Hrvatska je trenutno zarobljena u za\u010daranom krugu koji uklju\u010duje fragmentaciju sustava lokalne samouprave, paradoksalno financiranje regionalnog razvoja iz dr\u017eavnog centra i neracionalno raspolaganje postoje\u0107im novcem na terenu. Samo postojanje sredstava za socijalne usluge nije dovoljno ako se javni novac od financiranja birokratskog aparata ne okrene prema konsenzualnim potrebama gra\u0111ana. <\/p>\n\n\n\n
Oko rijetko koje teme se lijeva i konzervativna politika, na\u010delno gledano, mogu slo\u017eiti na na\u010din na koji je to mogu\u0107e oko javnog novca. Osim pitanja redistribucije i porezne politike, uz tu se kategoriju iznad svega ve\u017ee pitanje odgovornosti. Premda su te dvije pozicije suprotstavljene u pogledu stava o ulozi i veli\u010dini javnog sektora, pri \u010demu jedna zastupa minimalnu dr\u017eavu, a druga socijalnu, zajedni\u010dko im je da obje vide klijentelizam kao problem. Konzervativni ekonomisti istaknut \u0107e problem porezne presije koja slu\u017ei tome da bi se financirao veliki dr\u017eavni aparat, a lijeva \u0107e misao pak biti da se na ra\u010dun klijentelizma sni\u017eava kvaliteta i opseg socijalne usluge. U ovome \u0107e se tekstu primjerima na nekoliko razina op\u0107enitosti pokazati kako se sve kontrast klijentelizma i javnih usluga na svakodnevnoj razini odra\u017eava na kvalitetu \u017eivota. <\/p>\n\n\n\n
Godine 2010. u Hrvatskoj po\u010delo je mjerenje lokalne i regionalne razvijenosti uvo\u0111enjem indeksa koji je za cilj imao procijeniti na kojem je stupnju 556 hrvatskih gradova i op\u0107ina. Prema Zakonu o regionalnom razvoju Republike Hrvatske cilj je stvoriti uvjete “koji \u0107e svim dijelovima zemlje omogu\u0107avati ja\u010danje konkurentnosti i realizaciju vlastitih razvojnih potencijala”. O uspjehu takve politike dovoljno govori da se broj jedinica lokalne samouprave koje se ubrajaju u potpomognute od 2010. do 2018. popeo s 256 na 303 \u0161to zna\u010di da je vi\u0161e od pola gradova i op\u0107ina u\u0161lo u kategoriju “podru\u010dje koje prema stupnju razvijenosti zaostaje za nacionalnim prosjekom i \u010diji je razvoj potrebno dodatno poticati”. <\/p>\n\n\n\n
S obzirom na to da se indeks mjeri prema nacionalnome prosjeku o\u010dito je da imamo problem sve ve\u0107eg raslojavanja me\u0111u razli\u010ditim dijelovima zemlje. Detaljniji uvid u sastav i raspored potpomognutih podru\u010dja pokazuje da se radi primarno o malim op\u0107inama koje \u010desto \u010dine d\u017eepove nerazvijenosti (npr. Kistanje, Ervenik, Kijevo, Civljane i Biskupija). Njihove fiskalne potrebe obi\u010dno se zadovoljavaju na temelju prora\u010dunskih kategorija koje glase “pomo\u0107 od subjekata unutar op\u0107eg prora\u010duna\u201c, dakle transferima sredstava od strane dr\u017eave. O efikasnosti takve politike govori i podatak o 50 novih jedinica koje su se kvalificirale. Drugim rije\u010dima, razvojna politika je takva da se broj potpomognutih jedinica pove\u0107ao, \u010dime se regionalni razvoj centralizirao, \u0161to je kontradiktorno i apsurdno. K tome, ako se vratimo misli o razini i dostupnosti usluga, treba uzeti u obzir da se dobar dio prora\u010duna takvih jedinica odnosi na pla\u0107e i naknade zaposlenima i vije\u0107nicima. Stoga bi smanjenje broja op\u0107ina doprinijelo i efikasnijoj redistribuciji novca tamo gdje je potreban.<\/p>\n\n\n\n
Problem klijentelizma najvidljiviji je u nerazvijenim podru\u010djima, ali nije vezan samo uz njih. Iskoristit \u0107u iskustvo \u017eivota u dva grada, Zapre\u0161i\u0107u i Zadru, koji se ubrajaju u najvi\u0161u, osmu kategoriju razvijenosti prema istome indeksu. Njihov problem nije to \u0161to te\u0161ko pune vlastiti prora\u010dun, jer su im prora\u010dunski prihodi takvi da po glavi stanovnika pru\u017eaju realnu mogu\u0107nost utjecanja na kvalitetu \u017eivota. I ovdje treba po\u010deti od porezne politike. Oba grada imaju maksimalan prirez od 12%. Prosje\u010dne pla\u0107e su razmjerno visoke, osobito u Zapre\u0161i\u0107u, tako da govorimo o nezanemarivom izvoru financiranja.
