{"id":29281,"date":"2019-10-11T07:00:12","date_gmt":"2019-10-11T06:00:12","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=29281"},"modified":"2019-10-14T08:58:33","modified_gmt":"2019-10-14T07:58:33","slug":"dnevnik_uc","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=29281","title":{"rendered":"\u0160to krije pri\u010da o “najboljim ljudima” u okupiranom Zagrebu?"},"content":{"rendered":"\n

Dokumentarno-igrani film o djelovanju Diane Budisavljevi\u0107 u vrijeme tzv. NDH izazvao je salve bijesa usta\u0161ke desnice, ljutite zbog ponovnog aktualiziranja zlo\u010dina koje se trude prikriti. No lijepa pri\u010da o plemenitoj Austrijanki i sama predstavlja odre\u0111enu reviziju tog perioda, onu u kojoj je uloga heroja oduzeta kolektivu.<\/p>\n\n\n\n

Ovogodi\u0161nji Pulski\nfilmski festival bio je do\u010dekan u javnosti kao popri\u0161te\nfilmsko-kulturnog obra\u010duna. \u201cDvije Hrvatske\u201d, ona\nnacionalisti\u010dka i ona liberalna, imale su svoje\nfilmske predstavnike. Na jednoj strani se nalazio “General”,\nfilm Antuna Vrdoljaka o \u017eivotnom i ratnom putu Ante Gotovine, a na\ndrugoj “Dnevnik Diane Budisavljevi\u0107”, dokumentarno-igrani\nfilm Dane Budisavljevi\u0107 o humanitarnom radu Diane Budisavljevi\u0107 u\nperiodu Drugog svjetskog rata. Ishod obra\u010duna je poznat: “Dnevnik”\nje pomeo “Generala” i po mi\u0161ljenju \u017eirija i po mi\u0161ljenju\npublike.<\/p>\n\n\n\n

Liberalna\nstrana je proslavila pobjedu kao jo\u0161 jedan dokaz kulturne nadmo\u0107i,\nali i sna\u017enog otpora povijesnom revizionizmu, dok su nacionalisti u\nskromnom u\u010dinku “Generala” prona\u0161li jo\u0161 jedan dokaz\nteorije zavjere. A ta se zavjera zasniva na\ntezi, naro\u010dito populariziranoj u kratkom mandatu Zlatka\nHasanbegovi\u0107a na \u010delu Ministarstva kulture, po kojoj je hrvatska\nkultura i dalje obilje\u017eena “lijevom hegemonijom”. Njome\nupravljaju “jugoslavenski kadrovi” koji odre\u0111uju \u0161to je\ndobro, a \u0161to nije, a sve pod krinkom stru\u010dnosti. Pa tako i u\nprocjeni filmske vrijednosti “Generala” i “Dnevnika”.\nA kao dodatni prilog “neobjektivnoj” procjeni isticali su i\n\u010dinjenicu da se festival odr\u017eava u Puli\nkoja je “lijevi grad”, tako da ni stavove publike ne treba\nuzimati zdravo za gotovo.<\/p>\n\n\n\n

No, puno ve\u0107i problem u “filmskom anga\u017emanu” ovda\u0161nje desnice predstavlja pobuda da ni dokazane ratne zlo\u010dine ne uzima zdravo za gotovo. Naime, na dan zagreba\u010dke premijere filma Dane Budisavljevi\u0107, odr\u017eana je, o\u010dito namjerno, i pretpremijera filma<\/a> “Dje\u010dje prihvatili\u0161te Sisak”, nastalog u okviru producentske ku\u0107e Laudato. Taj film, usta\u0161ki odgovor na “Dnevnik”, samo je filmska kulminacija napora revizionisti\u010dkih krugova da ospore postojanje usta\u0161kih logora za djecu. Dio je to, dakako, \u0161irih revizionisti\u010dkih negacija bilo kakvih konclogora u tzv. NDH. Iza ovih prili\u010dno gnjusnih motiva krije se projekt normalizacije tzv. NDH i dezinfekcije uloge Katoli\u010dke crkve. Naknadno, nevoljko i skromno uklju\u010denje Crkve u spa\u0161avanje logora\u0161ke djece tuma\u010di se kao dokaz njene moralne i politi\u010dke ispravnosti. A ako se u tzv. NDH odvijalo najnormalnije spa\u0161avanje djece, onda ni ta tvorevina nije bila moralna nakaza. Bez obzira na to \u0161to je, eto, pobila roditelje te djece ili ih poslala na prisilni rad u Njema\u010dku.<\/p>\n\n\n\n

