Rijetko kad je knji\u017eevnost u hrvatskim medijima bila toliko prisutna kao u proteklom rujnu. Ali nema ni\u0161ta novog, refreni stari dvjesto godina: sve manje ljudi \u010dita, a samo prosvijetljena elita stoji na braniku pisane rije\u010di.<\/p>\n\n\n\n
Od osmog do 14. rujna u Zagrebu je trajao Festival svjetske knji\u017eevnosti na kojem je gostovalo vi\u0161e od stotinu doma\u0107ih i inozemnih knji\u017eevnika, na Danima Mirka Kova\u010da u Rovinju dodijeljene su knji\u017eevne nagrade u \u010detiri kategorije, Kolinda Grabar Kitarovi\u0107, predsjednica Republike Hrvatske, na glas je \u010ditala ulomak iz jednog od romana Astrid Lindgren o Pipi Dugoj \u010carapi, i to u sklopu projekta \u201cPipi Duga \u010carapa otkriva Hrvatsku\u201d Martine Mihali\u0107, nastavnice hrvatskog jezika i kulture u Helsingborgu koja je odlu\u010dila knji\u017eevno intervenirati u organizaciju suvremene dje\u010dje svakodnevice \u2014 kada je posrijedi stupanj medijske prisutnosti, u rujnu je knji\u017eevnost prema teku\u0107im standardima pro\u0161la sasvim solidno.<\/p>\n\n\n\n
Prakti\u010dnom logikom novinarskog posla najzastupljeniji su, u formi du\u017eih intervjua, bili sudionici Festivala svjetske knji\u017eevnosti. \u010citanje jednog intervju za drugim nekoga tko s knji\u017eevno\u0161\u0107u \u017eivi vi\u0161e-manje svakodnevno moglo je navesti da jo\u0161 jednom razmisli o nekim elementarnim pitanjima \u2014 \u0161to je to knji\u017eevnost? Koja je funkcija knji\u017eevnosti? Kakve u\u010dinke knji\u017eevnost ima na \u010ditatelje? <\/p>\n\n\n\n
Recimo, knjige, odnosno knji\u017eevnost, “su strojevi kojima se \u0161iri svijet<\/a>“, ka\u017ee Jorge Bucay. Ili, roman, odnosno knji\u017eevnost, je \u201cuvijek nova mre\u017ea i tako pokazujemo \u010ditatelju da i on ima svoju mre\u017eu, novu mre\u017eu sje\u0107anja i pro\u0161losti<\/a>\u201d. Ne\u0161to kasnije Sonmez na stol stavlja i negativnu definiciju knji\u017eevnosti, kontrastiraju\u0107i knji\u017eevnost s politikom: \u201cPolitika je kratkovidna dok je knji\u017eevnost jako dalekovidna pa ih ne mo\u017eemo uspore\u0111ivati. Politika ne mo\u017ee obogatiti knji\u017eevnost, ali knji\u017eevnost mo\u017ee obogatiti samu sebe. Mo\u017ee uzeti bilo \u0161to iz dru\u0161tva, iz bilo koje kulture i pobolj\u0161ati sebe, stvoriti novu knji\u017eevnost. I tad mo\u017eemo re\u0107i da je ona kao zvijezda i ako politika uhvati samo djeli\u0107 njezine svjetlosti, to je oboga\u0107ivanje politike.\u201d Markusu Zusaku, me\u0111utim, od politike je dra\u017ea \u010darolija: “Govore\u0107i o \u010daroliji prvo pomislimo na \u010darobnjake ili ma\u0111ioni\u010dare, ali prava \u010darolija nastaje u na\u0161oj ma\u0161ti i izma\u0161tani je proizvod svakog pisca.<\/a>” Laura Restrepo, naravno, tvrdi da je zada\u0107a knji\u017eevnosti \u201cda pi\u0161e o ljudskim osje\u0107ajima i ljudskoj intimi koji su <\/a>uni\u0161teni<\/a>, da se oni iznesu na svjetlost dana.