Ako nekome mo\u017eda nije bilo jasno kako politi\u010dki i ideolo\u0161ki di\u0161e medijski mejnstrim, kako u Hrvatskoj i regiji, tako i globalno, 2019. godina je ponudila odgovor. Dvije latinoameri\u010dke zemlje, Venezuela i \u010cile, suo\u010dene su s anti-vladinim prosvjedima. Oni u Venezueli danima nisu silazili s naslovnica i udarnih vijesti. Samoprogla\u0161eni predsjednik dr\u017eave tretirao se kao nositelj punog demokratskog legitimiteta, a sve \u0161to se doga\u0111alo slu\u017eilo je isklju\u010divo u jednu svrhu: kao kona\u010dni dokaz da socijalizam nije mogu\u0107 i da nu\u017eno vodi u propast.<\/p>\n\n\n\n
Da bi se ta svrha uop\u0107e mogla etablirati bio je nu\u017ean iznimno ma\u0161tovit zahvat. Socijalisti\u010dkom ekonomijom progla\u0161ena je ona koja prihode naftnih kompanija u dr\u017eavnom vlasni\u0161tvu jednim dijelom transferira u socijalne programe. Nema veze \u0161to se ta nafta prodaje na globalnom tr\u017ei\u0161tu podlo\u017enom fluktuacijama cijene i \u0161to u ostalim ekonomskim sektorima u dr\u017eavi sasvim normalno posluju tvrtke u privatnom vlasni\u0161tvu. Ali tako je kako je, posljednjih tridesetak godina je iznimno narasla osjetljivost na socijalizam. Alergijske reakcije nastanu \u010dak i kad se najavi pove\u0107anje nekog poreza za 1%. <\/p>\n\n\n\n
No, ako se nejednakost pove\u0107a i \u017eivotni standard smanji, reakcije su mahom prepisane iz policijskih izvje\u0161taja. Masovni prosvjedi<\/a> koji se ve\u0107 neko vrijeme odvijaju u \u010cileu medijsku su pa\u017enju zadobili tek na po\u010detku, uz \u0161ture informacije o “neredima i kaosu”. Policijska brutalnost, vojska na ulicama, ubijanje desetaka prosvjednika, ni\u0161ta \u0161to bi previ\u0161e diralo osjetljive na socijalizam. Kao \u0161to ni uzroci prosvjeda – siroma\u0161tvo, nejednakost, nedostupnost privatiziranih javnih usluga – ne dovode u pitanje kapitalizam. To su ili “eksternalije” ili su si oni nezadovoljni \u017eivotom u kapitalisti\u010dkoj ekonomiji sami krivi. Nema tre\u0107e. Ili ako ima onda je – populizam.<\/p>\n\n\n\n Upravo je \u010cile bio laboratorij nasilnog rekreiranja takve slike svijeta. Prvo pod Pinochetom diktaturom, a kasnije u “demokratskoj” tranziciji, vje\u017ebale su se metode onoga \u0161to se pomalo nespretno zove neoliberalnom politikom, a zapravo je posrijedi ekstremniji stupanj kapitalizma s ni\u017eom razinom socijalne za\u0161tite i promijenjenom ulogom dr\u017eave u odnosu na poslijeratni period. Ono \u0161to je zanimljivo jest da mi u Hrvatskoj rezultate tog eksperimenta nismo dobili samo u vidu posrednika, ve\u0107 i izravno od samih sudionika. Naime, brat trenutnog predsjednika Sebasti\u00e1na Pi\u00f1ere koji ne namjerava odstupiti s pozicije je Jose Pi\u00f1era, \u010dest i dragi hrvatski gost.<\/p>\n\n\n\n Ina\u010de, Jose je po obrazovanju \u010dika\u0161ki ekonomist, a 1978. je postao ministar rada i socijalne skrbi u Pinochetovoj vladi. Kasnije se etablirao i diljem svijeta slavu stekao kao stru\u010dnjak za privatizaciju mirovinskih fondova. U Hrvatsku je prvi put stigao 1995. na poziv tada\u0161njeg ministra financija Bo\u017ee Prke. O\u010dito je nedostajalo stru\u010dnjaka za privatizaciju. Kasnije je jo\u0161 u dva navrata, 2012. i 2014., sudjelovao na ljetnim \u0161kolama Centra za obnovu kulture. Iza tog nesugestivnog naziva stoji nevladina uloga pod vodstvom Stjepe Bartulice, katoli\u010dkog konzervativca i ekonomskog libertarijanca. Pri posjetu 2012. Jose je iznio i rje\u0161enje za Hrvatsku: “slobodno tr\u017ei\u0161te, niski porezi, uklanjanje administrativnih prepreka, privatni mirovinski ra\u010dun i privatizacija dr\u017eavnih poduze\u0107a – pravi je recept gospodarskog rasta za Hrvatsku.”<\/p>\n\n\n\n Umalo je bio i u prilici da izravno pomogne u potpunoj realizaciji svih tih ideja. Sude\u0107i prema medijskim napisima<\/a>, 2013. je godine ozbiljno konkurirao kao pretendent na mjesto osobnog savjetnika Tomislava Karamarka. Do toga na kraju nije do\u0161lo, a razloge mo\u017eemo samo naga\u0111ati. Ono \u0161to je o\u010dito i \u0161to ne moramo naga\u0111ati jest ideolo\u0161ka bliskost doma\u0107ih liberalnih medija i “tvrde desnice”, ma koliko se njihovi “kulturni ratovi” predstavljali kao klju\u010dna okosnica suvremene hrvatske politike. <\/p>\n\n\n\nDragi hrvatski gost<\/h2>\n\n\n\n