{"id":29535,"date":"2019-10-31T07:00:02","date_gmt":"2019-10-31T06:00:02","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=29535"},"modified":"2019-12-26T13:05:11","modified_gmt":"2019-12-26T12:05:11","slug":"uspon-i-pad-jugoslavenskog-tekstilnog-sektora","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=29535","title":{"rendered":"Uspon i pad jugoslavenske tekstilne industrije"},"content":{"rendered":"\n

Chiara Bonfiglioli je Talijanka korijenima vezanima za Pulu, gdje je, pri Sveu\u010dili\u0161tu Jurja Dobrile, bila NEWFELPRO stipendistica pri Centru za kulturna i povijesna istra\u017eivanja socijalizma (CKPIS). Doktorirala je rodne studije na Sveu\u010dili\u0161tu u Utrechtu, u Nizozemskoj, a danas predaje na rodnim i \u017eenskim studijama pri Sveu\u010dili\u0161tu College Cork u Irskoj. Bavi se transnacionalnom \u017eenskom, rodnom i feministi\u010dkom povije\u0161\u0107u, s posebnim naglaskom na biv\u0161u Jugoslaviju i Italiju 1<\/a><\/sup> Razgovarali smo s Chiarom povodom objavljivanja njezine knjige \u017dene i industrija na Balkanu: uspon i pad jugoslavenske tekstilne industrije.
<\/p>\n\n\n\n

\u0160to je tekstilna industrija zna\u010dila za Jugoslaviju? Odnosno, koja je bila funkcija tekstilne industrije u Jugoslaviji?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Tekstilna industrija je u periodu izme\u0111u dva svjetska rata bila visoko izrabljiva\u010dka, pa je postala za\u0161titni znak radni\u010dkog otpora, jer su se mnoge tekstilne radnice pridru\u017eile sindikatima i komunisti\u010dkoj partiji te su organizirale zna\u010dajne \u0161trajkove, poput onoga iz 1936. u tvornici Tivar u Vara\u017edinu. Brojni narodni heroji koji su umrli za vrijeme narodnooslobodila\u010dke borbe radili su u tekstilnoj industriji. Nakon Drugog svjetskog rata mnoge su tekstilne tvornice nacionalizirane te su igrale va\u017enu ulogu u procesu industrijalizacije, prvo kolektivnim mobilizacijama, a kasnije tijekom uspostave samoupravljanja. <\/p>\n\n\n\n

Tekstilni rad se smatrao posebno pogodnim za \u017eene, pa su tekstilne tvornice osnovane u velikom broju gradova i ruralnih podru\u010dja. Oni su bili dio cjelokupne socijalisti\u010dke politike utemeljene na ideji rodno ugovornog odnosa “majke radnice”. Smatrali su ih modernizacijskim institucijama koje bi mogle pretvoriti selja\u010dke \u017eene u udarnice i samoupravlja\u010de i pobolj\u0161ati razinu potro\u0161nje i \u017eivotni standard \u010ditavog stanovni\u0161tva. Poput tvornica u drugim industrijskim sektorima, tekstilne tvornice tako\u0111er su djelovale kao centri za socijalnu preraspodjelu, preko kojih su radnici diljem zemlje mogli pristupiti obrazovnom osposobljavanju, kulturnim udru\u017eenjima i uslugama socijalne skrbi poput kantina i zdravstvene za\u0161tite. Tako\u0111er su mnoge tekstilne tvornice od samih po\u010detaka funkcionirale kao socijalni tampon za marginalizirane kategorije stanovni\u0161tva, poput udovica i samohranih majki. Tekstilne tvornice, poput drugih tvornica, postale su socijalisti\u010dki mikrokozmosi, stvaraju\u0107i specifi\u010dnu industrijsku “strukturu osje\u0107aja” me\u0111u svojim radnicima.
<\/p>\n\n\n\n

Koji su strukturni faktori omogu\u0107ili njezin uspjeh i postoje li oni danas? Odnosno, koji su sve faktori potrebni danas kako bi tekstilna industrija bila jedna od razvijenih industrija u Hrvatskoj?<\/strong>
<\/p>\n\n\n\n

