Dobra ideja u krivim rukama \u010desto zavr\u0161i toliko krivo da postaje njenom negacijom, a nerijetko \u010dak i ruganjem. Upravo takav primjer su kontejneri za recikla\u017eu dostavljeni pred svaku zagreba\u010dku ku\u0107u i zgradu.
<\/p>\n\n\n\n
Stavi pravu stvar na pravo mjesto \u2013 reformisti\u010dki je slogan zagreba\u010dkih gradskih vlasti u promociji nove politike i prakse zbrinjavanja otpada. Posrijedi je ina\u010de kroni\u010dni te jedan od najve\u0107ih komunalnih problema glavnog hrvatskog grada, ali i znatno \u0161ire. Zagreb, me\u0111utim, s obzirom na svoju veli\u010dinu, kao i krajnje dubiozan odnos izme\u0111u lokalne uprave i privatnih poduzetnika, reprezentira tu problematiku najizrazitije u dr\u017eavi. Najnovijom regulacijom sektora ona se pak jo\u0161 vi\u0161e produbila i te\u017ee iskomplicirala, a ba\u0161 onda kad se po\u010delo vjerovati da u vezi s otpadom \u2013 pa i sme\u0107em \u2013 gore ne mo\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
Pogledajmo zato kako u nastupaju\u0107oj realnosti stoji anakrona heteronormativnost \u0161tosa iz davnog hita grupe Aerodrom koji – sa svakom novom od ve\u0107 isuvi\u0161e prigodni\u010darskih upotreba \u2013 biva sve otrcaniji, upravo nalik otpadnoj materiji koju bi trebalo reciklirati barem kroz neku funkcionalnu parafrazu. Doslovna namjena poruke jest poticaj da se glavnina otpada razdvoji: plasti\u010dni u \u017euti kontejner, papir u plavi, staklo u zeleni, a ve\u0107ina organskog u sme\u0111i, kao tzv. biootpad za kompostiranje. Metal je svrstan s plastikom, jer ih je valjda relativno lako odvojiti naknadno, dok sve ostalo \u0161to je nenavedeno zavr\u0161ava pomije\u0161ano i baca se u kontejnere za nerazvrstano sme\u0107e, s tendencijom da toga bude \u0161to manje. Zvu\u010di na\u010delno smisleno, naro\u010dito ima li se na umu da je konkretno Zagreb ve\u0107 godinama najneuspje\u0161nija metropola Europske unije prema statistikama o zbrinjavanju otpada u skladu s modernim ekolo\u0161kim parametrima.
<\/p>\n\n\n\n
No jedan prizor koji se ponavlja ove mlake reformske jeseni ukazuje na \u010ditavu hrpu novonastalih te\u0161ko\u0107a u tome zlosretnom sektoru. Svako je ku\u0107anstvo naime od Grada Zagreba dobilo paket namjenskih \u017eutih i sme\u0111ih vre\u0107ica \u2013 boje smo dakle ve\u0107 apsolvirali \u2013 koji \u0107e nadalje primati serijski, u ciklusima. I tako sad redovno mo\u017eete uo\u010diti kakvog savjesnog penzionera ili ku\u0107anicu kako zalazi me\u0111u kontejnere raspore\u0111ene oko stambenih blokova, vuku\u0107i nakrcanu \u017eutu vre\u0107u zapremine 60 litara.
<\/p>\n\n\n\n
To je gotovo metar du\u017eine, ili visine, ako vam je tako dra\u017ee, i vi\u0161e od pola metra \u0161irine, mada nije rije\u010d o nekoj posebnoj te\u017eini, jer je udio metalnih otpadaka u pravilu dosta nizak. Ali na sanitarnom \u010dvori\u0161tu pored svoje zgrade na\u0161 gra\u0111anski junak ili junakinja susre\u0107e se s nerazrje\u0161ivom enigmom \u2013 \u0161to u\u010diniti s prevelikom \u017eutom vre\u0107om ispred one vrste \u017eutog kontejnera koji za jedini otvor ima okruglo \u017edrijelo promjera bitno manjeg od pola metra? Nagurati je cijelu kroz tu rupu biva u pravilu nemogu\u0107e, pa deprimirani protagonist uto naprosto spu\u0161ta vre\u0107u na tle, i vadi iz nje jednu po jednu plasti\u010dnu bocu, ambala\u017eu za nareske, dotrajalu igra\u010dku, \u010da\u0161u za jogurt, tubu za zubnu pastu, zgu\u017evani celofan, pivsku limenku, i sve to napose trpa u kontejner, a zatim u nj gura i praznu famoznu \u017eutu vre\u0107u.