<\/a>\u201d<\/p>\n\n\n\n Izbor citata nije tendenciozan prema konkretnim piscima i prili\u010dno je nasumi\u010dan, odnosno izveden je na osnovu onoga \u0161to se trenutno nudi. I zapravo ne otkriva ni\u0161ta novo, osim \u0161to mo\u017ee poslu\u017eiti kao podsjetnik da je razgovor o knji\u017eevnosti \u010desto zasi\u0107en bedasto\u0107ama zahvaljuju\u0107i upravo onima koji knji\u017eevnost proizvode. Doista, tko stvarno vjeruje u to da su knjige \u201cstrojevi kojima se \u0161iri svijet\u201d? \u0160to se ti\u010de u\u010dinaka, tu nekakvih konkretnih odgovora nema, ali ambijent je dobro poznat \u2014 \u010dita se sve manje, a trend se (pogre\u0161no) uglavnom ne prepoznaje kao, na primjer, nepovoljan prema materijalnim interesima pisaca ili kao posljedica proma\u0161enosti obrazovnih politika ili tehnolo\u0161kih promjena, nego kao pouzdan znak da sve skupa, ukratko, odlazi kvragu. \u010cinjenica da je rije\u010d o histeri\u010dnom refrenu \u010dija je povijest minimalno dvjestogodi\u0161nja i kojeg se uporno iznova tretira kao ne\u0161to apsolutno novo zapravo je jedno od vrhunskih ideolo\u0161kih postignu\u0107a jednog specifi\u010dnog koncepta knji\u017eevnosti. <\/p>\n\n\n\n I stoga za po\u010detak taj koncept ne bi bilo lo\u0161e s vremena na vrijeme provjetriti, to jest vidjeti koji je to\u010dno koncept knji\u017eevnosti operativan u svakodnevnoj upotrebi ovog tipa. Napomena da je uop\u0107e rije\u010d o konceptu dobra je ulazna to\u010dka, jer se razgovor o knji\u017eevnosti obi\u010dno implicitno vodi na temeljima koji su povijesni, iako ih u pravilu malo tko od uklju\u010denih kao takve prepoznaje. Nejasno\u0107e se mogu razjasniti na dva na\u010dina \u2014 uz pomo\u0107 teorije i uz pomo\u0107 minimalne historizacije. Prvo rje\u0161enje je jednostavnije. Knji\u017eevnost mo\u017ee biti sva\u0161ta, ali na kraju dana ipak nije ni\u0161ta drugo nego \u201cproces i rezultat formalne kompozicije koja se odvija unutar seta dru\u0161tvenih i formalnih svojstava jezika\u201d, kako je to, recimo, prije vi\u0161e od \u010detrdeset godina formulirao vel\u0161ki marksisti\u010dki teoreti\u010dar kulture Raymond Williams. <\/p>\n\n\n\n Povijesni razvoj koncepta, u smislu argumentacije, ne\u0161to je kompleksniji, iako je bez ve\u0107ih pote\u0161ko\u0107a mogu\u0107e sti\u0107i do zaklju\u010dka da je trenutno dominantan koncept knji\u017eevnosti jo\u0161 uvijek devetnaestostoljetni, a sustav vrijednosti unutar kojeg je koncept aktivan onaj liberalnog humanizma. Kada se, na primjer, rije\u010d (u obliku \u201clitterature\u201d) u 14. stolje\u0107u prvi puta pojavila u engleskom jeziku zna\u010denje je joj je bilo blisko suvremenom zna\u010denju pismenosti. S vremenom \u0107e kategorija postati \u0161ira od kategorije \u201cpoezije\u201d i naglasak prebaciti s momenta proizvodnje na moment potro\u0161nje, istovremeno ozna\u010davaju\u0107i i jednu vrstu kvalifikacije (sposobnosti \u010ditanja). U kontekstu sve ve\u0107e rasprostranjenosti tiska kriterij \u201cma\u0161tovitosti\u201d do ranog 19. stolje\u0107a ne\u0107e igrati gotovo nikakvu ulogu (knji\u017eevnost je sve \u0161to se tiska u formatu knjige), ali je zato ve\u0107 u prvoj, osamnaestostoljetnoj ekstenziji originalnog zna\u010denja prisutan trag klasne specijalizacije \u2014 vi\u0161e nije dovoljno samo \u010ditati i u\u010diti, \u010ditanje i u\u010denje sada se treba odvijati na ugla\u0111en i ulju\u0111en na\u010din. Od \u010ditanja i u\u010denja u 19. stolje\u0107u brzo se stiglo do \u201cukusa\u201d i \u201csenzibiliteta\u201d, odnosno do pojave knji\u017eevne kritike u modernom obliku. <\/p>\n\n\n\n U ovom slu\u010daju, me\u0111utim, zanimljivija je sve ve\u0107a specijalizacija koncepta prema tekstovima koji su \u201ckreativni\u201c i \u201cma\u0161toviti\u201d kao odgovor