Hrvatska napokon ima predsjedni\u010dku kandidatkinju s jasnim socijalisti\u010dkim predznakom. Socijalisti\u010dke ideje su u kampanji postale sasvim legitimne opcije, ali pravi problemi tek sad dolaze na red.<\/p>\n\n\n\n
Te\u0161ki izborni poraz britanskih laburista \u010dini se kao posljednji \u0161amar koji su zamorne 2010-e opalile svima onima koji su se nadali da \u0107e u Europi lijeva politika dobiti priliku reagirati na ekonomske, dru\u0161tvene i ekolo\u0161ke probleme. No u Hrvatskoj nas prije kraja godine o\u010dekuje jo\u0161 jedna mala pljuska: predsjedni\u010dki izbori 22.12. na kojima se natje\u010de tek jedna kandidatkinja ljevice, Katarina Peovi\u0107 iz Radni\u010dke fronte (RF), kojoj ankete daju male \u0161anse za prolazak u drugi krug. Dok Britanci mogu zdvajati nad propu\u0161tenom prilikom da mo\u0107na Laburisti\u010dka stranka predvo\u0111ena Jeremyjem Corbynom preuzme vlast nad dr\u017eavom, manje ambiciozna kampanja Katarine Peovi\u0107 na relativno neva\u017enim izborima ipak se ne \u010dini kao poraz, nego kao dobar znak kako se lijeve politike mogu razvijati i kakvi sve izazovi o\u010dekuju lokalnu ljevicu uo\u010di parlamentarnih izbora 2020. godine.<\/p>\n\n\n\n
Radni\u010dka fronta je prili\u010dno rano, prije to\u010dno godinu dana, objavila da \u0107e kandidirati svoju \u010dlanicu Katarinu Peovi\u0107 kao predsjedni\u010dku kandidatkinju. Kako Buble, Kika\u0161 i Prug navode u svom mapiranju hrvatske lijeve scene<\/a>, Radni\u010dka fronta jedna je od tri bitna recentna aktera jer spada u tri male lijeve stranke (uz Novu ljevicu i Zagreb je na\u0161) koje su ostvarile zapa\u017een rezultat na lokalnoj razini. Ipak, skok s lokalne na nacionalnu razinu, i to u sklopu utrke za predsjedni\u010dki mandat, \u010dinio se neobi\u010dnom i ambicioznom odlukom. Zbog manjka resursa i nepopularnih stavova te\u0161ko je izgledno da bi Peovi\u0107 mogla ostvariti visoki rezultat, a \u010dak i u slu\u010daju nevjerojatne pobjede, s predsjedni\u010dke pozicije Peovi\u0107 ne bi mogla bitno doprinijeti realizaciji korjenitih promjena koje su u programu RF-a. No ubrzo je postalo jasno da cilj Radni\u010dke fronte nije doista pucati na izbornu pobjedu, nego iskoristiti personaliziranu predsjedni\u010dku kampanju kako bi se \u0161iroj populaciji predstavio njezin program, jedini lijevi model koji je ponudio itko od predsjedni\u010dkih kandidata (ili stranaka na nacionalnoj razini uop\u0107e). <\/p>\n\n\n\n Radni\u010dka fronta taj je model nazvala demokratskim socijalizmom 21. stolje\u0107a<\/em>. Rije\u010d je o bitno druga\u010dijem politi\u010dko-ekonomskom sustavu \u010diji bi cilj bio “staviti ekonomiju pod kontrolu ve\u0107ine, a plansku privredu usmjeriti u korist ve\u0107ine”. To me\u0111u ostalim zna\u010di da bi gra\u0111ani trebali imati besplatno zdravstvo, obrazovanje, stanovanje, vi\u0161i stupanj radni\u010dkih prava i direktno pravo odlu\u010divanja o privredi, a u tu bi svrhu dr\u017eava vratila dru\u0161tvenu kontrolu nad poduze\u0107ima i poni\u0161tila kriminalnu privatizaciju. Iako se program “realistima” \u010dini radikalnim i te\u0161ko provedivim, zapravo se temelji na jednostavnom i razumnom postupku \u2013 razmotriti probleme i potrebe dana\u0161njeg dru\u0161tva, kriti\u010dki analizirati dva politi\u010dko-ekonomska modela u kojima je Hrvatska bila posljednjih 80 godina, iskoristiti njihove pozitivne elemente i ukloniti one negativne. Stoga se program RF-a ne temelji samo na otklonu od protivni\u010dke ideologije \u2013 fa\u0161izma ili ekonomskog liberalizma \u2013 nego na jasno odre\u0111enim vrijednostima o tome kako bi gra\u0111ani trebali \u017eivjeti danas i ovdje. U Hrvatskoj su nacionalizam i revizionizam u\u0161utkali svako pozitivno promi\u0161ljanje socijalisti\u010dkog naslje\u0111a, a nedostaju aktualni primjeri iz prakse koji bi pokazali kako bi lijeva