priop\u0107enju<\/a> Europske investicijske banke isti\u010de se da je danas klima najva\u017enije politi\u010dko pitanje budu\u0107i da znanstvenici procjenjuju da se trenutni porast prosje\u010dne temperature kre\u0107e od \u010dak tri do \u010detiri stupnja Celzijusa do kraja stolje\u0107a. Na dru\u0161tvenom planu to se prevodi u nenastanjivost velikog dijela planeta \u0161to \u0107e imati katastrofalne posljedice za ekosustave diljem svijeta. Kao najva\u017enije saveznike u procesu prevencije tih posljedica, EIB isti\u010de Europsku komisiju i parlament, Vije\u0107e ministara EU, me\u0111unarodne i financijske institucije, a kao presudni faktor vidi privatni sektor. Ovaj pomak nazivaju “kvantnim skokom”, a novu politiku najavljuju kao “najambiciozniju strategiju ulaganja u klimu bilo koje javne financijske institucije bilo gdje”. Kon\u010dani cilj je klimatsko neutralno gospodarstvo EU do 2050. godine. <\/p>\n\n\n\nNova politika kreditiranja energije sastoji se od pet principa na kojima \u0107e se temeljiti budu\u0107i anga\u017eman EIB-a u energetskom sektoru: Prednost pri natje\u010dajima imat \u0107e projekti uskla\u0111eni s EU Direktivom o energetskoj u\u010dinkovitosti. Dekarbonizacija energetskog sustava osiguravat \u0107e se pove\u0107anjem potpore tehnologiji sa niskom ili nultom upotrebom ugljikom, a s ciljem postizanja udjela obnovljivih izvora od 32% u cijeloj EU do 2030. godine. Pove\u0107at \u0107e se financiranje za decentraliziranu proizvodnju energije, inovativno skladi\u0161tenje energije i “e-mobilnost”. Osigurat \u0107e se ulaganja u mre\u017ee potrebne za distribuciju novih povremenih izvora energije poput vjetra i sunca, te ja\u010danje prekograni\u010dnih interkonekcija. I kao peto, pove\u0107at \u0107e se ulaganja za potporu energetske transformacije izvan EU.<\/p>\n\n\n\n
Plus za “\u0161iru javnost”<\/h2>\n\n\n\n
U oblikovanju ove politike sudjelovali su industrijski subjekti, civilno dru\u0161tvo, javne institucije i \u0161ira javnost. Da su se ovoga puta uva\u017eavale potrebe i interesi “\u0161ire javnosti” vidljivo je u favoriziranju projekata koji doprinose decentraliziranoj proizvodnji energije i njenom skladi\u0161tenju. Iako tek jedan od prioriteta, ovo je izrazito va\u017ena odredba jer se njome potencijalno dokidaju “sabota\u017ee” lokalnih mo\u0107nika. Najpoznatije takve akcije su nedavno ukinuti \u0161panjolski porez na sunce uveden 2013. godine, a koji je zna\u010dajno poskupio ugradnju solarnih panela na krovove \u0161panjolskih ku\u0107a te time usporio dekarbonizaciju energetskog sektora i nastavio daljnje energetsko osiroma\u0161ivanje stanovnika izrazito sun\u010dane europske zemlje. <\/p>\n\n\n\n
Nedostatak sistemske potpore za decentralizaciju energetskog sektora omogu\u0107io je daljnju polarizaciju javnih i privatnih energetskih interesa i svakako, ote\u017eao demokratske procese. Najpoznatiji primjer je poku\u0161aj nekih kvartova u glavnom gradu Njema\u010dke Berlinu, da uspostave svoju energetsku kompaniju u vlasni\u0161tvu zadruge stanovnika kvarta koja bi bila zadu\u017eena za odr\u017eavanje lokalne energetske mre\u017ee solarnih panela na zgradama i baterija za skladi\u0161tenje. Premda su na lokalnom referendumu stanovnici glasali za kompaniju, berlinska Gradska skup\u0161tina onemogu\u0107ila je daljnju realizaciju plana. Problem tada uo\u010den je ozbiljno pitanje s kojim \u0107emo se uskoro po\u010deti susretati sve vi\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Ne postoji naime jedan oblik ekonomskog iskori\u0161tavanja solarne