na intenzivnu kvantifikaciju \u017eivota pod industrijskim kapitalizmom \u2014 \u201ckreativnost\u201d i \u201cma\u0161tovitost\u201d kao esencijalne ljudske osobine koje je dominantni sustav potisnuo sigurno uto\u010di\u0161te sada su mogle prona\u0107i u knji\u017eevnim tekstovima. Iako je transfer uspje\u0161no obavljen, trebalo je rije\u0161iti jo\u0161 neke probleme, prije svega pitanje to\u010dnog lociranja istih kvaliteta unutar koncepta. Treba li za njima tragati na nekakvoj nejasnoj imaginativnoj razini (koja je, naravno, \u201cistinitija\u201d i \u201cljep\u0161a\u201d od razine svakodnevnog \u017eivota) ili na (estetskoj) razini knji\u017eevne forme? Nu\u0111eni su razni odgovori, ali u smislu daljnje klasne specijalizacije jedan od ishoda ostao je isti \u2014 ukratko, svi oni koje je su\u017eavanje koncepta na ovaj ili onaj na\u010din isklju\u010dilo, dakle one koji nisu imali mogu\u0107nosti i kapaciteta (\u010de\u0161\u0107e) ili interesa (rje\u0111e) za sudjelovanje u knji\u017eevnom \u017eivotu moglo se lako otpisati kao masu s dubokim deficitom ljudskosti. Nakon \u0161to su obrazovne reforme iz druge polovine 19. stolje\u0107a iznjedrile nikada ve\u0107u \u010ditateljsku publiku (radnici, \u017eene, djeca) specijalizacija je samo postala jo\u0161 selektivnija, prvo razradom koncepta \u201ctradicije\u201d pa ne\u0161to kasnije i formalnim inovacijama koje su trebale biti jamstvo da \u0107e granice \u010dijim se prelaskom stupa u doticaj s \u201cpravom\u201d knji\u017eevno\u0161\u0107u ostati visoko nepropusne.<\/p>\n\n\n\n Sli\u010dna je stvar i sa \u010ditanjem. Bilo kome tko izdaje dijagnozu prema kojoj se nikada nije \u010ditalo manje ba\u0161 nikakav problem ne predstavlja o\u010digledna \u010dinjenica da se u praksi nikada nije \u010ditalo vi\u0161e. Samo, ovdje se mo\u017ee i bez Raymonda Williamsa, jer Astrid Lindgren nije \u010ditala samo Kolinda Grabar-Kitarovi\u0107 \u2014 kao ilustracija dominantne koncepcije \u010ditanja sasvim dobro mo\u017ee poslu\u017eiti Miroslav \u0160koro<\/a>, u naknadno “iskopanom” klipu. Ozbiljan izaziva\u010d na nadolaze\u0107im predsjedni\u010dkim izborima, koji se nada da \u0107e, umjesto u neudobnom pletenom naslonja\u010du svoju \u010ditateljsku \u017ee\u0111 uskoro uta\u017eivati okru\u017een ne\u0161to masivnijim komadima drvenog namje\u0161taja. Dakle, \u0160koro je na\u0161a tipska figura \u010ditatelja, mizanscen definira kriterije prema kojima se \u010ditanje prepoznaje kao \u010ditanje \u2014 le\u017eerno je zavaljen u pleteni naslonja\u010d, ostavlja dojam dobro naspavanog \u010dovjeka, udobni pulover navukao je preko ko\u0161ulje, u rukama je, naravno, knjiga, u krilu pospani psi\u0107, iza \u0160kore polica s ne\u0161to knjiga, CD-a i audio i video kazeta, a dvadesetak minuta kasnije dje\u010dica vjerojatno masovno bri\u0161u korisni\u010dke ra\u010dune na dru\u0161tvenim mre\u017eama i jure prema najbli\u017eoj knji\u017enici. Nedostaje, recimo, samo umjetni kamin (u nedostatku pravog, naravno), lula odlo\u017eena na nekakvom pomo\u0107nom stoli\u0107u i u rukama, umjesto karakteristi\u010dnih \u0161arenih korica iz biblioteke Stribor, pozla\u0107ene korice nekog od naslova iz biblioteke Vrhovi svjetske knji\u017eevnosti pa da sve bude ba\u0161 onako kako treba biti.<\/p>\n\n\n\nPovijest dijagnostike<\/h2>\n\n\n\n
Predsjedni\u010dke inscenacije<\/h2>\n\n\n\n