Neposredan emocionalni u\u010dinak<\/h2>\n\n\n\n

Takve i sli\u010dne revizionisti\u010dke vratolomije posljednjih godina ne samo da postaju legitimna interpretacija povijesti ve\u0107 prijete da postanu i prevladavaju\u0107a. U\u017eivaju \u0161iroku institucionalnu potporu: od Crkve do ministarstava. I u tom se kontekstu pojavljuje film Dane Budisavljevi\u0107 i izaziva o\u0161tre reakcije s desnice. Kako i sam naslov sugerira, film se zasniva na dnevniku Diane Budisavljevi\u0107 o njenim aktivnostima u vrijeme Drugog svjetskog rata. Sam je dnevnik pisan naknadno, u svibnju 1945., prema stenografskim zapisima koje je Diana Budisavljevi\u0107 izra\u0111ivala tijekom rata, a objavljen 2003. godine. Ona sama je porijeklom Austrijanka koja se preselila u Zagreb udajom za lije\u010dnika i profesora kirurgije na Medicinskom fakultetu, Julija Budisavljevi\u0107a. Nakon uspostave tzv. NDH, Budisavljevi\u0107 saznaje da se u logore odvode \u017eene i djeca i nastoji im pru\u017eiti pomo\u0107. Dok ono \u0161to je preostalo od \u017didovske op\u0107ine skuplja pomo\u0107 za \u017eenu i djecu njihove vjeroispovijesti, Budisavljevi\u0107 odlu\u010di skupljati pomo\u0107 za pravoslavne majke i djecu koji se izlo\u017eeni isklju\u010divo milosti i nemilosti logorske uprave. Njen humanitarni rad se nastavlja, raste i u dnevniku ga potanko opisuje. Zahvaljuju\u0107i porijeklu, stupa u kontakt s nacisti\u010dkim \u010dasnicima i vr\u0161i na njih pritisak koji rezultira uspjehom: na tisu\u0107e srpske djece je spa\u0161eno iz usta\u0161kih logora, mahom raspodjelom me\u0111u hrvatskim obiteljima. <\/p>\n\n\n\n

