{"id":30224,"date":"2019-12-12T07:00:17","date_gmt":"2019-12-12T06:00:17","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=30224"},"modified":"2019-12-13T09:19:05","modified_gmt":"2019-12-13T08:19:05","slug":"uljanik-je-hranio-pulu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=30224","title":{"rendered":"Uljanik je hranio Pulu"},"content":{"rendered":"\n

Prije 163 godine, 9. prosinca 1856. u Pulskom zaljevu na oto\u010di\u0107u Uljanik polo\u017een je kamen temeljac istoimenog brodogradili\u0161ta. Tu je obljetnicu dana\u0161nji Uljanik d.d. do\u010dekao u ste\u010daju pred jo\u0161 jednim u nizu odgo\u0111enih ro\u010di\u0161ta na kojem bi se trebalo odlu\u010divati o sudbini brodogradili\u0161ta. Plan ste\u010dajne upraviteljice Marije Ru\u017ei\u0107 predvi\u0111a likvidaciju krovne tvrtke pulskog brodogradili\u0161ta i nastavak proizvodnje prijenosom koncesije i poslova dovr\u0161etka gradnji na tvrtku Uljanik brodogradnja 1856. Za taj bi plan <\/a>na skup\u0161tini 18. prosinca trebali glasati vjerovnici Uljanika d.d., od kojih je najve\u0107i dr\u017eava. Upravo se tim liminalnim periodom konstantne odgode i neizvjesnosti u svom istra\u017eivanju bavio socijalni antropolog, dr.sc. Andrew Hodges. Andrew Hodges doktorirao je na Sveu\u010dili\u0161tu u Manchesteru te ve\u0107 deset godina \u017eivi u Hrvatskoj. Kao postdoktorand bio je zaposlen na zagreba\u010dkom Institutu za etnologiju i folkloristiku, a iza sebe ima knjigu o nogometnim navija\u010dkim kulturama i aktivizmu “Fan Activism, Protest and Politics: Ultras in Post-socialist Croatia”. Hodges je u sklopu istra\u017eiva\u010dkog projekta “Transformations from Below” proveo pet mjeseci na terenu u Puli, i to izme\u0111u dva radni\u010dka prosvjeda 2018. godine od kojih se drugi transformirao u \u0161trajk velikih razmjera<\/a>. S Hodgesom razgovaramo o istra\u017eivanju i nekim od zaklju\u010daka koje je predstavio u \u010dlanku <\/a>radnog naziva “Radni\u010dki narativi krivnje i odgovornosti tokom krize 2018.: slu\u010daj brodogradili\u0161ta Uljanik”. <\/p>\n\n\n\n

Na stranicama projekta Transformations from Below<\/a> stoji da brodogradili\u0161te Uljanik bilje\u017ei profite i da je stoga u kontekstu transformacija savr\u0161ena studija slu\u010daja. Ti, me\u0111utim, svoje istra\u017eivanje provodi\u0161 u situaciji poprili\u010dno razli\u010ditoj od opisane. Na koji je na\u010din to utjecalo na istra\u017eivanje?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

S radom na spomenutom projektu po\u010deo sam u sije\u010dnju 2018. Neposredno prije po\u010detka mog istra\u017eivanja bilo je jasno da je Uljanik u nevolji, a u Pulu sam stigao u o\u017eujku, dva mjeseca nakon sije\u010danjskih prosvjeda<\/a>. Rasprave oko budu\u0107nosti Uljanika i prijete\u0107e odga\u0111anje \u201crestrukturiranja\u201d imali su jak utjecaj na moje terensko istra\u017eivanje. Da sam do\u0161ao u mirnijim vremenima, \u0161anse da mi se omogu\u0107i svakodnevni pristup brodogradili\u0161tu bile bi ve\u0107e te bih vi\u0161e pisao o radni\u010dkoj svakodnevici i odnosima mo\u0107i u samom brodogradili\u0161tu. Umjesto toga, bio sam primoran fokusirati se na \u0161iru ulogu Uljanika u Puli te s uzbu\u0111enjem pratiti radni\u010dke prosvjede. Budu\u0107i da sam u Puli i Uljaniku bio prido\u0161lica, odlu\u010dio sam zauzeti kriti\u010dku, a ne aktivisti\u010dku ulogu (za razliku od prija\u0161njeg rada na poznatijem terenu), daju\u0107i tako glas radnicima koji zauzimaju stav. <\/p>\n\n\n\n

