Ve\u0107 nekoliko godina \u0161irom biv\u0161e Jugoslavije svjedo\u010dimo dizanju nacionalisti\u010dkih tenzija. Mnogi taj trend uspore\u0111uju s ratnim devedesetima. Pritom se uglavnom razlozi i mehanika krvavog raspada povr\u0161no tuma\u010de.<\/p>\n\n\n\n
Predsjednica republike u razgovoru za HRT lupa \u0161akom o stol i govori da ne\u0107e dopustiti da nijedan srpski tenk u\u0111e u Hrvatsku; predsjedni\u010dki kandidat Miroslav \u0160koro tvrdi da bi zabranio Samostalnu demokratsku srpsku stranku kad bi za to imao uvjete; vlada, predsjednica i gradona\u010delnik Zagreba \u0161alju izaslanike na pretpremijeru revizionisti\u010dkog filma “Dje\u010dje prihvatili\u0161te Sisak”… <\/em>Ovi i brojni drugi primjeri podizanja etni\u010dkih tenzija i pumpanja nacionalizma uo\u010di predsjedni\u010dkih izbora mnoge su nas podsjetili na atmosferu tijekom 1990-ih. No iako je ta asocijacija razumljiva, ona je ipak pogre\u0161na: naime, politi\u010dka kampanja prije izbora 1990. i u Hrvatskoj i u Srbiji i u BiH uop\u0107e nije bila fiksirana na etni\u010dke sukobe, nego je primarno bila fokusirana na socijalna i ekonomska pitanja, te su pobjedu na izborima odnijele one stranke koje su se tada zalagale za mir i umjerenu politiku. <\/p>\n\n\n\n Sli\u010dna se pri\u010da ponavljala i tijekom devedesetih. Iako su zbog rata, naravno, cijelo vrijeme bile prisutne nacionalisti\u010dke tenzije, paradoksalno, pred izbore su spla\u0161njavale i (vladaju\u0107e) stranke su se okretale socijalnim problemima. O tom neobi\u010dnom fenomenu pi\u0161e ameri\u010dki politolog V. P. Gagnon Jr. u svojoj knjizi The Myth of Ethnic War<\/a><\/em> u kojoj na temelju predizbornih kampanja, istra\u017eivanja javnog mnijenja i rezultata izbora ukazuje da etni\u010dke tenzije nisu prethodile ratu, nego su u njemu nastale. Pitanje koje Gagnonova knjiga postavlja povijesti jest kako je federacija optere\u0107ena socijalnim i ekonomskim problemima, a ne temom nacije, zavr\u0161ila u dugogodi\u0161njem krvavom etni\u010dkom ratu. Pitanje koje se name\u0107e sada\u0161njosti jest za\u0161to su vlade demokratskih nacionalnih dr\u017eava toliko opsjednute etni\u010dkim temama, a ne politi\u010dko-ekonomskim problemima koji mu\u010de dobar dio njihovih populacija. <\/p>\n\n\n\n “U Srbiji, u kampanji od 1990. nadalje, vladaju\u0107a komunisti\u010dka stranka (preimenovana u Socijalisti\u010dku partiju Srbije, SPS) pod Slobodanom Milo\u0161evi\u0107em nagla\u0161avala je va\u017enost mira i napretka te je optu\u017eivala protivni\u010dke nacionalisti\u010dke srpske stranke za primitivizam i odvo\u0111enje Srbije u rat. (…) Umjesto etni\u010dkog nadmetanja \u2013 procesa u kojem se stranke natje\u010du koja \u0107e vi\u0161e koristiti nacionalisti\u010dku retoriku i politiku te dobiti potporu etni\u010dkih glasa\u010da \u0161to vodi do ekstremnih pozicija \u2013 u ovim slu\u010dajevima vidjeli smo proces etni\u010dkog podmetanja <\/em>pri \u010demu se stranke trude biti \u0161to umjerenije i manje nacionalisti\u010dke, a tom je strategijom SPS dosljedno uspijevao\u201d, tvrdi Gagnon, a sli\u010dno zaklju\u010duje o Hrvatskoj i HDZ-u \u010diji su “glavni predstavnici uglavnom bili umjerenjaci (npr. Stipe Mesi\u0107, jedan od osniva\u010da i prvi