<\/p>\n\n\n\n
U kolovozu 2018. jedan je mladi\u0107 u Zapre\u0161i\u0107u umro na ulici niti 600 metara udaljenoj od sjedi\u0161ta hitne pomo\u0107i. Me\u0111utim, vozilo je ve\u0107 bilo na intervenciji i drugo je moralo do\u0107i \u010dak iz Jastrebarskog (koje se nalazi u istoj \u017eupaniji, jo\u0161 jedan administrativni apsurd) iako je Zapre\u0161i\u0107 udaljen 15 minuta vo\u017enje od najbli\u017ee zagreba\u010dke bolnice. Zanemarimo li organizacijske apsurde birokratskog sustava hitne pomo\u0107i, ostaje \u010dinjenica da se na podru\u010dju od oko 50 tisu\u0107a stanovnika relativno visokog standarda nije uvela jo\u0161 jedna interventna ekipa. Naime, gradsko vije\u0107e je takav prijedlog odbilo. Otprilike u isto vrijeme formirana su vije\u0107a za turizam, investicije i sli\u010dna tijela, koja funkcioniraju u gradu koji ima dvoznamenkast broj no\u0107enja dnevno, a financira se i televizija \u010diji je upravitelj jedan koalicijski partner. Drugim rije\u010dima, javni novac ne tro\u0161i se na javne usluge, nego sinekure.
<\/p>\n\n\n\n
Gotovo u dan godinu dana kasnije odr\u017ean je u Zadru koncert Rite Ore. Nakon iznimno lo\u0161e kulturne ponude koja je pratila sezonu i o \u010demu se po\u010delo glasno govoriti u lokalnim medijima, Turisti\u010dka zajednica je sredinom srpnja objavila da je dogovoren koncert zadnji dan kolovoza, a koji je predstavljen kao spektakl. S obzirom na to da je organizacija bila lo\u0161a i zaka\u0161njela, sam doga\u0111aj je pro\u0161ao lo\u0161e, jer nije uspio napuniti dvoranu relativno skromnih kapaciteta unato\u010d tome \u0161to smo bili bombardirani pri\u010dama o tome da se nakon punih dvorana u velikim svjetskim gradovima isto o\u010dekuje i u Zadru. Epilog \u2013 800 tisu\u0107a kuna javnog duga. Grad je transferirao ogroman iznos za pokrivanje duga koncerta koji je nastao iz evidentne nestru\u010dnosti. Umjesto toga, tim novcem mogao se financirati impresivni niz socijalnih mjera koje su mogle pomo\u0107i bilo kojoj od brojnih ranjivih skupina \u010diji su programi redovito financirani iznosima koji nisu ni blizu tome. <\/p>\n\n\n\n
Dodatan problem nastaje kad pogledamo tko su recipijenti. Zapre\u0161i\u0107ko vije\u0107e sastoji se ve\u0107inom od \u010dlanova vladaju\u0107e stranke i njezinih koalicijskih partnera. Direktor zadarske Turisti\u010dke zajednice je po struci kineziolog, ali je osobni prijatelj gradona\u010delnika. Mo\u017eda su naoko trivijalni, ali ovi podaci ukazuju na \u0161iri problem. Bliskost osobnog, politike i javnog novca pokazuje da je potrebno drasti\u010dno propitivanje na\u010dina na koji se u Hrvatskoj vodi socijalna politika u fiskalnom smislu. Premda je potrebna detaljna analiza tro\u0161kova na razini svih gradova i op\u0107ina, a u sklopu nje ciljano \u010ditanje prora\u010duna i odluka, evidentno je da se velike koli\u010dine novca tro\u0161e na na\u010din koji ne odra\u017eava ono za \u0161to je javni novac namijenjen \u2013 efikasnu javnu upravu i dostupne socijalne usluge. Jedna od refleksija je i to da gra\u0111ani Hrvatske, prema Eurobarometru, imaju iznimno nisko povjerenje u institucije, \u0161to s druge strane ohrabruje upravo koruptivnu dimenziju, jer u uvjetima institucionalne nesigurnosti i klijentelizma korupcija postaje razumna strategija. <\/p>\n\n\n\n
