{"id":29826,"date":"2019-11-15T07:00:15","date_gmt":"2019-11-15T06:00:15","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=29826"},"modified":"2019-11-18T09:20:55","modified_gmt":"2019-11-18T08:20:55","slug":"dobrodosli-na-rad-u-tvornicu-sadrzaja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=29826","title":{"rendered":"Dobrodo\u0161li na rad u tvornicu sadr\u017eaja"},"content":{"rendered":"\n

U kontekstu antisindikalne dru\u0161tvene klime, na pitanje \u010demu slu\u017ee sindikati postalo je potrebno odgovoriti na nizu primjera, kao \u0161to je recimo – medijski. Tako\u0111er je nu\u017eno pokazati da sindikati mogu i znaju odgovoriti na suvremene potrebe radnika. <\/p>\n\n\n\n

\u017divimo u vremenu kada atipi\u010dne oblike rada mo\u017eemo po\u010deti nazivati tipi\u010dnim. Sve je manje radnika koji rade na neodre\u0111eno vrijeme, a sve je vi\u0161e onih koji rade na ugovore na odre\u0111eno, na ugovore o djelu ili na razli\u010dite oblike honorarnih zaposlenja. Trend fleksibilizacije radnih odnosa nije nova pojava na tr\u017ei\u0161tu rada, ona se u Hrvatskoj odvija paralelno s privatizacijom poduze\u0107a od devedesetih godina, a omogu\u0107ile su ga brojne promjene zakona o radu, koje su se uglavnom mijenjale na \u0161tetu radnika. Fleksibilizacija nije zaobi\u0161la ni medijski sektor. <\/p>\n\n\n\n

Sve je vi\u0161e novinara i medijskih radnika koji postaju “slobodnjaci”, neki po vlastitom odabiru, a neki su prisiljeni na nejasne radne uvjete zbog postoje\u0107ih zakonskih nedore\u010denosti. Samim time \u0161to nisu u stalnom radnom odnosu, radnici u ve\u0107ini slu\u010dajeva nemaju pripadaju\u0107u socijalnu za\u0161titu kao \u0161to su zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a nerijetko im se u ugovore ne ura\u010dunavaju prekovremeni sati, godi\u0161nji odmori, bolovanja itd. Jedan od velikih problema slobodnih radnika u medijskoj industriji je iscrpljuju\u0107i tempo rada. Neki novinari provode i po dvanaest sati dnevno pi\u0161u\u0107i beskrajne tekstova ili rade na reporta\u017eama dok su istovremeno u stalnoj potrazi za budu\u0107im anga\u017emanima, \u0161to stvara vje\u010dni egzistencijalni gr\u010d. <\/p>\n\n\n\n

Kako ameri\u010dku ina\u010dicu istog procesa opisuje Nicole S. Cohen<\/a>, izvanredna profesorica pri Institutu za komunikaciju na Sveu\u010dili\u0161tu u Torontu i autorica knjige “Prava pisaca: Slobodno novinarstvo u digitalnom dobu” (Writers\u2019 Rights: Freelance Journalism in a Digital Age<\/em>, 2016): “Novinari su \u010desto pla\u0107ani na temelju broja klikova na svoje \u010dlanke, \u0161to stvara pritisak na pojedine novinare da funkcioniraju kao centri za gomilanje profita, stvaraju\u0107i dovoljno prodaje oglasa za poslodavce kako bi imali za pla\u0107anje honorara. Takva dinamika, pretvara novinarstvo u nediferencirani materijal (da bude privla\u010dan svim kupcima), nastao u beskona\u010dnim ciklusima medijske proizvodnje i poticanja akumulacije kapitala na mre\u017ei.” Proizvodni procesi i radne rutine organizirane su tako da olak\u0161aju stvaranje profita. U takvom, ekonomskom pristupu novinarstvu medijski sadr\u017eaj vrednovan je prije svega kao roba. Stoga, danas vi\u0161e nego ikada potrebna je organizacija nesigurnih, odnosno slobodnih radnika.
<\/p>\n\n\n\n

Novinari koji zavr\u0161e fakultet jako se te\u0161ko zapo\u0161ljavaju na standardni ugovor o radu, a privremeni rad, eksploatacija i kori\u0161tenje “slobodnih poslova” postaju norma u medijskoj industriji i \u0161tetno utje\u010du na kvalitetan rad, kvalitetu obra\u0111ene informacije, pa posredno i demokraciju uop\u0107e. Novinari i novinarke koji rade na autorske ugovore u najlo\u0161ijoj su poziciji i ne ostvaruju nikakva socijalna prava. Sve navedeno posljedica je niske razine pregovara\u010dke mo\u0107i u odnosu na poslodavca.
<\/p>\n\n\n\n