U Jugoslaviji je tekstilna industrija bila predmetom va\u017enih dr\u017eavnih ulaganja, posebno nakon uvo\u0111enja samoupravljanja. Unutra\u0161nje jugoslavensko tr\u017ei\u0161te od oko 20 milijuna ljudi, i rastu\u0107a socijalisti\u010dka ekonomija nakon Drugog svjetskog rata doveli su do \u0161irenja industrije. Otvorenost Jugoslavije prema zapadu i transnacionalne veze s isto\u010dnoeuropskim i nesvrstanim zemljama pogodovale su i industrijskom izvozu \u0161irom svijeta. Sveukupna ovisnost Jugoslavije o svjetskim tr\u017ei\u0161tima i ekonomska kriza 1980-ih zna\u010dili su, me\u0111utim, da su jugoslavenske tvornice sve vi\u0161e i vi\u0161e izvozile pod re\u017eimom vanjske prerade ili doradnih poslova i sve se vi\u0161e oslanjale na zapadne klijente u zamjenu za \u010dvrstu valutu. Ta se ovisnost o zapadnim klijentima jo\u0161 vi\u0161e pove\u0107ala nakon raspada Jugoslavije i uru\u0161avanja jedinstvenog tr\u017ei\u0161ta. Uz svjetsku konkurenciju iz Azije, ovi su procesi doveli do postepenog propadanja proizvodnje tekstila i odje\u0107e za unutarnje tr\u017ei\u0161te i do prevladavanja doradne proizvodnje na Zapadu.
<\/p>\n\n\n\n

Kada govorimo o konkurentnosti na globalnoj razini, ono \u0161to nju omogu\u0107ava je “utrka do dna” proizvodnih tro\u0161kova u industriji. Slovenija i Hrvatska, koje su sada dio Europske unije, imale su u odnosu na druge dr\u017eave biv\u0161e Jugoslavije vrlo zna\u010dajan pad tekstilne proizvodnje i zbog me\u0111uregionalne konkurencije, pri \u010demu su strane firme i investitori preselili proizvodnju u Srbiju ili Makedoniju u potrazi za jeftinijom radnom snagom. \u010cini se da je danas te\u0161ko stvoriti uvjete za \u0161irenje industrije u Hrvatskoj, osim ako prevladavaju\u0107a proizvodnja dorade ne bude zamijenjena nekim oblicima odr\u017eive, kooperativne proizvodnje ni\u0161nih proizvoda potpomognutih zna\u010dajnim dr\u017eavnim ulaganjima. Element suradnje za koji vjerujem da bi bio klju\u010dan s obzirom na to da tekstilni radnici trenutno trpe ekstremno eksploatiraju\u0107e i nesigurne uvjete rada u privatiziranim tvrtkama.<\/p>\n\n\n\n

Trenutno u Hrvatskoj, zahvaljuju\u0107i opse\u017enom marketingu, postoji nada da \u0107e dva poduzetnika ponovno o\u017eivjeti lokalnu tekstilnu industriju kroz tvornicu Varteks koja ima tradiciju i kvalitetu. Da li bismo uop\u0107e trebali te\u017eiti o\u017eivljavanju tekstilne industrije u Hrvatskoj i \u0161to to govori o strukturi industrije danas?<\/strong>
<\/p>\n\n\n\n

Varteks je jedna od rijetkih preustrojenih tvornica koja je pre\u017eivjela kraj socijalizma i nastavlja rad na unutarnjem tr\u017ei\u0161tu kao i izvozu zahvaljuju\u0107i svojoj dugogodi\u0161njoj tradiciji i izvrsnoj kvaliteti. Varteks je te\u0161ko pogo\u0111en krajem jugoslavenskog tr\u017ei\u0161ta i izgubio je mnoge svoje du\u0107ane \u0161irom Jugoslavije. \u010cak i ako sada ima oko 1.000 radnika u odnosu na 10.000 onih koji su bili u kasnom socijalizmu, pa \u010dak i ako postoje ponavljaju\u0107e krize likvidnosti, moj je dojam da se radnici u Varteksu i dalje osje\u0107aju za\u0161ti\u0107eno kad je rije\u010d o socijalnim pravima, za razliku od radnica u novim privatnim tvrtkama.
<\/p>\n\n\n\n

Bilo bi sjajno vidjeti daljnja ulaganja u tvrtku poput Varteksa, ali snaga marke ne\u0107e biti dovoljna ako se socijalna za\u0161tita i radna prava ne provode u cijeloj zemlji. Sindikalisti s kojima sam razgovarala u Vara\u017edinu jasno su istaknuli da je \u010dest slu\u010daj nelojalne konkurencije izme\u0111u biv\u0161ih socijalisti\u010dkih tvornica koje jo\u0161 uvijek odr\u017eavaju neke socijalisti\u010dke ste\u010devine te osim doradnih poslova tako\u0111er proizvode i za unutarnje tr\u017ei\u0161te, te onih privatiziranih, \u010desto u stranom vlasni\u0161tvu, koje otvoreno ne po\u0161tuju radni\u010dka prava i rade samo doradne poslove. Prava radnika i dostojanstven rad moraju se provoditi u svim tvornicama, a to bi tako\u0111er moglo pobolj\u0161ati “brendiranje” tekstilne industrije u cjelini, s obzirom na to da \u017eivimo u vrijeme u kojem je sve vi\u0161e potro\u0161a\u010da svjesno pitanja eksploatacije i spremni su promijeniti svoje navike.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Foto: Manuel Angelini \/ Chiara Bonfiglioli<\/figcaption><\/figure><\/div>\n\n\n\n