HDZ-ov predsjednik Hrvatske vlade) dok su ekstremniji elementi iz dijaspore, vezani uz usta\u0161ki re\u017eim, bili vidno odsutni iz javnih foruma. Pobjeda HDZ-a na izborima 1990., iako se obi\u010dno tuma\u010di kao dokaz premo\u0107ne va\u017enosti etni\u010dke solidarnosti u hrvatskoj populaciji, zapravo iz bli\u017eeg kuta upu\u0107uje na posve druga\u010diju dinamiku. HDZ se predstavljao kao umjerena nacionalisti\u010dka stranka koja \u017eeli demokraciju i mir. Uz to, bila je najbolje financirana i organizirana opozicijska stranka.\u201d <\/p>\n\n\n\n Gagnonova knjiga direktna je reakcija na stereotipe njegovih zapadnih kolega u tuma\u010denju raspada Jugoslavije. Naime, za razliku od percepcije da uzrok rata le\u017ei u drevnim sukobima me\u0111u njenim narodima, Gagnon na temelju istra\u017eivanja pokazuje da u Jugoslaviji \u010dak ni uo\u010di rata nisu postojale zna\u010dajne etni\u010dke netrpeljivosti, a da je ratno nasilje zapravo pokrenula i potencirala konzervativna elita socijalisti\u010dke vlasti koja se borila za mo\u0107. Gagnonovo vi\u0111enje \u010dini se ponekad odvi\u0161e optimisti\u010dnim jer su, po njemu, subjekti odgovorni za pokretanje i provo\u0111enje nasilja prvenstveno elite dok su “obi\u010dni ljudi” objekti kojima se to nasilje dogodilo. No njegova knjiga slu\u017ei kao vrlo potreban podsjetnik i nama doma\u0107im \u010ditateljima ako smo zaboravili da rat nije nastao kao spontani impuls nacionalisti\u010dke rulje, nego kao ishod odre\u0111ene politike koja je gra\u0111ane polako dovela i uklju\u010dila u rat. Pritom je najzanimljivija i danas najaktualnija Gagnonova teza da su nacionalne vlade tijekom 1990-ih uspijevale provoditi ratnu politiku ne mobilizacijom svojih bira\u010da, nego demobiliziracijom <\/em>svojih protivnika, \u0161to se svakako mo\u017ee primijetiti i u dana\u0161njem politi\u010dkom polju.<\/p>\n\n\n\n Gagnon je analizom dru\u0161tvenih istra\u017eivanja u Jugoslaviji, javnih anketa i politi\u010dkih kampanja pred prve vi\u0161estrana\u010dke izbore 1990. u Srbiji i Hrvatskoj pokazao da gra\u0111ani nisu bili optere\u0107eni svojim etni\u010dkim statusom ni potrebom za osnivanjem “svoje” dr\u017eave nego su prvenstveno brinuli o ekonomskim temama i socijalnoj sigurnosti. To je razumljivo jer se dr\u017eava nalazila u ozbiljnoj ekonomskoj krizi (kojoj su uvelike doprinijele MMF-ove reforme u Jugoslaviji 1980-ih, o \u010demu detaljnije pi\u0161e Jake Lowinger u radu “Economic reform and the ‘Double movement’ in Yugoslavia”<\/a>), a socijalisti\u010dki model na\u0161ao se pred op\u0107om krizom uslijed raspadanja Sovjetskog Saveza. Ipak, Gagnon pokazuje da gra\u0111ani nisu tra\u017eili raspad Jugoslavije, nego reforme koje bi im vratile ekonomsku sigurnost. Stoga nema razloga vjerovati da su nasilni sukobi, nacionalizam i ksenofobija krenuli odozdo, nego su ih pokrenule vladaju\u0107e snage \u2013 prvo Milo\u0161evi\u0107ev SPS, a kasnije i Tu\u0111manov HDZ. Pitanje je samo za\u0161to su napustili umjerenu retoriku i pokrenuli rat. <\/p>\n\n\n\n Tu nudi neo\u010dekivan odgovor: vladaju\u0107i nisu izazivanjem nasilja \u017eeljeli mobilizirati gra\u0111ane i evocirati njihov nacionalizam, nego su primarno \u017eeljeli demobilizirati <\/em>svaku