{"id":29099,"date":"2019-09-26T07:14:04","date_gmt":"2019-09-26T06:14:04","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=29099"},"modified":"2019-09-27T06:52:58","modified_gmt":"2019-09-27T05:52:58","slug":"kvote-r","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=29099","title":{"rendered":"Proma\u0161ene kvote"},"content":{"rendered":"\n

Hrvatska \u0107e sveu\u010dili\u0161ta narednih godina, o\u010dito, zjapiti poluprazna. Rezultat je to niza faktora koji se mogu svesti pod zajedni\u010dki nazivnik: improvizirana politika visokog obrazovanja zasnovana na interesnim skupinama.<\/p>\n\n\n\n

Na jesenskim upisnim rokovima na velikom je broju fakulteta i veleu\u010dili\u0161ta u Hrvatskoj ostalo puno slobodnih mjesta. \u0160tovi\u0161e, \u010dini se da se radi o rekordnoj godini \u2013 po padu broja upisanih bruco\u0161a. Ve\u0107 se po\u010delo govoriti i o trendu pada zainteresiranosti za fakultete. \u010cini se da je nakon 20 i vi\u0161e godina, HDZ-ova politika obrazovanja za tr\u017ei\u0161te rada urodila plodom: budu\u0107i da se u Hrvatskoj zapo\u0161ljava samo konobare, prodava\u010de i \u010dista\u010dice u turizmu jer se posao, uz pokoju iznimku, u ostalim sektorima dobiva preko “preporuke”, fakulteti napokon po\u010dinju zjapiti prazni. Zaklju\u010dak je kako je studenata premalo jer je maturanata premalo, ili da su upisne kvote za sveu\u010dili\u0161ta i veleu\u010dili\u0161ta prevelike. Iako je to\u010dno jedno i drugo, ovdje \u0107emo se baviti samo potonjim pitanjem upisnih kvota o kojima se odlu\u010duje na razini pojedinih odsjeka, odnosno fakulteta. Dio je to organizacije visokoobrazovnog sustava koji spada u sveu\u010dili\u0161nu autonomiju.<\/p>\n\n\n\n

S obzirom na to da se rasprava o kvotama obi\u010dno vodi unutar binarnih opcija \u2013 ili potrebe dru\u0161tva ili tr\u017ei\u0161ta rada \u2013 stvarna va\u017enost naizgled birokratskog pitanja u pravilu ostaje nevidljiva ispod rasprava o autonomiji sveu\u010dili\u0161ta koja tobo\u017ee stoji na braniku akademske izvrsnosti. Sveu\u010dili\u0161na autonomija ve\u0107 dugo ne brani ni\u0161ta osim dominantnih (desnih) ideologija, individualnih fotelja, nepotizma, konformizma i odmaka od dru\u0161tvene stvarnosti. <\/p>\n\n\n\n

Upisne kvote na sveu\u010dili\u0161tima u Hrvatskoj jesu prevelike. One ne odgovaraju potrebama dru\u0161tva \u2013 \u0161to bi bio lijevi princip planiranja visokog obrazovanja, koji uklju\u010duje strate\u0161ko i sistemsko planiranje kratkoro\u010dne, srednjoro\u010dne i dugoro\u010dne budu\u0107nosti \u2013 no, ne odgovaraju ni neposrednim potrebama tr\u017ei\u0161ta rada. Umjesto toga, one su predmetom sveu\u010dili\u0161nih manipulacija, odnosno odraz komercijalnih potreba samih sveu\u010dili\u0161ta kao poslovnih tijela, a ne kao organa odgovornih za nevidljiva, apstraktna dru\u0161tvena vezivna tkiva koja bi te kvote, jednom opredme\u0107ene u obliku konkretnog posla, trebale ispunjavati. Da bismo zapravo ovo razumjeli, moramo prvo ponuditi ne\u0161to \u0161iri kontekst.<\/p>\n\n\n\n

Kontekst i funkcija<\/h2>\n\n\n\n

Dugoro\u010dni proces uni\u0161tavanja obrazovnog sustava zapo\u010deo je po\u010detkom devedesetih, jo\u0161 u ratno doba, s prvim prijedlogom obrazovne reforme koji je ciljao ka potpunoj privatizaciji srednjo\u0161kolskog i visoko\u0161kolskog obrazovanja u Hrvatskoj. Plan je tada bio propao, no ba\u0161 kao i nakon odustajanja od prve privatizacije HEP-a ili \u017eeljezni\u010dkog sustava, krenulo se u postupno mrvljenje sustava jer je razru\u0161enim sustavima lak\u0161e manipulirati nego zdravima. Vidjeli smo to i prije i poslije bolonjske reforme, koja je i sama imala istu funkciju. Njezina je svrha bila eliminirati izboreno pravo na obrazovanje i pretvoriti ga u uslugu. Usluga je roba, njome se mo\u017ee trgovati, dok se pravima ne mo\u017ee. Tad je, otprilike kad i bolonjska reforma, na scenu bio stupio GATS<\/a> (Op\u0107i ugovor o trgovini i uslugama) nakon kojeg je svaki poku\u0161aj obrane prava na obrazovanje od tr\u017ei\u0161ne organizacije postao gotovo uzaludan. <\/p>\n\n\n\n

