demanti vlastitog \u010dlanka<\/a> o darivanju sindikata senzacionalno golemim javnim sredstvima \u2013 uputili mu ga sindikalisti \u2013 pa se otresao i bez kolebanja nastavio dalje. Ispostavilo se da ni od njega ne bi trebalo prepisivati kad je rije\u010d o ovome matemati\u010dkom problemu. Jer, novac uop\u0107e nije bio dr\u017eavno-bud\u017eetski, nego je dospio iz Europskog socijalnog fonda. Tako\u0111er, nije upla\u0107ivan za nerad, nego za prekovremeni rad onih sindikalnih vije\u0107nika koji – zbog nezaobilazne strukovne obaveze brzog osobnog napredovanja u fahu – nisu mogli biti oslobo\u0111eni od redovnih zadataka na zakonski propisanih \u0161est sati tjedno.
<\/p>\n\n\n\nVic o individualnom vrednovanju u\u010diteljskog rada<\/h2>\n\n\n\n
No da ne raste\u017eemo unedogled \u017evaku od \u010ditavoga tog nereda, ajmo se sad unekoliko i slo\u017eiti s iznesenim diskvalifikacijama. Tako \u0107emo, uostalom, lak\u0161e i preglednije do\u0107i do su\u0161tine njihove deplasiranosti u ovdje zapasanom kontekstu. Jest, generalno su nam sindikati veoma lo\u0161i i neefikasni, a najgore su sredi\u0161njice, s tek ponekim segmentom ili pojedincem koji odska\u010de u prilog radni\u0161tva. Sindikalna krema je distancirana od svoje baze i nerijetko bliska s poslodavcem i vlastima. Vi\u0161e ra\u010duna vodi o svojim sinekurama i primanjima, negoli o dobrobiti onih koje predstavlja. Budu\u0107i da im status quo s kontroliranim trvenjima unutar tzv. socijalnog dijaloga odgovara prije negoli rizi\u010dna \u017ee\u0161\u0107a politi\u010dka borba, \u010desto se mogu nazvati i tzv. \u017eutim sindikatima. A ne mo\u017eemo se na\u017ealost ba\u0161 u superlativima izraziti ni o u\u010diteljskom kadru u Hrvatskoj, najkra\u0107e re\u010deno.
<\/p>\n\n\n\n
Ali taj se kadar ne regrutira elitno poput onoga u npr. Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, pri \u010demu bi se malo tko usudio konstatirati da je gori od potonjeg \u2013 profesionalno, politi\u010dki, svjetonazorski, eti\u010dki, ili kako god htjeli. Ili slobodno uzmimo gotovo bilo koju od va\u017enijih institucija na kojima po\u010diva ovo dru\u0161tvo. Da ne govorimo o prosjeku roditelja koji povjeravaju svoju djecu prozvanim radnicima u prosvjeti.
<\/p>\n\n\n\n
\u0160tovi\u0161e, puno ve\u0107e probleme od samih u\u010diteljica i u\u010ditelja u cjelini stvaraju nadle\u017eni politi\u010dari, stru\u010dnjaci i ustanove koje im zadaju kurikularni te programski okvir za nastavu. U takvim okolnostima zami\u0161ljati preciznije komparativno vrednovanje u\u010diteljskog rada ponaosob, me\u0111utim, zvu\u010di vi\u0161e kao neduhovit vic ili zlonamjerna podvala. Takva bi intervencija bez ikakve sumnje upropastila i ono malo preostale kvalitete i po\u017ertvovnosti koja se ula\u017ee iz \u0161kolskih zbornica usprkos nadre\u0111enim im strukturama. I to sve dok se ne poprave kvarovi u tim gornjim sferama, pa da se tek zatim pomno osmotri kakvi bi to\u010dno modeli individualne stimulacije donijeli vi\u0161e koristi nego \u0161tete po op\u0107i interes.
<\/p>\n\n\n\n
U kapitalizmu smo svi interesne skupine<\/h2>\n\n\n\n
\u0160to se ti\u010de sindikata, ni oni nisu slu\u010dajno takvi kakvi jesu. Odozgo je u\u010dinjeno sve, primarno zbog svete dobrobiti krupnog kapitala, da se organiziraju me\u0111usobno konkurentski, te da im se jo\u0161 i ote\u017eaju svi napori u zastupanju radni\u010dkog interesa. Naravno, i oni su u \u0161irem pogledu zaista interesne skupine, no ponajprije zato \u0161to su to u kapitalizmu upravo neminovno \u2013 svi.