Na\u017ealost, Hrvatska je trenutno zarobljena u za\u010daranom krugu koji uklju\u010duje fragmentaciju sustava lokalne samouprave, paradoksalno financiranje regionalnog razvoja iz dr\u017eavnog centra i neracionalno raspolaganje postoje\u0107im novcem na terenu. Kad bi s jedne strane bio smanjen birokratski i administrativni aparat, s druge bi se otvorio prostor za smanjenje poreznog optere\u0107enja s jedne ili ve\u0107eg ulaganja u socijalne usluge s druge strane, \u0161to zvu\u010di kao sasvim razumna fiskalna politika. K tome, istaknut je i problem kapilarnosti, jer je fiskalna, medijska i svaka druga kontrola 556 jedinica te\u017ea nego kad je taj broj manji, a u dru\u0161tvu istaknute korupcije 556 mogu\u0107nosti za manipulacije jam\u010di ve\u0107i broj nepravilnosti. <\/p>\n\n\n\n
Osim toga, osobito u manjim zajednicama odnosi su \u010desto osobni, a nezamjeranje osnova onoga \u0161to se u klasi\u010dnoj sociologiji naziva mehani\u010dkom solidarno\u0161\u0107u, koja je temelj dru\u0161tvenosti lokalnih sredina. Institucionalno funkcioniranje trebalo bi nadilaziti takve pojave, a lokalne zajednice sna\u017eiti kroz oblike odlu\u010divanja koji ne bi bili vezani uz postojanje jedinica lokalne samouprave na vrlo niskom nivou prisutnosti, nego kroz participativno odlu\u010divanje u sklopu okrupnjenih jedinica. Na taj bi se na\u010din javni novac od financiranja birokratskog aparata okrenuo prema konsenzualnim potrebama gra\u0111ana. <\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Hrvatska je trenutno zarobljena u za\u010daranom krugu koji uklju\u010duje fragmentaciju sustava lokalne samouprave, paradoksalno financiranje regionalnog razvoja iz dr\u017eavnog centra i neracionalno raspolaganje postoje\u0107im novcem na terenu. Samo postojanje sredstava za socijalne usluge nije dovoljno ako se javni novac od financiranja birokratskog aparata ne okrene prema konsenzualnim potrebama gra\u0111ana. Oko rijetko koje teme se lijeva […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":29805,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[649],"theme":[458,456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[648],"class_list":["post-29725","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-klijentelizam","theme-drustvo","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29725","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29725"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29725\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29804,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29725\/revisions\/29804"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/29805"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29725"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29725"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29725"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=29725"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=29725"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=29725"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=29725"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}