u017ee prvom polu stajale bi, recimo, inicijativa “Dosta je rezova!”<\/a> koja je u februaru pokrenula otpor politici stezanja remena Ministarstva kulture, oktobarski prosvjed medicinskih sestara u Zagrebu, pobuna Metkov\u010dana zbog nedovoljne opremljenosti lokalnog Doma zdravlja ili nedavni zagreba\u010dki protesti roditelja njegovatelja<\/a>; bli\u017ee drugom polu martovska prosvjedna \u0161etnja “Novinarstvo ne damo”<\/a>, isprovocirana prvenstveno sve \u010de\u0161\u0107im sudskim tu\u017ebama i politi\u010dkim pritiscima na novinare, masovni skup protiv dodjele po\u010dasnog doktorata Milanu Bandi\u0107u ispred rektorata Zagreba\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta, otpor Bandi\u0107evom kulturocidnom zatvaranju Kina Europa<\/a> ili zadarski prosvjed protiv pu\u0161tanja nasilnika Darka Kova\u010devi\u0107a “Daruvarca” da se brani sa slobode. Samo, “ekonomsku” i “institucionalnu” dimenziju problema, pokazivalo se iznova i neprestano, u praksi je nemogu\u0107e odvojiti. Ba\u0161 kao \u0161to je veliki novinarski prosvjed istodobno upozorio i na ekonomsku ugro\u017eenost \u010ditave profesije i nesiguran status malih neprofitnih medija koje samo jedan ili dva izgubljena sudska procesa mogu zauvijek materijalno uni\u0161titi, tako se i borba za “urbanu kulturu” ispred Kina Europa brzo pretvorila u pri\u010du o Bandi\u0107evom upravljanju gradskom infrastrukturom. Ba\u0161 kao \u0161to je prosvjed “Dosta je rezova!” demaskirao navodno proceduralno ure\u0111ivanje sustava u sektoru kulture, prokazav\u0161i njegovo pogubno nali\u010dje konstantne prekarizacije kulturnog rada, tako se i borba protiv obiteljskog nasilja brzo suo\u010dila s problemom potkapacitiranosti socijalnih institucija. Uostalom, iza prvog dojma “neure\u0111enog” i nefunkcionalnog sustava nerijetko se kriju posljedice dugotrajnog, sistemskog uni\u0161tavanja socijalnih funkcija dr\u017eave i lokalne uprave, koja zapostavlja svoje zada\u0107e kulturnog razvoja, zdravstvene ili mirovinske za\u0161tite. Ponegdje, kao u pravosu\u0111u, disfunkcionalnost sustava mo\u017eda je prije posljedica dugotrajnog politi\u010dkog kadroviranja nego \u0161to ima izravne veze s ekonomskim kontekstom, ali drugdje, kao u kulturi ili, posebno, socijalnoj skrbi i zdravstvu, zakazivanje institucija evidentno proizlazi iz uni\u0161tavanja javnog sektora. 2019., godina koja je trebala biti mirna i neprimjetna, jasno je pokazala da se iza sveprisutne pripovijesti o ekonomskom rastu, stabilnosti i normalizaciji politi\u010dkih procesa krije posve druk\u010dija dru\u0161tvena stvarnost preraspodjele materijalnih resursa. I da je u toj stvarnosti, kako vrijeme odmi\u010de, sve vi\u0161e ljudi sve nezadovoljnije.<\/p>\n\n\n\n Tradicionalno uspje\u0161ne prosvjedne \u0161etnje poput osmomartovskog “No\u0107nog mar\u0161a”<\/a> i “Povorke ponosa”<\/a>, koje su okupile po nekoliko hiljada demonstranata, uz lokalni odjek globalnog prosvjeda mladih protiv politika koje proizvode klimatsku krizu, zaokru\u017eile su sezonu otpora vo\u0111enog progresivnim idealima ravnopravnosti, solidarnosti, ekonomske pravde, sna\u017enije socijalne za\u0161tite, ja\u010danja radni\u010dkih prava i zaustavljanja klimatskih promjena. Zanimljivo: u prosvjednim akcijama, desnica 2019. skoro da i nije postojala. “Hod za \u017eivot” bio je slabije posje\u0107en nego ikada do sada, mediji su registrirali male demonstracije protiv Roma u \u010cakovcu i to je, manje-vi\u0161e, bilo to. Izgleda da radikalna desna scena, nakon svojedobnog frontalnog prodora u civilnodru\u0161tveno polje, ponovno juri\u0161a na politi\u010dku mo\u0107 i vlast, ra\u010dunaju\u0107i kako svoje nacionalisti\u010dke, antimanjinske i ultrakonzervativne ideje lak\u0161e mo\u017ee nametnuti tako, nego primjerice preko protuustavnih referenduma. U napetoj 2020. \u010dekaju nas, po svemu sude\u0107i, novi napadi zdesna: eto jo\u0161 jednog razloga da zapamtimo lekcije solidarnosti, podr\u0161ke i zajedni\u010dke borbe iz 2019., godine neo\u010dekivanog otpora.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Pro\u0161la godina, 2019., koja je u Hrvatskoj po svemu trebala biti mirna i neprimjetna, pamtit \u0107e se kao godina masovnog otpora koji je pokazao da se iza pripovijesti o ekonomskom rastu, stabilnosti i normalizaciji politi\u010dkih procesa krije posve druk\u010dija dru\u0161tvena stvarnost preraspodjele materijalnih resursa. Ova godina zapo\u010dela je predsjedni\u010dkim izborima, a nastavit \u0107e se onim […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":30499,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[509],"theme":[458,456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-30491","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-prosvjedi","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30491","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30491"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30491\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30502,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30491\/revisions\/30502"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30499"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30491"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30491"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30491"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=30491"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=30491"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=30491"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=30491"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Uspjeh na dvije fronte<\/h2>\n\n\n\n
Uni\u0161tavanje javnog sektora<\/h2>\n\n\n\n