{"id":3036,"date":"2014-10-24T07:00:18","date_gmt":"2014-10-24T06:00:18","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=3036"},"modified":"2021-02-25T11:06:02","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:02","slug":"centar-izvrsnosti-vs-vasar-tastine-dva-lica-iste-izgubljene-bitke","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=3036","title":{"rendered":"Centar izvrsnosti vs. va\u0161ar ta\u0161tine \u2013 dva lica iste izgubljene bitke"},"content":{"rendered":"

Kriti\u010dke reakcije na ki\u010dastu inauguraciju novog rektora zagreba\u010dkog Sveu\u010dili\u0161ta mogu se svesti na dva folkloristi\u010dka refleksa zgra\u017eanja\u00a0\u2013 neoliberalni akademici su u njoj vidjeli novi provincijalni udar na te\u017enje za akademskom izvrsno\u0161\u0107u, a lijevo-liberalni kolumnisti su gotovo pavlovljevim refleksom osjetili vonj devedesetih. Oba ta pristupa propu\u0161taju obraditi presudnije destruktivne procese u polju visokog obrazovanja.<\/strong><\/p>\n

Svje\u017eu inauguraciju novoga rektora zagreba\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta mediji su popratili ekscesnom koli\u010dinom pa\u017enje, ina\u010de rezerviranom isklju\u010divo za koruptivne skandale u akademskoj zajednici. Donekle o\u010dekivano u podru\u010dju akademskog tra\u010da, promptno se javio ve\u0107 uobi\u010dajeni hor neoliberalnih izvrsnika<\/a>\u00a0te odrje\u0161ito prokazao \u201cneskromnost\u201d geste koju bi osoba \u201cdostojna rektorske du\u017enosti\u201d trebala u ovom historijskom trenutku osje\u0107ati. Dostojanstvo prilike naru\u0161ila je, naime, provincijalnost same manifestacije, \u201cosobna ta\u0161tina\u201d protagonista te \u201cmalogra\u0111anski\u201d karakter tog \u201cva\u0161ara\u201d. Mimo ovog osebujnog zavirivanja u emotivne dubine i zaostali, orijentalni karakter dionika ceremonije, gra\u0111anski je nerv<\/a>\u00a0isprovocirala i sama izvedba, pro\u017eeta zadahom devedesetih, u doslovnoj re\u017eiji tada\u0161njeg re\u017eimskog autora, redatelja revizionisti\u010dkog filmskog klasika \u010cetverored<\/i>. Umjesto ulaska u \u201celitni\u201d klub 500 najboljih svjetskih sveu\u010dili\u0161ta, mi dobijamo revival tu\u0111manovskih teatralnih nagnu\u0107a. Ono \u0161to ova dva ina\u010de te\u0161ko spojiva tabora spaja, svojevrsni je folkloristi\u010dki refleks, motivacija da se na jednu efemernu prigodni\u010darsku priredbu nasrne te\u0161kom artiljerijom kulturalisti\u010dke kritike. Ispada da je ova pu\u010dka procesijska minijatura 1<\/a><\/sup>\u00a0vjerodostojan prikaz disfunkcionalnosti hrvatskog visokoobrazovnog sistema. Umjesto centra izvrsnosti, imamo va\u0161ar ta\u0161tina. Umjesto decentne sve\u010danosti koju bi mo\u017eda uveli\u010dao gostuju\u0107i predava\u010d s rije\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta, progresivni \u0161ansonijer Damir Urban, imamo seoski dernek s obilje\u017ejima sakralne procesije koji vonja po mra\u010dnim devedesetima. S nekim se opaskama rasr\u0111enih kriti\u010dara te\u0161ko ne slo\u017eiti, no krucijalni problem ovakvih pristupa ostaje praksa svo\u0111enja kompleksnih sistemskih problema na folklorni eksces. U takvoj argumentaciji ishodi\u0161ni se problem uvijek prepozna u nazadnja\u010dkom mentalitetu 2<\/a><\/sup>, kulturnoj zaostalosti koja spre\u010dava sveop\u0107i dru\u0161tveni boljitak. Nasre\u0107u, ili na\u017ealost, u aktualnoj konstelaciji dru\u0161tvenih snaga u akademskom polju mentalitetske ili kulturne finese minoran su problem. Posezanje za njima kao objasnidbenim d\u017eokerima u svakoj mogu\u0107oj prilici neusporedivo je problemati\u010dnije.<\/p>\n

