{"id":30210,"date":"2019-12-10T11:40:29","date_gmt":"2019-12-10T10:40:29","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=30210"},"modified":"2019-12-10T12:24:02","modified_gmt":"2019-12-10T11:24:02","slug":"umro-je-ultimativni-pov-vladajuce-klase","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=30210","title":{"rendered":"Umro je ultimativni POV vladaju\u0107e klase"},"content":{"rendered":"\n

Na stranicama New York Timesa od 19. lipnja 1984. godine, me\u0111u podacima o burzovnim kretanjima, nalazi se i jedna \u0161tura i oskudna vijest<\/a>. A ona ka\u017ee da se Paul Volcker, tada\u0161nji \u0161ef FED-a, ameri\u010dke centralne banke, nalazi u nenajavljenoj posjeti Jugoslaviji. Predvi\u0111eni su razgovori s jugoslavenskim kolegom Radovanom Maki\u0107em o “bankarskoj suradnji i trenutnim monetarnim pitanjima”. Posljednja re\u010denica vijesti je ne\u0161to eksplicitnija i navodi da Jugoslavija stranim vjerovnicima duguje vi\u0161e od 20 milijardi dolara i da je prisiljena reprogramirati dio otplate, a u tome joj poma\u017eu ameri\u010dke financijske institucije.<\/p>\n\n\n\n

Jugoslavija je pre\u017eivjela jo\u0161 7 godina, a Paul Volcker sve do ju\u010der. Umro je u 92. godini, a u povijesti \u0107e ostati zapam\u0107en kao jedan od klju\u010dnih kreatora suvremene ekonomije i svijeta. Pa tako, posredno, i raspada Jugoslavije. Toj epizodi \u0107emo se vratiti na kraju kratkog predstavljanja Volckerove povijesne uloge. Premda nitko ne\u0107e opjevavati njegovu smrt, kao \u0161to su to \u010dinili navija\u010di Liverpoola kad je umrla Margaret Thatcher, tako\u0111er ikona neoliberalizma, Volckerova uloga bila je mo\u017eda jo\u0161 i va\u017enija.<\/p>\n\n\n\n

Na \u010delno mjesto FED-a do\u0161ao je 1979. godine, pred kraj mandata Jimmyja Cartera, s ciljem da obuzda inflaciju. Cartera su suradnici, ispostavit \u0107e se s pravom, upozoravali da ne anga\u017eira Volckera jer \u0107e tako sigurno izgubiti nadolaze\u0107e izbore. Naime, znali su da Volckera u obra\u010dunu s inflacijom ne zanimaju \u017eivoti obi\u010dnih ljudi. \u0160tovi\u0161e, bio je uvjeren u nu\u017enost promjene tih \u017eivota. Na kongresnom ispitivanju nekoliko mjeseci nakon ustoli\u010denja je eksplicitno poru\u010dio da “\u017eivotni standard obi\u010dnog Amerikanca mora pasti” ako se inflacija \u017eeli obuzdati. To je i u\u010dinio.<\/p>\n\n\n\n

Narednih je godina u nekoliko navrata dizao kamatne stope do nezabilje\u017eenih visina, uz kratke prekide kad bi se poslovanje isuvi\u0161e ugrozilo. Visoke kamatne stope su dovele do oskudice novca, mnoge kompanije su propale, stotine tisu\u0107a ljudi su ostale bez posla, a SAD su se na\u0161le u najve\u0107oj krizi jo\u0161 od 1929. godine. No, na kraju je Volcker uspio u svom cilju: inflacija je obuzdana. Pritom je postignut i jo\u0161 jedan politi\u010dki cilj: potpuno je pora\u017een ameri\u010dki radni\u010dki pokret. Visoka nezaposlenost i brutalni obra\u010dun sa sindikalnim vo\u0111ama u\u010dinili su svoje. Do danas se ameri\u010dki radni\u010dki pokret nije oporavio.<\/p>\n\n\n\n