O jugoslavenskom socijalizmu u hrvatskim se medijima \u010desto govori kao o neslobodnom strogo hijerarhijskom dru\u0161tvu u kojem su radnici bili potla\u010deni totalitarnim sistemom. Razgovaraju\u0107i s radnicama \u2013 jesi li dobila dojam da je sustav o kojem one govore isti o kojem se govori danas u doma\u0107em mejnstrimu?<\/strong>
<\/p>\n\n\n\n

Tijekom svog istra\u017eivanja, prikupila sam preko 60 usmenih intervjua usmene povijesti diljem Hrvatske, Slovenije, Srbije, Makedonije i Bosne i Hercegovine, no ve\u0107ina ih je prikupljena u Hrvatskoj (Pula, Zagreb, Osijek, Sinj i Vara\u017edin). U njima biv\u0161e tekstilne radnice opisuju socijalizam kao razdoblje u kojem su ostvarivale ve\u0107i stupanj slobode u radu i socijalnim pravima, za razliku od sada, kada je njihov rad obilje\u017een eksploatacijom i prekarno\u0161\u0107u. Iako su biv\u0161e radnice sklone nostalgiji prema radnim i socijalnim pravima koje su nekada imale, to ne zna\u010di da nisu kriti\u010dne prema hijerarhijskim odnosima koji su tada postojali u socijalisti\u010dkim tvornicama.
<\/p>\n\n\n\n

Mnoge me\u0111u njima istaknule su \u010dinjenicu da su tekstilne radnice uvijek primale ni\u017ee pla\u0107e od radnika u drugim sektorima i da je norma uvijek bila neumoljiva i tvrda, i za vrijeme socijalizma, i za vrijeme kapitalizma. Tako\u0111er ukazuju na \u010desto formalni karakter procesa samoupravljanja u odlu\u010divanju. Ipak, sigurnost posla, usluge socijalne skrbi i sveukupna socijalna za\u0161tita koju su tada imale nudile su im osje\u0107aj sigurnosti i davale nadu da \u0107e naporan rad biti dovoljan za osiguranje svoje egzistencije ali i za budu\u0107e generacije. Uru\u0161avanje industrije nakon 1989. godine i sveukupna deindustrijalizacija devedesetih i dvijetisu\u0107itih sru\u0161ile su takva o\u010dekivanja.
<\/p>\n\n\n\n

Radni\u010dki narativi otvoreno osporavaju neoliberalni diskurs koji je prevladavao u postjugoslavenskoj regiji, uklju\u010duju\u0107i Hrvatsku, od 1990-ih nadalje. Takav se diskurs oslanja na revizionisti\u010dku i “totalitarnu” reprezentaciju socijalizma, kako se ne bi propitivao proces ekonomskog i socijalnog otu\u0111ivanja i zapanjuju\u0107i rast dru\u0161tvenih nejednakosti koje su pratile takozvanu tranziciju u demokraciju. Zbog toga mediji i dio historiografije \u010desto smatraju usmene narative radnika nepouzdanima i iskrivljenima, a sve zato da se ne bi bavili neugodnim istinama o prirodi politi\u010dke i ekonomske mo\u0107i u postsocijalisti\u010dkim vremenima.<\/p>\n\n\n\n

Koliko se usmena povijest tekstilnih radnica u Jugoslaviji kojom se bavi\u0161 u svojoj novoj knjizi razlikuje od slu\u017ebene historiografije?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kada je rije\u010d o postoje\u0107oj historiografiji, knjiga dovodi u pitanje niz “aksioma” sadr\u017eanih u literaturi koja se bavi rodom i feminizmom u regiji. U knjizi poku\u0161avam ukazati na to da prou\u010davanje socijalisti\u010dke rodne politike u Jugoslaviji mora propitivati postoje\u0107e interpretacije koje nagla\u0161avaju dr\u017eavnu kontrolu nad \u017eenama kroz koncept “dr\u017eavnog patrijarhata” a \u017eene radnice tretiraju kao inherentno pasivne osobe kojima nedostaje bilo kakva sposobnost samostalnog djelovanja. Istina, \u017eene radnice suo\u010davale su se s te\u0161kim dvostrukim bremenom produktivnog i reproduktivnog rada, a njihov je rad u tvornicama amortizirao neadekvatnosti sustava koji nije mogao ispuniti obe\u0107anja o rodnoj i klasnoj emancipaciji. Ipak, prostor tvornice postao je i prostor u kojem su radnice do\u017eivljavale kolektivnu solidarnost, ekonomsko osna\u017eivanje i socijalnu mobilnost. <\/p>\n\n\n\n

