Dva knji\u017eevnika, jedna knji\u017eevnica. Tri romana, tri poetike, tri politi\u010dke pozicije. Rezultat: komunizam i fa\u0161izam, sve je zapravo isto.<\/p>\n\n\n\n
Jedna od nezgoda s povla\u010denjem paralela izme\u0111u fa\u0161isti\u010dkog i komunisti\u010dkog re\u017eima sastoji se u tome \u0161to nikada ne mo\u017eete biti sigurni kamo \u0107e vas paralele na kraju odvesti. Dobar primjer je film “Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107”. Va\u017ean i potresan prilog redateljice Dane Budisavljevi\u0107 borbi protiv sve sumanutijeg desni\u010darskog revizionizma \u2013 kao \u0161to je na ovom portalu ve\u0107 uo\u010dio<\/a> Marko Kostani\u0107 \u2013 kroz dva naizgled rubna motiva dovodi u jasnu vezu monstruoznu Endehaziju i poslijeratnu Jugoslaviju. Jedan motiv sklopljen je od neobi\u010dno sli\u010dnih dokumentarnih kadrova Zagrep\u010danki i Zagrep\u010dana koji na glavnom gradskom trgu prvo 1941. razdragano do\u010dekuju usta\u0161e, a zatim, \u010detiri godine kasnije, podjednako odu\u0161evljeno pozdravljaju partizanske oslobodioce. Drugi motiv donosi dvostruko pojavljivanje lika nekog sporednog \u010dinovnika: vidimo ga najprije kako sjedi u uredu Paveli\u0107evog Ministarstva udru\u017ebe, da bi u zavr\u0161nim scenama zalupao na vrata stana Diane Budisavljevi\u0107, sada kao zaposlenik jugoslavenskog Ministarstva socijalne politike. <\/p>\n\n\n\n U ime nove dr\u017eave, ba\u0161 on \u0107e zaplijeniti njenu privatnu arhivu podataka o djeci spa\u0161enoj iz usta\u0161kih logora: dobrostoje\u0107a bur\u017eujka austrijskog porijekla, koja je \u010ditavo vrijeme rata odr\u017eavala kontakte s Crkvom i usta\u0161kim vlastima, nije bila heroina po mjeri novog vremena pa je uskoro slu\u017ebeno zaboravljena. U zbroju \u2013 iako je iz filma posve jasno koji je od dva re\u017eima izgra\u0111en kao zlo\u010dina\u010dka, rasisti\u010dka i genocidna tvornica smrti, a koji samo provodi ideolo\u0161ku cenzuru \u2013 ipak dobro vidimo njihove sli\u010dnosti. Oba je do\u010dekala vesela masa, oba su se oslanjala na slijepu poslu\u0161nost birokrata: i jednom i drugom je ideologija bila va\u017enija od stvarnih ljudskih sudbina. To, naravno, ne zna\u010di da ih film izjedna\u010dava, ali zna\u010di da me\u0111u njima povla\u010di nedvosmislene paralele. A jedna od nezgoda s povla\u010denjem paralela izme\u0111u fa\u0161isti\u010dkog i komunisti\u010dkog re\u017eima \u2013 rekli smo \u2013 sastoji se u tome \u0161to nikada ne mo\u017eete biti sigurni kamo \u0107e vas paralele na kraju odvesti. <\/p>\n\n\n\n Autoricu Danu Budisavljevi\u0107 nedavno su, recimo, odvele na osje\u010dku premijeru njenoga filma, gdje ju je pred punom kino-dvoranom ugostila Ivana \u0160ojat<\/a>: ugledna hrvatska knji\u017eevnica, biv\u0161a HDZ-ova kandidatkinja za gradona\u010delnicu Osijeka, \u017eena koja je izmi\u0161ljotinama i odvratnim la\u017eima prije jedva tri godine potpaljivala nacionalisti\u010dku loma\u010du<\/a> za Miru Furlan i Radu \u0160erbed\u017eiju. Kako u hrvatskim kulturnim krugovima potpaljivanje nacionalisti\u010dkih loma\u010da ne spada u te\u017ee prijestupe, \u0160ojat je u me\u0111uvremenu nagra\u0111ena<\/a> visokim dr\u017eavnim odli\u010djem i rado pozivana na javna doga\u0111anja, a njena djela s du\u017enim respektom prou\u010davaju teoreti\u010dari i kriti\u010dari knji\u017eevnosti. Najhvaljeniji je za sada “Unterstadt” (2009.): opse\u017eni, ambiciozni obiteljsko-povijesni roman o \u010detiri generacije jedne folksdoj\u010derske osje\u010dke familije do\u010dekale su mahom pozitivne kritike i niz zna\u010dajnih knji\u017eevnih nagrada. Ispri\u010dan iz perspektive najmla\u0111e \u010dlanice porodice, Katarine, koja se nakon maj\u010dine smrti nakratko iz Zagreba vra\u0107a ku\u0107i u Slavoniju pa tamo matrilinearnom logikom postepeno rekonstruira obiteljsko stablo, obe\u0107avao je da \u0107e \u017eenskom vizurom pripovijedanja i manjinskim iskustvom likova potkopati \u017eanrovska pravila velikog povijesnog romana. <\/p>\n\n\n\n Donio je ne\u0161to suprotno: funkcija \u017eenskih likova dobrim se dijelom sastoji u tome da indirektno humaniziraju figure mu\u0161karaca, bra\u0107e, sinova i mu\u017eeva koji su nosili nacisti\u010dke uniforme, a folksdoj\u010dersko iskustvo zavr\u0161ava u jednostranoj demonizaciji partizana, prikazanih skoro isklju\u010divo kroz scene poslijeratne odmazde. Za Katarininu familiju oni su uglavnom \u201erazbojnici\u201c, “lopovi” i “banditi” koji provaljuju u tu\u0111e ku\u0107e, otimaju, mu\u010de, protjeruju i siluju. A po\u0161to je obitelj bila visoko kultivirana, gra\u0111anska i dobrostoje\u0107a, partizani su prikazani i kroz optiku klasnog prezira: oni su “nepismena bagra”, utjelovljuje ih “polupismena, brkata i grlata Smilja, koju je ratna plima u opancima i ko\u017euhu kao naplavinu izbacila u urbano sredi\u0161te Slavonije”\u2026 \u010citav ovaj gra\u0111ansko-obiteljski pripovjedni pogon za proizvodnju najbanalnijih antikomunisti\u010dkih stereotipa maskiran je pritom insistiranjem klju\u010dnih likova na vlastitoj poziciji “malih”, “obi\u010dnih” ljudi prepu\u0161tenih stra\u0161nim povijesnim vihorima: “Ru\u0161itelji i graditelji vazda naskakuju na klackalicu povijesti, krevelje se, belje i mahnito drndaju ‘po\u0161teni puk’. I dok ovi prvi raspojasani ru\u0161e gradove, pa \u010dak i \u010ditava carstva (\u2026) ‘po\u0161teni puk’ mo\u017ee samo prosvjedovati po birtijama, mlatiti praznu slamu po trgovima, gun\u0111ati i rogoboriti.” <\/p>\n\n\n\n Nakon \u0161to je uspostavljena opozicija izme\u0111u po\u0161tenog naroda i mahnitih vlastodr\u017eaca, ve\u0107 smo na korak od toga da se svaki vladaju\u0107i re\u017eim potpuno izjedna\u010di. Taj korak napravit \u0107e pri kraju romana Katarinina baka Klara \u2013 ina\u010de supruga jednog nacista i sestra drugoga, koja kompletnu nacisti\u010dku okupaciju mirno provodi u Osijeku \u2013 kada je partizani 1945. istjeraju iz ku\u0107e. “Klara se uko\u010dila. Shvatila je, u glavu joj se zabila spoznaja: ovako su odveli Rebeku, moju Beku i njezine. Nekamo. Ni ona nije znala ni kamo ih ni za\u0161to odvode. Ni ona nije bila kriva. Zaledila se. Tko to nepravdi dopu\u0161ta da upravlja svijetom? zapitala se na tren, zastav\u0161i ispred kamiona, ispred onoga grlatog partizana koji je na sebi o\u010digledno imao dio njema\u010dke uniforme s koje je poskidao sve oznake. Sve je zapravo isto! pomislila je i do\u017eivjela to gotovo kao olak\u0161anje.