Navodni obrat ka ekonomiji znanja<\/strong><\/p>\n

No, takvo rezoniranje nipo\u0161to nije specifi\u010dnost hrvatskog konteksta, niti problem isklju\u010divo perifernih \u201czaostalih\u201d ekonomija <\/i>i njihovih akademski ovjerenih tuma\u010da. Geneza tog fenomena se\u017ee unatrag dvadesetak godina. Geometrijski rast informati\u010dke industrije i prate\u0107i rast cijena dionica u informati\u010dkom sektoru krajem 1990-ih nagnao je mnoge dru\u0161tvene teoreti\u010dare na radikalno revidiranje starih ili izvorno smi\u0161ljanje novih teorija koje bi bile u stanju objasniti fenomen obrata ka navodno nematerijalnoj proizvodnji. Manjak analiti\u010dke rigoroznosti nadomje\u0161ten je kreativnim spekulacijama, pa u domeni politi\u010dke ekonomije stasa koncept ekonomije utemeljene na znanju, ili u nekim ina\u010dicama \u2013 kognitivnog kapitalizma. Paralelno s time, politi\u010dka teorija pose\u017ee za osmi\u0161ljavanjem novih tipova politi\u010dke subjektivnosti. Kao rezultat tih obrata, umjesto tobo\u017ee prevazi\u0111ene analiti\u010dke kategorije radni\u010dke klase u ekonomiji dobivamo kognitarijat, dok u politi\u010dkom diskursu radni\u010dku klasu zamjenjuje nova emancipatorna snaga \u2013 mno\u0161tvo. Rijetka upozorenja kako odu\u0161evljenje novom post-materijalnom erom kapitalisti\u010dke proizvodnje nije ba\u0161 utemeljeno na podacima s terena, nisu nailazila na \u0161iru recepciju. \u0160tovi\u0161e trend \u201cdematerijalizacije\u201d ili \u201cdesupstancijalizacije\u201d kao da se iz postmodernisti\u010dki ve\u0107 zasi\u0107ene kulturalne teorije prelio u ostala podru\u010dja refleksije. Znanje, shva\u0107eno u apstraktnom smislu kao informacija, postalo je glavna poluga dru\u0161tvenog razvoja, a njegova proizvodnja privilegirano mjesto svakog politi\u010dkog programa. Materijalni odnosi u akademskom polju \u2013 hijerarhija, dominacija, seksizam, komodifikacija, procesi deregulacije i ponovne regulacije \u2013 odvijali su se sve vidljivijim intenzitetom, no s akademske strane rijetko je tko, ako uop\u0107e, to tretirao relevantnim predmetom analize. Tek nastupom krize 2008. i intenzivnom politikom rezova koja je uslijedila diljem razvijenih kapitalisti\u010dkih zemalja, akademski se prostor ne\u0161to intenzivnije pozabavio svojim statusom. S jedne strane do\u0161lo je do tradicionalnih \u017ealopojki o uru\u0161avanju vrijednosti, a pogotovo duhovnih. 3<\/a><\/sup>\u00a0S druge strane, javio se klasi\u010dni konzervativni refleks povla\u010denja u autonomiju sveu\u010dili\u0161ta koja se mahom tretirala kao nedodirljivo leno. Uvjeti stasanja i reprodukcije te autonomije uglavnom se nisu adekvatno propitali.<\/p>\n

