Politico je sredinom oktobra objavio tekst dvojice \u010dlanova Pokreta DiEM25 (Pokret za demokraciju u Europi), Pawela Wargana i Davida Adlera, ujedno i koordinatora projekta “Green New Deal for Europe” u kojem obja\u0161njavaju kako ustrojstvena ograni\u010denja Europske unije onemogu\u0107avaju kompleksne i sveobuhvatne reforme potrebne za implementaciju politike poput “Green Deala”. <\/p>\n\n\n\n
Nova predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen \u010dlanica je njema\u010dkih demokr\u0161\u0107ana (CDU) i najbli\u017ea suradnica Angele Merkel od 2005. – 2019. godine, ostav\u0161i jedinom ministricom u njenoj vladi od prvog do posljednjeg mandata. U Njema\u010dkoj je poznata kao “socijalna savjest CDU-a”. Kao ministrica obitelji uvela je zakonski zagarantirane minimalne pla\u0107e na dr\u017eavnoj razini, legalizirala homoseksualne brakove, uvela \u017eenske kvote za \u010dlanstva u upravnim odborima i sl. U posljednjem Merkeli\u010dinom mandatu bila je ministrica obrane, a predsjednicom Europske komisije postala je 16. jula ove godine, osvojiv\u0161i potporu Zelenih obe\u0107anjem da \u0107e implementirati “Green New Deal” u prvih sto dana od preuzimanja funkcije. No, Wargan i Adler u tekstu za Politico<\/a> isti\u010du kako \u0107e politi\u010dka ograni\u010denja razvodniti zelenu politiku.<\/p>\n\n\n\n Sveobuhvatne promjene potrebne da bi se realizirala njezina obe\u0107anja \u2013 poput smanjenja emisija za 50\u201355 posto do 2030. godine te potpuno iskorjenjivanje izvora emisija stakleni\u010dkih plinova do 2050. godine, osim obe\u0107anih 1.12 milijarda eura investicija u Europsku investicijsku banku koja bi time postala klimatska banka, zahtijevaju i odre\u0111ene strukturalne administrativne promjene o kojima se u EU zapravo javno ne razmi\u0161lja. “Holisti\u010dka vizija” Europe, kako je svoj pristup zelenoj tranziciji nazvala Von Der Leyen, podrazumijeva rezanje emisija stakleni\u010dkih plinova te istovremeno osiguranje socijalne pravde. Njezina politika u najboljem je slu\u010daju “wishful thinking” jer bi implementacija takve sveobuhvatne politike zahtijevala koordinaciju i zauzimanje jedinstvenog politi\u010dkog pristupa trgovinskih i financijskih politika sa socijalnim i ekolo\u0161kima. Umjesto toga, Europska komisija razjedini prijedloge na pojedine segmente i distribuira ih po stru\u010dnim granama te svaka grana donese segment politike onako kako njoj odgovara. Zbog toga politike EK iako implementabilne, ne polaze iz iste politi\u010dke perspektive i u pravilu zavr\u0161avaju na \u0161tetu socijalno ugro\u017eenih zbog za\u0161tite trajnih prioriteta EU, poput slobodnog tr\u017ei\u0161ta. <\/p>\n\n\n\n Najbolji primjer takvih pristupa je Poljska koja se redovno nalazi “na krivoj strani” Komisijinih politika zbog toga \u0161to one u pravilu ovu zemlju dovode u socijalno i ekonomski nepovoljnu poziciju. Iako je sukob oko ugljena najpoznatiji primjer, ne treba zaboraviti niti na EU direktivu o upu\u0107enim radnicima ili plinski sukob oko Sjevernog toka 2 (u kojem Poljska ipak izvla\u010di deblji kraj iako je EK bila na njezinoj strani, jer je EU postavljena tako da ekonomski ja\u010da Njema\u010dka lak\u0161e provodi svoju volju).<\/p>\n\n\n\nPodijeli za status quo<\/h2>\n\n\n\n