\u0160ok i nevjerica<\/h2>\n\n\n\n

Volckerova politika visokih kamatnih stopa nije bila usmjerena samo prema unutarnjim pitanjima. Naime, godinu dana prije preuzimanja du\u017enosti guvernera Volcker je najavio nu\u017enost “kontrolirane dezintegracije svjetske ekonomije”. Proces je u svojoj knjizi “Globalni Minotaur” potanko opisao Janis Varufakis, a on se temeljno zasniva na promjeni uloge SAD-a u svjetskoj ekonomiji. Nakon \u0161to je kraj Drugog svjetskog rata do\u010dekala kao jedina zemlja u suficitu, sada joj je namijenjena nova uloga: SAD \u0107e opslu\u017eivati svjetsku ekonomiju dvostrukim deficitom – prora\u010dunskim i trgovinskim. Krajnje skicirano: SAD \u0107e dugovima osigurati potra\u017enju za proizvodima na svjetskom tr\u017ei\u0161tu, a zauzvrat \u0107e profiti zara\u0111eni od tih proizvoda dolaziti na Wall Street.<\/p>\n\n\n\n

Ta je politika do\u017eivjela slom 2008. godine, ali i dalje diktira ritam unato\u010d naporima Trumpove administracije da promijeni ameri\u010dku poziciju unutar globalne ekonomije. Mi, pak, svoju te\u0161ko da mo\u017eemo promijeniti, a tu je klju\u010dnu ulogu odigrao Volcker. Spomenuti posjet Beogradu nije bio samo protokolarne naravi. Naime, zemlje Latinske Amerike, tzv. Tre\u0107eg svijeta i dijela isto\u010dne Europe bile su prili\u010dno pogo\u0111ene novom ameri\u010dkom monetarnom politikom. One su se, mahom kod ameri\u010dkih financijskih institucija, prili\u010dno povoljno zadu\u017eivale tijekom sedamdesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a i ti su se dugovi relativno odr\u017eivo mogli servisirati. Me\u0111utim, onda dolazi do problema.<\/p>\n\n\n\n

Volckerov \u0161ok je izrazito pove\u0107ao vrijednost dolara kao valute. S obzirom na to da su dugovi bili denominirani u dolarima narasle su i rate otplate jer je doma\u0107a valuta izgubila na vrijednosti u odnosu na dolar, a zemlje poput Jugoslavije nisu privre\u0111ivale u dolarima. Dakle, dug je narastao i bilo je nu\u017eno njegovo reprogramiranje. Ali pod puno lo\u0161ijim uvjetima nego u slu\u010daju prija\u0161njih zadu\u017eenja. Sada su kamate bile puno ve\u0107e. I ne samo to, nova situacija je pru\u017eila priliku za uvo\u0111enje mjera \u0161tednje i potpunog zaokreta u ekonomskim politikama: ne\u0107emo vam dati novi kredit ako ne zadovoljite ove i ove uvjete. A ti su se uvjeti odnosili na likvidaciju posrnulih poduze\u0107a, rezanje socijalnih davanja i privatizaciju. <\/p>\n\n\n\n

Politi\u010dki rasplet<\/a> u Jugoslaviji izlo\u017eenoj tom tipu kreditorskih pritisaka je poznat. Rumunjska je pak, kao valjda jedina zemlja u povijesti, uspjela krajem osamdesetih otplatiti cijeli dug. Ali uz prili\u010dno visoku cijenu: cijelu jednu zimu nije bilo grijanja. Volcker nam je, dakle, pokazao svu politi\u010dku u\u010dinkovitost “tehni\u010dkih” ekonomskih rje\u0161enja. On to nije ni skrivao i zato ga i na ljevici “vole”: bio je jasan, konzinstentan pa \u010dak i \u0161armantan u svojim stavovima. A ti stavovi su bili plod “no bullshit<\/em>” pristupa koji je ogolijevao interesnu dinamiku kapitalizma do kosti. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na stranicama New York Timesa od 19. lipnja 1984. godine, me\u0111u podacima o burzovnim kretanjima, nalazi se i jedna \u0161tura i oskudna vijest. A ona ka\u017ee da se Paul Volcker, tada\u0161nji \u0161ef FED-a, ameri\u010dke centralne banke, nalazi u nenajavljenoj posjeti Jugoslaviji. Predvi\u0111eni su razgovori s jugoslavenskim kolegom Radovanom Maki\u0107em o “bankarskoj suradnji i trenutnim monetarnim […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":30214,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[228],"theme":[455],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-30210","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekonomija","theme-rad","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30210","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30210"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30210\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30215,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30210\/revisions\/30215"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30214"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30210"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30210"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30210"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=30210"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=30210"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=30210"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=30210"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}