Dok sindikati promi\u0161ljaju sazivanje referenduma o razdvajanju povla\u0161tenih i radni\u010dkih mirovina, valja se zapitati o dru\u0161tvenoj i politi\u010dkoj ulozi takvih beneficija.<\/p>\n\n\n\n
Ohrabrene uspjehom referendumske inicijative #67jeprevi\u0161e doma\u0107e su sindikalne sredi\u0161njice prije otprilike mjesec dana, istina stidljivo, ali ipak nekako, najavile svoju novu kampanju, koja \u0107e, svakako, morati pri\u010dekati okon\u010danje ovog aktualnog vala \u0161trajkova u javnom sektoru. U svakom slu\u010daju, u okviru te inicijative u sredi\u0161tu bi trebale biti tzv. povla\u0161tene mirovine. Ideja sindikata je da se najprije pokrene javna i medijska kampanja, a onda i referendum, ako to bude potrebno, s idejom da se fond mirovina nastalih na temelju rada odvoji od fonda povla\u0161tenih mirovina. Vilim Ribi\u0107, lider Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, o tome ka\u017ee: “Mi smo davno govorili da se trebaju razdvojiti povla\u0161tene mirovine i da ih treba smjestiti u prora\u010dun tako da bi bilo transparentno koliko gra\u0111ani Hrvatske pla\u0107aju pro\u0161le zasluge, a koliko pla\u0107aju mirovine temeljem rada. To je jedan najnormalniji zahtjev. Povla\u0161tene mirovine nesrazmjerno su vi\u0161e u odnosu na gra\u0111ane koji su u punom radnom vijeku zaradili svoju mirovinu temeljem rada.” Za ilustraciju te disproporcije o kojoj govori sindikalist mo\u017ee poslu\u017eiti podatak da oko 625 tisu\u0107a umirovljenika ima mirovinu ispod egzistencijalnog minimuma, a \u010dak 323 tisu\u0107e njih ni\u017eu od 2.000 kuna, dok su istovremeno prosje\u010dne povla\u0161tene mirovine i do tri puta ve\u0107e.
<\/p>\n\n\n\n
Jasno je, dakako, i Ribi\u0107u i njegovim kolegama iz drugih sindikalnih sredi\u0161njica da potegnuti pitanje povla\u0161tenih mirovina zapravo zna\u010di potegnuti pitanje veteranskih penzija, njih preko 115 tisu\u0107a u iznosu od skoro \u0161est milijardi kuna godi\u0161nje. Ima tu jo\u0161 kategorija koje spadaju u red posebnih mirovina, ali sve one skupa bitno su manje optere\u0107enje za mirovinski fond od veteranskih. Podsjetimo, osim penzioniranih branitelja iz Domovinskog rata, tu je jo\u0161 i desetak hiljada partizanskih mirovina, zatim mirovina pripadnika JNA, ne\u0161to je penzija usta\u0161a i domobrana objedinjenih u jedinstvenu kategoriju pripadnika domovinske vojske, zatim, po novom, i pripadnika Hrvatskog vije\u0107a obrane, pa politi\u010dara, akademika i nekih kategorija radnika na visokorizi\u010dnim poslovima. Ali, kako rekosmo, nijedna od tih kategorija nije toliko optere\u0107uju\u0107a za fond, niti je toliko netransparentna koliko je to kategorija veterana iz posljednjeg rata. I svaka se od tih kategorija s vremenom smanjuje, samo braniteljski korpus iz godine u godinu broj\u010dano buja, \u010demu kumuju, naravno, politi\u010dke makinacije vladaju\u0107ih.