<\/p>\n\n\n\n
Presko\u010dit \u0107emo psovke koje se pritom dadu \u010duti, no lako je i pretpostaviti da se mahom kre\u0107u u zoni seksualnih djelatnosti, ba\u0161 kao i vrckavi gradskoupravni moto za sakupljanje otpada, samo znatno manje radosno. Drugim rije\u010dima, Grad je Zagreb pod tim zovom, ustvari, mnogim svojim \u017eiteljima zbog nedovoljnog broja prikladnih kontejnera tek onemogu\u0107io \u017eu\u0111eno ekolo\u0161ki orgazmi\u010dko iskustvo, netom li ga je pompozno obe\u0107ao. Situacija nemalo podsje\u0107a na onu iz davnog filmskog hita Branka Bauera “Martin u oblacima”, gdje je stambeno-politi\u010dka tematika prikazana kroz nastojanja dvoje mladih da na\u0111u bilo kakav stan, bar nakratko, e da se na miru intimno podru\u017ee.
<\/p>\n\n\n\n
Bauer je komi\u010dni fijasko to dvoje Zagrep\u010dana predstavio kroz usputnu scenu u jednom posu\u0111enom stanu gdje \u0107e se me\u0111u ostalim zate\u0107i, dok ih ne omete nepredvi\u0111eno dru\u0161tvo. No oni \u0107e tu najprije nenamjerno oboriti jednu vazu s cvije\u0107em, a potom \u0107e \u0161eprtljavo i dabome bezuspje\u0161no poku\u0161avati \u010dim prije utjerati cvjetni struk natrag u grli\u0107 posude. A tako kao \u0161to njima nije po\u0161la za rukom ni penetracija kitom cvije\u0107a, uzalud se trude i dana\u0161nji Zagrep\u010dani da stave pravu stvar na pravo mjesto, makar \u0161to se ti\u010de otpada. Na\u017ealost, da bi sve bilo sumornije, tehni\u010dka neprakti\u010dnost s kontejnerom ovdje je samo simboli\u010dki moment, jer su ukupne zagreba\u010dke muke s gromko razgla\u0161enim novim modelom zbrinjavanja otpada kudikamo ve\u0107e i ozbiljnije. Ako se Branko Bauer su\u0107utno na\u0161alio s likovima, ova reforma i njezini simboli\u010dki odrazi upu\u0107uju na to da se zagreba\u010dki gradona\u010delnik Milan Bandi\u0107 svojim sugra\u0111anima vi\u0161e grubo ruga.
<\/p>\n\n\n\n
Razli\u010dite vre\u0107ice preuzete su iz danas ve\u0107 klasi\u010dnog sistema ku\u0107nog razdvajanja otpada za recikla\u017eu materije ili ponovnu upotrebu predmeta. Ali dok u svijetu \u2013 pa \u010dak i u nekim manjim sredinama u Hrvatskoj \u2013 netko ipak mjeri sve u vezi odvojenih materija iz svakog doma\u0107instva, pa naknadu za zbrinjavanje otpada umanjuje s obzirom na udjel izdvojenog, Grad Zagreb neadekvatno brine o sudbini vre\u0107ica nakon dodjele korisniku. Kamo sre\u0107e da je pritom jedini problem to \u0161to i sme\u0111a vre\u0107ica ima manu – zamislite volumen 30 litara s organskim tvarima koje se neminovno sakupljaju postupno i zaudaraju sve ja\u010de.
