{"id":2951,"date":"2014-10-17T07:00:06","date_gmt":"2014-10-17T06:00:06","guid":{"rendered":"http:\/\/www.bilten.org\/?p=2951"},"modified":"2021-02-25T11:06:04","modified_gmt":"2021-02-25T10:06:04","slug":"muzicka-akademija-institucija-s-najjadnijom-infrastrukturnom-povijescu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=2951","title":{"rendered":"Muzi\u010dka akademija: institucija s najjadnijom infrastrukturnom povije\u0161\u0107u"},"content":{"rendered":"

Nedavno predstavljena nedovr\u0161ena zgrada zagreba\u010dke Muzi\u010dke akademije na Trgu mar\u0161ala Tita svjedo\u010di osnovnim parametrima lokalne kulturno-obrazovne politike. Upravlja\u010dka elita infrastrukturu osigurava otpacima iz investitorskog urbanizma, kulturna elita izbjegava ta pitanja beskona\u010dnim raspravama o estetici zgrade, a samoj zgradi name\u0107e se <\/strong>uloga u kulturnoj neutralizaciji ideolo\u0161kog taloga u nazivu trga.\u00a0<\/strong><\/p>\n

Kulminacija Dana otvorenog trga, zagreba\u010dke ad hoc<\/em> manifestacije koja se 30. rujna odigrala na Trgu mar\u0161ala Tita u \u010dast predstavljanja nove zgrade Muzi\u010dke akademije i njezina uvo\u0111enja u \u017eivo(s)t komunikacije s ostalim kulturnim institucijama Trga, dogodila se jednostavnim bogo\u0161tovnim momentom. Dekan Katoli\u010dko-bogoslovnog fakulteta Ton\u010di Matuli\u0107 sa sve\u0107eni\u010dkim \u0161alom i \u0161kropilicom s jedne strane, gradona\u010delnik Milan Bandi\u0107 i pomo\u0107nica Vesna Kusin s blagoprekri\u017eenim rukama u smislu katoli\u010dkog bontona s druge strane, predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipovi\u0107 sa svojom svitom s tre\u0107e strane, ozareni uzvanici svuda okolo, u praznoj auli budu\u0107e obrazovne institucije. Zgrada Muzi\u010dka akademije dovr\u0161ena je nakon svega pet godina gra\u0111evinskih radova i deset godina nakon odabranog idejnog arhitektonskog rje\u0161enja Milana \u0160osteri\u010da, ali njezina unutra\u0161njost mjesecima je jo\u0161 daleko od uporabne funkcije. Otud terminolo\u0161ka preciznost, nije rije\u010d o otvorenju, nego o predstavljanju institucije tj. zgrade.<\/p>\n

Gra\u0111ani Zagreba navikli su da se obred blagoslivljanja odvija u roh-bau fazi projekta kad na teren obi\u010dno svrati gradona\u010delnik, kao jamstvo skorog dovr\u0161enja gra\u0111evinskih radova. Otkud ceremonija katoli\u010dkog bogo\u0161tovlja u obrazovnoj instituciji, je li to uvredljivo za druga\u010dije konfesije i je li, kona\u010dno, znakovito da car Franjo Josip 1895. pri otvorenju najva\u017enijeg kazali\u0161ta na istom trgu i u jednakom konfesionalnom okru\u017eenju nije \u0161kropio aule \u2013 nije pitanje s debatnim naponom. Blagoslivljanje je doma\u0107i standard reprezentativne kulture, katoli\u010dki ki\u010d dnevne uporabne vrijednosti i bed\u017e op\u0107eg mjesta \u0161to (deklarativno agnosti\u010dki) dr\u017eavni vrh nosi bez problema.<\/p>\n

Zna\u010di, katoli\u010dki sve\u0107enik i teolog Ton\u010di Matuli\u0107 zatvorio je ceremonijalni luk intonacija dekana Akademije Dalibora Cikojevi\u0107a, gradona\u010delnika Bandi\u0107a i predsjednika Josipovi\u0107a, a sve\u010dani program Dana otvorenog trga razlijevao se tog zdravog jesenjeg dana u fortissimu<\/em> kulturnoumjetni\u010dkih kapaciteta. Orkestar i zbor HNK-a izvode evergrine doma\u0107e umjetni\u010dke glazbe, mladi pijanisti sviraju (klavir na travi), baletni ansambl nastupa s djeli\u0107em koreografije \u201cGiselle\u201d, studenti jednostavno u\u017eivaju u lige\u0161tulima na travi ispred kazali\u0161ta, folklorni ansambl \u201cLado\u201d ima svoje poklonike. Publici se nudi i bizaran, tipi\u010dno zagreba\u010dko festivalski bonus: \u201ckavica s \u010delnim ljudima institucija\u201d u kazali\u0161noj kavani Kavkaz, svaki neparni sat.<\/p>\n