Takva dinamika dobrim je dijelom obilje\u017eila i hrvatsko akademsko polje, pogotovo od studentskih blokada iz 2009. naovamo. Ve\u0107 su tada pobornici zapadnih praksi upravljanja sveu\u010dili\u0161nim sustavom (tragikomi\u010dno neinformirani o paralelnim destruktivnim procesima u akademskim arkadijama \u2013 SAD-u i UK-u) dionike blokade prokazivali kao lijen\u010dine, nazadnjake, ili naprosto inertne i nefleksibilne tipove koji spre\u010davaju supstancijalne promjene u akademskoj sferi, i posljedi\u010dno dru\u0161tveni razvoj utemeljen na efikasnoj proizvodnji i distribuciji znanja. Kao \u0161to se mo\u017ee vidjeti iz gornjih reakcija na inauguracijsku priredbu, tropi se nisu puno promijenili. \u0160tovi\u0161e, u gotovo \u0161est godina krizne dinamike koje su bitno restrukurirale sveu\u010dili\u0161ne sustave najrazvijenijih zemalja, i nakon omanje biblioteke knjiga, studija i \u010dlanaka na tu temu, argumenti \u201cnaprednjaka\u201d ostali su identi\u010dni. Mi smo robovi provincijalnog duha, neskromnost i ta\u0161tina upravlja\u010dkih elita, uz poslovi\u010dnu lijenost hrvatskih znanstvenika, glavni su uzrok disfunkcionalnosti \u010ditavog sustava znanosti i visokog obrazovanja. Osim jedine sistemske analize koju je sindikat Akademska solidarnost iznio u svojoj Deklaraciji o znanosti i visokom obrazovanju<\/a>, reakcije sveu\u010dili\u0161nog pogona na takvu ofenzivu svele su se na pasatisti\u010dka zazivanja nepovredivosti akademske autonomije.<\/p>\n

Kontinuitet obrazovne politike<\/strong><\/p>\n

No, \u0161to ako glavni generator problema le\u017ei negdje drugdje? Naprimjer u \u010dinjenici da se ve\u0107ina problema stvara u stihijskom, ali programski nevjerojatno dosljednom taktiziranju Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS). Odnosno, \u0161to ako je ishodi\u0161te ve\u0107ine problema upravo revnost i beskompromisnost u \u201ceuropeizaciji\u201d prostora znanosti i visokog obrazovanja? Nije li, bar na prvi pogled, neobi\u010dno da smjer i narav reformi u visokoobrazovnom i znanstvenom sustavu ostaju identi\u010dni neovisno o trenutnoj politi\u010dkoj konstelaciji ili ljudima na \u010delu ministarstva? U bilo kojem kadrovskom ili strana\u010dkom aran\u017emanu u posljednjih petnaestak godina, MZOS postojano fungira kao facilitator uglavnom klanovskih antagonizama izme\u0111u pojedinih interesnih skupina, s ciljem postizanja zapadnih standarda administrativnog upravljanja i znanstvene izvrsnosti. Ovisno o individualnom stilu pojedinog ministra, to se facilitiranje odvija prepucavanjima na Facebooku, ili promu\u0107urnijim eskiviranjima zakonskih obaveza kroz podzakonsku regulativu. No, kako svjedo\u010de javno dostupni dokumenti, na djelu je puno zna\u010dajnija dinamika, s neusporedivo \u0161irim implikacijama. Da bismo je mogli sistemski razumjeti i adekvatno vrednovati njezine ishode, nu\u017eno je osvijetliti ne\u0161to \u0161iri kontekst.<\/p>\n

Ursula Huws 4<\/a><\/sup>, britanska istra\u017eiva\u010dica javnih politika napominje kako se radikalno restrukturiranje sveu\u010dili\u0161nog i znanstvenog polja odvija diljem zapadnog svijeta, i jednakom snagom poga\u0111a najpropulzivnije akademske sustave kao i one koji su izvan imaginarija gra\u0111anske pristojnosti, naime one koji su izvan kluba 500 najboljih sveu\u010dili\u0161ta na svijetu. Uslijed posljednje ekonomske krize iz 2008., kako bi se otvorila nova podru\u010dja za investicije, zapo\u010dela je komodifikacija onih javnih usluga koje dotad (ve\u0107im dijelom) nisu bile komodificirane. No taj proces nije posebno originalan ili nov, ve\u0107 se radi o intenzifikaciji praksi koje su po\u010dele u 1980-ima, za vladavine Margaret Thatcher. Tada je krenuo prvi val privatizacije javnih dobara i on se odvijao na dvije razine. Prvu razinu predstavlja direktna privatizacija javne imovine poput javnog stambenog fonda, telekomunikacija i elektroprivrede. Druga razina, i u ovom kontekstu va\u017enija, uvo\u0111enje je obaveznih tendera za javne nabavke. Za razliku od dotada\u0161nje prakse ovom se regulativom privatnim pru\u017eateljima usluga daje mogu\u0107nost ravnopravnog konkuriranja javnim pru\u017eateljima usluga. Glavni argument za uvo\u0111enje ovakvih mjera bila je teza da \u0107e konkurencija me\u0111u izvr\u0161iteljima pove\u0107ati kvalitetu usluga i povisiti efikasnost u njihovom izvr\u0161avanju. Time su postavljeni temelji tada nove prakse outsourcinga<\/i>, u kojoj danas nemali broj vlada, pa tako i hrvatska, vidi spas javnih financija. Najsna\u017eniji otpor ovoj politici dolazio je iz podru\u010dja s jakom sindikalnom organizirano\u0161\u0107u, no kontinuirana nadstrana\u010dka ofenziva progresivno ga je svladavala i akademski sektor ostao je najdulje vremena neokrznut tim tipom reformi, sve do vladavine novih laburista pod vodstvom Tonyja Blaira. Da bi izvr\u0161itelji usluga bili izjedna\u010deni u mogu\u0107nosti njihova pru\u017eanja, trebalo je standardizirati usluge \u2013 propisati jasne kriterije za izvedbu i vrednovanje zavr\u0161nog proizvoda. Time su procesi i aktivnosti i u podru\u010dju znanosti i visokog obrazovanja do\u017eivjeli bitnu transformaciju: od prethodnog statusa javnog dobra postali su roba koja se nudi na tr\u017ei\u0161tu kao i svaka druga roba. Drugim rije\u010dima, komodifikacija je uspje\u0161no poharala i ovu domenu koja se najdu\u017ee opirala toj strukturnoj transformaciji.<\/p>\n