A onda se dogodila 2009. godina i studentske blokade diljem dr\u017eave. Ma \u0161to vam danas rekli, da na po\u010detku bolonjske reforme (2005.) tada\u0161nji HDZ-ov ministar Dragan Primorac nije obe\u0107ao sakriti rupe i besmisao prvostupni\u0161tva u hrvatskoj varijanti bolonjske reforme besplatnim upisom magistarskog stupnja svima koji zavr\u0161e prvi stupanj, od tog vala blokada mo\u017eda ne bi bilo ni\u0161ta. Jer kad je pola godine prije upisa prvih sveu\u010dili\u0161nih mastera izi\u0161ao natje\u010daj i kad se pokazalo da se uvodi potpuno pla\u0107anje drugog stupnja, suprotno Primor\u010devim obe\u0107anjima, izbila je panika u cijeloj prvoj bolonjskoj generaciji, neovisno o studiju i sveu\u010dili\u0161tu. Situacija je bila jasna: prerezali su klasi\u010dno visoko obrazovanje na dva dijela. Na prvi stupanj koji nije nosio kvalifikacije, ali se pla\u0107ao kao i do tada, te na drugi stupanj koji se trebao pla\u0107ati u potpunosti, i to skupo, i koji jest nosio kvalifikacije. Dok se s prvim stupnjem nije moglo raditi uop\u0107e u javnom sektoru, a u privatnom se moglo po koeficijentima srednje stru\u010dne spreme, za drugi stupanj nisu svi imali novaca. Ostatak je, reklo bi se, povijest. Studenti su se izborili za tzv. besplatno obrazovanje. <\/p>\n\n\n\n

Ali danas, deset godina kasnije, od tog besplatnog obrazovanja u Hrvatskoj nema gotovo ni\u0161ta. Prvi upis svih semestara jest besplatan, no svaki nepolo\u017eeni kolegij se pla\u0107a minimalno 500 kuna. Za obrazovanje djelomi\u010dno pla\u0107a dr\u017eava, a djelomi\u010dno studenti sami. Cijelu pri\u010du je pratio klasi\u010dni spin o lijenim studentima kao motivu za uvo\u0111enje pla\u0107anja. A zapravo se radilo o tome da sporije kroz obrazovni proces prolaze studenti iz siroma\u0161nijih obitelji, zbog toga \u0161to moraju raditi kako bi se obrazovali. O ovome sada ima toliko istra\u017eivanja \u2013 \u010dak i na hrvatskom jeziku \u2013 da i obi\u010dna gugl pretraga izbacuje uvjerljive rezultate. Ipak, i dalje slu\u0161amo la\u017ei o lijenim studentima. Realno, studentska lijenost rezultat je ekonomske privilegije, a ne siroma\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n

Tihe bitke u pozadini blokade 2009.<\/h2>\n\n\n\n

U gunguli studentskih blokada i otkrivanju brojnih va\u017enih problema, nekoliko je pitanja ipak ostalo sakriveno. Upisne kvote su svakako jedno od njih. Njihova je va\u017enost ostala nevidljiva jer bi razotkrivanje kaosa koji le\u017ei iza pitanja kvota vjerojatno bilo rasturilo Sveu\u010dili\u0161te u Zagrebu i privatiziralo njegove isplative programe te dokinulo one neisplative. Rizik preispitivanja tog problema je bio previsok, stoga je taktika savezni\u0161tva Sveu\u010dili\u0161ta sa studentima, a naspram Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, zapravo bila jedina koja je jam\u010dila daljnji opstanak Sveu\u010dili\u0161ta u postoje\u0107em obimu i tada aktualnim dekanima zadr\u017eavanje pozicija. Jer studenti su otkrili da upisne kvote slu\u017ee kao popunjavanje bud\u017eetskih rupa svih sveu\u010dili\u0161ta. Autonomija sveu\u010dili\u0161ta stoga je postala klju\u010dnom frazom profesora. Ni pribli\u017eno dovoljno tekstova nije napisano o tome koliko je ta ideja “autonomije sveu\u010dili\u0161ta” za\u0161titila studente od intervencije policije, ali i akademsku zajednicu od “\u010distke”. <\/p>\n\n\n\n

