Dok je pro\u0161la financijska kriza u Hrvatskoj izazvala kolektivnu traumu, za idu\u0107u se ne zna kada to\u010dno dolazi, ali zna se da je neizbje\u017ena. Svjedo\u010dimo mahnitom napuhavanju novog balona, a jedini pomak od pro\u0161le recesije je normalizacija nesuvislog ekonomskog modela.<\/p>\n\n\n\n
“Nikada se ne mo\u017ee definitivno re\u0107i da recesije ne\u0107e biti, ali mo\u017eemo definitivno re\u0107i da \u0107e je jednog dana biti”, odgovorio je<\/a> neki dan Boris Vuj\u010di\u0107, guverner Hrvatske narodne banke, na pitanje kada mo\u017eemo o\u010dekivati idu\u0107u ekonomsku krizu. Njegova izjava \u2013 ne\u0161to izme\u0111u narodno-bankarske poslovice, pseudokripti\u010dne besmislice i tautolo\u0161kog kratkog spoja \u2013 najbla\u017ee re\u010deno ne otkriva previ\u0161e. Na sre\u0107u, Vuj\u010di\u0107 je dodao i da recesiju ipak ne o\u010dekuje kroz naredne dvije godine. Sve je dakle pod kontrolom, nema razloga za paniku: nova ekonomska kriza sigurno se sprema, ali ne ba\u0161 onako brzo kao \u0161to u posljednje vrijeme najavljuju<\/a> drugi stru\u010dnjaci, bankari i poduzetnici. Imamo sasvim dovoljno vremena da se, recimo, prisjetimo one prethodne.<\/p>\n\n\n\n A nju, koliko pamtimo, nije o\u010dekivao nitko. Hrvatska je te 2008. godine bila samo jo\u0161 jedna od brojnih isto\u010dnoevropskih dr\u017eavica na bezbri\u017enom tranzicijskom putu u bolju budu\u0107nost, evrointegracijski utegnuta i poduzetni\u010dki poletna, puna potro\u0161a\u010dkog optimizma i kreditne euforije. Globalni ekonomski slom pogodio ju je poput kolektivne traume. A kroz traume se \u2013 toliko barem znamo iz popularne psihologije \u2013 prolazi u pet standardnih koraka<\/a>. Prvi je poricanje: mjesecima nakon ameri\u010dke burzovne detonacije, tada\u0161nji premijer Ivo Sanader tvrdio je da \u0107e svjetska kriza nekim \u010dudom zaobi\u0107i Hrvatsku. Kada se njegova la\u017e napokon slupala o stvarnost bud\u017eetskih rezova i sve brojnijih otkaza, uslijedio je masovni bijes, a potom duboka depresija. \u010cetvrti korak je “bargaining”, metafori\u010dko pregovaranje i cjenkanje s traumom: ovoga puta, me\u0111utim, cjenkanje je bilo doslovno, ljudi su iz ku\u0107nih bud\u017eeta postepeno brisali suvi\u0161ne tro\u0161kove, gledali kako da u\u0161tede, pregovaraju\u0107i usput s bankarima o reprogramiranju tek potpisanih kreditnih ugovora… Iscrpljeni, kona\u010dno, do\u0161li su do kraja puta: peti korak, neizbje\u017ean i logi\u010dan, podrazumijeva mirenje sa sudbinom. Neku vrstu pristajanja na traumu i prihva\u0107anja onoga \u0161to se \u010dini neumitnim: ne\u0161to poput normalizacije nenormalne situacije. <\/p>\n\n\n\n Normalizacija nenormalnog: tako nekako zavr\u0161io je dakle\nna\u0161 pro\u0161li susret s recesijom i na tome smo, \u010dini se, ostali sve do danas.\nZato, kada se relativno brzo \u2013 za godinu, dvije ili tri \u2013 neki od velikih\nfinancijskih balona ponovno rasprsne, eksplozija vi\u0161e ne\u0107e nikoga iznenaditi.