\u201c<\/p>\n\n\n\n “Sve je zapravo isto”: nema razlike izme\u0111u zlo\u010dina\u010dke dr\u017eave koja je Klarinu prijateljicu, \u017didovku Rebeku odvela u konc-logor i nove vlasti koja Klaru sada izbacuje iz gospodske ku\u0107e, nema razlike izme\u0111u Holokausta i eksproprijacije, nema razlike izme\u0111u supruga nacista i nekog grlatog partizana: ostaje tek nejasna “nepravda” koja, eto, upravlja svijetom. “Sve je zapravo isto”, ispisao je “Unterstadt” jo\u0161 2009. jasnu najavu revizionisti\u010dkih narativa koji \u0107e par godina kasnije metastazirati doma\u0107om fikcijom, medijskom scenom i politi\u010dkim poljem. “Sve je zapravo isto”: do te je \u010darobne formule do\u0161ao postaviv\u0161i Drugi svjetski rat u perspektivu jedne dobrostoje\u0107e, bur\u017eujske obitelji, potpuno izbrisav\u0161i prikaz Narodnooslobodila\u010dke borbe i povukav\u0161i zatim neke neobavezne paralele. Bilo bi pretjerano re\u0107i da ga tih nekoliko postupaka izjedna\u010dava s “Dnevnikom Diane Budisavljevi\u0107”: jo\u0161 bi te\u017ee bilo pore\u0107i sli\u010dnosti. Dva se djela makar u nekim aspektima \u010dine neo\u010dekivano bliska, otprilike kao njihove autorice na osje\u010dkoj kino-pozornici.<\/p>\n\n\n\n Nezgodna dakle stvar, te paralele: nikada ne mo\u017eete biti sigurni kamo \u0107e vas na kraju odvesti. Neke, primjerice, podjednako neo\u010dekivano mogu povezati “Unterstadt” s romanom “Doba mjedi” (2015.) Slobodana \u0160najdera. I to bez obzira na pregr\u0161t naizgled nepremostivih razlika: dok je \u0160ojat neosvije\u0161tena kriptonacionalistkinja, \u0160najder je deklarirani ljevi\u010dar, dok je njen roman \u017eestoko precijenjena protorevizionisti\u010dka maskerada, njegov je kompleksan i majstorski komponiran. Zato su ga, uostalom, do\u010dekale mahom izvrsne kritike i brojne ugledne nagrade: sli\u010dnost, evo, ve\u0107 tu po\u010dinje. Izgra\u0111en na jakim autobiografskim motivima, on \u2013 ba\u0161 poput “Unterstadta” \u2013 donosi rekonstrukciju povijesti dobrostoje\u0107e, gra\u0111anske, folksdoj\u010derske slavonske obitelji koja se, ispripovijedana ve\u0107im dijelom iz pozicije najmla\u0111eg \u010dlana porodice, u\u0161iva u “veliku povijest” dvadesetog stolje\u0107a. <\/p>\n\n\n\n Sredi\u0161nji je lik onaj pripovjeda\u010devog oca Georga Kempfa, apoliti\u010dnog studenta kojeg 1943. nacisti mobiliziraju u SS-trupe pa \u0161alju u Poljsku, gdje \u0107e, nakon njema\u010dkih poraza, dezertirati i priklju\u010diti se sovjetskim vojnicima: Kempf je, utoliko, idealtipski lik “malog \u010dovjeka” izgubljenog u ratnim previranjima, ne\u0161to poput hodaju\u0107eg paralelizma nacizma i komunizma. Ne \u010dude, zato, ekskursi u kojima se paralela eksplicitno povla\u010di: “Komunizam je ne\u0161to \u0161to dolazi s tehnikom, s napretkom. Nije im padalo na pamet da je i fa\u0161izam bio modernisti\u010dki projekt koji se uvelike oslanjao na tehni\u010dki napredak u dvama podru\u010djima, onome ratovanja i onome propagande. Oba su se pokreta sli\u010dnim sredstvima borila za mase.” Ili, nekoliko stranica dalje: “Oni koji danas reklamiraju proizvode industrije, za svaki slu\u010daj ih ne koriste. Ovo vrijedi i za ideje. Oni koji ih najglasnije zagovaraju daleko su od toga da ih isprobaju na svojoj ko\u017ei. Za to postoje na svijetu ljudska krda koja dr\u017ee u eksperimentalnim uvjetima. Pod fa\u0161izmom te ljude zovu narodom. U Rusiji ih zovu radnicima.” <\/p>\n\n\n\n Za razliku od “Unterstadta” \u2013 ali i najve\u0107eg dijela doma\u0107e knji\u017eevne produkcije \u2013 “Doba mjedi” iz zrcalnog prikaza Hitlera i Staljina, njema\u010dkih nacista i sovjetskih komunista, jasno izdvaja jugoslavensku Narodnooslobodila\u010dku borbu. Kroz usta nekog