“Slobodni poslovi”
<\/h2>\n\n\n\n

Iako se tr\u017ei\u0161te rada mijenja iz dana u dan, metode borbe na\u017ealost nisu se puno promijenile. Naime, nekada je bilo dovoljno organizirati radnike u sindikat putem kolektivnih ugovora i \u0161trajkom pritisnuti poslodavce da ispo\u0161tuju njihova prava. No, \u0161to se doga\u0111a kada ti na\u010dini vi\u0161e nisu primjenjivi? Novije generacije radnika uglavnom nemaju stalno zaposlenje, naj\u010de\u0161\u0107e zbog toga nisu ni \u010dlanovi sindikata. Pad radni\u010dkog organiziranja mo\u017eemo zahvaliti i padu informiranosti javnosti o ulozi sindikata i njihovim radni\u010dkim pravima, a djelomi\u010dno i tome \u0161to su mediji godinama u javnosti gradili sliku o nesposobnosti sindikata. Novinari, monta\u017eeri, snimatelji, grafi\u010dari, tonci, lektori, prevoditelji, uglavnom su u svom radu ra\u0161trkni, decentralizirani i izolirani te ih je te\u0161ko okupiti u kolektiv koji bi pokrenuo \u0161trajk ili stupio u bilo kakav oblik pregovora s poslodavcem. Radnici postaju lako otpustiva radna snaga bez radni\u010dkih prava i mogu\u0107nosti kolektivnog pregovaranja. Jedine dodirne to\u010dke slobodnih novinara i medijskih radnika s publikacijama ili TV ku\u0107ama za koje rade su urednici s kojima se \u010duju telefonom ili putem e-po\u0161te te u ve\u0107em broju slu\u010dajeva nemaju radno mjesto na kojem se svi okupljaju. Razumijevanje na\u010dina na koji se slobodnjaci uklapaju u industriju najve\u0107i je izazov onima koji tu radnu snagu poku\u0161avaju aktivirati i sindikalizirati. <\/p>\n\n\n\n

Ekonomska kriza tako\u0111er nije zaobi\u0161la medijski sektor. Prema statistikama Hrvatskog zavoda za zapo\u0161ljavanje, u razdoblju od 2008. do 2015. godine 3.604 novinara i novinarki u\u0161lo je u evidenciju nezaposlenih. Da se radi o velikom porastu govori podatak da je 2008. zabilje\u017eeno samo 227 takvih ulazaka, a 5 godina kasnije, 2013. godine, rekordnih 747. Sustavnim srozavanjem radnih prava novinara i fleksibilizacijom radnih odnosa pod krinkom ve\u0107e osobne slobode radnika suo\u010deni smo s raspr\u0161enom masom prekarnih radnika kojoj je smanjen manevarski prostor. Neorganiziranost je posebna boljka radnika u medijskom sustavu, a pritom ni davno izborena prava vi\u0161e ne vrijede. Stoga se postavlja pitanje mogu li sindikati postati adrese okupljanja slobodnih medijskih radnika i radnica i mogu li sindikati reaktualizirati pitanja radni\u010dkih prava novinara.
<\/p>\n\n\n\n

Kriza je dodatno pogor\u0161ala radna prava i uvjete novinara te je situacija postala zrela za organiziranje. U Hrvatskoj jo\u0161 nema velikih uspjeha u medijskom sektoru po ovom pitanju, iako bi na\u010delno veliki sektor neprofitnih medija koji se uglavnom sastoje od samozaposlenih novinara trebao olak\u0161ati taj proces, projektna priroda tih medija ga istovremeno znatno ote\u017eava jer je postojanost tih medija obi\u010dno kratkoro\u010dno ili u boljem slu\u010daju, srednjoro\u010dno pitanje. Sindikat novinara i medijskih radnika (SNH), \u010dije je predsjedanje ranije ove godine preuzela HRT-ova Maja Sever<\/a>, najavio je novu sindikalnu strategiju organiziranja prekarnih radnika i potpisivanja kolektivnih ugovora u \u0161to ve\u0107em broju ku\u0107a. U sindikatu isti\u010du kako je od deset kolektivnih ugovora u dr\u017eavi danas u primjeni ostalo samo dva, dok se u drugim medijskim ku\u0107ama prava radnika reguliraju pravilnikom o radu.
<\/p>\n\n\n\n