<\/p>\n\n\n\n
Bandi\u0107 je \u010ditavu tu dekoraciju iskoristio da ljudima umjesto povoljnijeg, stimuliraju\u0107eg ra\u010duna za otpad, podvali osjetno skuplju uslugu, a ekolo\u0161ki jednako neefikasnu. O tome se u RH ve\u0107 dosta pisalo, te zato ipak ne\u0107emo ovom zgodom razlagati cjelokupan konstrukt s pojedinim elementima obra\u010duna. Dovoljno je re\u0107i da se naplata vr\u0161i u fiksnom i varijabilnom dijelu, pri \u010demu su oni me\u0111usobno pode\u0161eni tako da ukupni iznos mora prema\u0161iti 100 kuna. Ve\u0107 to je samo po sebi vi\u0161e negoli ranije, no treba dodati da odnos dvaju naplatnih dijelova \u2013 kao da je ba\u0161 tako na\u0161timan \u2013 unaprijed isklju\u010duje mogu\u0107nost pravi\u010dnijeg zara\u010dunavanja po koli\u010dini i strukturi ba\u010denog otpada i sme\u0107a. Nadalje, i vlada se novim uredbama pobrinula da naplata pritom nema nikakve veze s veli\u010dinom ku\u0107anstva tj. brojem uku\u0107ana. Glavni razlog za takvu apsurdnu, no ipak monolitnu politiku zbrinjavanja otpada kod ve\u0107ine hrvatskih gradova te dr\u017eavnih vlasti, tako\u0111er je odavno poznat. I o njemu se mnogo pisalo, o\u010dito zaludu, pa ni s tim ne\u0107emo udugo: u klasi\u010dnom skupljanju otpada, bez stimuliranja gra\u0111ana kroz povoljniji mjese\u010dni ra\u010dun, korist nalaze isklju\u010divo tzv. kraljevi sme\u0107a. A to su krupni ili srednji poduzetnici koje se nerijetko dovodi u vezu s mafijom, utemeljeno koliko i u Napulju ili New Jerseyju.
<\/p>\n\n\n\n
U hrvatskoj javnosti smatra se, na osnovi raznih indicija, da je naro\u010dito jaka i poslovno slo\u017eena veza te vrste ona izme\u0111u Milana Bandi\u0107a i biznismena Petra Pripuza. Zbog toga i dr\u017eava forsira zastarjele regionalne centre za zbrinjavanje otpada koji redovno postaju velika \u017eari\u0161ta one\u010di\u0161\u0107enja, pa interes naj\u0161ire dru\u0161tvene zajednice stradava mnogostruko, uz opisanu \u0161tetu koju po novom trpi svako pojedina\u010dno doma\u0107instvo. Nije slu\u010dajno, niti bi do ovih razmjera nonsensa ikako moglo biti, to \u0161to je ve\u0107 postoje\u0107i kaos u sektoru \u2013 a pred rastu\u0107im pritiskom uvo\u0111enja modernog sustava \u2013 nadogra\u0111en jo\u0161 ve\u0107im. Dodatna kaotizacija ima svoj jasan rezon, pa \u0107e privatnici u ovom biznisu nastaviti zara\u0111ivati svoj obilati profit, osim \u0161to \u0107e vi\u0161e utr\u017eiti i Grad, a razliku \u0107e platiti svi ostali.
<\/p>\n\n\n\n
Hrvatska danas doslovno lipsava pod teretom nezbrinutog otpada i sme\u0107a, od glavnog grada do najskrovitije turisti\u010dke adrese na Jadranu. Permanentna kriza po tom pitanju izaziva masovnije reakcije tek u akutnim, izdvojenim povodima, kao \u0161to je npr. poneka najava o projektiranju deponija za nuklearni otpad iz slovensko-hrvatske elektrane Kr\u0161ko. Ali ovdje je na stvari slu\u010daj te\u017ei po koli\u010dinama, i po rizicima, i po vrijednosti, i po netransparentnosti. A da bi se doista na op\u0107e zadovoljstvo stavila prava stvar na pravo mjesto, bilo bi za po\u010detak nu\u017eno barem to da se ba\u0161 svi jasno slo\u017ee i oko stvari i oko mjesta.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dobra ideja u krivim rukama \u010desto zavr\u0161i toliko krivo da postaje njenom negacijom, a nerijetko \u010dak i ruganjem. Upravo takav primjer su kontejneri za recikla\u017eu dostavljeni pred svaku zagreba\u010dku ku\u0107u i zgradu. Stavi pravu stvar na pravo mjesto \u2013 reformisti\u010dki je slogan zagreba\u010dkih gradskih vlasti u promociji nove politike i prakse zbrinjavanja otpada. Posrijedi je […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":30335,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[684,636,682,683],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-30302","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-milan-bandic","tag-otpad","tag-recikliranje","tag-zagrebacki-holding","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30302","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30302"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30302\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30320,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30302\/revisions\/30320"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30335"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30302"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30302"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30302"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=30302"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=30302"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=30302"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=30302"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}