Autonomija sveu\u010dili\u0161ta postala je tada svetom kravom. Naru\u0161avanje autonomije u bilo kojem pogledu smatralo se opresivnim politi\u010dkim \u010dinom. Dok je studente \u0161titila od pravnih posljedica okupacije fakulteta, profesori su u vlastitu svrhu pro\u0161irili njezino zna\u010denje. U svojim po\u010decima, autonomija je trebala zna\u010diti tek sadr\u017eajnu, programsku, odnosno kurikularnu autonomiju. Njezin cilj bilo je osiguranje slobode akademskog rada od raznih re\u017eimskih pritisaka, a to je zna\u010dilo i fizi\u010dku za\u0161titu akademskog prostora od opresivnih dr\u017eavnih aparata poput policije. No, u pravno gotovo zrakopraznom blokadnom prostoru u kojem je istovremeno s otporom rasla i podr\u0161ka komercijalizaciji obrazovanja, autonomija je podrazumijevala i kontekst sveu\u010dili\u0161nih financija. Budu\u0107i da su duboko integrirane ideje dru\u0161tvene funkcije javnih institucija onemogu\u0107avale osmi\u0161ljavanje novih usluga specijaliziranih za zaradu, a i budimo realni, profesorima se to, makar u dru\u0161tveno-humanisti\u010dkom polju, \u010dinilo nemoralnim, fakultetima je preostalo naplatiti se od studenata. <\/p>\n\n\n\n

No, prije nego \u0161to objasnimo ovo, potrebno je jo\u0161 kazati da je istovremeno s idejom kontinuirane zarade na tr\u017ei\u0161tu, Ministarstvo napokon kapituliralo pred studentima te omogu\u0107ilo financiranje prvog upisa na javni tro\u0161ak. Suprotno dotada\u0161njem planu pune komercijalizacije, Vlada, odnosno ni\u017ei slu\u017ebenici u MZO\u0160-u na brzaka su prepravili dotada\u0161nje planove i “odokativno”, s obzirom na bud\u017eet koji im je stajao na raspolaganju odlu\u010dili uvesti financiranje “po glavi studenta”. To je zna\u010dilo da je Vlada in situ<\/em> odlu\u010dila koliko ih prosje\u010dno ko\u0161ta jedan student. Taj je iznos naravno potpuno arbitraran, a iznosio je 3.500 kuna po godini. Istovremeno su \u0161kolarine iznosile od minimalnih 7.000 kuna na vi\u0161e. Kontradikcija je bila evidentna: tro\u0161ak studiranja po glavi studenta se ra\u010dunao po razli\u010ditim kriterijima ovisno o tome od koga se pla\u0107anje o\u010dekuje: od dr\u017eave ili od samih studenata, pa je tako i cijena varirala za dvostruki iznos ili vi\u0161e. Kvote su tu po\u010dele imati funkciju financijske kompenzacije, postale su instrument zakrpe bud\u017eetskih rupa. Neki su fakulteti pritom posebno pretjerali s podizanjem kvota. Osim kategorije studenata koji se upisuju “uz potporu ministarstva” i na “osobne potrebe” zadr\u017eali su ili uveli i kategoriju izvanrednih studenata. <\/p>\n\n\n\n

Kvote, napokon<\/h2>\n\n\n\n

Ta kategorija izvanrednih studenata ogroman je problem. Na\u010delno, studij uz rad je ne\u0161to \u0161to svakako treba postojati. Povijesno, radi se o kategoriji uvedenoj jo\u0161 u socijalizmu a kako bi se pripomoglo edukaciji radni\u010dke klase. Cilj je bio da u industrijaliziranoj zemlji s nisko obrazovanom radnom snagom, firme mogu slati svoje radnike na dodatna obrazovanja koje su same i pla\u0107ale. Me\u0111utim, u tranziciji i kasnije, ova kategorija studenta postaje isklju\u010divo komercijalna. U akademskoj zajednici to\u010dno se zna \u0161to su izvanredni studenti \u2013 to su oni koji su vi\u0161ak, od kojih se niti ne o\u010dekuje da zapravo zavr\u0161e faks, a slu\u017ee cije\u0111enju novaca iz d\u017eepova gra\u0111ana u d\u017eepove fakulteta. Neki fakulteti upisuju ogromne koli\u010dine izvanrednih studenata \u010dija je prolaznost gotovo nikakva. Ti studenti nemaju nikakva studentska prava i od njih se ni\u0161ta ne o\u010dekuje, oni su zapravo klasi\u010dni drop-out<\/em>. To odavno nije kategorija studenta uz rad, ve\u0107 je doslovno generiranje nepotrebnih kadrova, vrlo vjerojatno i nezapo\u0161ljivih. Razni studiji ekonomije definitivno prednja\u010de u ovome i to diljem dr\u017eave. Vi\u0161ak u kvotama treba stoga prvo po\u010deti tra\u017eiti u kategoriji izvanrednih studenata.<\/p>\n\n\n\n