Gradska pro\u0161tenja doga\u0111aji su s jasnom dinamikom, uobi\u010dajena bandi\u0107evska sajmi\u0161na kultura kiselog vina i \u010dvaraka upravo je zapo\u010dela na glavnom zagreba\u010dkom trgu. Ali na Trgu mar\u0161ala Tita, na Dan otvorenog trga \u010diji programski forte jo\u0161 uvijek cijedimo bez poante, gradona\u010delnik je \u201cvisoku\u201d kulturu izveo na travu, a ravnatelje kulturnih institucija doveo \u201cobi\u010dnom \u010dovjeku\u201d: svrsi dovoljno prikladno, da bude opet bandi\u0107evski distinktivno.<\/p>\n

Nevolje s infrastrukturom muzi\u010dkog obrazovanja<\/strong><\/p>\n

A pitanje za\u0161to gra\u0111ani Zagreba do te mjere mistificiraju \u017eanrove reprezentativne kulture da hrpimice obilaze \u201ckavice s \u010delnicima\u201d, mo\u017eda nije pravilno postavljeno, iako tvrdimo se zna\u010dajan dio odgovora nalazi upravo u kontekstualnoj bazi nevolja sa zgradom Muzi\u010dke akademije.<\/p>\n

Muzi\u010dka akademija je, naglasimo prvo, sveu\u010dili\u0161na institucija s najjadnijom infrastrukturnom povije\u0161\u0107u. Studij muzike, kao jedini takve vrste u ovoj zemlji, u Zagrebu se protekle devedeset i tri godine odr\u017eavao na nekoliko dislociranih adresa. U praksi je to zna\u010dilo da student guda\u010dkog odjela vje\u017eba u garderobnoj krletci Glazbenog zavoda dok njegov kolega\/ica zbog zahtjevnije zvu\u010dne izolacije mora tra\u017eiti kreativnija rje\u0161enja, ne izuzimaju\u0107i i prostor predvorja WC-a. Studentima glazbene teorije i muzikologije potrebna je kabinetska ti\u0161ina koja se sa sigurno\u0161\u0107u, u proteklih nekoliko desetlje\u0107a, mogla na\u0107i jedino u podrumskoj kotlovnici. Unato\u010d tako formuliranom radnom habitusu, studenti i profesori od naj\u0161ire javnosti oduvijek dobiju podrugljive komentare prikladne degradiranoj struci poput, primjerice, obrnute analogije statusa muzi\u010dara i ekonomske agende EU-e. Neoliberalni kapitalizam po definiciji ne ula\u017ee u sistem obrazovanja, ali ula\u017ee u prezentaciju, u impresiju, u nekretnine i statusne rasko\u0161i, zbog koje studij muzike mo\u017ee odjednom postati \u201choch roba\u201d s dobrom adresom.<\/p>\n

Na prolje\u0107e, dakle, kad se (po gra\u0111evnom planu) posve opremi nova zgrada Muzi\u010dke akademije s ukupno 12.000 \u010detvornih metara na sedam katova i dvjema podzemnim eta\u017eama, sa svim odsjecima Akademije, Dekanatom, knji\u017enicom, vje\u017ebaonicama, kabinetima i dvjema koncertnim dvoranama, studenti muzike u\u0107i \u0107e u novo stolje\u0107e, direktno iz duha 1890-ih, u kojem su, na\u017ealost, ostavili kolege iz nacionalnog kazali\u0161ta.<\/p>\n

Estetika zgrade Akademije, kao urbanisti\u010dko-arhitektonskog djela Milana \u0160osteri\u010da (1942.), izazvala je izniman interes u\u017ee struke i naj\u0161ire zagreba\u010dke javnosti. Ni\u0161ta \u010dudno, jer se u donjogradske blokove intervenira rijetko, ali jasno i fatalno, kao \u0161to je to bilo u slu\u010daju ne\u017eeljenog \u0161oping centra \u201cCvjetno\u201d Tomislava Horvatin\u010di\u0107a, u arhitektonskoj izvedbi Borisa Podrecce. U smislu prijepora estetske i infrastrukturne dimenzije zgrade Muzi\u010dke akademije, sje\u0107amo se naj\u010de\u0161\u0107e postavljanih motiva. Ni\u017eemo kako padaju na pamet, a kasnije \u0107emo ih poku\u0161ati slo\u017eiti.<\/p>\n