mogu\u0107u opoziciju. Ratno nasilje je tom cilju doprinosilo na vi\u0161e na\u010dina: sama ratna zbivanja potpuno su zaokupila pa\u017enju javnosti i onemogu\u0107ila bilo kakvu raspravu o ekonomskim reformama (koje bi sigurno dovele do smjene vlasti), direktni oponenti vlasti su ratom marginalizirani, zastra\u0161eni ili likvidirani, mediji stavljeni pod kontrolu re\u017eima, a gra\u0111ani koji se ne sla\u017eu s vladaju\u0107om politikom su obeshrabreni i “uvjereni” da ne postoji ikakva alternativa trenutnom stanju (zbog \u010dega se njihovo nezadovoljstvo manifestiralo u niskom odazivu na izbore \u2013 indikativnom, ali pragmati\u010dno gledano, bezna\u010dajnom). Tako su u isto vrijeme uvedeni i demokracija i izvanredno ratno stanje kojim je demokracija de facto <\/em>suspendirana, a vlast centralizirana u rukama pobjedni\u010dkih stranaka. Naposljetku su se, nakon dugogodi\u0161njeg ratnog nasilja i narativa o ugrozi naroda, doista formirale i ukorijenile etni\u010dke netrpeljivosti, no one nisu bile uzrok rata, nego njegova posljedica. <\/p>\n\n\n\n Nadalje, Gagnon detaljno pokazuje kako je demobilizacija bila metoda ostajanja na vlasti, a rat sredstvo demobilizacije. Kao dokaz navodi i razdoblje nakon rata: ve\u0107 do 2000. godine Milo\u0161evi\u0107ev SPS i Tu\u0111manov HDZ svrgnuti su s vlasti. Bez rata i bez vanjskog neprijatelja nije moglo biti ni demobilizacije: etni\u010dke netrpeljivosti su pale u drugi plan, u fokus se vratio javni zahtjev za demokratizacijom i ekonomskom sigurnosti, oponenti su dobili vi\u0161e prostora za kritiku i djelovanje, a gra\u0111ani su naposljetku mobilizirani u masovnim prosvjedima protiv vlade. Ipak, Gagnon ve\u0107 2004. primje\u0107uje da smjena vlasti nije napravila bitnu razliku u demokratizaciji i ekonomskom stanju novih zemalja. S jedne strane vladaju\u0107e elite su 1990-ih iskoristile politi\u010dku mo\u0107 da bi kroz privatizaciju javnih poduze\u0107a stekle golemu ekonomsku mo\u0107 \u010dime su zapravo dobrim dijelom sa\u010duvale svoju poziciju. S druge strane novi kapitalisti\u010dki sustav nije igrao u korist demokratizacije i socijalne sigurnosti, nego je pove\u0107avao tu uspostavljenu ekonomsku nejednakost. Naposljetku, dodao bih i da su ove zemlje prijelazom u demokraciju izgubile jasan politi\u010dki projekt koji bi gra\u0111anima garantirao odre\u0111ena prava i koji bi ih mobilizirao. <\/p>\n\n\n\n Kad sagledamo Gagnonovu analizu u dana\u0161njem kontekstu, paralele se vuku same. Mada je nemogu\u0107e re\u0107i prethodi li aktualna kriza nekom drasti\u010dnom povijesnom prekidu kao tada, nalazimo se u politi\u010dki i ekonomski jednako o\u010dajnoj poziciji. Ekonomsko stanje gra\u0111ana je iznimno lo\u0161e, a politi\u010dki model upravljanja dr\u017eavom ne daje naznake da mo\u017ee rije\u0161iti probleme ili zacrtati ikakav smjer razvoja. I kao \u0161to je tada\u0161nju krizu Jugoslavije pratila kriza svih ve\u0107ih socijalisti\u010dkih dr\u017eava, tako i na\u0161u “nerazvijenu” liberalnu demokraciju prati kriza Europske unije i modela liberalne demokracije uop\u0107e. <\/p>\n\n\n\n Premda su se u 30 godina izmijenili skoro cijeli sastav elita i politi\u010dko-ekonomski sustav, reakcija hrvatske vlasti na krizu i potrebu za