Iako je pro\u0161lo godinu dana od izbora, Bosna i Hercegovina i dalje nema uspostavljenu izvr\u0161nu vlast na razini dr\u017eave. Nije to ni\u0161ta, u Mostaru izbori nisu odr\u017eani od 2008. godine. Me\u0111utim, eventualno uvo\u0111enje funkcionalnih formalnih demokratskih mehanizama ne\u0107e okon\u010dati “vje\u010dnu krizu”, kako to ve\u0107 godinama zami\u0161ljaju “gra\u0111anske” opcije.<\/p>\n\n\n\n
U vrijeme ekonomske krize 2008. i recesije koja je potom uslijedila zahvativ\u0161i ve\u0107i dio europskog kontinenta, krizni diskurs je u\u0161ao i u svakodnevni jezik. Kriza je bila glavni trop kojim se opisivala i op\u0107a dru\u0161tvena klima i politi\u010dka situacija, ali i individualna egzistencija i njena psiholo\u0161ka dimenzija. U to vrijeme kriza se uvukla i u neobavezne i usputne razgovore koje uza sav trud nekad ne mo\u017eete zaobi\u0107i. Razgovor bi se obi\u010dno zadr\u017eavao u zadatim stilskim gabaritima: pitanje “Kako kod vas u XY?” bi nailazilo na odgovor “A znate, kriza je\u2026” i nastavilo bi se eventualno dubljim uvidima u manifestacije krize ili bi pak naprasno zavr\u0161avalo uvo\u0111enjem neke jo\u0161 konvencionalnije teme. <\/p>\n\n\n\n
Kad bih se na\u0161ao u ovakvoj komunikacijskoj situaciji u Bosni i Hercegovini, \u0161to je bilo prili\u010dno \u010desto, gotovo bih uvijek nailazio na nastavak gore opisanog razgovora na sljede\u0107i na\u010din: “Ma dobro je to. Kod nas je stalno kriza.” Na\u017ealost, tada nisam vidio koristi u bilje\u017eenju ili bar pra\u0107enju statistike takvih odgovora i njihovih stilskih varijacija. Upravo suprotno, vrlo \u010desto me nervirala njihova u\u010destalost i jednoobraznost tako da sam poku\u0161avao nalaziti nove metode zaobila\u017eenja takvih razgovora ili osmi\u0161ljanja odgovora koji nas ne\u0107e odvesti u pri\u010du o “vje\u010dnoj krizi”. <\/p>\n\n\n\n
Ta “vje\u010dna kriza” je pritom podrazumijevala i mo\u017eda \u010dak mazohisti\u010dki podebljavala taj status sui generis<\/em> koji si je Bosna i Hercegovina priskrbila jo\u0161 tijekom socijalisti\u010dke Jugoslavije kao republika bez titularnog naroda (odnosno s vi\u0161e njih), a posebice u ratu i nakon njega kao tobo\u017ee nerje\u0161iv gordijski \u010dvor me\u0111unacionalnih odnosa i njihovih politi\u010dko-institucionalnih aran\u017emana. Uostalom, za to i danas slovi izazivaju\u0107i zazor pa i kod onog dijela malobrojne populacije koja se mo\u017ee pohvaliti da \u017eivi od pra\u0107enja situacije u regionu ili pak ima dovoljno vremena i resursa da provodi slobodno vrijeme skrolaju\u0107i vijesti iz svijeta ili gledaju\u0107i Al Jazeeru Balkans. <\/p>\n\n\n\n Bosna i Hercegovina je i dalje prekomplicirana, vje\u010dno krizna i neobja\u0161njiva. Njena krizna sudbina se svela na tuce odluka Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (ESLJP) koje dovode u pitanje dejtonski sporazum i ustav te demokratske procese propisane ovim ustavom. On prema ESLJP-u privilegira konstitutivne narode (presuda u slu\u010dajevima Sejdi\u0107 i Finci te Zorni\u0107) i uvodi teritorijalni princip (presuda u slu\u010daju Pilav) u ostvarivanju pasivnog i aktivnog glasa\u010dkog prava po kojem ako ste Bo\u0161njak ili Hrvat u Republici Srpskoj \u2013 nemate se pravo kandidirati i glasati na izborima za \u010dlanove predsjedni\u0161tva iz reda svoga naroda. Te presude od 2009. naovamo su postale op\u0107e mjesto u bh. politi\u010dkom \u017eivotu, odnosno simbol ili pravna potvrda one “vje\u010dne krize”, ali ovoga puta s vi\u0161e, europske instance. Takve odluke suda stvaraju pravnu potrebu za promjenom ustavnih aran\u017emana, odnosno prividni pritisak na predstavnike politi\u010dkih stranaka koje sjede u Parlamentarnoj skup\u0161tini Bosne i Hercegovine da se dogovore o budu\u0107nosti dr\u017eave \u010dija se “vje\u010dna kriza” jo\u0161 i produbila nakon 2006. i propasti zadnjeg dogovora oko ustavnih reformi. <\/p>\n\n\n\n U su\u0161tini te “vje\u010dne krize” koja je jednako prisutna u jeziku prodava\u010dice, taksista, ali i novinara i analiti\u010dara je upravo ovaj scenarij koji se uvelike ne mijenja nakon provedenih izbora: presuda suda pa pregovori bez kraja i konca. Izbori samo tu krizu dodatno nagla\u0161avaju poput onih zadnjih. Tako