<\/p>\n\n\n\n
Kad je biv\u0161i esdepeovski ministar branitelja Predrag Mati\u0107 prije nekoliko godina poku\u0161ao ne\u0161to napraviti s tim u vezi, odnosno kad je predlagao razdvajanje bora\u010dkih penzionih primanja od onih radni\u010dkih, veteranske su se udruge ulogorile u Savskoj ulici u Zagrebu i nisu se micale od tamo sljede\u0107ih 555 dana, odnosno sve dok Mati\u0107a nije zamijenio novi ministar kojemu takve ideje nisu padale na pamet. \u0160to \u0107e re\u0107i da su \u010delnici veteranskih udruga logorovali u Savskoj prosvjeduju\u0107i otprilike onoliko dana koliko je jedan prosje\u010dni branitelj proveo u ratu (osim ako, samo jedna digresija, niste Jo\u017ea Manoli\u0107, za kojega se u registru branitelja, jo\u0161 dok je bio javno dostupan, moglo ustanoviti da je imao preko nevjerojatnih 2.000 dana u borbenom sektoru, u \u0161to mu je valjda ura\u010dunat i partizanski sta\u017e, \u0161to li), pa im taj “novi rat” za povlastice i nije te\u0161ko pao.<\/p>\n\n\n\n
Bit \u0107e zanimljivo vidjeti ho\u0107e li sindikalisti imati petlje svojom akcijom prvi put otvoriti frontu izme\u0111u radnika i ratnika i doista taknuti u osinje gnijezdo zvano veteranske beneficije. A njih je, netko je prije nas to ve\u0107 izbrojio, preko trideset. To\u010dnije trideset i \u010detiri, u \u0161to osim povla\u0161tenih mirovina spadaju jo\u0161 i invalidnine, pa posve besplatna i kompletna zdravstvena za\u0161tita, zatim tu su i razne prednosti pri stambenom zbrinjavanju, pa pravo prvenstva branitelja pri zapo\u0161ljavanju, prava na dodjelu dionica i poslovnih kredita, i tako dalje i tome sli\u010dno. Neke su povlastice, dakako, u me\u0111uvremenu nestale, odnosno s protokom vremena postale su anakrone, poput carinskih olak\u0161ica na uvoz automobila, ali su te beneficije u svoje vrijeme bila jako atraktivne i odigrale su svoju potkupljuju\u0107u ulogu.
<\/p>\n\n\n\n
Me\u0111utim, nije uvijek bilo tako da su se radnici i ratnici me\u0111usobno suprotstavljali, da su sistemski postavljeni kao nepomirljivi dru\u0161tveni antagonisti. Upravo suprotno, \u010desto je solidarnost iz rova u doba rata znala prerasti u solidarnost u pogonu u doba mira. Iako je rije\u010d o jo\u0161 jednoj fikciji, to\u010dnije o seriji, ipak vrijedi spomenuti prve epizode popularnog recentnog bibisijevskog serijala “Peaky Blinders” ili, kako je u nas preveden, “Birmingemska klika”, kao dobru ilustraciju onoga o \u010demu govorimo. Naime, na samom po\u010detku “Blindersa” vidi se kako jedan ratni veteran, koji vrlo brzo postaje i komunisti\u010dki agitator, u engleskom Birminghamu 1919. godine prakti\u010dki svaki poziv na \u0161trajk ili na bilo koju drugu radni\u010dku akciju otpo\u010dinje i zavr\u0161ava apelom radnicima\/ratnicima da se prisjete svoje zajedni\u010dke borbe u netom zavr\u0161enom Prvom svjetskom ratu i da iz tog iskustva izvuku dodatnu snagu za nove borbe, ovaj put radni\u010dke. Osim toga, poznate su, \u0161to iz povijesnih izvora, a \u0161to iz literature, i brojne pri\u010de o dezerterima iz austrijske vojske pri kraju Velikog rata koji su po na\u0161im krajevima \u0161irili bolj\u0161evi\u010dke i socijalisti\u010dke ideje, pa i bajunetama, ako je trebalo.
<\/p>\n\n\n\n
Ono \u0161to \u017eelimo podcrtati jest da je nakaradna hadezeovska politika napravila sve da od razvoja\u010denih branitelja poslije rata stvori svojevrsne socijalne invalide i politi\u010dke idiote. Odcijepiv\u0161i ih od svijeta rada i gurnuv\u0161i im u ruke nemale ratne mirovine, formirali su kontingent stanovni\u0161tva s ozbiljnim socijalizacijskim problemima, ali ujedno s ogromnim elektoralnim potencijalom. HDZ je tako dobio vjerno glasa\u010dko tijelo, a svi ostali dobili su s radnim ljudima i gra\u0111anima nesolidarnu populaciju, sa sigurnim apana\u017eama u rukama i posve neokupiranu radnim i egzistencijalnim problemima.<\/p>\n\n\n\n
Na\u017ealost, veteranske organizacije, a posebno njihova rukovodstva, dale su se krajnje instrumentalizirati od HDZ-a, zapravo dale su se potkupiti, \u0161to je situacija koja traje prakti\u010dki od kraja rata pa do danas. I ne vidi joj se kraj. Veterani i njihove organizacije uvijek su bili tu i jo\u0161 uvijek su tu svaki put kad treba zastra\u0161iti opoziciju. To, naravno, i nije neki problem, jer nam je vje\u010dno konvulzivna oporba ionako politi\u010dki limitirana, stalno ostavlja dojam isprepadanosti, uzdrmanosti, uznemirenosti i uzrujanosti, a zapravo uvijek djeluje kukavi\u010dki i s figom u d\u017eepu. Osim toga, HDZ ima instrumente i za pacifikaciju samih veterana: kad mu zatreba, potegnut \u0107e pitanje pravih i la\u017enih veterana, pokrenut \u0107e, obi\u010dno putem medija, kampanju protiv navodno neautenti\u010dnih boraca, a za one autenti\u010dne, sve sa svrhom i ciljem da si takvim manipulacijama osigura dodatnu lojalnost i nepomu\u0107enu poslu\u0161nost veterana koji, uz penzionere, \u010dine najvjerniji i najve\u0107i bazen potencijalnih glasova za HDZ. Spajanjem tih dviju kategorija u jedan jedinstveni kontingent vladaju\u0107a stranka ima dobitnu kombinaciju.
