![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/tuzla-3.10.-2.Senad-Piric\u0301.jpg\")
Nezakonito ograni\u010denje kretanja<\/h2>\n\n\n\n
Iz Tuzle, dio njih nastavlja ka Sarajevu gdje je prvi kamp, u mjestu Had\u017ei\u0107i. U kampu ispod nekoliko velikih \u0161atora, zajedno \u017eive stotine ljudi. Privatnost, ali i sigurnost, su nepoznanica. Porodice i maloljetnici bez pratnje su smje\u0161teni u kontejnere, nekada i po osam skupa, iako su unutra obi\u010dno samo dva ili tri kreveta i prostor je krajnje sku\u010den. \u017dene i maloljetnici nisu sigurni, pa im za odlazak u kupatilo ili WC treba hrabrosti i pratnja. Kamp vode i pravila odre\u0111uje Me\u0111unarodna organizacija za migracije (IOM) i, barem zvani\u010dno, Slu\u017eba za strance BiH. <\/p>\n\n\n\n
Dio ovih putnika iz Tuzle idu pravo ka sjeveru zemlje, ka Biha\u0107u i Velikoj Kladu\u0161i, vozovima i autobusima. Ako idu vozom iz Sarajeva, na stanici ih radnici \u017deljeznica BiH, u prisustvu policije Kantona Sarajevo, odvajaju i tra\u017ee da u\u0111u u zasebne vagone. U autobusima, nerijetko, voza\u010di tra\u017ee da sjede u zadnjem dijelu. No, kako god da putuju, njihov put \u0107e biti prekinut prije ulaska na teritoriju Unsko-sanskog kantona jer su vlasti od oktobra 2018. upostavile ograni\u010denje na slobodu kretanja potencijalnih tra\u017eitelja azila. Iako je to protivzakonito, niko ni\u0161ta nije uradio da se ta odluka odbaci. <\/p>\n\n\n\n
Svaki autobus policija zaustavlja u mjestu Vele\u010devo, da bi izbacili sve one za koje zaklju\u010de da ne treba da u\u0111u u Kanton. Naj\u010de\u0161\u0107e to rade na osnovu boje ko\u017ee putnika, a onda pitaju i za dokument. Iako svi koji imaju bilo koju vrstu registracije imaju slobodu kretanja u BiH, policiju Unsko-sanskog kantona ovo ne interesuje i neljudski izbace ljude kraj puta. Pomo\u0107, ponovo, osiguraju lokalni ljudi i Crveni kri\u017e Klju\u010da. No, jedina opcija za sve one koji su izba\u010deni je da spavaju kraj puta. Isto rade i putnicima vozova koje izbace u mjestu Otoka. <\/p>\n\n\n\n
Oni koji \u017eele ipak na\u0111u put do Biha\u0107a i Kladu\u0161e, i ovakav tretman je ustvari samo neka vrsta mu\u010denja, odnosno nehumanog tretmana. Me\u0111u onima koji se kre\u0107u kroz BiH su ljudi koji bje\u017ee od neda\u0107a u svojim zemljama, i taj strah od onog \u0161to im se tamo mo\u017ee desiti je ja\u010di od bilo koje granice ili prepreke. <\/p>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/migracije-Velecevo-CKOK-Senad-Piric\u0301-1024x768.jpg\")
Nehumani smje\u0161taj<\/h2>\n\n\n\n
U BiH su trenutno ljudi iz Sirije, Iraka, Afganistana, Somalije, Ka\u0161mira, Banglade\u0161a\u2026 Sve vi\u0161e je porodica i maloljetnika koji putuju sami. Svi oni dobijaju minimalnu za\u0161titu i pomo\u0107 dok su u BiH. <\/p>\n\n\n\n
Oni koji stignu do Krajine, ako ima slobodnih mjesta u kampovima koje vodi IOM, mogu u\u0107i. Kampovi, naro\u010dito BIRA i Miral, su krajnje nehumana mjesta, fabri\u010dke hale pretvorene u “privremene tranzitne centre”. Porodice bivaju smje\u0161tene u Bori\u0107ima i Sedri, kampovima koji su uslovniji od prethodna dva, ali i dalje ne pru\u017eaju human i dostojanstven smje\u0161taj. Nedostaje lije\u010dnika, psihologa, nema aktivnosti, no oni koji borave unutra se najvi\u0161e \u017eale na tretman pojedinih uposlenika u kampovima i opisuju ga kao neljudski. <\/p>\n\n\n\n
Ako nema mjesta u kampovima, ljudi su prisiljeni boraviti vani, ili ih – na silu – tamo\u0161nja policija vodi na mjesto najve\u0107eg u\u017easa, a to je kamp Vu\u010djak, nekih 10 kilometara od Biha\u0107a. Policija nerijetko natjera ljude koje prona\u0111u u gradu da idu u koloni do Vu\u010djaka, nekih 10km, dok ih oni prate kolima. Jedini cilj ovakvog odnosa valjda je krajnje poni\u017eenje ljudi koji su samim time \u0161to su natjerani da bje\u017ee od svojih ku\u0107a ve\u0107 dovoljno poni\u017eeni. No, vlasti u Biha\u0107u najavljuju jo\u0161 stro\u017eije mjere. <\/p>\n\n\n\n
Svi koji su do\u0161li u BiH \u017eele do\u0107i do mjesta gdje \u0107e se osje\u0107ati sigurno i mo\u0107i po\u010deti \u017eivot. Vlasti u Bosni i Hercegovini ne \u010dine puno da pomognu, ali \u010dine sve da poka\u017eu kako to nije zemlja za njih. Naime, me\u0111u onima koji pristi\u017eu u ovu zemlju od januara 2018. godine je zna\u010dajan broj ljudi koji su umorni od dugog puta i \u017eele se zaustaviti. Doma\u0107e vlasti ote\u017eavaju pristup sistemu azila, ili \u010dak osnovne registracije, \u0161to im daje osje\u0107aj nesigurnosti, i zbog \u010dega je znatan broj ljudi ve\u0107 napustio zemlju iako su imali namjeru poku\u0161ati ostati. <\/p>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.bilten.org\/wp-content\/uploads\/2019\/10\/migracije-Tuzla-3.10.Senad-Piric\u0301.jpg\")
“Institucionalna slabost”<\/h2>\n\n\n\n
Sli\u010dna je situacija u ostatku regiona. Prema dostupnim podacima od UNHCR-a, komplikovane i duge procedure u zemljama regiona sprje\u010davaju mnoge da tra\u017ee azil, ili da do\u010dekaju odluku o svom statusu. Samo jedan od primjera je BiH gdje nijedna odluka o azilu nikada nije donesena, a neznatan je broj osoba kojima je dodijeljena za\u0161tita ili status izbjeglice. Zvani\u010dno u zemljama regiona (Albanija, BiH, Sjeverna Makedonija, Srbija, Kosovo i Crna Gora) predato je 6.395 zahtjeva za azil<\/a> ove godine, \u0161to je samo \u0161est posto u odnosu na broj izra\u017eenih namjera za prijavljivanje za azil. No, od preko 6.200, u samo 184 slu\u010daja done\u0161ene su prvostepene odluke.<\/p>\n\n\n\n