rje\u0161enja mogla koristiti hrvatskim gra\u0111anima. Stoga je i potrebno i hrabro \u0161to RF inzistira na programu koji se otvoreno referira na vrlo korisno jugoslavensko iskustvo, i to ne da bi potaknuo nostalgiju ili idealizaciju pro\u0161losti, iako ponekad ode i u tom smjeru, nego da bi formulirao zna\u010dajnu alternativu sada\u0161njem sustavu. <\/p>\n\n\n\n Za artikulaciju tog programa odabrana je Katarina Peovi\u0107, sveu\u010dili\u0161na profesorica, humanisti\u010dka znanstvenica, publicistkinja, urednica i odnedavno politi\u010darka. Peovi\u0107 zbog svojih vje\u0161tina i iskustva do kraja razumije svoj program i dosljedno ga predstavlja u pisanom obliku i javnim nastupima. Uz to njena odmjerenost u komunikaciji umanjuje animozitet i mogu\u0107nost osobnog konflikta sa sugovornicima, a retorika ne preuzima primat nad sadr\u017eajem. U kampanji se, shodno konvencijama predizbornog showa<\/em>, poku\u0161alo Peovi\u0107 i predstaviti kao “kul” individualku (na temelju njenog rokerskog iskustva), no ona je u javnim nastupima funkcionirala prvenstveno kao glas odre\u0111ene politike, ne kao karizmati\u010dna politi\u010darka (zbog \u010dega se nije nametnula ni u HRT-ovom su\u010deljavanju u kojem su vremenski i tematski okviri bili preuski za predstavljanje programa ili \u0161iru argumentaciju). No i to je u redu \u2013 ve\u0107 \u010dinjenica da nepopularnu lijevu stranu dr\u017ei racionalna, artikulirana, smirena i dopadljiva osoba doprinosi tome da se ideje demokratskog socijalizma ne odbace u startu. Tako su se ideje socijalizma, bez velike pompe i konflikta, opet pojavile u javnom prostoru, na nacionalnoj razini, kao legitimne politi\u010dke mogu\u0107nosti, \u0161to je ve\u0107 bitna stvar. <\/p>\n\n\n\n Ipak, ako dignemo letvicu, mo\u017eemo nai\u0107i na neke bitne probleme u kampanji Katarine Peovi\u0107 koji su pak simptomati\u010dni za ljevicu op\u0107enito. <\/p>\n\n\n\n Prvi problem je \u0161to predsjedni\u010dka kampanja nije direktno povezana s dugoro\u010dnim ciljevima stranke, a kratkoro\u010dni ciljevi nisu jasno domi\u0161ljeni. Kao \u0161to je navedeno, RF i Peovi\u0107 su pokazali manjak ambicije za ostvarenjem pobjedni\u010dkog ili zamjetnog rezultata jer, kako je Peovi\u0107 vi\u0161e puta rekla, predsjedni\u010dka kampanja tek slu\u017ei kao sredstvo za promociju programa. Priznala<\/a> je i da je predsjedni\u010dka uloga tek protokolarna te da bi kao predsjednica “trebala i mogla artikulirati viziju demokratskog socijalizma i odre\u0111ene konkretne politike u tom pravcu”, \u0161to zna\u010di da bi fokus opet bio na artikuliranju programa koji \u0107e se morati ostvariti drugim putem. Otvorena neambicioznost je omogu\u0107ila Peovi\u0107 da prezentira program RF-a bez potrebe da obrazla\u017ee kako bi ga provela kao predsjednica. No s druge strane tim stavom glasanje za Peovi\u0107 gubi prakti\u010dni smisao \u2013 \u0161to \u0107e glas kandidatkinji koja zapravo ni ne vidi veliku va\u017enost u poziciji za koju se natje\u010de? To poti\u010de neodlu\u010dne bira\u010de da se radije odlu\u010de glasati za “manje zlo”, \u0161to zna\u010di da \u0107e kona\u010dni broj glasova za Peovi\u0107 ispasti manji od podr\u0161ke koju bi njezin program doista mogao imati. <\/p>\n\n\n\n Sretniji slu\u010daj bila je kandidatura Tomislava Toma\u0161evi\u0107a za gradona\u010delnika Zagreba 2018. godine jer su se ti izbori poklapali s onima za gradsku skup\u0161tinu za koju je konkurirao Lijevi blok. Tako je Toma\u0161evi\u0107eva personalizirana kampanja posredno promovirala i Lijevi blok, a bira\u010di koji nisu htjeli “baciti glas” na Toma\u0161evi\u0107a mogli su glasati za ulazak Lijevog bloka u gradsku skup\u0161tinu. Rezultati pokazuju uspjeh te taktike: on je osvojio 3,94% glasova, a Lijevi blok 7,64% glasova \u010dime je dobio \u010detiri mjesta u gradskoj skup\u0161tini. U ovom slu\u010daju, na\u017ealost, predsjedni\u010dki izbori nisu povezani s parlamentarnim izborima koji slijede tek najesen 2020. Upitno je koliko \u0107e personalizirana kampanja Katarine Peovi\u0107 bitno utjecati na potencijalne bira\u010de Radni\u010dke fronte ili drugih lijevih stranaka na idu\u0107im izborima, a rizik je i \u0161to bi ih slab rezultat Peovi\u0107 mogao obeshrabriti.