{"id":30317,"date":"2019-12-17T10:45:31","date_gmt":"2019-12-17T09:45:31","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=30317"},"modified":"2019-12-17T03:23:45","modified_gmt":"2019-12-17T02:23:45","slug":"nesigurna-europa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=30317","title":{"rendered":"Nesigurna Europa"},"content":{"rendered":"\n

Osje\u0107aj sigurnosti zaposlenja u Europi postao je gotovo iznimka. \u010cak i me\u0111u stalno zaposlenima postoji strah od gubitka posla u bli\u017eoj budu\u0107nosti, a pove\u0107ao se i osje\u0107aj stambene i zdravstvene nesigurnosti. To su neki od podataka koji se nalaze u publikaciji <\/a>Eurofounda “Social insecurities and resilience”, temeljeni na europskoj Anketi o kvaliteti \u017eivota provedenoj 2016. godine na uzorku gra\u0111ana Europske unije. <\/p>\n\n\n\n

Nesigurni oblici rada, podsjetimo<\/a>, posljednjih su godina u porastu i \u010dine nali\u010dje ekonomskog oporavka – pove\u0107ava se broj radnika u nepunom radnom vremenu, samozaposlenih, povremeno i privremeno zaposlenih. Stoga ne iznena\u0111uje \u0161to samo 11% radnika u Europi u\u017eiva najvi\u0161u razinu sigurnosti zaposlenja, odnosno misli da nije vjerojatno da bi mogli ostati bez posla u idu\u0107ih \u0161est mjeseci, a istovremeno smatra da bi vrlo vjerojatno prona\u0161li drugi sli\u010dan posao da se to dogodi. Ostalih 89% radnika u odre\u0111enoj mjeri brine o gubitku trenutnog posla u idu\u0107ih \u0161est mjeseci i pronala\u017eenju novog, pri \u010demu najve\u0107i osje\u0107aj nesigurnosti imaju radnici koji rade u nesigurnim oblicima rada – konkretno, zaposleni putem ugovora na odre\u0111eno u trajanju kra\u0107em od 12 mjeseci, privremeno zaposleni putem agencija i zaposleni bez ugovora. <\/p>\n\n\n\n

Publikacija donosi podatke i o drugim dimenzijama nesigurnosti, poput stambene nesigurnosti. Podatak koji se isti\u010de je pove\u0107ana razina stambene nesigurnosti u usporedbi s kriznim razdobljem – dok je 2011. 82% Europljana smatralo da nije vjerojatno da \u0107e morati napustiti svoj stambeni prostor u idu\u0107ih \u0161est mjeseci, 2016. godine – u periodu ekonomskog oporavka – to smatra samo njih 76%. Ljudi koji unajmljuju stambeni prostor \u010de\u0161\u0107e osje\u0107aju stambenu nesigurnost (njih 45%) od ostalih, pogotovo oni s ni\u017eim prihodima (njih 53%). Faktor koji dramati\u010dno utje\u010de na stambenu nesigurnost (kao i ostale dimenzije nesigurnosti pokrivene u publikaciji) je osje\u0107aj nesigurnosti zaposlenja: osobe s najvi\u0161om razinom sigurnosti zaposlenja (a takvih je, podsjetimo, tek 11%) uglavnom ne strahuju od mogu\u0107nosti da moraju napustiti trenutni \u017eivotni prostor (93%), dok svi ostali u zna\u010dajnoj mjeri (43%) imaju taj strah.<\/p>\n\n\n\n

Ovi podaci daju dublji uvid u posljedice \u0161irenja nesigurnih oblika rada u periodu ekonomskog oporavka, posebno imaju\u0107i u vidu da se osje\u0107aj nesigurnosti zaposlenja pokazao kao faktor koji utje\u010de na sve ostale dimenzije osje\u0107aja nesigurnosti, poput zdravstvene, stambene i starosne nesigurnosti.
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Osje\u0107aj sigurnosti zaposlenja u Europi postao je gotovo iznimka. \u010cak i me\u0111u stalno zaposlenima postoji strah od gubitka posla u bli\u017eoj budu\u0107nosti, a pove\u0107ao se i osje\u0107aj stambene i zdravstvene nesigurnosti. To su neki od podataka koji se nalaze u publikaciji Eurofounda “Social insecurities and resilience”, temeljeni na europskoj Anketi o kvaliteti \u017eivota provedenoj 2016. […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":30324,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[685],"theme":[458,455],"country":[495],"articleformat":[205],"coauthors":[241],"class_list":["post-30317","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-nesigurni-rad","theme-drustvo","theme-rad","country-europska-unija","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30317","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30317"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30317\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30327,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30317\/revisions\/30327"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30324"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30317"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30317"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30317"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=30317"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=30317"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=30317"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=30317"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}