Film je, dakle, dokumentarno-igrani. Dokumentarni materijal \u010dine dirljiva sje\u0107anja nekolicine tada spa\u0161ene djece snimana na dana\u0161njim lokacijama logora i stravi\u010dni filmski zapisi iz perioda funkcioniranja logora. Igrani materijal se zasniva na scenaristi\u010dki obra\u0111enim dnevni\u010dkim zapisima. Dokumentarno-igrani filmovi u hrvatskoj filmskoj tradiciji uglavnom su zavr\u0161avali fijaskom i definitivno predstavljaju zahtijevan izazov. No, Dana Budisavljevi\u0107 ga je savladala i to upravo zato, kako je u svojoj recenziji primijetio Jurica Pavi\u010di\u0107<\/a>, \u0161to u ovom slu\u010daju dokumentarni dijelovi nose sna\u017enu emocionalnu podlogu, dok oni igrani donose “realisti\u010dnu faktografiju” kojoj haenkaovska gluma\u010dka patetika ne poma\u017ee odvi\u0161e. Ina\u010de je “podjela uloga” obrnuta. Emocionalni u\u010dinak dokumentarnih dijelova je prili\u010dno intenzivan. Na primjer, na projekciji kojoj sam prisustvovao ve\u0107i dio publike je doslovno brisao suze nakon kadrova izmu\u010dene djece u logoru i svjedo\u010danstava pre\u017eivjelih. Taj itekako vrijedan u\u010dinak filmskog prikaza iznimnog pothvata Diane Budisavljevi\u0107 ipak neutralizira politi\u010dki sporne dijelove prikaza koji se ne smiju zanemariti.<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to se pogleda film, stje\u010de se neobi\u010dan dojam: sav otpor usta\u0161kom re\u017eimu sveo se na moralnu \u010dast i anga\u017eman pripadnice vi\u0161e klase austrijskog porijekla. Zdravorazumski prigovor ovom dojmu bi bio: pa i film je o njoj, nije neophodno ni nu\u017eno da se sve ostalo spomene. Taj bi prigovor bio odr\u017eiv da nije kraja filma koji ideolo\u0161ki uobli\u010duje cijeli narativ i zapravo komuniste spominje. Prije nego \u0161to analiziramo sam taj kraj, nabrojimo \u0161to sve izmi\u010de ovoj perspektivi. Mi, tako, uop\u0107e ne znamo da se u periodu od 1941. do 1945. netko aktivno borio protiv usta\u0161a i nacista. I da su, na primjer, oslobodili i te logore. Ne znamo ni da je u samom Zagrebu postojala razgranata mre\u017ea pomo\u0107i i organizacije otpora. Ne znamo ni da je vi\u0161e tisu\u0107a ljudi u Zagrebu usta\u0161ka vlast mu\u010dila i likvidirala zbog saznanja da poma\u017eu pokret otpora i zato\u010denike. Dok Diana Budisavljevi\u0107 vodi polunormalni gra\u0111anski \u017eivot uz pokoji pretres, nelagodu zbog mu\u017eeva srpskog porijekla te koktele s nacistima u Esplanadi, sestre Bakovi\u0107 su mu\u010dene do smrti upravo zato \u0161to su pomagale u otporu nacistima. Tako\u0111er ne znamo ni\u0161ta ni o tome da su medicinske sestre u Crvenom kri\u017eu s kojima je Budisavljevi\u0107 sura\u0111ivala i koje se pojavljuju u filmu, bile dio \u0161ire antifa\u0161isti\u010dke mre\u017ee posredno povezane s Komunisti\u010dkom partijom. To, dakako, ni\u0161ta ne oduzima od divnih stvari koje je Budisavljevi\u0107 u\u010dinila, ali nam isto tako ne dopu\u0161ta da prihvatimo narativ o njoj kao ultimativnoj antifa\u0161isti\u010dkoj heroini.<\/p>\n\n\n\n

Ponavljam, ne moramo sve to znati, tj. redateljica mo\u017ee slobodno pretpostaviti da je to op\u0107e poznato, iako na\u017ealost ba\u0161 i nije. Ali sam kraj filma koji je itekako ideolo\u0161ki premazan naprosto ne dopu\u0161ta tu perspektivu jer nam redateljica ipak nedvosmisleno sugerira kakav je taj partizanski pokret bio i kakva je ta novoosnovana dr\u017eava. Motiv koji stoji iza tih sugestija je poznata \u010dinjenica: nova vlast je Diani Budisavljevi\u0107 oduzela kartoteku u kojoj je dokumentirala djecu za potrebe kasnijeg pronala\u017eenja i utvr\u0111ivanja njihova porijekla. Ta se odluka tuma\u010di na razne na\u010dine. Neki tvrde da je posrijedi bila osobna osveta Tatjane Marini\u0107, dugogodi\u0161nje partijske aktivistkinje koja je preuzela klju\u010dnu ulogu u Ministarstvu socijalne politike. Oni koje se ne bave osobnim motivima, tvrde da je posrijedi bilo nepovjerenje u Dianu Budisavljevi\u0107, zbog njenog austrijskog porijekla i klasne pripadnosti. I naprosto zbog toga \u0161to je dr\u017eava ipak imala ve\u0107e kapacitete za baratanje tim podacima u svrhu pronala\u017eenja djece. To se obja\u0161njenje \u010dini najuvjerljivijim, ali zasigurno ne opravdava \u010dinjenicu da Budisavljevi\u0107 kao vanjski suradnik nijednom nije bila anga\u017eirana da pomogne u radu s dokumentacijom koju je sama izradila. Kao i \u0161to ne opravdava potpuni zaborav djelovanja Diane Budisavljevi\u0107 u jugoslavenskom periodu.<\/p>\n\n\n\n