Je li, dakle, zgrada op\u0107enito lijepa ili grda? S koje strane ju je najbolje (ne) vidjeti? \u0160to zna\u010de geometrijski simboli, a \u0161to krovna oplata u duginim bojama? Ho\u0107e li se piramidalna igla\/os, sumnjivo nagnuta i naoko krhka, jednog dana sru\u0161iti ravno na erker Leksikografskog zavoda? Naginje li njezina arhitektonska estetika modi 1980-ih, ili je to ba\u0161 dobro, u eklekticizmu postmoderne kakvu vidi Charles Jencks? Ako je kugla ispred zgrade posveta hrvatskoj konceptualnoj sceni, a crni okvir referencija na Picelja i EXATovce, onda igla\/\u0161iljak zna\u010di Nove tendencije?<\/p>\n

Ako je pokojni Radovan Ivan\u010devi\u0107 rekao da \u201cnema problema s kontrastom suvremene interpolacije, ali ku\u0107a mora biti dobra\u201d, \u0161to to zna\u010di za \u0160osteri\u010devu zgradu? Za\u0161to je trebalo utro\u0161iti vi\u0161e od dvije stotine milijuna kuna na dovr\u0161enje zgrade koja je na kraju obuhvatila dva (spojena) objekta? Tko je za to odgovoran?<\/p>\n

Naravno, jedna je adresa i samo jedan odgovor. Gradona\u010delnik Bandi\u0107 je 2003. godine tada\u0161njem dekanu Muzi\u010dke akademije Frani Para\u0107u obe\u0107ao, \u010dak jam\u010dio, uspjeh realizacije obnove\/rekonstrukcije derutne zgrade Ferimporta, ako Muzi\u010dka akademija pristane na aran\u017eman. Nije tu bilo mnogo pregovora, poznate su kondicije gradona\u010delnikovog ultimatuma.<\/p>\n

\u201cNajru\u017enija zgrada Zagreba iz socijalizma\u201d<\/strong><\/p>\n

Zgrada Ferimporta (\u017deljpoha) arhitekta Stanka Fabrisa (1909 -1997.) dovr\u0161ena je 1961. godine kao mnogostruko mijenjan i prilago\u0111avan projekt, kojim autor nije bio zadovoljan. Zami\u0161ljena kao prozra\u010dna, modernisti\u010dka zgrada neutralne pojavnosti, Fabrisova zgrada je dovr\u0161ena kao kompromisni debakl i \u0161kolski primjer neuspje\u0161ne arhitekture\/urbanizma, a autor je, unato\u010d izvrsnom opusu na drugim zagreba\u010dkim i hrvatskim adresama, zbog Ferimporta stigmatiziran kao \u201cproma\u0161en\u201d.<\/p>\n

Obilje\u017eena kao \u201cnajru\u017enija zgrada Zagreba iz socijalizma\u201d, raspadom \u201cFerimporta\u201d i njegovom predste\u010dajnom nagodbom, zgrada postaje upadljivo gradsko ruglo, derutno i iritantno: zbog \u010dega uska\u010de bandi\u0107evska logika. Grad Zagreb kupuje zgradu, odnosno njenu vrijednu donjogradsku parcelu, u smjeru budu\u0107ih me\u0161etarskih projekata. Ispostavlja se, me\u0111utim, da ru\u0161evni Ferimport le\u017ei na za\u0161ti\u0107enom kulturnom dobru Lenucijeve potkove, posljednjoj urbanisti\u010dkoj liniji obrane starog Zagreba, ba\u0161 kao \u0161to se nesretna zgrada Ferimporta 1960-ih smatrala zadnjom esteti\u010dkom linijom otpora socijalisti\u010dkog modernizma, \u010dak i u svojoj slabijoj izvedbi.<\/p>\n

U trenutku, ipak, kad se shvatilo da se zbog pravila za\u0161ti\u0107enog kulturnog dobra ne smije do temelja ru\u0161iti Fabrisov Ferimport, jasno je da ondje ne\u0107e mo\u0107i niknuti novi proizvod bandi\u0107evskog javno privatnog partnerstva: onda je bolje da se nesretna prtljaga uvali o\u010dajniku, odnosno korisniku koji nema pravo izbora. Na arhitektonskom natje\u010daju koji strogo odre\u0111uje motive i proporcije nove gra\u0111evine pobje\u0111uje 2004. projekt Milana \u0160osteri\u010da, jednog od rijetko iskrenih poklonika Fabrisove zgrade. Od natje\u010daja do po\u010detka gradnje godine su pro\u0161le u profesionalnoj nevjerici, na kraju i uvjerenju da je projekt u postoje\u0107im gabaritima neizvediv. Bez javne buke, gra\u0111evina se naposljetku gotovo posve ru\u0161i, spaja se s jo\u0161 jednim (sru\u0161enim, pa novoizgra\u0111enim) objektom, jedva se rje\u0161ava akustika i vi\u0161estruko probija bud\u017eet.<\/p>\n