Mo\u017ee\u0161 li re\u0107i vi\u0161e o barijerama s kojima si se na po\u010detku istra\u017eivanja susreo te ih prokomentirati u vezi sa \u0161irom netransparentnosti poslovanja Uljanika? Kao jedan od odgovora na takvu situaciju i nastaje SZOBU (Sto\u017eer za obranu brodogradili\u0161ta Uljanik) vo\u0111en idejama “radikalne transparentnosti”?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Onemogu\u0107en pristup nije rijetkost, pogotovo kad je rije\u010d o antropolozima koji istra\u017euju poduze\u0107a. Kolegica Deana Jovanovi\u0107 imala je sli\u010dne probleme u Boru u Srbiji. Firme su ponekad sumnji\u010dave prema autsajderima (s obzirom na mogu\u0107e veze s konkurencijom ili zbog lo\u0161eg publiciteta); pogotovo autsajderima nejasnog statusa kao \u0161to je onaj antropologa. U slu\u010daju Uljanika, bilo je jasno da je uprava sumnji\u010dava prema na\u0161im namjerama, pogotovo s obzirom na okolnosti. Nisu bili spremni dati nikakve dozvole, \u010dak ni za intervjue. Opseg te sumnji\u010davosti i nemogu\u0107nost pristupa upu\u0107uje na \u0161iri nedostatak transparentnosti, koji su i radnici tako\u0111er \u010desto komentirali. Kad bi se \u017ealili na probleme na radnom mjestu, \u010desto bi se na\u0161li pred zidom. Kao da se menad\u017ement sve vi\u0161e odvojio od radni\u0161tva, bez volje da poslu\u0161a njihove primjedbe. Zbog toga je SZOBU u svom radu tragao za savezni\u0161tvima s bilo kime tko bi pokazao volju da ih saslu\u0161a i shvati njihovu zabrinutost ozbiljno, a tu praksu nazivam radikalnom transparentno\u0161\u0107u. Time se poku\u0161alo poni\u0161titi neke negativne posljedice tog ignoriranja i isklju\u010divanja radnika iz odlu\u010divanja. <\/p>\n\n\n\n

U javnosti se \u010desto mo\u017ee \u010duti nazivanje\nUljanikovih menad\u017eera kriminalcima. \u0160to o tome otkriva\u0161 kroz razgovore s\nradnicima? U \u010dlanku pi\u0161e\u0161 o odvajanju menad\u017eerske klase i rupturama do kojih\ndolazi u ukupnom \u017eivotu pogona. S tim u vezi spominje\u0161 javljanje odre\u0111enog\noblika alijenacije radnika.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Prvo, mnogi od radnika s kojima sam razgovarao opetovano su nagla\u0161avali izra\u017eeniju distancu i odvajanje menad\u017eerske klase posljednjih godina, u kombinaciji s nekompetentno\u0161\u0107u. Menad\u017eeri koji su ranije kroz napredovanja dolazili na upraviteljske pozicije, mogli su i znali obavljati zadatke podre\u0111enih radnika. Oni koji su pak do\u0161li izvana nisu imali te kompetencije, a \u010desto ih ni radnici nisu po\u0161tovali. Drugo, znatan dio radnika vjeruje da su menad\u017eeri namjerno radili gre\u0161ke i pove\u0107avali tro\u0161kove proizvodnje kroz ponavljanje odre\u0111enih radova. Ponavljanje velikih zadataka, poput zavarivanja palube, izrazito je demoraliziraju\u0107e – nekoliko dana te\u0161kog rada postaje suvi\u0161no. Radnici su tako\u0111er spominjali op\u0107enite probleme vezane uz takozvani orta\u010dki kapitalizam, koji nisu specifi\u010dni za Uljanik. Primjerice, kad se tro\u0161kovi bojanja broda preko no\u0107i udvostru\u010de nakon \u0161to uprava odlu\u010di sura\u0111ivati s odre\u0111enim dobavlja\u010dima.  <\/p>\n\n\n\n