njema\u010dkog vojnika slu\u0161amo tako svjedo\u010danstva o fanati\u010dnom heroizmu partizanki: “Te su kuje branile ranjenike do svog i njihovog tu\u017enog kraja. Nikada se nisu povla\u010dile i nijednu nismo vidjeli da bi bje\u017eala\u2026” Sa zavr\u0161etkom rata, me\u0111utim, perspektiva se ljulja do ambivalencije: nova jugoslavenska vlast mo\u017eda donosi industrijalizaciju i elektrifikaciju, ali zato nesretnoj Kempfovoj \u017eeni Veri brani da studira “ne\u0161to umjetni\u010dki”, jer je odluka stroge Partije studij elektrotehnike. A kako vrijeme odmi\u010de, socijalizam posustaje: vlakovi koji odvoze gastarbajtere na rad u Njema\u010dku podsje\u0107aju Kempfa na kompozicije kojima su Sovjeti nekada odvozili poljske nacionaliste u logore, ba\u0161 kao \u0161to su ga ti vlakovi svojevremeno podsje\u0107ali na one njema\u010dke, koji su deportirali \u017didove\u2026 Od “privremenog rada” u inostranstvu do sigurne smrti u Holokaustu: paralele su, opet, nepredvidive.<\/p>\n\n\n\n Za njima pose\u017ee i Nikola Petkovi\u0107 u “Putu u Gonars” (2018.), pro\u0161logodi\u0161njem dobitniku T-portalove nagrade, tre\u0107em iz niza ambicioznih romana koji Drugi svjetski rat prelamaju kroz prizmu obiteljske povijesti: nju, ba\u0161 kao u “Unterstadtu” i “Dobu mjedi”, iz sada\u0161njeg vremena rekonstruira najmla\u0111i \u010dlan obitelji. Za razliku od \u0160ojatinih i \u0160najderovih dobrostoje\u0107ih familija slavonskih folksdoj\u010dera, me\u0111utim, ovo je siroma\u0161na porodica iz Bakra, gradi\u0107a kojim prvo vladaju talijanski fa\u0161isti, zatim njema\u010dki nacisti da bi ga naposljetku oslobodili partizani. I dok \u0160ojat partizansku borbu skoro potpuno pre\u0161u\u0107uje, a \u0160najder ispisuje posvetu njezinim heroinama, Petkovi\u0107ev je pripovjeda\u010d relaksira sve do ruba vica: osmorica lokalnih momaka \u010ditavo vrijeme planiraju organizirati pokret otpora, ali njihovi planovi redovno zavr\u0161avaju zajedni\u010dkim opijanjima, sve dok u Bakar ne u\u0111e prava vojska NOB-a\u2026 Prosede “Puta”, kao \u0161to se ve\u0107 iz ovoga mo\u017ee pretpostaviti, skepti\u010dan je prema grandioznim djelima, crno-bijelim podjelama i velikim povijesnim istinama: “Rat je zapetljana stvar”, upozorava njegov sredi\u0161nji lajtmotiv. “Ukoliko postoji i jedna povijesna istina”, rezimira na zavr\u0161nim stranicama, “tada je to ona koja nam govori o tome da niti jedan narativ koji je ve\u0107i od jednog jedinog ljudskog bi\u0107a, od pojedinca, od jedinke, nije te jedinke vrijedan.” <\/p>\n\n\n\n I njemu su zato u fokusu individualne sudbine “malih” ljudi, koje se ne mo\u017ee svesti na logiku vladaju\u0107ih politika: i on, zato, neizbje\u017eno klizi prema povijesnim paralelama. Jedna je, primjerice, ona izme\u0111u naslovnog Gonarsa, najve\u0107eg fa\u0161isti\u010dkog logora na Apeninima, i poslijeratnog jugoslavenskog Golog otoka. Druga je eksplicitnija: “Komunisti su isprva bili uvjereni da \u0107e izgraditi bolji, pravi\u010dniji svijet u kojemu \u0107e svatko raditi onoliko koliko mo\u017ee, a za to dobivati onoliko koliko mu treba. Kako je i gdje po\u0161lo po zlu, ne znam. Za razliku od komunizma, u fa\u0161izam i usta\u0161tvo utkano je zlo. Ali i usta\u0161e su vjerovali da \u0107e, jednom kada se provedu rasni zakoni, svi mo\u0107i raditi \u0161to ho\u0107e, a svatko fasovati onoliko koliko treba. Usta\u0161e su bili uvjereni