\nBoris Vuj\u010di\u0107 i prate\u0107i zbor tzv. nezavisnih ekonomskih stru\u010dnjaka, koji ovih\ndana uporno variraju refren na temu na\u010delno nepredvidive, ali svakako neizbje\u017ene\nrecesije, samo \u0107e slegnuti ramenima: nismo li vas upozorili? I dok ljudi budu\nostajali bez poslova i stanova, vlast ponovno govorila o stezanju remena a medijska\nhajka na uhljebe refleksno prerastala u otvoreni progon, nitko im se ne\u0107e mo\u0107i\nusprotiviti. Upozorili su nas, zaista, na vrijeme: \u010dinjenica da njihovo upozorenje\nzapravo nema nikakvog sadr\u017eaja, da nam o narednoj krizi ne govori ni\u0161ta\nkonkretno i da se temelji na prikrivenom priznavanju vlastite nemo\u0107i prava je\nmjera nove, poreme\u0107ene normalnosti. U skladu s njom, ne preostaje nam ni\u0161ta\ndrugo nego da \u0161utimo i strpljivo \u010dekamo neizbje\u017eni krah. Ni\u0161ta drugo, osim da\neventualno prekratimo vrijeme sla\u017eu\u0107i mali medijski mozaik naizgled neprimjetnih\nnajava skorog kolapsa. A tih je najava zapravo sve vi\u0161e: primjeri nam se \u2013 kako\nda ka\u017eemo \u2013 ni\u017eu doslovno pod nosom. <\/p>\n\n\n\n Potro\u0161nja kokaina u Zagrebu sko\u010dila je tako posljednjih godina za sumanutih 300 posto, otkriva najobuhvatnije dostupno svjetsko istra\u017eivanje otpadnih voda<\/a>. Prema najnovijim vijestima iz kanalizacije, u glavnom gradu mrvi se i sve vi\u0161e MDMA, trave i spida, ali nijednu drugu drogu Zagrep\u010dani ne tro\u0161e tako manijakalno kao nabrijanu, skupu, menad\u017eersku koku. Za to vrijeme, ljudi rado koriste kartice i na ne\u0161to konvencionalnije na\u010dine: ve\u0107 60 mjeseci zaredom raste maloprodaja<\/a> u du\u0107anima i supermarketima pa bi se krajem godine, prema procjenama, promet napokon trebao vratiti na nivo iz prve polovice 2008. I pumpanje kreditnih zadu\u017eenja podsje\u0107a na davna, predkrizna vremena: Vuj\u010di\u0107 i HNB ve\u0107 su u par navrata upozorili<\/a> banke i gra\u0111ane da ne pretjeruju s novim kreditima, povukav\u0161i \u010dak i neke paralele<\/a> s fatalnim slu\u010dajem “\u0161vicaraca”, ali histerija ipak ne prestaje. Posebno duboku du\u017eni\u010dku jamu kopaju pritom stambeni krediti: cijene kvadrata di\u017eu se na rekordne razine, obilno podmazane erbienbiziranim turizmom, a dugoro\u010dni najam stanova sve je manje dostupan. <\/p>\n\n\n\n \u010citava ova zahuktala potro\u0161a\u010dko-rentijerska ma\u0161inerija, prije nego \u0161to se spektakularno strmoglavi u ponor idu\u0107e recesije, puno bi ubrzanje \u2013 \u010dini se \u2013 trebala dohvatiti u prvoj polovici idu\u0107e godine. Ili \u0107e ga barem dohvatiti u veselo kokainiziranom Zagrebu: kada za Novu godinu Hrvatska preuzme predsjedanje Evropskom unijom, kroz glavni grad promar\u0161irat \u0107e dvadesetak hiljada dobrostoje\u0107ih briselskih birokrata. Za njih se ovih dana opremaju skupocjeni stanovi u centru, njih o\u010dekuju novootvoreni mali boutique hoteli, njima su namijenjeni du\u0107ani s luksuznim namirnicama i lokalnim delikatesama. Na Plavoj kamenici, gastro-portalu koji se mo\u017ee \u010ditati kao neka vrsta kulinarskog dnevnika predrecesijske euforije, saznajemo jo\u0161 i da Zagreb nikada ranije nije imao ovoliko fine dining restorana<\/a>, s menijima od minimalno deset slijedova, odgovaraju\u0107e odle\u017eanim vinima i desertima rashla\u0111enima teku\u0107im du\u0161ikom. Na redu je dakle veliko finale, \u010ditav grad se trese u predorgazmi\u010dkom potro\u0161a\u010dkom gr\u010du: namje\u0161taj je uglancan, kartice su spremne, lajne razvu\u010dene, a na stol sti\u017eu beluga kavijar, jelenski tartar i sladoled od gove\u0111e mo\u017edine s malinama, karamelom i dodatkom cvijeta soli. <\/p>\n\n\n\n