U \u010dlanku analizira\u0161 radni\u010dke narative te zaklju\u010duje\u0161 da se prepoznaju kao “klasa po sebi”, ali ne i “klasa za sebe”. Mo\u017ee\u0161 li komentirati \u0161ire implikacije tog zaklju\u010dka ali i uzroke te nemogu\u0107nosti? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Vjerujem da je navedeno rezultiralo nedostatnim pomacima. Stvari su jednostavne, s jedne strane izlomljeni politi\u010dki i sindikalni krajolik stvorili su prepreke radni\u010dkom jedinstvu, dok je s druge strane op\u0107i \u201cpsihi\u010dki krajolik\u201d doveo do oblika nau\u010dene bespomo\u0107nosti me\u0111u ve\u0107im dijelom radne snage. Konstantno mijenjanje rokova (kad \u0107e po\u010deti restrukturiranje, kad \u0107e kona\u010dne odluke o otpu\u0161tanju radnika biti donesene) i nedostatak informacija odnosno dezinformacije ote\u017eale su radnicima kolektivno djelovanje. SZOBU se svojim pristupom tome poku\u0161ao suprotstaviti, ali u kazivanjima se prisje\u0107aju da su se radnici s njima na\u010delno slo\u017eili, pogotovo na po\u010detku, ali su se istovremeno osje\u0107ali nemo\u0107nima dignuti glas zbog straha od posljedica. Ovdje je klju\u010d Gramsci \u2013 brojni radnici bili su sna\u017eno disciplinirani putem straha od egzistencijalne ugro\u017eenosti \u2013 stanarine, hipoteke, tro\u0161kovi \u017eivota, dugovi. \u0160trajka\u0161ka akcija je eskalirala kad radnici kolektivno vi\u0161e nisu imali \u0161to izgubiti. <\/p>\n\n\n\n

\"\"
Foto: Manuel Angelini \/ \u0161trajk radnika Uljanika u Puli, kolovoz 2018. <\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

U razgovorima s radnicima koji\nsu prona\u0161li zaposlenje u inozemstvu primje\u0107uje\u0161 da manje artikuliraju \u017eelju za\npovratkom, a vi\u0161e za prepoznavanjem svog rada i truda u obliku adekvatne pla\u0107e,\nnapredovanja i tako dalje. Nagla\u0161ava\u0161 da u narativima radnika Uljanika ne\nprevladava nostalgija za socijalizmom, ali da prepoznaju nejednakosti,\npotpla\u0107enost i klasne razlike, boga\u0107enje manjine nau\u0161trb ve\u0107ine?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Neki od radnika s kojima sam razgovarao izra\u017eavali su nostalgiju prema socijalizmu, drugi su spominjali Austrougarsku kao \u201czlatno doba\u201d. Neki doba kapitalizma do\u017eivljavaju djelomi\u010dno pozitivno, ali negativno govore o smjeru kojim ide \u201chrvatska verzija” kapitalizma. Po tom pitanju nije bilo slaganja. Ali, njihove su artikulacije promjena (kritika sada\u0161njosti) op\u0107enito bile usmjerene ka temama koje spominje\u0161. Neke od njih klasi\u010dne su teme kojima se bavi ljevica, a u manjoj mjeri se s njima u ko\u0161tac hvataju trenutne politi\u010dke elite u Hrvatskoj. Problem (ne)prepoznavanja rada ukazuje na prevrednovanje rada koje se odvija posljednjih trideset godina, kao i na strukturne nejednakosti \u0161irom Europe te na odre\u0111ene oblike klijentelizma. <\/p>\n\n\n\n