energije ve\u0107 nekoliko njih. Centralizirane solarne elektrane poput npr. ogromnih pustinjskih “mono-kulturnih” podru\u010dja “zasa\u0111enih” solarnim panelima i dalje mogu imati jednog privatnog vlasnika koji je zadu\u017een za distribuciju energije do krajnjih ku\u0107anstava. Me\u0111utim, za prijenos energije na “duge pruge” nu\u017ena je pretvorba solarno dobivene struje niskog napona u struju visokog napona. U procesu pretvorbe gubi se velika koli\u010dina prikupljene struje, \u0161to sve skupa \u010dini nedovoljno u\u010dinkovitim, ali zauzvrat zadr\u017eava profite u d\u017eepovima vlasnika elektrana. Modeli u \u0160panjolskoj i Berlinu, \u010diji je razvoj bio sprije\u010den do pro\u0161le i ove godine, zapravo su obrnuli na glava\u010dke cijeli dvadesetostoljetni model prodaje struje iz jedne centralizirane kompanije. Decentralizirani solarni paneli integrirani na krovove ku\u0107a i zgrada \u010dine velike kompanije poput RWE-a ili HEP-a izli\u0161nima, a njihova budu\u0107a funkcija (po demokratskom-decentraliziranom modelu) vjerojatno bi bila ograni\u010dena na odr\u017eavanje lokalnih distribucijskih mre\u017ea. Tako\u0111er, po ovom modelu nema gubitaka struje uzrokovanih promjenom iz niskog u visoki napon, \u0161to spre\u010dava gubitke struje i financija. Model favorizira tzv. “proizvo\u0111a\u010da konzumenta” i temelji se na skladi\u0161tenju energije, na opskrbi najbli\u017eeg susjedstva strujom i na demokratskom upravljanju sredstvima za proizvodnju. U\u0161teda za gra\u0111ane je u tom slu\u010daju najve\u0107a, me\u0111utim njegova ekolo\u0161ka \u0161teta je nezanemariva budu\u0107i da se temelji na skladi\u0161tenju solarne energije (za \u0161to su potrebne litij-ionske baterije koje imaju visoku ekolo\u0161ku cijenu). Jednostavnog odgovora na pitanja najboljeg modela energetske samoodr\u017eivosti zapravo nema, no odluka EIB-a da financira i ovakve projekte sigurno \u0107e u narednom periodu postaviti ova pitanja na dnevni red \u0161ire javnosti, a ne tek lijevih aktivista koji se bave stanovanjem i klimom. <\/p>\n\n\n\n
Opravdana pobuna periferije<\/h2>\n\n\n\n
Zanimljivo je stoga da EIB isti\u010de doprinos \u0161ire javnosti i civilnog dru\u0161tva \u0161to im je zasigurno pomoglo u stvaranju privida zadovoljavanja kriterija demokracije. S druge strane ove odluke nalazili su se privatni interesi, te nipo\u0161to zanemarivo, i energetski najsiroma\u0161nije zemlje EU periferije poput Rumunjske i Bugarske, ali i Poljska koja industrijski izuzetno ovisi o ugljenu i tranzitnim porezima od ruskog plina (bez \u010dega \u0107e tako\u0111er vrlo brzo ostati). Pobuna tih zemalja i dalje nam zapravo govori isto: u EU postoji dubinska podjela na zemlje jezgre i periferije i ona ide kroz energetske probleme unije. I \u010dak i kad nam se na prvi pogled odluke \u010dine makar u jednoj to\u010dki dobre, one i dalje ne nude nadu tehnolo\u0161ki manje razvijenim zemljama periferije. <\/p>\n\n\n\n
A upravo je naglasak EIB-a na razvoj tehnologije klju\u010dan. Glavnina tehnologije i industrijskih pogona za prikupljanje i kori\u0161tenje obnovljivih izvora energije razvija se u Njema\u010dkoj. Zemlje koje su prakti\u010dki bez vlastitih banaka, poput zemalja periferije EU, jednostavno ne mogu konkurirati tom stroju, posebno zemlje periferije koje su uvele euro. \u010cak i da imaju potencijala za neku industrijsku proizvodnju vjetroturbina koja mo\u017ee konkurirati npr. Siemensu, koja \u0107e im njema\u010dka ili francuska banka dati industrijski kredit za malo tr\u017ei\u0161te? \u0160tovi\u0161e, bez