Proces preobrazbe kojim je javni visokoobrazovni sustav standardiziran i pripremljen za bitku na tr\u017ei\u0161tu s ostalim ponu\u0111a\u010dima usluga famozna je Bolonja.<\/i> Hrvatska je Bolonjsku deklaraciju potpisala 2001. i obavezala se njezina na\u010dela i zahtjeve provesti do 2010. Da bi proklamirani ciljevi slobodnog protoka studenata i profesora bili izvedivi, nu\u017eno je<\/a>\u00a0\u201corganizirati sustav lako prepoznatljivih i usporedivih akademskih i stru\u010dnih stupnjeva\u201d, odnosno uvesti standardizaciju procesa i ishoda pou\u010davanja i u\u010denja ECTS bodovima. U tu je svrhu osnovano i posebno tijelo \u2013 Agencija za znanost i visoko obrazovanje, \u010diji je cilj provedba i nadzor uvo\u0111enja bolonjskog sistema.<\/p>\n

Uvo\u0111enje europskih standarda<\/strong><\/p>\n

Povodom stupanja na snagu Zakona o hrvatskom kvalifikacijskom okviru u o\u017eujku 2013., tada\u0161nji ministar \u017deljko Jovanovi\u0107 ustvrdio je<\/a> kako je \u201c’Bolonja’ uvela kaos u sustav, Hrvatski kvalifikacijski okvir to \u0107e ispraviti\u201d. Obe\u0107anje dalje sna\u017ei konstatacijom<\/a> kako je \u201ccilj HKO-a jasno\u0107a sadr\u017eaja kvalifikacija i osiguravanje kvalitete obrazovnog sustava, odnosno, za svaku kvalifikaciju znat \u0107e se uvjeti pristupanja kvalifikaciji, radno optere\u0107enje za njeno stjecanje te o\u010dekivani ishodi u\u010denja\u201d. Tada\u0161nji ministar rada istom prilikom dodaje: \u201cHKO \u0107e se povezati s Europskim kvalifikacijskim okvirom, \u0161to \u0107e u budu\u0107nosti olak\u0161ati mobilnost gra\u0111ana u smislu daljnjeg obrazovanja te mobilnost i konkurentnost hrvatskih radnika na europskom tr\u017ei\u0161tu rada\u201d. Da bi proces europeizacije tekao \u0161to transparentnije, tom je prigodom u pogon pu\u0161ten i portal HKO-a, na kojem se dakako nalazi i Zakon o HKO-u. Uz nekoliko dobrih \u017eelja i humanisti\u010dkih nagnu\u0107a, ciljevi zakona<\/a> su i \u201crazvijanje kvalifikacija na osnovama jasno definiranih ishoda u\u010denja\u201d te u ovom kontekstu klju\u010dno \u201cizgradnja sustava priznavanja i vrednovanja neformalnoga i informalnog u\u010denja\u201d (\u010dl. 3). Prevedeno u jezik konkretnih administrativnih poteza, neovisno o na\u010dinu stjecanja kvalifikacija \u2013 na javnom ili privatnom sveu\u010dili\u0161tu, ili pak na dvomjese\u010dnom te\u010daju \u2013 vlada \u0107e priznavati kvalifikacije koje mogu biti konkurentne na europskom tr\u017ei\u0161tu rada. Budu\u0107i da se privatni ponu\u0111a\u010di obrazovnih usluga uglavnom ne optere\u0107uju razvojem infrastrukture kao \u0161to su izdavanje ud\u017ebenika, ulaganje u temeljna istra\u017eivanja ili otvaranje biblioteka, neusporedivo jeftiniji program koji stoga mogu ponuditi ravnopravno \u0107e se natjecati s onim na javnim obrazovnim ustanovama. U uvjetima permanentne \u0161tednje u domeni javnih politika, nije te\u0161ko zamisliti koji \u0107e programi u takvoj tr\u017ei\u0161noj utakmici sve \u010de\u0161\u0107e pobje\u0111ivati. U tom smislu i Bolonja<\/i> i HKO komplementarni su i konzistentni dijelovi dosljedne politike koja obrazovni i znanstveni sustav ima podvrgnuti (tr\u017ei\u0161noj) disciplini koja je u drugim podru\u010djima ve\u0107 ranije uspje\u0161no nametnuta.<\/p>\n