Kaos polujavnog, a polukomercijalnog obrazovnog sustava ostao je tako sakriven upravo u upisnim kvotama. One su i dalje formalno bile pod ingerencijom samih sveu\u010dili\u0161ta, fakulteta, odnosno na kraju \u2013 samih odsjeka. One se formiraju potpuno arbitrarno i odraz su gramzivosti nekih fakulteta i nastojanja drugih da zadr\u017ee svoje pretkrizne ekonomske pokazatelje. Danas one slu\u017ee primarno popunjavaju bud\u017eeta pojedinih odsjeka, a taj se vi\u0161ak onda nerijetko ispla\u0107uje profesorima kao dodatak na pla\u0107u. One nisu izraz nikakvih potreba, ni dru\u0161tvenih ni onih za “tr\u017ei\u0161te rada”. Ovako prenapuhane, one su neizravna posljedica smanjivanja ulaganja u visoko obrazovanje, “mjera \u0161tednje” i “stezanja remena”. Nenadgledive su jer spadaju u domenu autonomije sveu\u010dil\u0161ita, a opet postaje potrebno da ih se ukloni ili ograni\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Ipak, vratiti kvote u ruke Ministarstva ili bilo kojeg drugog “vrhovnog tijela” bilo bi pogre\u0161no. Iako je potupno jasno da Hrvatskoj ne treba 65 indologa godi\u0161nje te da je i pola od toga debelo previ\u0161e, ipak indolozi Hrvatskoj trebaju, makar i funkcionirali kasnije vi\u0161e kao sociolozi, kulturni radnici ili novinari. Trebaju joj kao ona skupina ljudi koja promatra dru\u0161tvo iz neke druge perspektive, ponekad sa sru\u0161enim predrasudama, ponekad sa samo druga\u010dije sazidanima. Kako bilo, intelektualno, filozofsko, kulturolo\u0161ko, sociolo\u0161ko i drugo bogatstvo koje bilo kojem dru\u0161tvu donosi \u0161iroki dijapazon studija ne bi trebao biti upitan. Takvi studiji doprinose boljem razumijevanju svijeta izvan Hrvatske, druga\u010dijih kultura, dru\u0161tava i povijesti, doprinose naprosto intelektualnom i kulturnom bogatstvu.<\/p>\n\n\n\n

Vratiti kvote u ruke Ministarstva zna\u010dilo bi pristajanje na liniju manjeg otpora i ga\u0161enje svega u \u0161to dru\u0161tvo treba ulagati a \u0161to u kona\u010dnoj ra\u010dunovodstvenoj bilanci ne rezultira debelim plusevima. Visoko obrazovanje, pogotovo najugro\u017eenija dru\u0161tveno-humanisti\u010dka grana, ipak je tu da dru\u0161tvu osigura dimenziju koja nadilazi onu strogo ekonomsku. Struke koje nisu tr\u017ei\u0161no isplative su itekako dru\u0161tveno korisne. Dru\u0161tvo s uni\u0161tenim dru\u0161tveno-humanisti\u010dkim znanostima nefunkcionalno je dru\u0161tvo. To je dru\u0161tvo kojim dominiraju razni opskuranti razli\u010ditih profila i figuriraju kao autoriteti. To je dru\u0161tvo osaka\u0107enog novinarstva: dru\u0161tvo frustrirane medijske publike koju je mogu\u0107e uvjeriti da su agresori oni najugro\u017eeniji, a \u017ertve oni najmo\u0107niji. Kao \u0161to smo ve\u0107 pisali na Biltenu pro\u0161li tjedan, akademska \u017eabokre\u010dina va\u017ean je aspekt ovog problema. A upisne kvote su te\u0161ko prepoznatljiva rana \u010dija biopsija otkriva terminalnu fazu smrtonosne bolesti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hrvatska \u0107e sveu\u010dili\u0161ta narednih godina, o\u010dito, zjapiti poluprazna. Rezultat je to niza faktora koji se mogu svesti pod zajedni\u010dki nazivnik: improvizirana politika visokog obrazovanja zasnovana na interesnim skupinama. Na jesenskim upisnim rokovima na velikom je broju fakulteta i veleu\u010dili\u0161ta u Hrvatskoj ostalo puno slobodnih mjesta. \u0160tovi\u0161e, \u010dini se da se radi o rekordnoj godini \u2013 […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":29106,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[63],"theme":[458],"country":[38],"articleformat":[450],"coauthors":[47],"class_list":["post-29099","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-obrazovanje","theme-drustvo","country-hrvatska","articleformat-tema"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29099","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29099"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29099\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29143,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29099\/revisions\/29143"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/29106"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29099"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29099"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29099"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=29099"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=29099"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=29099"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=29099"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}