Posebnu pozornost posvetio si sintagmi “sustavno uni\u0161tavanje” i njenoj dvozna\u010dnosti. Usto, pi\u0161u\u0107i o narativima krivnje, tvrdi\u0161 da oni uvijek funkcioniraju odozdo prema vrhu – krivnja se ne raspodjeljuje  horizontalno me\u0111u radnicima. S druge strane, spomenuta ambivalencija ozna\u010dava i nemogu\u0107nost da se krivac locira, \u0161to posljedi\u010dno onemogu\u0107uje djelovanje. <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Radi se o sintagmi koju jednako mo\u017ee uposliti i anti-establi\u0161mentska\nljevica, kao i desnica. Kao prvo, mo\u017ee se odnositi na svjestan \u010din sabota\u017ee,\npoput primjera predatorske privatizacije i (mogu\u0107e) odre\u0111enih radnji koje su se\nzbivale u Uljaniku. Kao drugo, mo\u017ee se odnositi i na uni\u0161tenje \u201cna\u010dina \u017eivota\u201d,\nbila to \u201ckultura radni\u010dke klase\u201d ili u desni\u010darskim interpretacijama uni\u0161tenje naroda\nili nacionalne kulture. Sintagma obuhva\u0107a osje\u0107aj zaostajanja i socijalnog\npropadanja i to na emotivan, a ponekad i konspirativan na\u010din, \u0161to zna\u010di da je\npojam podlo\u017ean zloupotrebi. Poku\u0161aj razumijevanja kako ti koncepti kru\u017ee na\nterenu klju\u010d je rada politi\u010dke antropologije. Konkretno ovdje, pretpostavljeni\nakteri odgovorni za takvu propast nisu jasno izdvojeni (HDZ, IDS, uprava\nUljanika, EU?) zbog \u010dega je u po\u010detku ote\u017eana uspostava jedinstvenog narativa. <\/p>\n\n\n\n

Dio radnika ipak pronalazi\nzaposlenje u drugim brodogradili\u0161tima u inozemstvu. \u0160to nam to govori ako se\nprisjetimo da se od na\u0161e brodogradnje odustalo uz argument da je to neodr\u017eiva\nindustrija?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nazivanje brodogradnje neodr\u017eivom industrijom politi\u010dka je odluka, a ne\njednostavna \u010dinjenica. Pravila Europske unije o dr\u017eavnim subvencijama ote\u017eala\nsu opstanak brodogradili\u0161ta diljem Europe \u2013 brodogra\u0111evna industrija \u0161irom\nsvijeta oslanja se na dr\u017eavne subvencije. Na snazi su vi\u0161estruki faktori\n(radnici spominju zastarjelu tehnologiju i manjak interesa za njihovo osuvremenjivanje),\nali to su problemi koji su se po mom mi\u0161ljenju mogli prevladati politi\u010dkom\nvoljom i dobrim upravljanjem. Ali, krucijalno je da brodogradnja ovisi o\npoliti\u010dkoj volji upravo zbog potrebe za subvencijama.<\/p>\n\n\n\n

Iskustvo neuspjelih dogovora\noko istra\u017eivanja u brodogradili\u0161tu vodi te do zaklju\u010dka o bujanju \u201cosobnih veza\u201d\nunutar brodogradili\u0161ta odnosno klijentelizma kao jedne od zna\u010dajki politike IDS-a,\nstranke koja vlada poluotokom ve\u0107 30 godina.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u201cOsobne veze\u201d nisu nu\u017eno lo\u0161e. U socijalizmu su bile klju\u010dne, a \u010dak je i PriceWaterhouse (revizorska firma, sada PriceWaterhouseCoopers) na pozitivan na\u010din komentirala \u201cra\u0161irene osobne veze\u201d koje su karakterizirale funkcioniranje brodogradili\u0161ta u 90-ima. Osobne veze djeluju na razli\u010dite na\u010dine, a negativne posljedice javljaju se kad elite zauzmu kontrolu nad resursima i mre\u017eama te \u201cprivatiziraju\u201d resurse u svoju osobnu korist. Zanimljivo je kako se rije\u010d \u201cprivatizacija\u201d na ovaj na\u010din koristi u hrvatskom jeziku (primjerice \u201cMami\u0107 je privatizirao Dinamo\u201d), ne u smislu vlasni\u010dkih prava nego u smislu iskori\u0161tavanja povlastica za vlastitu dobit. Kona\u010dno, povezanost s IDS-om je nejasna. Brodogradnja ovisi o velikim dr\u017eavnim subvencijama pa je i Zagreb sna\u017eno upleten \u2013 uostalom Karlo Radolovi\u0107 1<\/a><\/sup> u\u010dlanio se u HDZ, a ne IDS 90-ih. <\/p>\n\n\n\n