bitnom politi\u010dkom promjenom je skoro identi\u010dna onoj kakvu opisuje Gagnon: u potrebi za o\u010duvanjem vlastite pozicije, izvla\u010de se taktike demobilizacije. U Hrvatskoj, ali i BiH i Srbiji, posljednjih nekoliko godina raste fokus slu\u017ebene politike na etni\u010dke tenzije i na pitanje nacionalizma za \u0161to ne postoje opravdani povod ni razlog, pogotovo ne u Hrvatskoj i Srbiji koje su tijekom rata prisilno u\u010dinile svoje teritorije prili\u010dno etni\u010dki homogenima pa “opasne” manjine definitivno ne predstavljaju bitan problem. No, ako pratimo Gagnonovu logiku, ovdje se ne radi o istinskom sukobu, nego o istom, starom narativu o vanjskom neprijatelju kojim se skre\u0107e pozornost s goru\u0107ih tema u vlastitom dru\u0161tvu. Nadalje, medijski prostor za kritiku je bitno su\u017een: HDZ je opet u\u010dinio HRT glasilom radikalne desnice, dnevne novine egzistencijalno ovise o savezu s vladaju\u0107im strankama, a sustavna potpora kriti\u010dkim neprofitnim medijima je smanjena i skoro nepostoje\u0107a<\/a>. Jedan od rijetkih prostora kritike je tjednik srpske nacionalne manjine Novosti <\/em>\u010diji se autori i djelatnici nalaze pod stalnim pritiskom i prijetnjama \u2013 em zato \u0161to se radi o srpskom listu, em zato \u0161to su “doma\u0107i izdajnici”. Jedino se \u010dini da vlasti danas ipak ne koriste ratno nasilje za poticanje sukoba me\u0111u gra\u0111anima. No ako obratimo pozornost na brojna svjedo\u010danstva o brutalnom<\/a> policijskom tretmanu izbjeglica i na MUP-ovo cini\u010dno nijekanje tih slu\u010dajeva<\/a>, vidimo da u vladi postoje i kapacitet i volja za sustavno provo\u0111enje nasilja kakvo se koristi u ratu. <\/p>\n\n\n\n Potenciranje nacionalizma od strane vlasti i marginaliziranje svake opozicije doprinose demobilizaciji \u2013 obeshrabruju bira\u010de, aktiviste i politi\u010dare u borbi za druga\u010dijom politikom i izvjesnom smjenom vlasti. U tom vidu apatija gra\u0111ana i niski odaziv na izbore nisu neuspjeh aktualne politike, nego uspje\u0161an ishod politike pasiviziranja onih gra\u0111ana koji se protive sada\u0161njoj vlasti. No jednom kad se gra\u0111ani mobiliziraju, Gagnon pokazuje (a s \u010dim se sla\u017eu i rezultati kasnijih izbora) da gra\u0111ani nisu skloni nacionalizmu i \u0161ovinizmu, nego upravo suprotno, umjerenijim i vi\u0161e lijevim inicijativama. Unato\u010d resursima, visokoj medijskoj prisutnosti i agresivnim kampanjama, nijedna ekstremno desna opcija u Hrvatskoj nije postigla zna\u010dajan izborni uspjeh. Stoga se i demobilizacija putem forsiranja etni\u010dkih tenzija mo\u017ee vratiti kao bumerang, \u0161to bismo lako mogli vidjeti upravo na skorim predsjedni\u010dkim izborima. Recentno nadmetanje Kolinde Grabar Kitarovi\u0107 s predsjedni\u010dkim kandidatom Miroslavom \u0160korom tko je ve\u0107i desni\u010dar moglo bi upravo mobilizirati gra\u0111ane da iza\u0111u glasati za suprotnu stranu pa bi Zoran Milanovi\u0107, prakti\u010dki ni kriv ni du\u017ean, mogao lako postati predsjednik. <\/p>\n\n\n\n Glavna opasnost aktualne politike onda nije uklju\u010divanje gra\u0111ana u sukob, nego upravo suprotno, isklju\u010denje ve\u0107ine gra\u0111ana iz politi\u010dke arene i iz pozicije da donose odluke za