Istekla prava
<\/h2>\n\n\n\n

No, kada govorimo o postoje\u0107im kolektivnim ugovorima referiramo se na onaj dio novinara s ugovorom o radu na neodre\u0111eno. Kakve sve probleme imaju sindikati kada poku\u0161aju \u0161trajkom utjerati svoja prava, imali smo prilike vidjeti u slu\u010daju \u0161trajka u Ve\u010dernjem listu 2011. godine. Tada je tijekom 26-dnevnog \u0161trajka, dnevnik nastavio izlaziti jer su honorarni suradnici bili prisiljeni puniti novine pod prijetnjom otkaza suradnje, te su time premda nevoljko, sudjeluju\u0107i u radnom procesu stekli etiketu \u0161trajkolomaca. Primjer Ve\u010dernjeg lista pokazuje koliko je bitno u situaciji \u0161trajka imati simultani otpor odnosno povezanu radnu snagu koju onda nije mogu\u0107e podijeliti i upotrijebiti jedne protiv drugih. Zauzvrat se pobolj\u0161avaju radni\u010dka prava jednih i drugih.
<\/p>\n\n\n\n

Uz kolektivne ugovore na razini pojedinih ku\u0107a, nacionalni kolektivni ugovor u medijima jedan je od glavnih ciljeva Sindikata novinara. U slu\u010daju implementacije granskog kolektivnog ugovora koji bi obuhva\u0107ao svakog novinara i medijskog radnika posebno treba voditi ra\u010duna o tome da se u slu\u010daju izjedna\u010davanja radni\u010dkih prava stalno zaposlenih i honoraraca ne smanje prava ni jednih ni drugih. Do sada su poslodavci u sli\u010dnim situacijama bili poprili\u010dno uspje\u0161ni u smanjivanju opsega radni\u010dkih prava, a upravo imamo prilike gledati nepopustljivost aktualne vlade prema u\u010diteljima. Ako su tako nepopustljivi u polju koje se izravno ti\u010de budu\u0107nosti ove zemlje i njene demografije, \u0161to je jedan od navodnih prioriteta ove vlade koja osim aktualne reforme obrazovanja trenutno ima i posebno ministarstvo za obitelj i demografiju, \u0161to se mo\u017ee o\u010dekivati u odnosu prema sektoru koji i ovako oslabljen ima mo\u0107 da ljulja vladu i ru\u0161i ministre?
<\/p>\n\n\n\n

No, te nas stvari ne trebaju obeshrabriti, one su prepreke, ali ne nepremostive. Bitno je u pri\u010di o organiziranju prekarnih novinara i novinarki istaknuti da se isti odnosi mo\u0107i radnika spram poslodavcima ponavljaju u svim zemljama i to ve\u0107 du\u017ei period. To zna\u010di da se u ovu borbu ne mora ulaziti pojedina\u010dno, ve\u0107 je organizacija mogu\u0107a na razini suradnje sa sindikatima u drugim europskim zemljama. Odli\u010dan posao povezivanja novinara na razini Europe ima Europska federacija novinara koja predstavlja preko 320 tisu\u0107a novinara i 71 strukovnu organizaciju u 43 zemlje EU, a njezin je \u010dlan, izme\u0111u ostalih i Hrvatsko novinarsko dru\u0161tvo. Podru\u017enice EFJ-a poti\u010du inicijative na nacionalnoj razini s ciljem potpisivanja kolektivnih ugovora za sve radnike, uklju\u010duju\u0107i i one “slobodne”. Borba za radni\u010dka prava prekarnih novinara u Hrvatskoj je na samim po\u010decima. Put je dug, ali nije bez cilja.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U kontekstu antisindikalne dru\u0161tvene klime, na pitanje \u010demu slu\u017ee sindikati postalo je potrebno odgovoriti na nizu primjera, kao \u0161to je recimo – medijski. Tako\u0111er je nu\u017eno pokazati da sindikati mogu i znaju odgovoriti na suvremene potrebe radnika. \u017divimo u vremenu kada atipi\u010dne oblike rada mo\u017eemo po\u010deti nazivati tipi\u010dnim. Sve je manje radnika koji rade na […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":29830,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[28,85],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[412],"class_list":["post-29826","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mediji","tag-radnicki-pokret","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29826","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29826"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29826\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29843,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29826\/revisions\/29843"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/29830"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29826"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29826"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29826"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=29826"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=29826"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=29826"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=29826"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}