IDS u Istri predstavlja\nsvojevrsne gatekeepere <\/em>podru\u010dja kao\n\u0161to je pristup zaposlenju ili financiranju nevladinih organizacija. Potonje,\ndakle financiranje NVO-a isti\u010de\u0161 kao ne\u0161to \u0161to ih razlikuje od HDZ-a s kojim ih\nse \u010desto uspore\u0111uje, mahom u spomenutom kontekstu klijentelizma, nepotizma i\ntako dalje?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pula je puno manja od Zagreba i zbog toga je lak\u0161e u puno ve\u0107oj mjeri kontrolirati razne vrste organizacija. Me\u0111utim, za razliku od nekih drugih dijelova Hrvatske, prisutnost turizma zna\u010di da se odre\u0111en broj ljudi ne mora oslanjati na te gatekeepere <\/em>kako bi ostvarili pristup zaposlenju malih razmjera, kad se, na primjer, mogu baviti iznajmljivanjem preko Airbnb-a. A za to \u010dak ne mora\u0161 ni posjedovati nekretninu – neslavan su primjer obitelji koje preko ljeta iznajmljuju svoje domove turistima dok \u017eive u \u0161atorima na Fratarskom otoku 2<\/a><\/sup> Pravo na neometano kori\u0161tenje prostora u Rojcu 3<\/a><\/sup> spomenulo je nekoliko sugovornika. \u010cuo sam dvije pri\u010de o tome da se udrugama nije napla\u0107ivalo kori\u0161tenje prostora \u0161est mjeseci prije lokalnih izbora, a onda je, nakon izbora, odre\u0111enim udrugama odjednom napla\u0107eno svih \u0161est mjeseci (\u0161to je zna\u010dilo da moraju napustiti Rojc). Kad su Demoni 4<\/a><\/sup> organizirali grafitersku kampanju protiv IDS-a jer ne subvencionira gradski klub, nekoliko \u010dlanova spomenulo je da su primili anonimne prijetnje vezane uz kori\u0161tenje prostora u Rojcu. Tako\u0111er sam \u010duo pri\u010de o \u010dlanovima Radni\u010dke fronte koji su imali problema na radnim mjestima. Sve to mo\u017ee biti rekla-kazala, ali zanimljivo je pratiti i uo\u010davati obrasce u onome \u0161to ljudi govore, pogotovo kad se \u010desto ponavljaju i dolaze iz najrazli\u010ditijih, me\u0111usobno nepovezanih izvora. <\/p>\n\n\n\n

U etnografskom smislu, zanimala te uloga brodogradili\u0161ta Uljanik u oblikovanju dru\u0161tvenih odnosa u gradu Puli, ali i njegova \u0161ira uloga u oblikovanju subkultura i sportskih klubova. Konkretno, nakon \u0161to ti je onemogu\u0107en direktan kontakt s radnicima, njih pronalazi\u0161 kao dio punk scene, ali i one navija\u010dke. Prepoznaju li sami pripadnici “scene” \u0161iru dru\u0161tvenu ulogu industrij? To me posebno zanima u kontekstu solidarnosti jer Uljanik ima konkretne posljedice po \u017eivot grada i njegovih stanovnika \u0161ire od samih radnika i njihovih naju\u017eih obitelji.<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Na kraju sam radnike raspolo\u017eene za razgovor prona\u0161ao putem prijateljskih mre\u017ea i kroz veze s punk i navija\u010dkom (nogometnom) scenom. Neki od klju\u010dnih \u010dlanova Demona radili su u Uljaniku, neki od Uljanikovaca radili su sa strane kao glazbenici ili izbaciva\u010di povezani s punk scenom. Postoji opse\u017ena britanska literatura o vezama izme\u0111u industrijalizacije i urbanih supkultura, a koja uklju\u010duje i velik dio rada Birminghamske \u0161kole kulturalnih studija. Klub Uljanik igrao je ulogu u stasanju rock scene, dok su KUD Idijote ve\u0107inom \u010dinili radnici Uljanika. Jedan od glavnih povezuju\u0107ih narativa bio je taj da \u201cUljanik hrani grad\u201d, svaka obitelj je na neki na\u010din povezana s brodogradili\u0161tem. <\/p>\n\n\n\n