Normalizacija nenormalnog, dakle. Sama \u010dinjenica da nitko u ovom mno\u0161tvu primjera ne vidi najavu skoroga sloma pokazuje koliko smo malo nau\u010dili iz prethodne recesije. I tek kada nastupi idu\u0107a, netko \u0107e se valjda dosjetiti da ni turizam, ni Airbnb, ni potro\u0161a\u010dki krediti, ni luksuzne gastro-kulise postavljene specijalno za evropske birokrate nisu temelj razvoja, nego maketa ekonomije koja se u kriznim vremenima najbr\u017ee uru\u0161ava. Iz prvoga reda, drugim rije\u010dima, upravo pratimo mahnito puhanje novog balona: ne\u0161to kao ekonomski rast u propast. A ona besmislena proro\u010danstva Borisa Vuj\u010di\u0107a i kompanije, koji o novoj recesiji ne znaju ni\u0161ta osim toga da \u0107e je, eto, jednoga dana ponovno biti, tu su da osiguraju privid racionalnosti sasvim nesuvislog ekonomskog scenarija. Ta su proro\u010danstva, autoritativna koliko i isprazna, ujedno i jedini pomak koji bilje\u017eimo nakon pro\u0161le recesije. U njoj smo, korak po korak \u2013 od poricanja i bijesa preko depresije i cjenkanja sve do finalnog mirenja sa sudbinom \u2013 izgubili pravo na nadu da bi se ekonomska politika mogla voditi druga\u010dije. Idu\u0107a recesija zato vi\u0161e i ne djeluje kao stvar politike: nema tu zajedni\u010dkog odlu\u010divanja ni slobodnog izbora, samo neizbje\u017ena nova trauma. Pro\u0161la recesija mo\u017eda se \u010dinila kao otre\u017enjenje: idu\u0107u, prije nego \u0161to se uop\u0107e dogodila, ve\u0107 obilje\u017eava kolektivna anestezija. Ukratko, pro\u0161la je recesija, duboka i neo\u010dekivana, barem jo\u0161 sli\u010dila na tragediju: idu\u0107a ve\u0107 sada izgleda kao farsa. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Dok je pro\u0161la financijska kriza u Hrvatskoj izazvala kolektivnu traumu, za idu\u0107u se ne zna kada to\u010dno dolazi, ali zna se da je neizbje\u017ena. Svjedo\u010dimo mahnitom napuhavanju novog balona, a jedini pomak od pro\u0161le recesije je normalizacija nesuvislog ekonomskog modela. “Nikada se ne mo\u017ee definitivno re\u0107i da recesije ne\u0107e biti, ali mo\u017eemo definitivno re\u0107i da […]<\/p>\n","protected":false},"author":9,"featured_media":29955,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[548,64],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-29951","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-kredit","tag-kriza","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29951","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/9"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29951"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29951\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29963,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29951\/revisions\/29963"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/29955"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29951"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29951"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29951"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=29951"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=29951"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=29951"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=29951"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Normalizacija nenormalnog<\/h2>\n\n\n\n
Ekonomski rast u prazno<\/h2>\n\n\n\n