zajednicu. Stoga je bitno \u010diniti upravo suprotno \u2013 mobilizirati gra\u0111ane, ne prepustiti se apatiji, skretati raspravu na bitne ekonomske i socijalne teme, \u0161iriti prostor kritike, javno se protiviti dr\u017eavnom nasilju, aktivno sudjelovati u politici i, naposljetku, domisliti politi\u010dki projekt koji bi gra\u0111anima mogao pru\u017eiti egzistencijalnu sigurnost i mobilizirati njihovu energiju. Sve to mo\u017ee do\u0107i samo odozdo, a ne odozgo, od strane politi\u010dkih ili ekonomskih elita. Gagnon pokazuje kako su politi\u010dke elite prije 30 godina oportunisti\u010dki koristile umjereni diskurs da bi naposljetku radije odabrale krvavi raspad dr\u017eave nego reformu socijalisti\u010dkog sustava. U svijetu danas pak mo\u017eemo vidjeti kako su ekonomske i politi\u010dke elite prije spremne prihvatiti ekolo\u0161ke i socijalne katastrofe nego bitne promjene kapitalisti\u010dkog sustava. Sre\u0107om, i na lokalnom i na globalnom planu ve\u0107 djeluju razne sile opozicije koje, unato\u010d bitno manjim politi\u010dkim, ekonomskim i vojnim resursima, mogu uz jasan fokus, hrabrost, takti\u010dnost i optimizam volje napraviti bitnu razliku. Stoga, iako \u010ditanjem Gagnonove knjige nastaje mu\u010dan osje\u0107aj da se ponovo vra\u0107amo u 1990-e, rastu\u0107i aktualan otpor politi\u010dkoj i ekonomskoj desnoj struji daje naznaku da ima ne\u0161to optimizma i za volju i za intelekt: povijest ipak nije nu\u017eno toliko predvidljivo cirkularna i tragi\u010dna. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ve\u0107 nekoliko godina \u0161irom biv\u0161e Jugoslavije svjedo\u010dimo dizanju nacionalisti\u010dkih tenzija. Mnogi taj trend uspore\u0111uju s ratnim devedesetima. Pritom se uglavnom razlozi i mehanika krvavog raspada povr\u0161no tuma\u010de. Predsjednica republike u razgovoru za HRT lupa \u0161akom o stol i govori da ne\u0107e dopustiti da nijedan srpski tenk u\u0111e u Hrvatsku; predsjedni\u010dki kandidat Miroslav \u0160koro tvrdi da […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":29459,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[12,25],"theme":[456],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[593],"class_list":["post-29457","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-izbori","tag-nacionalizam","theme-politika","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29457","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29457"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29457\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29465,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29457\/revisions\/29465"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/29459"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29457"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29457"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29457"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=29457"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=29457"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=29457"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=29457"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Demobilizacija oponenata<\/h2>\n\n\n\n
Paralele<\/h2>\n\n\n\n
Efekt bumeranga<\/h2>\n\n\n\n