Premda se radi o \u010disto dojmovnoj procjeni, te\u0161ko ju je osporiti: \u010dini se da je \u0161trajk sindikata u osnovnim i srednjim \u0161kolama prili\u010dno pridonio (kratkotrajnoj) normalizaciji dru\u0161tveno-politi\u010dkog \u017eivota u Hrvatskoj. Pitanja visine pla\u0107a, funkcioniranja \u0161kolstva i sindikalnog djelovanja naprosto su svojom urgentno\u0161\u0107u, zasnovanoj na organiziranosti i masovnosti \u0161trajka, s naslovnica odstranili sav onaj gadni etni\u010dko-\u0161ovenski-revizionisti\u010dki cirkus koji posljednjih godina predstavlja prevladavaju\u0107i okvir odvijanja politike.<\/p>\n\n\n\n
Naravno, to\u010dke se u tom cirkusu i dalje izvode, ali uz slabiji odaziv publike i skromnije prostore. Predsjedni\u010dki kandidati i dalje nude blesave povijesno-ideolo\u0161ke slalome unazad do 1945., ali uz vrlo ra\u0161ireno susramlje kod onih koji bi ih trebali birati. Vukovarski gradona\u010delnik Ivan Penava i dalje kurira festival antisrpskog performansa, ali uz ne\u0161to slabiji odjek na nacionalnoj razini. Saborski odbor za ratne veterane je u izmjene prazni\u010dnog kalendara htio ugurati ukidanje Dana antifa\u0161isti\u010dke borbe, ali nisu dobili ni\u0161ta osim prvog rezolutnog monologa premijera Andreja Plenkovi\u0107a na povijesnu temu. To \u0161to se u priskrbljivanju legitimiteta za taj monolog morao pozvati na Franju Tu\u0111mana – i to ne na onog iz 1941. nego na onog iz 1991. – samo upu\u0107uje na kratkotrajnost normalizacije.<\/p>\n\n\n\n
Njen vrhunac zasad predstavlja \u010dinjenica da su se vrije\u0111anja i prijetnje koje desnica izvodi u javnom prostoru “preselili” u Whatsapp grupu HDZ-ovaca. Tamo su mahom napadali strana\u010dku “ljevicu” i zazivala raznorazne metode likvidacija. Na najavljene Plenkovi\u0107eve kazne, oglasio se njegov vjerojatni budu\u0107i suparnik na unutarstrana\u010dkim izborima, Davor Ivo Stier, i tako si osigurao va\u017eno mjesto u povijesti antikomunisti\u010dke “auto-satire”. Naime, on je Whatsapp ma\u0161ta\u010de o plutanju niz Savu i mecima u \u010delo branio ni manje ni vi\u0161e nego – padom komunizma. Dakle, vi\u0161e nema komunizma i smije se u privatnoj korespondenciji pisati bilo \u0161to. A ako se cenzuriraju pozivi na ubijanje, to samo zna\u010di povratak komunizma. Sloboda Whatsappu, smrt komunizmu! – to \u0107e valjda biti Stierova parola na unutarstrana\u010dkim izborima u nacionalisti\u010dkoj stranci.<\/p>\n\n\n\n
Dakle, s obzirom na nabrojano, o\u010dito cirkuskog materijala ne nedostaje, ali mu je djelovanje prili\u010dno prigu\u0161eno zahvaljuju\u0107i masovnosti i ustrajnosti nastavni\u010dkog \u0161trajka. Ipak i sam je \u0161trajk ponudio svoj repertoar iz domene sli\u010dnog \u017eanra. Nakon \u0161to su mediji upregnuli sav svoj istra\u017eiva\u010dko-novinarski \u017ear kako bi saznali kolike su “prave” pla\u0107e prosvjetara, na red je do\u0161ao smisao sindikata kao takvih. Tu posrijedi nije samo motivacija “zlobnih” novinara, kolumnista i vlasnika medija koji se protive \u0161trajku, ve\u0107 to pitanje smisla proistje\u010de iz \u0161ire dru\u0161tveno-politi\u010dke klime. Probajte samo zamisliti kako bi izgledali rezultati eventualnog istra\u017eivanja o poznavanju povijesti, uloge i smisla sindikata me\u0111u u\u010denicima srednjih \u0161kola i fakulteta. Nema sumnje da bi bili porazni.<\/p>\n\n\n\n