Gorljivi antikomunizam<\/h2>\n\n\n\n

Me\u0111utim, redateljica taj doga\u0111aj obja\u0161njava naprosto komunisti\u010dkim totalitarizmom. Iako su posrijedi sugestije, one su sasvim eksplicitne: dolazak fa\u0161ista na vlast i oslobo\u0111enje Zagreba prikazuje istim tipom dokumentarnog kadra \u2013 razdragana masa do\u010dekuje ulazak nacisti\u010dke vojske kao \u0161to do\u010dekuje i ulazak partizanske vojske. Posrijedi su, o\u010dito, zabludjele mase kojima je svejedno koji totalitarni manipulatori dolaze na vlast. One im kli\u010du. Radi se naprosto o najobi\u010dnijem izjedna\u010davanju fa\u0161izma i komunizma. I zato oni prigovori da nije bitno \u0161to partizana nema u filmu ne stoje: ima ih, ali nisu prikazani kao oni koji su \u010detiri godine bili u \u0161umi, ratovali, gladovali i ginuli da oslobode zemlju od okupatora i doma\u0107ih izdajnika, ve\u0107 kao predstavnici nove totalitarne vlasti. Jer da ih ima u ovoj prethodnoj ulozi, Diana Budisavljevi\u0107 ne bi mogla biti predstavljena kao individualna heroina kad su tisu\u0107e i tisu\u0107e drugih podnijele neusporedivo ve\u0107e muke. Kao \u0161to ni oni ne bi mogli biti predstavljeni kao bezdu\u0161ni birokratski zlo\u010dinci. Na\u017ealost, izjedna\u010davanje komunizma i fa\u0161izma ne staje na tome.<\/p>\n\n\n\n

U filmu je prikazana scena upoznavanja Diane Budisavljevi\u0107 s Kamilom Breslerom, zaposlenikom u usta\u0161kom Ministarstvu udru\u017ebe koji je itekako zaslu\u017ean za spa\u0161avanje siro\u010dadi iz logora. Budisavljevi\u0107 dolazi kod njega tra\u017eiti dozvolu za humanitarni rad. Bresler joj ka\u017ee da on dozvolu ne mo\u017ee izdati, ali prepozna njene namjere i mogu\u0107nost suradnje. Kako bi ostali sami i uspostavili bliskiji kontakt, Bresler po\u0161alje podre\u0111enog iz ureda po neki potpis. Ovaj poslu\u0161a i pri izlasku upita Breslera mo\u017ee li usput oti\u0107i na gablec. Ova naizgled nebitna scena svoj smisao dobiva na kraju filmu. Naime, glavni me\u0111u trojcem koji nova vlast \u0161alje u stan Budisavljevi\u0107 po kartoteku je upravo ovaj podre\u0111eni \u010dinovnik iz usta\u0161kog ministarstva kojeg je Bresler poslao po potpis, a on oti\u0161ao po gablec. Toga, naravno, u samom dnevniku Diane Budisavljevi\u0107 nema, ve\u0107 je rije\u010d o redatelji\u010dinoj intervenciji. A o\u010dito nije bio ni prikriveni komunist kad ga je Bresler morao izbaciti iz ureda kako bi dogovarao spa\u0161avanje srpske djece. Ideolo\u0161ka poruka je jasna: nema nikakve razlike izme\u0111u fa\u0161izma i komunizma, \u010dak su i ljudi isti! I ne samo to, redateljica ovim potezom ocrtava “antropolo\u0161ku sliku” komunista kakvom nas bombardiraju suvremeni tabloidi: komunisti su “uhljebi” koji ne rade ni\u0161ta ve\u0107 vrijeme provode po gablecima i kavama. <\/p>\n\n\n\n