Sli\u010dne narative radnica susrela sam preko granica dr\u017eava biv\u0161e Jugoslavije. One su predstavnice nekoliko generacija \u017eena stasalih u socijalizmu, \u010diji su glasovi \u010desto previ\u0111ani u literaturi, uklju\u010duju\u0107i i radove u polju rodnih studija. <\/p>\n\n\n\n

Ka\u017ei nam ne\u0161to o svojoj novoj knjizi?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Knjiga Women and Industry in the Balkans: The Rise and Fall of the Yugoslav Textile Industry<\/em> (\u017dene i industrija na Balkanu: uspon i pad jugoslavenske tekstilne industrije) ima za cilj istra\u017eiti glasove tekstilnih radnica i njihovu “strukturu osje\u0107aja” u industriji. Stru\u010dnjaci deindustrijalizacije sve se \u010de\u0161\u0107e oslanjaju na koncept “strukture osje\u0107aja” kojeg je razvio kulturni teoreti\u010dar Raymond Williams kako bi propitao na\u010din na koji deindustrijalizacija i zatvaranje tvornica mijenjaju \u017eivote oblikovane industrijalizacijom. Inspirirala me literatura o deindustrijalizaciji u Sjevernoj Americi i zapadnoj Europi pa u svom radu nastojim primijeniti koncept strukture osje\u0107aja na postjugoslavensko podru\u010dje, a kako bih razumjela specifi\u010dnosti socijalisti\u010dke industrijalizacije i postsocijalisti\u010dke deindustrijalizacije te njihove rodne karaktere u tekstilnom sektoru.<\/p>\n\n\n\n

Posebno sam zadovoljna time \u0161to je ovo istra\u017eivanje do\u0161lo u vrijeme promjene paradigme, posebno vidljive u pove\u0107anju interesa za procese deindustrijalizacije i prekarizacije radne snage. To je posljedica razli\u010ditih valova politi\u010dke i dru\u0161tvene mobilizacije: od prosvjeda zagreba\u010dkih studenata 2009. godine i mariborskih protesta 2012., do Bosanskog prolje\u0107a 2014., prosvjeda u Makedoniji 2015. te Ne davimo Beograd demonstracija u Srbiji iz 2017. godine. Ova pove\u0107ana svijest o pitanjima socijalne pravde navela je mnoge mlade aktiviste, umjetnike i kulturne stru\u010dnjake da istra\u017euju \u017eivote industrijskih radnika tijekom i nakon socijalizma, te da uspostave nove oblike me\u0111ugeneracijske solidarnosti, od \u0161trajka Kamensko 2010. godine do novog kulturnog centra Kuc Tekstil nedavno osnovanog u \u0160tipu za podr\u0161ku prava radnika. U Hrvatskoj su pokrenuti novi istra\u017eiva\u010dki projekti o glasovima radnika u industrijskim kompleksima Dalmatinka i Borovo, a Tehni\u010dki muzej u Zagrebu nedavno je bio doma\u0107in izlo\u017ebe pod nazivom Skrojene Budu\u0107nosti?<\/em> o tekstilnoj industriji i njenom naslje\u0111u.
<\/p>\n\n\n\n

Zahvalna sam \u0161to sam tijekom rada na knjizi imala priliku sura\u0111ivati s mnogim aktivistima, umjetnicima i istra\u017eiva\u010dima. Njihova podr\u0161ka i mre\u017ee koje su oni uspostavili pru\u017eali su mi neprestanu inspiraciju. Tako\u0111er sam posebno zahvalna mnogim radnicima koji su pristali ispri\u010dati svoje pri\u010de. To su \u010desto bile bolne pri\u010de o nesigurnosti i otu\u0111enju, ali isto tako i pri\u010de pune dostojanstva i otpornosti. Nadam se da knjiga ispravno tretira narative koji su mi bili tako velikodu\u0161no povjereni.<\/p>\n

  1. Vidi http:\/\/www.chiarabonfiglioli.net\/[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Chiara Bonfiglioli je Talijanka korijenima vezanima za Pulu, gdje je, pri Sveu\u010dili\u0161tu Jurja Dobrile, bila NEWFELPRO stipendistica pri Centru za kulturna i povijesna istra\u017eivanja socijalizma (CKPIS). Doktorirala je rodne studije na Sveu\u010dili\u0161tu u Utrechtu, u Nizozemskoj, a danas predaje na rodnim i \u017eenskim studijama pri Sveu\u010dili\u0161tu College Cork u Irskoj. Bavi se transnacionalnom \u017eenskom, rodnom […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":29534,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[747,199,642],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[452],"coauthors":[47],"class_list":["post-29535","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-chiara-bonfiglioli","tag-industrija","tag-tekstilna-industrija","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-intervju"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29535","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29535"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29535\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29560,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29535\/revisions\/29560"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/29534"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29535"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29535"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29535"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=29535"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=29535"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=29535"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=29535"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}