Proteklih je godina prili\u010dnu pa\u017enju u suvremenim teorijskim i sociolo\u0161kim krugovima zadobila teorija tzv. akceleracionizma. Postoje i desna i lijeva varijanta, ovisno \u0161to pri\u017eeljkujete kao ishod akceleracije, ali u osnovi teorija ka\u017ee da bi se razvojna putanja kapitalizma trebala zapravo \u0161to vi\u0161e ubrzati kako bi kapitalizam \u0161to prije do\u0161ao do nesavladavih proturje\u010dja i kolapsa. Time bi se otvorio prostor za radikalnu dru\u0161tvenu promjenu.<\/p>\n\n\n\n
Teorija je prili\u010dno politi\u010dki blesava i nezainteresirana za stvarne \u017eivote ljudi i razumijevanje politi\u010dkih procesa, \u0161to i ne \u010dudi s obzirom na akademsku provenijenciju. Me\u0111utim, ako nam i nije od neke pomo\u0107i kad su u pitanju kapitalizam i radikalna dru\u0161tvena promjena, mogla bi poslu\u017eiti u obra\u010dunu sa sli\u010dno blesavom tradicijom: povijesnim revizionizmom. Pogotovo na na\u0161im prostorima. Naime, ve\u0107 desetlje\u0107ima se nastojimo opirati tim tendencijama, bilo konkretnim podacima, bilo povijesnim obja\u0161njenjima. Dakako, bilo je tu i uspjeha i ti su napori nu\u017eni, ali revizionisti stje\u010du sve ve\u0107u dru\u0161tvenu mo\u0107. Mo\u017eda bi trebali sagledati jo\u0161 jednu taktiku: akceleracionisti\u010dki revizionizam. <\/p>\n\n\n\n
Tom se taktikom, na primjer, slu\u017ei narodni heroj Stjepan Filipovi\u0107. Za njega je ovaj nedavni posthumni period bio prili\u010dno te\u017eak. Prvo mu je hrvatska vojska 1991. dignula u zrak spomenik u rodnom Opuzenu. Malo se pritajio u prostorijama Ujedinjenih naroda i u Srbiji, gdje je pogubljen. Naime, u Valjevu mu spomenik jo\u0161 stoji. No, nije se htio previ\u0161e izravno opirati revizionisti\u010dkim tendencijama, odlu\u010dio je pustiti da one odrade svoje. Tako se nije uop\u0107e bunio kad su mu u Beogradu odlu\u010dili uzeti ulicu. Procijenio je, ispravno, da \u0107e preimenovanje ulice biti politi\u010dki efektnije od pobune. Na \u010demu je temeljio tu procjenu?<\/p>\n\n\n\n
Pa bio je svjestan toga da ni povijesni revizionizam ne mo\u017ee izbje\u0107i povijesnu istinu. Ako odstrani\u0161 sve partizane, ne\u0107e\u0161 se na\u0107i u povijesnom vakuumu. Neminovno mora\u0161 kad-tad naletiti na stare frendove i koalicijske partnere. Tako su beogradske vlasti odlu\u010dile ulicu koja se prije zvala po njemu, nazvati po Emilu Per\u0161ki – fudbaleru. Taj je fudbaler odigrao deset utakmica za reprezentaciju Kraljevine i bio velika zvijezda. Me\u0111utim, Per\u0161ka je bio i usta\u0161a. Cijelo vrijeme rata Per\u0161ka je bio zaposlen u usta\u0161koj policiji, a poginuo je prilikom osloba\u0111anja Zagreba u nerazja\u0161njenim okolnostima. Filipovi\u0107 je to znao, prati i fudbal i politiku i samo ih je pustio.<\/p>\n\n\n\n
No, uskoro su saznali i svi ostali i nastao je “Ups!”. Komisija za spomenike i nazive trgova i ulica Beograda promptno je najavila da \u0107e revidirati odluku, a branila se time da je prijedlog naprosto bio u Rezervnom fondu prijedloga ulica i naziva trgova iz prethodnog sastava Komisije. Odluka \u0107e se promijeniti na idu\u0107oj sjednici gradskog parlamenta, a iz Komisije tvrde da nema podataka o podnositelju inicijative. Naravno da nema, narodni heroji ne ostavljaju tragove. Pitanje je samo: za\u0161to je Filipovi\u0107 mislio da \u0107e prijedlog pro\u0107i? Pa zbog jednog drugog revizionisti\u010dkog trenda: glorifikacije me\u0111uratnog perioda u Srbiji. Navodnog doba kapitalisti\u010dkog blagostanja i gospodskog Beograda. Va\u017enu ulogu u tom trendu igra fudbalska reprezentacija, a najpoznatiji primjer su film i serija “Montevideo, Bog te video!”.<\/p>\n\n\n\n