Nije to hrvatska posebnost. Opadanje sindikalne pokrivenosti radnika i samim tim i industrijskih akcija globalni je trend posljednjih nekoliko desetlje\u0107a. Ono \u0161to je hrvatska posebnost u povijesnom pam\u0107enju jest specifi\u010dna uloga sindikata u socijalisti\u010dkom periodu. Slabljenje sindikata i radni\u010dkog pokreta rezultat je nekoliko politi\u010dko-ekonomskih faktora: otvaranje isto\u010dno-europskog i kineskog tr\u017ei\u0161ta rada; deindustralizacija i automatizacija proizvodnje; fragmentiranost proizvodnje kroz globalne lance vrijednosti koja \u010dini organiziranje radnika puno te\u017eim; politi\u010dki poraz ljevice. Rije\u010d je, dakle, bila o tehnolo\u0161kim promjenama u procesu proizvodnje, kao i organiziranom politi\u010dkom napadu kapitala na organizirani rad.<\/p>\n\n\n\n
Kako sindikatima slabi politi\u010dki utjecaj, tako se i otvara prostor za razli\u010dita naklapanja o njihovoj ulozi i smislu. U Hrvatskoj se u tim kreativnim rje\u0161enjima isti\u010de Davor Hui\u0107, poduzetnik i predsjednik Lipe, udruge poreznih obveznika. Prvo je u statusu na Facebooku koji je Index jedva do\u010dekao prenijeti<\/a> objasnio kako su sindikati zapravo lobi, interesna skupina, koja se skriva iza zabludjelih predstava iz doba komunizma po kojima se u svijetu odvija nekakav sukob izme\u0111u rada i kapitala. Hui\u0107 taj sukob nije\u010de, \u0161to mu omogu\u0107uje i da se ne bavi povije\u0161\u0107u nastanka sindikata. Naime, sindikati su nastali kako bi radnici mogli kolektivno \u0161tititi vlastite interese. Pojedina\u010dno su naprosto bili izlo\u017eeni hirovima i odlukama kapitalista.<\/p>\n\n\n\n Za\u0161to izlo\u017eeni? Zato \u0161to radnici u kapitalizmu nemaju drugog izbora nego prodavati vlastitu radnu snagu kako bi pre\u017eivjeli. Drugim rije\u010dima, ovisni su o onima koji, da iskoristimo stari \u017eargon, posjeduju sredstva za proizvodnju. To su, dakako, vlasnici tih sredstava iskori\u0161tavali za smjene od preko 12 sati, dje\u010dji rad, nesnosne radne uvjete, nepostojanje bilo kakvog tipa osiguranja poput zdravstvenog i mirovinskog i sli\u010dne oblike organizacije rada koji se danas smatraju civilizacijskim skandalom. A za ustanovljavanje civilizacijskog standarda najzaslu\u017eniji su upravo sindikati. Zbog njih danas imamo ograni\u010deno radno vrijeme, povoljnije radne uvjete, mirovinsko i zdravstveno osiguranje i vikende. I to su izborili upravo kroz suprotstavljanje kapitalu, za \u0161to su mnogi platili \u017eivotima. Upravo bi ti \u017eivoti, kao na primjer oni izgubljeni u Chicagu 1886., a koji se obilje\u017eavaju kao Me\u0111unarodni praznik rada, trebali biti dovoljan dokaz o suprostavljenosti interesa rada i kapitala. <\/p>\n\n\n\nCinizam zajedni\u010dkog interesa<\/h2>\n\n\n\n