Zanimljivo je primijetiti, prvenstveno u lokalnim, istarskim medijima, gr\u010devito hvatanje za pojmove “urbaniteta” odnosno epiteta “urbane Pule”. U tom smislu, \u010desto se mogu \u010duti komentari o pripadnicima te “urbane Pule” nasuprot “seljacima”, “drugima”, ali se to prvenstveno odnosi na do\u0161ljake. Stvar je zapravo paradoksalna ako znamo da je “urbanu Pulu” izgradila industrija koja pak po\u010diva na migracijama i “do\u0161lja\u010dkoj” radnoj snazi, za razliku od trenutne<\/strong> dominantne gospodarske matrice deindustrijaliziranog poluotoka koji po\u010diva na renti (koja je trenutno tako\u0111er pred izazovima nedostatka radne snage) i isticanju istarske posebnosti u obliku fu\u017ea, maslina, koze. Jesu li se tvoji sugovornici dotakli tih tema u svojim kazivanjima? <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Distinkcija\nurbano-ruralno predstavlja konstantu u (post-)jugoslavenskim etnografijama i tu\nje na snazi specifi\u010dan spoj odnosa koji se pribli\u017eava klasnoj distinkciji. Nju\ndalje kompliciraju veze izme\u0111u urbanizacije, industrijalizacije i\njugoslavenskog socijalisti\u010dkog projekta, vis-\u00e0-vis propasti industrije i uspona\nsitnog poduzetni\u0161tva koji karakterizira post-jugoslavensko razdoblje. Na\u017ealost,\no tome u vezi s Pulom nemam mnogo materijala i vjerujem da je potrebno dublje\netnografsko istra\u017eivanje ove teme. Jedna je hipoteza ta da urbana industrija\nstvara fluidniju definiciju urbanog pripadanja jer povla\u010di ljude iz raznih\nkrajeva regije i daje im presti\u017enu, urbanu etiketu (u slu\u010daju Uljanika koji je smatran\ndobrim poslodavcem). Ove urbano-ruralno distinkcije vjerojatno \u0107e oja\u010dati i\npostajati ekstremnije paralelno sa sve sna\u017enijom dominacijom turizma.  <\/p>\n\n\n\n

U zaklju\u010dnim opaskama jednog drugog \u010dlanka kojeg supotpisuje\u0161 s voditeljem projekta u sklopu kojeg si provodio istra\u017eivanje stoji da je brodogradnja smatrana neophodnim elementom modernizacije u Istri i Dalmaciji, no da se \u010dini da su danas lokalnim vlastima prioritetni neki drugi interesi poput turizma. Vladaju\u0107a stranka odnosno IDS, kako pi\u0161e\u0161 u \u010dlanku, ima tendenciju Uljanik smatrati mrljom na vizuri Pule, nepo\u017eeljni ostatak socijalizma.  Budu\u0107i da IDS svoj simboli\u010dki kapital crpi iz naslje\u0111a antifa\u0161izma, na prvu bi se moglo \u010diniti i da u pogledu politi\u010dke ekonomije naginju lijevo. To, me\u0111utim, nije slu\u010daj?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Zanimljivo je da se u jedinom intervjuu koji sam napravio s \u010dlanom IDS-a (potpredsjednikom) tako\u0111er radilo o narativu nostalgije za Uljanikom i o va\u017enosti brodogradnje za Pulu. Ipak, evidentan je jaz izme\u0111u deklarativnih tropa poput antifa\u0161isti\u010dkog naslje\u0111a, lijevo-liberalnog pozicioniranja koje koristi IDS i njihovih ekonomskih interesa vezanih uz turizam i samih radnji na terenu \u2013 poput profitiranja kroz prenamjenu zemlji\u0161ta<\/a> u turisti\u010dke svrhe i tako dalje. Naravno, stranka nije homogena i mogu\u0107e je da postoje razli\u010dite interne struje, ali unutar kapitalisti\u010dke logike i strate\u0161kog fokusa na turizam, radi se o grani ekonomije koja \u0107e vjerojatno dominirati nad deklarativno pozitivnim dispozicijama prema antifa\u0161isti\u010dkom naslje\u0111u, multikulturalizmu, manjinama\u2026To je zanimljiva kontradikcija, ali nemam materijala kojim bi \u010dvr\u0161\u0107e potkrijepio tvrdnju. <\/p>\n\n\n\n