<\/p>\n\n\n\n
Pa, ako to nije sporno, vrijeme je da uvidimo ono \u0161to ovdje ipak jest. I\u0161\u010ditavaju\u0107i spomenute \u010dlanke i druge priloge za raspravu o prosvjetarskom \u0161trajku, nije te\u0161ko do\u0107i do zaklju\u010dka da se glavna sugestija o rje\u0161enju svodi na podvrgavanje tog sektora tr\u017ei\u0161tu. U tom smjeru, dakle, vu\u010de pretpostavljena po\u0161to-poto individualizacija kadra, kompetitivnost pojedina\u010dnih \u0161kolskih ustanova, te zanemarivanje specifi\u010dnosti sredina u kojima one djeluju, kao i socijalne \u0161arolikosti one sirovine od koje te institucije stvaraju svoj finalni produkt. Rije\u010d je o djeci, dabome, ako je netko zaboravio \u0161to i tko stoji u osnovi pri\u010de. Ona su najve\u0107im dijelom svog \u017eivota ve\u0107 izlo\u017eena zakonitostima kakve podrazumijeva svijet ure\u0111en po tr\u017ei\u0161noj mjeri, dok bi makar \u0161kolski sustav trebao biti onaj zabran u koji takav diktat ne prodire. A svakako da ipak donekle prodire, jer nisu \u0161kole sasvim izolirane od ostatka dru\u0161tvenog \u017eivota, niti mogu biti.
<\/p>\n\n\n\n
No djecu, posredstvom prosvjetarskih sindikata, svejedno treba bolje za\u0161tititi od nasrtaja libertarijanskih strasti. U trenu kad se sindikalisti zala\u017eu za pobolj\u0161anje lo\u0161eg radnog polo\u017eaja onih koji odgajaju i pou\u010davaju, moralo bi ih se tretirati barem onako kako se to \u010dinilo s predstavnicima medicinske struke. Ali, prisjetimo se: njima nitko nije mogao fakti\u010dno ni\u0161ta, niti se mnogo poku\u0161avalo. Jasno, isti mediji \u2013 pa i politi\u010dari \u2013 bili su dobro svjesni da tr\u017ei\u0161na potentnost te bran\u0161e u me\u0111unarodnim relacijama zna\u010di medicinarima najja\u010di, presudni zalog u onom razvikanom, a izigranom socijalnom dijalogu u Hrvatskoj.
<\/p>\n\n\n\n
Na\u017ealost po njih i na sre\u0107u po sve ostale, prosvjetari nemaju taj adut na raspolaganju. Ba\u0161 zato ih obijesni medijski privatnici i zagovornici kapitala napucavaju kao prezrenu kantu. Ali za nadati se da to me\u0111u u\u010diteljicama i u\u010diteljima izaziva ve\u0107u ustrajnost, te im ostavlja svijest o mogu\u0107im ja\u010dim otporima ubudu\u0107e. A ona bi se jednom morala preliti i na znatno brutalnije ucijenjen privatni sektor. I dok se prosvjetnim radnicima cini\u010dno ili dezinformirano prigovara zbog \u0161trajkom ugro\u017eene nastave, treba znati da stoga – kad ovako ne rade – oni i sad dr\u017ee \u010das.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Nakon po\u010detne podr\u0161ke sindikatima radnika u osnovnim i srednjim \u0161kolama u \u0161trajku, mediji su vrlo brzo promijenili plo\u010du. I zato barem djecu treba obraniti od nasrtaja libertarijanskih strasti. Ususret raspletu ili novim peripetijama s pobunom u\u010diteljica i u\u010ditelja u Hrvatskoj, osvrnimo se malo i na \u017eivopisan medijski odjek njihovih zahtjeva. A znano je da oni […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":29624,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[28,63,85,460,498],"theme":[455],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[20],"class_list":["post-29619","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-mediji","tag-obrazovanje","tag-radnicki-pokret","tag-sindikati","tag-strajk","theme-rad","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29619","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29619"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29619\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29635,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29619\/revisions\/29635"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/29624"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29619"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29619"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29619"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=29619"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=29619"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=29619"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=29619"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}