uvo\u0111enja eura, devalvacijom valuta zemlje EU periferije mogle bi sniziti cijenu svojih industrijskih proizvoda i time kompenzirati zaostatak produktivnosti za njema\u010dkom ekonomijom, ba\u0161 to je npr. dugi niz godina bila kineska politika. No, sve ove zemlje istovremeno slijepo slijede ideologiju koja im name\u0107e uvo\u0111enje eura prodaju\u0107i valutu kao civilizacijski, a ne ekonomski doseg. S promjenom politike EIB-a, uz javno sufinanciranje dr\u017eave te zadr\u017eavanje vlastite valute, periferija mo\u017eda i ima neke \u0161anse?<\/p>\n\n\n\n
Treba kazati i kako je Europska investicijska banka poku\u0161avala odluku o prestanku financiranja svih fosilnih goriva (uklju\u010duju\u0107i i plin) donijeti jo\u0161 pro\u0161le godine, no deset EU zemalja izrazito se tome protivilo. Stoga EIB u koordinaciji s Komisijom osniva potpore za ulaganja u Fond za pravednu tranziciju koji \u0107e mo\u0107i financirati do 75% opravdanog tro\u0161ka projekta za nova ulaganja u energiju u tim zemljama (za razliku od dosada\u0161njih 50 posto opravdanog tro\u0161ka). Pitanje je samo ho\u0107e li ta sredstva biti dostatna za spre\u010davanje daljnjeg osiroma\u0161ivanja Poljske, Bugarske i Rumunjske. Jer, ove se zemlje ne protive Europskoj uniji iz obijesti ili zbog toga \u0161to ne razumiju posljedice klimatskih promjena, nego je EU u pravilu dosljedno donosi politike koje \u0161tete polovici njezinih \u010dlanica. Narediti Poljskoj da ugasi cijelu jednu svoju regiju kako bi “fejz-autala” ugljen, a pritom joj ponuditi tek deset ili dvadeset posto financija za saniranje socijalnih i ekonomskih katastrofa uzrokovanih ga\u0161enjem rudnika i elektrana na ugljen, nije zapravo nikakvo rje\u0161enje, pogotovo ne za zajednicu zemalja koja navodno \u017eeli biti najnaprednija na svijetu.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Europska investicijska banka donijela je odluku o prestanku financiranja plinskih projekata te umjesto toga pokre\u0107e novu klimatsku strategiju i politiku kreditiranja \u010diste energije. Otvoreni projekti bazirani na fosilnim izvorima trebali bi biti privedeni kraju do 2021. godine, nakon \u010dega vi\u0161e ne\u0107e biti novih financija za ne\u010diste izvore energije. Budu\u0107i projekti dogovarat \u0107e se s ciljem […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":29861,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[546,651,213,286],"theme":[457],"country":[48,495,99],"articleformat":[205],"coauthors":[47],"class_list":["post-29858","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-banke","tag-eib","tag-financije","tag-poljska","theme-klima","country-bugarska","country-europska-unija","country-rumunjska","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29858","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29858"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29858\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29869,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29858\/revisions\/29869"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/29861"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29858"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29858"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29858"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=29858"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=29858"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=29858"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=29858"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}