Po\u010detak \u0161kolske godine u Hrvatskoj obilje\u017eile su s jedne strane ambiciozne najave dalekose\u017enih “reformi”, a s druge nezadovoljstvo roditelja stanjem u \u0161kolstvu. No u polemikama o tome koliko je obrazovni sustav daleko od proklamiranih ideala nerijetko se odabiru pogre\u0161ne mete.<\/p>\n\n\n\n
Tko god da se ulogirao na dru\u0161tvene mre\u017ee u Hrvatskoj prvog dana nove \u0161kolske godine, mogao je vidjeti potresan status jednog oca iz Slavonskog Broda \u010diji je sin prva\u0161i\u0107 ostao bez asistenta u nastavi. Re\u010dena fotografija uplakanog djeteta u\u010das je obi\u0161la Hrvatsku i nametnula se kao glavna tema dana, preko koje \u0107e se prolomiti niz socijalnih frustracija i o kojoj \u0107e se o\u010ditovati svatko tko misli da ima ne\u0161to za re\u0107i, od komentatora na dru\u0161tvenim mre\u017eama do politi\u010dkih aktera. Kako to obi\u010dno biva, lako zapaljive teme brzo i sagore, tako da u trenutku dovr\u0161avanja ovog teksta \u2012 vi\u0161e od dva tjedna kasnije \u2012 nikakvo sistemsko rje\u0161enje nije na vidiku, nekmoli da se prionulo rje\u0161avanju bilo kojeg od niza problema. Zato \u0107emo ovom prilikom poku\u0161ati dati obja\u0161njenje \u0161to je prije dva ponedjeljka s \u010ditavom raspravom po\u0161lo krivo.<\/p>\n\n\n\n
Prije svega, nezanemariva koli\u010dina osuda sru\u010dila se na le\u0111a osobe koja se prvog dana \u0161kolske godine nije pojavila u \u0161koli gdje ju je \u010dekao uplakani \u0111ak prvak s razvojnim pote\u0161ko\u0107ama. Rije\u010dima dje\u010dakove majke iz priloga Hrvatske radiotelevizije te ve\u010deri, ni nju niti ikoga drugoga nije zanimalo gdje je asistent u nastavi bio umjesto da bude s njezinim sinom. Nikakvo opravdanje nije dolazilo u obzir jer dijete nije imao tko uvesti u razred i s njime provesti prvi dan nastave. Drugi dio bijesa bio je usmjeren na odgojno-obrazovni sustav koji je propustio u\u010deniku osigurati ono \u0161to roditelji \u2012 opravdano \u2012 smatraju da mu pripada, a to je neophodna asistencija pri u\u010de\u0161\u0107u u odgojno-obrazovnom procesu. Uz to, roditelji su se po\u017ealili na najavu da \u0107e asistent dodijeljen njihovom sinu raditi s troje djece u razrednom odjelu. Koliko god bijes usmjeren na sustav bio razumljiv, a donekle i primjeren, toliko su osude asistenta potpuno bespredmetne. Evo i za\u0161to.<\/p>\n\n\n\n
Prema mjerodavnom Zakonu<\/a> o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj \u0161koli, “pomo\u0107nici u nastavi” mogu se uvesti u \u0161kolske ustanove “zbog ispunjavanja posebnih potreba u\u010denika s te\u0161ko\u0107ama u razvoju”, i to samo na prijedlog osniva\u010da ustanove, uz suglasnost ministarstva. Budu\u0107i da osniva\u010dka prava nad osnovno\u0161kolskim i srednjo\u0161kolskim ustanovama u hrvatskoj imaju jedinice lokalne i regionalne samouprave \u2012 dakle op\u0107ine ili gradovi i \u017eupanije \u2012 zahtjev prema centralnoj dr\u017eavi da rije\u0161i problem nedovoljnog broja asistenata u nastavi koliko je razumljiv, toliko je i neutemeljen.<\/p>\n\n\n\n Prema, pak, mjerodavnom Pravilniku<\/a> o osnovno\u0161kolskom i srednjo\u0161kolskom odgoju i obrazovanju u\u010denika s te\u0161ko\u0107ama u razvoju, za utvr\u0111ivanje te\u0161ko\u0107a, a potom i propisivanje primjerenog oblika odgoja i obrazovanja u\u010denika s te\u0161ko\u0107ama nadle\u017ena su stru\u010dna povjerenstva koja osnivaju uredi dr\u017eavne uprave u \u017eupanijama i Gradu Zagrebu. Budu\u0107i da nad uredima dr\u017eavne uprave Ministarstvo znanosti i obrazovanja nema nadle\u017enost, jeftina prozivanja resorne ministrice da “i ona ima pomo\u0107nike” proma\u0161ena su da te\u0161ko mogu biti proma\u0161enija iako su razumljiva da te\u0161ko mogu biti razumljivija.<\/p>\n\n\n\nRasplinu\u0107e sna<\/h2>\n\n\n\n