Kulturni kapital u ulozi ideolo\u0161kog \u010di\u0161\u0107enja<\/strong><\/p>\n

Vjerojatno nikada ne\u0107emo saznati financijske, transakcijske, klijentelisti\u010dke i sitnokoko\u0161arske peripetije bandi\u0107evske politi\u010dke ekonomije oko procesa izgradnje ove markatne zgrade: to vi\u0161e nije va\u017eno. Zgrada Muzi\u010dke akademije je u svojoj bujnoj aktualnosti konotativni pakleni stroj, \u017eiva metafora doma\u0107e gradske politike, reljef ideolo\u0161kog profila njezine mati\u010dne, reprezentativne kulture. Kao ru\u017ena i lijepa arhitektura u jednome, kao dobro i lo\u0161e u gradskom urbanizmu, kao predimenzionirano i funkcionalno istovremeno, kao najva\u017enije i najsporednije u ekonomiji Grada. \u0160ostari\u010deva zgrada je visoko\u0161kolska institucija koja \u0107e prva u Hrvatskoj ponuditi vrhunske radne uvjete muzi\u010darima, a pripada svima, na ranije opisani na\u010din.<\/p>\n

Po definiciji kolektivnog vlasni\u0161tva, pripadaju nam i esteti\u010dko-ideolo\u0161ke dubioze oko zgrade. Prvo, problem s esteti\u010dkim asesoarom naran\u010daste kugle, zbog \u010dega su autora \u0160ostari\u010da optu\u017eili da je plagirao Ko\u017eari\u0107evu kuglu, skulpturu \u201cPrizemljeno sunce\u201d u centru grada. Iz za\u0161tite autorskog prava su, naravno, izuzeta geometrijska tijela, ali je ve\u0107ina doma\u0107ih kunsthistori\u010dara \u201cstala u obranu integriteta Ko\u017eari\u0107eva djela\u201d: ideologija obljetnica i ste\u010denih prava reprezentativne kulture \u017eivi vje\u010dno.<\/p>\n

Drugo je problem ideolo\u0161ke prirode, skriven u ideji gradskih festivala na otvorenom, koji veli\u010daju institucionalnu kulturu: za\u0161to se otvoreni trg s kazali\u0161tem, pravnim fakultetom, muzejem, umjetni\u010dkom \u0161kolom, muzi\u010dkom i dramskom akademijom jo\u0161 uvijek naziva imenom \u201czlo\u010dinaca i zatira\u010da ljudskih prava koji nisu zaslu\u017eili imena trgova\u201d, kako je na Dan otvorenog trga pisalo na transparentu Inicijative za promjenu imena Trga mar\u0161ala Tita, smje\u0161tene u kutu op\u0107eg pu\u010dkog interesa? Jesu li univerzalne kulturne vrijednosti, grupirane na istom Trgu, sad oja\u010dane simboli\u010dkim kapitalom nove arhitekture Muzi\u010dke zgrade, sazrele da eliminiraju ideologiju naziva, kad se ve\u0107 tako udobno osje\u0107amo na \u201cotvorenom trgu\u201d?<\/p>\n

Slu\u0161ate li ceremonijal uz blagoslov nove zgrade, ukazat \u0107e se hegemonijska perspektiva odgovora. Takva, blage veze nema ni s arhitekturom i urbanizmom, niti s kulturnom dinamikom prostora: radi se, naime, uvijek o tome da treba umanjiti autoritet arhitekture, da bi ju se moglo kvalitetno \u017eivjeti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kulminacija Dana otvorenog trga, zagreba\u010dke ad hoc manifestacije koja se 30. rujna odigrala na Trgu mar\u0161ala…<\/p>\n","protected":false},"author":10,"featured_media":2941,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454,1],"tags":[74],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[121],"class_list":["post-2951","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","category-uncategorized","tag-kultura","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2951","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/10"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2951"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2951\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2953,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2951\/revisions\/2953"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2941"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2951"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2951"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2951"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=2951"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=2951"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=2951"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=2951"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}