{"id":30089,"date":"2019-12-02T13:31:59","date_gmt":"2019-12-02T12:31:59","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=30089"},"modified":"2019-12-02T13:29:14","modified_gmt":"2019-12-02T12:29:14","slug":"tezak-poraz-na-domacem-terenu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=30089","title":{"rendered":"Te\u017eak poraz na doma\u0107em terenu"},"content":{"rendered":"\n

Na kritike u\u010dinaka ili ishoda kapitalisti\u010dke ekonomije njeni apologeti odgovaraju na razli\u010dite na\u010dine. Optu\u017ebama za pristranost, ideolo\u0161ku zasljepljenost, neukost ili u najboljem slu\u010daju naivnost. A ako neka od tih optu\u017ebi iz nekog razloga zaka\u017ee, tu je uvijek ultimativno rje\u0161enje: mo\u017eda je ne\u0161to i po\u0161lo krivo, ali razlog sigurno nije u samim zna\u010dajkama kapitalizma. On uvijek le\u017ei u ne\u010demu \u0161to ometa razvoj tih zna\u010dajki. Uglavnom je to dr\u017eava. Njenim djelovanjem se naprosto sabotira “pravi” kapitalizam i naprosto se ne nalazimo na neutralnom terenu: ne mo\u017eemo procijeniti sam kapitalizam jer ga netko stalno sabotira, kako bi to rekao popularni Vojko.<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eda i stvarno jest tako pa ponudimo najve\u0107i mogu\u0107i “metodolo\u0161ki ustupak” s obzirom politi\u010dku povijest i realnost. Taj “metodolo\u0161ki ustupak” se zove: \u010cile. Vjerojatno ste ve\u0107, s obzirom na medijsku nezainteresiranost, i zaboravili da se u toj latinoameri\u010dkoj zemlji odvijaju prosvjedi protiv desne vlasti. No, ne\u0107emo se osloniti na stavove prosvjednika. Bilo bi to isuvi\u0161e pristrano, a i riskirali bi sigurno kakvu optu\u017ebu za neukost. Ostanimo zapravo sasvim sa strane i prepustimo rije\u010d objektivnim promatra\u010dima: Financial Timesu<\/a>.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to je \u010cile taj ustupak? S obje strane ideolo\u0161kih barikada, uklju\u010duju\u0107i i one koji ple\u0161u po njihovim rubovima, \u010cile se smatra jednom od “najkapitalisti\u010dkijih” zemalja svijeta. Nakon vojnog pu\u010da i svrgavanja Salvadorea Allendea, Pinochetova diktatura poslu\u017eila je kao prikladan politi\u010dki okvir za “ekonomski eksperiment” pod vodstvom poznatih “\u010dika\u0161kih momaka”. Nije to zapravo bilo ni\u0161ta novo, ve\u0107 se radilo o resetiranju kapitalizma na fabri\u010dka pode\u0161avanja. Drugim rije\u010dima, vra\u0107anje na stanje prije pojave radni\u010dkog pokreta i socijalisti\u010dkih stranaka kojima se ba\u0161 nisu svi\u0111ali 14-satno radno vrijeme ili nepostojanje zdravstvenog osiguranja.<\/p>\n\n\n\n

Sa sva\u010dim su u \u010cileu eksperimentirali, ali najponosniji su sigurno bili s mirovinskom reformom, tj. privatizacijom mirovinskog sustava. Pod okriljem Svjetske banke ta se politika promovirala \u0161irom svijeta: od famoznih zemalja u razvoju do postsocijalisti\u010dkih nesretnika poput nas. U \u010cileu je sustav privatiziran u potpunosti dok su stupnjevi privatizacije u ostalim zemljama koje su prihvatile tu grandioznu ideju o \u0161tetnosti me\u0111ugeneracijske solidarnosti varirali. Ali sami rezultati nisu puno varirali: ve\u0107ina isto\u010dnoeuropskih zemalja koja je prihvatila djelomi\u010dnu privatizaciju brzo je odustala uvidjev\u0161i negativne u\u010dinke. Hrvatska jo\u0161 nije, \u0161tovi\u0161e, razmi\u0161lja prili\u010dno radikalno: nedavno je ministar rada do\u0161ao na ideju da bi mirovinski fondovi trebali ulagati u startupe.<\/p>\n\n\n\n

No, vratimo se naj\u010di\u0161\u0107em mogu\u0107em kapitalizmu, na ovim podru\u010djima jo\u0161 nije odstranjen socijalisti\u010dki mentalitet. Dakle, ka\u017ee Financial Times da \u010dileanski mirovinski sustav, znan prije i kao “Mercedes Benz za penzije” nije uspio. \u0160tovi\u0161e, naslov sugerira ne\u0161to sasvim drugo: Smrt \u010dileanskog mirovinskog obe\u0107anja. Brojke su dovoljne: 80% penzionera u \u010cile ima mirovinu ni\u017eu od minimalne pla\u0107e koja iznosi 400 dolara. Mnogi u \u010cileu, kako \u010dlanak navodi, optu\u017euju menad\u017eere za prisvajanje profita i u tome vide glavni razlog niskih mirovina. Neki pak smatraju da su profiti preniski i da su u potpunosti distribuirani penzionerima mirovine ne bi previ\u0161e narasle. Tako\u0111er, manjina \u010cileanaca ostaje u formalnom zaposlenju cijeli radni vijek \u0161to uplate \u010dini manjima. Prisiljeni su sredstva za pre\u017eivljavanje potra\u017eiti u radu “na crno”.<\/p>\n\n\n\n

Dakle, obja\u0161njenja i pristupi variraju, ali nitko ne spori neuspjeh modela. I dalje postoje oni koji \u017eestoko agitiraju poput bilo kakvog upliva dr\u017eave i eliminacije individualizirane \u0161tednje, kao jo\u0161 goreg zla, ali vi\u0161e nisu tako ponosni na svoj “izvozni proizvod”. A mi se samo nadamo da na\u0161i ponosni trudbenici i afirmatori ideje najslobodnijeg tr\u017ei\u0161ta \u0161to mo\u017ee biti ipak \u010ditaju Financial Times.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Na kritike u\u010dinaka ili ishoda kapitalisti\u010dke ekonomije njeni apologeti odgovaraju na razli\u010dite na\u010dine. Optu\u017ebama za pristranost, ideolo\u0161ku zasljepljenost, neukost ili u najboljem slu\u010daju naivnost. A ako neka od tih optu\u017ebi iz nekog razloga zaka\u017ee, tu je uvijek ultimativno rje\u0161enje: mo\u017eda je ne\u0161to i po\u0161lo krivo, ali razlog sigurno nije u samim zna\u010dajkama kapitalizma. On uvijek […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":30091,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[461],"theme":[455],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-30089","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mirovinska-reforma","theme-rad","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30089","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=30089"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30089\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":30090,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/30089\/revisions\/30090"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/30091"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=30089"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=30089"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=30089"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=30089"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=30089"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=30089"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=30089"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}