da \u010dinjenica \u0161to danas, godinu dana nakon izbora iz listopada 2018. Bosna i Hercegovina nema uspostavljenu izvr\u0161nu vlast na razini dr\u017eave (Vije\u0107e ministara BiH) nije posljedica nekog specifi\u010dnog rezultata tih izbora nego ovog dugoro\u010dnog kriznog scenarija koji o\u010dito ne remeti funkcioniranje politi\u010dkog \u017eivota, a niti podr\u0161ku vode\u0107im nacionalnim strankama. Pritom, kao \u0161to smo svjedo\u010dili u prethodnim mandatima, funkcioniranje izvr\u0161ne vlasti na razini dr\u017eave i ne ovisi puno o samom dogovoru izme\u0111u aktera koji imaju matemati\u010dku ve\u0107inu, nego o komplementarnosti tog dogovora s interesima i akterima na drugim razinama vlasti poput entiteta. Drugim rije\u010dima, paralelizam vlasti je upisan u strukturu Bosne i Hercegovine i samo pospje\u0161uje narativ o vje\u010dnoj krizi i zazor od Bosne i Hercegovine i tamo\u0161nje politi\u010dke situacije. I u tom kontinuumu od zazora s jedne strane do kriznog fatalizma s druge, a koji u mom slu\u010daju funkcioniraju kao jedno, posebno je mjesto pripalo Mostaru kao svojevrsnoj metonimiji “vje\u010dne krize” preba\u010dene na lokalnu razinu. Pri\u010da o toj mostarskoj vje\u010dnoj krizi ili gradu slu\u010daju traje od samog rata. Mostar naime nikad u svojoj postsocijalisti\u010dkoj povijesti nije dobio funkcionalan statut koji je proiza\u0161ao iz dogovora politi\u010dkih predstavnika dva najbrojnija naroda. Recentna politi\u010dka sudbina Mostara je odre\u0111ena odlukom Ustavnog suda BiH iz 2008. prema kojem se dijelovi gradskog statuta koje je 2004. nametnuo tada\u0161nji Visoki predstavnik me\u0111unarodne zajednice Paddy Ashdown progla\u0161avaju neustavnim. U me\u0111uvremenu se Statut Grada Mostara nije mijenjao i nakon isteka mandata Gradskog vije\u0107a 2012. nisu se odr\u017eali izbori u ovom gradu. <\/p>\n\n\n\n Drugim rije\u010dima, Mostar nema gradsku vlast ve\u0107 sedam godina, a gradona\u010delnik Ljubo Be\u0161li\u0107 (HDZBiH) je u istom tom periodu obna\u0161ao funkciju gradona\u010delnika u tehni\u010dkom mandatu. To u praksi zna\u010di da je Mostar posljednjih godina grad na hladni pogon gdje je svaki novi prora\u010dun isklju\u010divo tehni\u010dki. Prevedeno na jezik interesne matematike \u2013 taj bud\u017eet pokriva samo pla\u0107e zaposlenih u gradskim firmama i uredima. Nema nikakvu razvojnu niti socijalnu dimenziju jer nema gradskog vije\u0107a koje bi u nekom idealnom scenariju donijelo takav tip prora\u010duna. Dakle, kao \u0161to je Bosna i Hercegovina sui generis<\/em> u nekom balkanskom i “eksju” kontekstu, to je Mostar u u\u017eem bosanskohercegova\u010dkom kontekstu. Paradoks grad koji je istovremeno jedini u kojem ne dominira jedan ve\u0107inski narod, ali upravo zato i jedini koji ne funkcionira.<\/p>\n\n\n\n Mostarski slu\u010daj je, me\u0111utim, nedavno dobio svoj europski pravorijek i to odlukom strazbur\u0161kog suda u slu\u010daju koji je podnijela Irma Baralija, mostarska \u010delnica liberalne Na\u0161e stranke koja se \u017ealila na nemogu\u0107nost ostvarivanja bira\u010dkog prava zbog neodr\u017eavanja lokalnih izbora u ovom gradu od 2008. godine. ESLJP je tom odlukom prihvatio argumentaciju Baralije, odnosno njenu tu\u017ebu i nalo\u017eilo Parlamentarnoj skup\u0161tini da izvoli osigurati vladavinu prava, odnosno provo\u0111enje lokalnih izbora u ovom gradu \u0161to iziskuje prvenstveno dogovor dvije najve\u0107e nacionalne stranke HDZBiH i SDA, ali i okupljanje dodatnih glasova (primarno srpskih stranaka) jer bi za spomenute izmjene statuta odnosno uvjete za odr\u017eavanje izbora trebalo osigurati dovoljno glasova u dr\u017eavnom parlamentu o \u010dijem smo nefunkcioniranju ve\u0107 ranije govorili. Ukoliko se to ne dogodi u idu\u0107ih pola godine, ESLJP \u0107e nalo\u017eiti Ustavnom sudu BiH da donese privremenu odluku koja bi omogu\u0107ila odr\u017eavanje lokalnih izbora u Mostaru i time okon\u010dala ovu dugotrajnu krizu. No je li doista kraj te krize u raspisivanju izbora i \u0161to se zapravo krije iza tu\u017ebe lokalne \u010delnice Na\u0161e stranke?<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\nGrad slu\u010daj i presuda iz Strasbourga<\/h2>\n\n\n\n
Povratak demokracije?<\/h2>\n\n\n\n