{"id":29070,"date":"2019-09-23T11:37:13","date_gmt":"2019-09-23T10:37:13","guid":{"rendered":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=29070"},"modified":"2019-09-23T11:40:26","modified_gmt":"2019-09-23T10:40:26","slug":"financial-times-u-misiji-spasavanja-kapitalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.bilten.org\/?p=29070","title":{"rendered":"Financial Times u misiji spa\u0161avanja kapitalizma"},"content":{"rendered":"\n

Me\u0111u \u010ditateljima lijevih politi\u010dkih sklonosti Financial Times<\/em> u\u017eiva pone\u0161to druk\u010diji status u odnosu na ostatak globalne poslovne \u0161tampe. Uobi\u010dajeno se smatra da na stranicama Financiala Timesa<\/em> vladaju\u0107a klasa ne la\u017ee sama sebi. Drugim rije\u010dima, tamo\u0161nji urednici i novinari se ne libe preispitivati uvrije\u017eene ideolo\u0161ke dogme poslovnog svijeta ili upozoravati na nepovoljne trendove i nepromi\u0161ljene politike. Dakako, sve u svrhu dugoro\u010dne stabilnosti kapitalisti\u010dkog poretka.<\/p>\n\n\n\n

Takva uloga, iskrene savjesti globalnog kapitalizma, oscilira u svojoj predanosti i rezultatima, ali je nedvojbeno dio imid\u017ea. To potvr\u0111uje i novi projekt prikladno nazvan: Nova agenda<\/a>. Radi se o profiliranju druk\u010dijeg novinarskog pristupa ekonomiji i politici \u010diji cilj nisu samo vjerodostojno izvje\u0161tavanje i uvjerljive analize. U Financial Timesu<\/em> su zamislili da budu vodi\u010d (prvenstveno kapitalistima) prema “novoj normalnosti”. Trenutnu politi\u010dko-ekonomsku situaciju karakterizaju kao obilje\u017eenu raznim poreme\u0107ajima i fragmentacijom. A kao protulijek navode i promoviraju druk\u010diji tip pona\u0161anja kompanija. Nije vi\u0161e dovoljno samo stvarati profit: nu\u017eno je stvarati profit sa (\u0161irom) svrhom.<\/p>\n\n\n\n

Poslovanje sa svrhom<\/h2>\n\n\n\n

Kompanije su se, tvrde u Financial Timesu<\/em>, proteklih desetlje\u0107a pona\u0161ale krajnje uskogrudno. Isklju\u010divi ciljevi su bili maksimizacija profita i isplata visokih dividendi dioni\u010darima. Financial Times<\/em>, naravno, ne osporava te ciljeve, smatra ih nu\u017enima, ali ne i dovoljnima za dugoro\u010dnu opstojnost. Naime, kao \u0161to vidimo u politi\u010dkim odjecima posljednjih godina: prerizi\u010dni su. A da bi se taj rizik smanjio, kompanije ne bi trebale u obzir uzimati samo neposredne i kratkoro\u010dne interese dioni\u010dara (shareholders<\/em>) ve\u0107 i interese svih sudionika (stakeholders<\/em>): od radnika preko kupaca do same planete. Uzimaju\u0107i u obzir cijeli socijalni metabolizam, vjeruju u FT-u, kompanije \u0107e raditi i u vlastitom, dugoro\u010dnom interesu.<\/p>\n\n\n\n

Nova misija FT-a o\u010dito je potaknuta pro\u0161lomjese\u010dnom izjavom<\/a> Business Roundtable<\/em>-a, najutjecajnijeg udru\u017eenja ameri\u010dkih kapitalista. Njihova “izjava o svrsi korporacije” zagovara promjenu u upravljanju korporacijama: ne vi\u0161e isklju\u010divo u interesu dioni\u010dara ve\u0107 i u \u0161irem (dru\u0161tvenom) interesu. I zasnovanu na du\u017eim vremenskim rokovima, a ne na kvartalnim izvje\u0161tajima. Lijevi su kriti\u010dari izjavu prokazali kao licemjernu i reklamnu, ali sama potreba ameri\u010dkog kapitala da se na taj na\u010din obrati javnosti o\u010dito ne\u0161to govori o politi\u010dkom i ekonomskom trenutku u kojem se nalazimo. <\/p>\n\n\n\n