U istra\u017eivanju se \u010desto poziva\u0161 na sli\u010dna istra\u017eivanja u \u201cregionu\u201d, a tvoje istra\u017eivanje nastaje u okviru projekta koji se komparativno bavi Pulom i poljskom Gdyniom. Mo\u017ee\u0161 li za kraj povu\u0107i neke paralele izme\u0111u oba slu\u010daja?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Sli\u010dan se proces odvio u Gdyniji u ranim 2000-ima. Neoliberalni pritisak institucija EU tad je bio puno ja\u010di, a EU je bila mo\u0107nija nego sad. Iz tih sam se razloga nadao da ista sudbina ne\u0107e zadesiti i Uljanik. Jaz koji spominjem izme\u0111u menad\u017ementa i radni\u0161tva primijetio je i Ognjen Kojani\u0107 u svom istra\u017eivanju \u017eeljezni\u010dkih radnika u Srbiji. Rad Deane Jovanovi\u0107 o talionici u Boru tako\u0111er se dotakao sli\u010dnih pitanja koja se ti\u010du klijentelizma, posebno kako se odnosi s javno\u0161\u0107u (PR) ugra\u0111uju u klijentelisti\u010dke prakse na lokalnoj razini i kako su umije\u0161ani u pregovaranje veza izme\u0111u formalnih i neformalnih dionika u firmi. Kona\u010dno, neke su moralisti\u010dke tvrdnje o zaslugama, tj. radnicima koji zaslu\u017euju blagostanje, dobre mirovine itd., nasuprot “neproduktivnim” politi\u010dkim elitama koje to nisu zaslu\u017eile radom, bile sli\u010dne onima koje je Ivan Rajkovi\u0107 zabilje\u017eio u svojim istra\u017eivanjima radnika u tvornici automobila (Zastava) u Kragujevcu. Ako ni\u0161ta drugo, SZOBU je po tom pitanju napravio korak dalje, s fokusom na radikalnu transparentnost i stvaranje savezni\u0161tava.<\/p>\n\n\n\n

Razgovarala i prevela s engleskog Marta Baradi\u0107<\/p>\n

  1. Dugogodi\u0161nji Uljanikov direktor, jedan od najve\u0107ih malih dioni\u010dara Uljanik plovidbe, nekad dijela Uljanik grupe [↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Popularan naziv za otok Veruda, smje\u0161ten na ulazu u istoimeni zaljev na jugu Pule, nekad radni\u010dko odmarali\u0161te, zasad jo\u0161 uvijek u ve\u0107oj mjeri nekomercijalizirano podru\u010dje koje mahom koristi lokalno stanovni\u0161tvo. Uljanik pomorstvo d.d. u ste\u010daju ima udjel od 49% u poduze\u0107u Fratarski d.o.o. koje upravlja otokom kojem odnedavno prijeti komercijalizacija i turistifikacija.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. Dru\u0161tveni centar Rojc, nekada\u0161nja vojarna koju je Grad Pula dao na kori\u0161tenje organizacijama civilnog dru\u0161tva. Trenutno u Rojcu djeluje vi\u0161e od sto udruga[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. Navija\u010dka skupina Nogometnog kluba Istra 1961. NK Istra 1961 nastaje na temeljima biv\u0161eg nogometnog kluba Uljanik koji je 1948. osnovalo brodogradili\u0161te Uljanik[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Prije 163 godine, 9. prosinca 1856. u Pulskom zaljevu na oto\u010di\u0107u Uljanik polo\u017een je kamen temeljac istoimenog brodogradili\u0161ta. Tu je obljetnicu dana\u0161nji Uljanik d.d. do\u010dekao u ste\u010daju pred jo\u0161 jednim u nizu odgo\u0111enih ro\u010di\u0161ta na kojem bi se trebalo odlu\u010divati o sudbini brodogradili\u0161ta. Plan ste\u010dajne upraviteljice Marije Ru\u017ei\u0107 predvi\u0111a likvidaciju krovne tvrtke pulskog brodogradili\u0161ta i […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":30227,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[199,510],"theme":[458,455],"country":[38],"articleformat":[452],"coauthors":[434],"class_list":["post-30224","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-industrija","tag-pula","theme-drustvo","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30224","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30224"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30224\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30251,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30224\/revisions\/30251"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30227"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30224"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30224"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30224"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=30224"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=30224"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=30224"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=30224"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}