da \u0107e, kada se zemlja o\u010disti od \u017eidovskog, ciganskog i srpskog nakota i \u0161ljama, izgraditi bolji i pravi\u010dniji svijet u kojemu ne\u0107e biti vi\u0161ka. Svijet u kojemu ne\u0107e biti \u0161karta. Toliko o svakom programu koji ljudi izvode u ime \u010dovjeka i pritom previde ljude.” U samo nekoliko re\u010denica, dakle, pripovjeda\u010d napu\u0161ta jasnu razliku izme\u0111u komunizma i usta\u0161tva ne bi li uronio u mutnu baru “svakog programa” koji previ\u0111a ljude: eto kako zavodljive znaju biti paralele.<\/p>\n\n\n\n \nI nikada,\ndoista, ne mo\u017eete biti sigurni kamo \u0107e vas na kraju odvesti. One,\nvidimo, mogu elegantno spojiti kriptodesni\u010dare, deklarirane\nljevi\u010dare i liberale: mno\u017ee se u samom srcu kulturnog mainstreama,\nu najhvaljenijim i najnagra\u0111ivanijim filmovima i romanima. Najbolje\nuspijevaju na uzornom terenu gra\u0111anske klasne optike, ali nisu na\nnjega ograni\u010dene: nekada produ\u017ee do potpunog izjedna\u010davanja\nkomunizma i nacizma, nekad se zaustave korak ili dva ranije.\nOtkrivaju sli\u010dnosti, slijede asocijacije, suptilno uklanjaju\nrazlike. Zastupaju interese malog \u010dovjeka naspram svake re\u017eimske\nideologije. Okupacija grada tu se preklapa s njegovim oslobo\u0111enjem,\nprelijevaju se socijalisti\u010dka vlast i Holokaust, \u010dinovnici\nmijenjaju ministarstva, ministarstva mijenjaju nazive, gastarbajteri\nputuju u logore, svi se totalitarizmi veselo stapaju u \u0161irokom\ntotalu: hrvatska kultura bubri i vibrira od povijesnih paralela. I\nne\u0107e se, izgleda, smiriti sve dok zajedni\u010dkim snagama ne dovr\u0161i\nsliku neke nove, paralelne povijesti. \n<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Dva knji\u017eevnika, jedna knji\u017eevnica. Tri romana, tri poetike, tri politi\u010dke pozicije. Rezultat: komunizam i fa\u0161izam, sve je zapravo isto. Jedna od nezgoda s povla\u010denjem paralela izme\u0111u fa\u0161isti\u010dkog i komunisti\u010dkog re\u017eima sastoji se u tome \u0161to nikada ne mo\u017eete biti sigurni kamo \u0107e vas paralele na kraju odvesti. Dobar primjer je film “Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107”. Va\u017ean […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":29477,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[74,144],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[58],"class_list":["post-29475","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-kultura","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29475","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29475"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29475\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29480,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29475\/revisions\/29480"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/29477"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29475"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29475"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29475"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=29475"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=29475"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=29475"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=29475"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Prvi roman<\/h2>\n\n\n\n
Drugi roman<\/h2>\n\n\n\n
Tre\u0107i roman<\/h2>\n\n\n\n