<\/p>\n\n\n\n Drugi problem je \u0161to je program zami\u0161ljen i artikuliran na na\u010din koji se \u010dini odvi\u0161e udaljenim od svakodnevice bira\u010da. Provedba programa je neodre\u0111eno dugoro\u010dni cilj stranke, a nije jasno koji kratkoro\u010dni ciljevi vode do njega. Kao \u0161to je navedeno, program je zami\u0161ljen kao sveobuhvatna promjena ekonomskog i politi\u010dkog modela. Stoga je s jedne strane Peovi\u0107 u sklopu kampanje govorila o nizu razli\u010ditih problema \u2013 o radni\u010dkim pravima, ugro\u017eenim poduze\u0107ima, \u0161trajku profesora, obrazovnoj politici, klimatskim katastrofama, odnosu spram imigracije, Europskoj uniji, NATO-u, suparni\u010dkim kandidatima… \u2013 \u010dime je kampanja gubila jasan fokus. S druge strane kona\u010dno rje\u0161enje svih problema svodi se na sistemsku promjenu zbog \u010dega se \u010dini kao da su svi problemi svedeni na istu, uop\u0107enu matricu. Recimo, u razgovoru za portal Srednja.hr<\/a> Peovi\u0107 na pitanje o politici za mlade odgovara: “Ne mo\u017ee se cjeloviti program temeljiti samo na jednoj skupini, ako imate dobar program on se odnosi na sve generacije. Potrebna je korjenita promjena kako bismo otvarali nova radna mjesta, a to onda zna\u010di i bolji \u017eivot za mlade (…)”. U komentaru na ilegalnu deportaciju nigerijskih studenata Peovi\u0107 u zaklju\u010dku navodi: “Rje\u0161enje ne mo\u017ee biti napadanje i protjerivanje imigranata ve\u0107 sistemska promjena i prekid s praksama nejednakog razvoja koje su temelj kapitalizma.” Ako takva perspektiva mo\u017ee biti opravdana u znanstvenom polju, ona ni jezi\u010dno ni sadr\u017eajno ne prolazi dobro u politi\u010dkoj areni \u2013 niti se pripadnici pojedinih grupa mogu prepoznati u takvom opisu, niti takav pristup omogu\u0107uje rje\u0161enje specifi\u010dnih problema koje pojedine grupe imaju. Opet, beskompromisno inzistiranje na sistemskim promjenama mo\u017ee biti opravdano i bitno, ali problem je \u0161to ne postoje jasne ideje o koracima koji vode do provedbe takvih promjena.<\/p>\n\n\n\n No \u010dini se da najve\u0107i problem proizlazi iz slabe mogu\u0107nosti da Radni\u010dka fronta svojim kapacitetom pre\u0111e s lokalne na nacionalnu razinu. Manja stranka nema \u0161anse dobiti \u0161iru potporu ako ne mo\u017ee upoznati, komunicirati i raditi s ljudima diljem cijele dr\u017eave, \u0161to zahtijeva \u0161iroku mre\u017eu suradnika, a razumljivo je da mala stranka nema takav kapacitet. Radni\u010dka fronta je za skupljanje potpise za kandidaturu imala po jedan \u0161tand u \u010detiri velika grada (Zagreb, Pula, Rijeka, Split) uz povremene putuju\u0107e \u0161tandove. Impresivno je \u0161to je Peovi\u0107 i u takvim okolnostima skupila 14.000 potpisa, no ipak se primje\u0107uje fizi\u010dka ograni\u010denost strana\u010dkih kapaciteta. To je pogotovo bitan problem za lijeve stranke jer, kako navode Buble, Kika\u0161 i Prug u spomenutoj studiji, u manjim mjestima ve\u0107a je potreba za socijalno osjetljivom politikom, no tamo monopol na socijalnu potporu imaju velike stranke koje dr\u017ee vlast i koje time doslovno kupuju glasove. Stoga, unato\u010d razvoju i razvikanosti dru\u0161tvenih medija, bez direktne i sustavno gra\u0111ene veze s lokalnim stanovni\u0161tvom te\u0161ko je o\u010dekivati da \u0107e lokalni bira\u010di odabrati kandidatkinju ili program nepoznate stranke ispred “vraga kojeg poznaju”.