U izvje\u0161\u0107u o stanju javnih usluga koje je britanska vlada objavila 2008., nagla\u0161ena je zadovoljavaju\u0107a razina \u201cindustrije usluga\u201d. Iako tek pau\u0161alan, termin zapravo poga\u0111a u sr\u017e novih tendencija. Usuprot tlapnjama o dematerijalizaciji, fluidnosti i sl. sektor pru\u017eanja javnih usluga se se vi\u0161e industrijalizira u najklasi\u010dnijem smislu: usluge se standardiziraju, strogo se propisuju na\u010dini njihova obavljanja i ishodi. Drugim rije\u010dima, proces tejlorizacije ili znanstvenog upravljanja radnim procesima, koji je tobo\u017ee svojstven fordisti\u010dkoj eri, svoj pravi zamah u ovoj domeni do\u017eivljava tek sad. U tim okvirima Hrvatska nimalo ne zaostaje za njezinim razvijenijim ili \u201cnaprednijim\u201d takmacima. \u0160tovi\u0161e, Tu\u0111manova orijentalisti\u010dki inspirirana tendencija za pridru\u017eenjem Europi iz 1990-ih upravo ovim se na\u010dinom uspje\u0161no provodi na raznim frontovima. Sistemati\u010dnosti i dalekose\u017enosti te i takve \u201ceuropeizacije\u201d, \u010dini se, ni\u0161ta ne mo\u017ee stati na put. Posezanje za pozla\u0107enim \u017eezlom i odorama ili zgra\u017eanje nad time tek su dva lica iste izgubljene bitke.<\/p>\n

  1. U izvedbenom smislu vrlo sli\u010dna, iako manja i skromnija verzija redovne promocije novih doktora znanosti na zagreba\u010dkom sveu\u010dili\u0161tu.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. O istovrsnoj praksi na \u0161irem dru\u0161tvenom nivou precizno izla\u017ee Danijela Dolenec<\/a>[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Na\u0161iroko popularna studija K. P. Liessmanna\u00a0Teorija neobrazovanosti \u2013 zablude dru\u0161tva znanja<\/i>\u00a0primjer je takve pozicije.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. U svojoj analizi<\/a> osvr\u0107e se prvenstveno na britanski kontekst, ali daljnji razvoj situacije diljem Europe ponovio je gotovo sve korake u istom smjeru.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Svje\u017eu inauguraciju novoga rektora zagreba\u010dkog sveu\u010dili\u0161ta mediji su popratili ekscesnom koli\u010dinom pa\u017enje, ina\u010de rezerviranom isklju\u010divo za koruptivne skandale…<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":3045,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[63],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[134],"class_list":["post-3036","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-obrazovanje","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3036","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=3036"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3036\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":36816,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/3036\/revisions\/36816"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/3045"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=3036"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=3036"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=3036"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=3036"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=3036"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=3036"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=3036"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}