Cijeloj sceni oduzimanja kartoteke je dodana o\u010dita klasna dimenzija koja sugerira nu\u017enost kulturne superiornosti za moralno djelovanje. Diana Budisavljevi\u0107 gleda s vrha zavojitih stepenica svog luksuznog stana kako se ti predstavnici nove, neobrazovane vlasti, nespretno ophode s ormarom u kojem se nalazi kartoteka i jedva suzdr\u017eava suze. Ta scena nedvojbeno evocira sve one gra\u0111anske pri\u010de o tome kako su partizani do\u0161li iz \u0161ume i razbijali klavire po kulturnim stanovima. Ne treba zanemariti ni uvod u scenu: prije nego \u0161to uhljebi i udba\u0161i pozvone na vrata, Dijana u\u017eiva u igri sa svojom unu\u010dicom. Sugestija je prili\u010dno djelotvorna: ni komunistima nije pretjerano stalo do dje\u010dje radosti. <\/p>\n\n\n\n

Ni\u0161ta od ovoga ne umanjuje doprinos Diane Budisavljevi\u0107 niti opravdava njenu zanemarenost u poslijeratnom periodu, ali itekako ide na ruku revizionistima koliko god se trudilo posti\u0107i suprotni u\u010dinak. Najja\u010de upori\u0161te svih revizionizama je upravo antikomunizam. Ako se komunizam dovoljno demonizira, svi oni koji su mu se suprotstavljali “mogu pro\u0107i”, \u010dak i usta\u0161e. A posljednja scena u filmu \u010dini upravo to. I nakon nje nije uop\u0107e te\u0161ko povjerovati sumanutim tvrdnjama Romana Leljaka i ostalih da su partizani nakon Bleiburga pobili na tisu\u0107e djece. Na\u010din na koji su prikazani u filmu jam\u010di da je to itekako mogu\u0107e. <\/p>\n\n\n\n

Slogan pod kojim se film promovira, “Istinita pri\u010da o najboljim ljudima u najgorim vremenima”, ipak pre\u0161u\u0107uje da se najbolje ljude u najboljem slu\u010daju zaboravilo, a u najgorem prikazalo kao zlo\u010dince. To \u0161to su uvjerljivo prikazana “najgora vremena” ne opravdava postupak svo\u0111enja “najboljih ljudi” na jednu osobu. Pa makar i bio film o njoj. Kao \u0161to niti suvremeno neo-usta\u0161ko divljanje ne imunizira film od kritike. Te\u0161ko \u0107emo se povijesnom revizionizmu uspje\u0161no oduprijeti vlastitim revizionizmom. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Dokumentarno-igrani film o djelovanju Diane Budisavljevi\u0107 u vrijeme tzv. NDH izazvao je salve bijesa usta\u0161ke desnice, ljutite zbog ponovnog aktualiziranja zlo\u010dina koje se trude prikriti. No lijepa pri\u010da o plemenitoj Austrijanki i sama predstavlja odre\u0111enu reviziju tog perioda, onu u kojoj je uloga heroja oduzeta kolektivu. Ovogodi\u0161nji Pulski filmski festival bio je do\u010dekan u javnosti […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":29304,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[74,144],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[90],"class_list":["post-29281","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-kultura","tag-revizionizam","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29281","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29281"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29281\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29336,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29281\/revisions\/29336"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/29304"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29281"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29281"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29281"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=29281"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=29281"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=29281"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=29281"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}