<\/p>\n\n\n\n Potrebno je naglasiti da ovi prigovori kampanji nisu rezervirani samo za Radni\u010dku frontu i kampanju Katarine Peovi\u0107 \u2013 na identi\u010dne probleme nailazim u doma\u0107oj i stranoj politici, aktivizmu, akcijama, medijima, pa i vlastitom pisanju, razmi\u0161ljanju i djelovanju. Probleme je lak\u0161e identificirati nego rije\u0161iti. Kako razmi\u0161ljati o sistemskim promjenama, a ne izgubiti svakodnevicu iz vida? Kako rje\u0161avati probleme na mikrorazini, a ne zaboraviti na \u0161iri smisao? Kako precizno artikulirati ideje, a ne zavr\u0161iti u hermeti\u010dnom akademskom govoru? Kako govoriti “narodskim” jezikom, a ne skrenuti u banalizaciju? Kako se ozbiljno baviti politikom, a ne izgubiti lucidnost ironijskog razmi\u0161ljanja? Kako putem humora izokrenuti perspektivu, a ne zavr\u0161iti u ispraznom ruganju? Kako koristiti dostupna politi\u010dka i medijska sredstva, a umanjiti njihove o\u010dite mane? Kako napraviti i\u0161ta bitno? Bez sumnje, svako bavljenje politikom zalazi na takav sklizak teren.<\/p>\n\n\n\n Pritom ve\u0107e i financijski mo\u0107nije inicijative imaju puno bolju za\u0161titu od gre\u0161aka jer imaju mnogo ve\u0107e resurse, infrastrukturu i podr\u0161ku velikih medija. HDZ je prijavio da je potro\u0161io 2,75 milijuna kuna na kampanju Kolinde Grabar Kitarovi\u0107, a Radni\u010dka fronta utro\u0161ila je oko 88.000 kuna. S tako malim resursima i kapacitetom male stranke mogu ne\u0161to posti\u0107i tek gerilskim metodama i \u010dvrstom me\u0111usobnom suradnjom. Stoga je, na\u017ealost, indikativno da je Katarinu Peovi\u0107 podr\u017eala jo\u0161 samo Socijalisti\u010dka radni\u010dka partija, a u kampanju se nije intenzivno uklju\u010dila nijedna partnerska stranka iz Lijevog bloka. Nadam se da se ne radi o unutarnjem sukobu nego o takti\u010dkoj odluci da se resurse i energiju ne ula\u017ee na su\u0161tinski nebitne predsjedni\u010dke izbore. Ako \u0107e ti resursi biti usmjereni u \u0161irenje dosega i ako \u0107e opet do\u0107i do suradnje na politi\u010dki va\u017enijim izborima, onda ostaje realna \u0161ansa da \u0107e se premostiti jaz izme\u0111u potrebe za socijalnim politikama i odluke bira\u010da da takve politike odaberu na izborima. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Hrvatska napokon ima predsjedni\u010dku kandidatkinju s jasnim socijalisti\u010dkim predznakom. Socijalisti\u010dke ideje su u kampanji postale sasvim legitimne opcije, ali pravi problemi tek sad dolaze na red. Te\u0161ki izborni poraz britanskih laburista \u010dini se kao posljednji \u0161amar koji su zamorne 2010-e opalile svima onima koji su se nadali da \u0107e u Europi lijeva politika dobiti priliku […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":30356,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[12,489],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[593],"class_list":["post-30354","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-izbori","tag-radnicka-fronta","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30354","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30354"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30354\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30382,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30354\/revisions\/30382"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30356"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30354"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30354"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30354"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=30354"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=30354"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=30354"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=30354"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Ulazak u mejnstrim<\/h2>\n\n\n\n
Od sistema do detalja<\/h2>\n\n\n\n
Zagonetke politike<\/h2>\n\n\n\n