<\/p>\n\n\n\n
Dakako da politi\u010dka konjunktura oli\u010dena u HDZ-ovom politi\u010dkom in\u017eenjeringu nije jedini razlog brojnih problema s braniteljskom populacijom. Ima ne\u0161to i sistemski ote\u017eavaju\u0107e s tom populacijom. Naime, ljudi u uniformi i njihova prava u doba mira oduvijek su i svuda predstavljali problem. Najprije, (re)socijalizacija mu\u0161karaca u vojsci i ratu obi\u010dno se doga\u0111a u konzervativnom modu, tamo nu\u017eno dominiraju vrijednosti autoriteta, poslu\u0161nosti i hijerarhije. Stoga je djelomi\u010dno razumljivo njihovo kasnije civilno opredjeljenje za sli\u010dne politi\u010dke opcije. Drugo, veteranski problemi zapravo ostaju nerje\u0161ivi, u smislu njihovog definitivnog okon\u010danja. Nesporazumi na relaciji biv\u0161i ratnici \u2013 civili, i to ne samo u nas, nastavljaju se prakti\u010dki ad infinitum. S tim u vezi biv\u0161i vojak, sociolog i pokreta\u010d \u010dasopisa “Polemos” Ozren \u017dunec u jednom svom tekstu pod naslovom “Apsolutna \u017ertva i relativna kompenzacija” otprije 13 godina na tu temu u re\u010denom \u010dasopisu zaklju\u010duje: “Veterani kao gra\u0111ani i pripadnici civilne sfere prihvatit \u0107e odre\u0111enu razinu materijalnih kompenzacija, osobito ako je ona vidljivo razli\u010dita od onih koje dobijaju druge deprivilegirane skupine, ali \u0107e odre\u0111eni osje\u0107aj nekompenziranosti uvijek ostati i ni\u010dim ne\u0107e mo\u0107i biti uklonjen. Civilna sfera, javnost sastavljena od onih koji nemaju vojni\u010dko iskustvo rata, smatrat \u0107e da su privilegije veterana pretjerane i prevelike i da su veterani paraziti, emocionalni ucjenitelji i beskrupulozni oportunisti.”
<\/p>\n\n\n\n
Kad se, dakle, na jedan ovakav, ionako zategnut odnos izme\u0111u civila i biv\u0161ih ratnika nasloni pokvarena i cini\u010dka politika “najdr\u017eavotvornije stranke” koja je dvije frustracije, jedne biv\u0161ih vojnika i druge civila nezadovoljnih kumuliranjem prava i povlastica razvoja\u010denih branitelja, odlu\u010dila eksploatirati do krajnjih granica, onda nije ni \u010dudo da se u kona\u010dnici stje\u010de dojam da veterani ne rade ni\u0161ta drugo osim \u0161to reketare \u010ditavo dru\u0161tvo, a koliko na otpetljavanje tog \u010dvora uop\u0107e mogu utjecati sindikati i njihove akcije, pitanje je veliko kao ku\u0107a trokatnica.
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dok sindikati promi\u0161ljaju sazivanje referenduma o razdvajanju povla\u0161tenih i radni\u010dkih mirovina, valja se zapitati o dru\u0161tvenoj i politi\u010dkoj ulozi takvih beneficija. Ohrabrene uspjehom referendumske inicijative #67jeprevi\u0161e doma\u0107e su sindikalne sredi\u0161njice prije otprilike mjesec dana, istina stidljivo, ali ipak nekako, najavile svoju novu kampanju, koja \u0107e, svakako, morati pri\u010dekati okon\u010danje ovog aktualnog vala \u0161trajkova u javnom […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":29506,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[635,461,85],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[129],"class_list":["post-29442","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-branitelji","tag-mirovinska-reforma","tag-radnicki-pokret","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29442","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29442"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29442\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29567,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29442\/revisions\/29567"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/29506"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29442"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29442"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29442"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=29442"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=29442"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=29442"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=29442"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}