Financial Times<\/em> je krenuo u razradu te nove “svrhe” poslovanja i zasad nam nudi \u0161est tekstova na \u010ditanje. I svi su dostupni, ne zahtijevaju pretplatu. Dva se izravno bave pitanjima “spa\u0161avanja kapitalizma od sebe samog” koja su na\u010deli ameri\u010dki kapitalisti u svojoj izjavi, dok se preostali bave politi\u010dkom snagom liberalizma, novim izazovima koji stoje pred centralnim bankama, poreznim politikama u svrhu redistribucije bogatstva i odgovornim reklamiranjem na dru\u0161tvenim mre\u017eama i platformama. Ti bi \u010dlanci trebali pomo\u0107i vlasnicima kompanija i menad\u017eerima da sagledaju \u0161iru sliku i da poslovanju pridodaju i dru\u0161tvenu svrhu koja \u0107e im zauzvrat osigurati dugoro\u010dnu politi\u010dku i ekonomsku stabilnost.<\/p>\n\n\n\n

Planiranje kapitalizma<\/h2>\n\n\n\n

Ovakvi i sli\u010dni poku\u0161aji dugoro\u010dnijeg “planiranja” ekonomije i uspostave kolektivnog interesa razli\u010ditih jedinica i frakcija kapitala, nisu novost u povijesti kapitalizma. Svaku relevantniju krizu pratili su sli\u010dni glasovi: bilo da se radilo o ekonomistima, politi\u010darima ili samim kapitalistima. No rijetko su ti glasovi bili efektivni kad nije bilo pritiska odozdo. Kako se osloniti na svijest i savjest pojedinih vlasnika kapitala? Za\u0161to bi se oni odlu\u010divali na vi\u0161e poreze, vi\u0161e pla\u0107e i razli\u010dite restrikcije u svrhu ubla\u017eavanje klimatskih promjena sami od sebe? I otkad se to poslovne odluke zasnivaju na moralu ili socijalnoj svijesti vlasnika kapitala? Ne uvjetuju li ih konkurentski pritisci? Ili oni radni\u010dki?<\/p>\n\n\n\n

Zamislimo i krajnje nezamislivi scenarij da ameri\u010dki poslodavci samoinicijativno i uz zajedni\u010dki dogovor uvedu tu dodatnu “svrhu” u vlastito poslovanje. Za o\u010dekivati je da \u0107e veliki broj kompanija izlo\u017eenih stranoj konkurenciju vjerojatno propasti zbog vi\u0161ih tro\u0161kova poslovanja. Tome se mo\u017ee, dakako, dosko\u010diti razli\u010ditim dr\u017eavnim subvencijama. No, ne\u0107e li se onda pobuniti kompanije koje ne dobivaju subvencije? Drugim rije\u010dima, uvo\u0111enje “svrhe” u poslovanje samo \u0107e rearan\u017eirati razli\u010dite interese pojedinih frakcija i jedinica kapitala. Dr\u017eava, taj imaginarni kolektivni kapitalist, uvijek nastoji balansirati izme\u0111u tih interesa: monetarnim, tarifnim, poreznim i subvencijskim politikama. I taj “balans” uvijek naginje na stranu pojedinih frakcija ili ekonomskih sektora.<\/p>\n\n\n\n

Svrha koja nadilazi kratkoro\u010dne profite nije, dakle, ni\u0161ta novo. Radi se zapravo o drugom imenu za socijaldemokratske politike 20. stolje\u0107a. Me\u0111utim, kao \u0161to smo napomenuli, klju\u010dni okida\u010d za njihovu implementaciju bilo je organizirano radni\u0161tvo. Kao i alternativa koja je postojala na Istoku, ma \u0161to o njoj mislili. Danas je stupanj organiziranosti radni\u0161tva na rekordno niskim granama. Iako pomaka ima, \u010dak i na ameri\u010dkom tlu, javlja<\/a> upravo Financial Times<\/em>. Ono \u0161to prili\u010dno pla\u0161i jest da se bur\u017eoaska \u0161tampa usu\u0111uje postavljati radikalnija pitanja nego, recimo, sindikati. Me\u0111utim, to nudi i nadu: ako je dru\u0161tveno prihvatljivo i politi\u010dki uvjerljivo preispitivati smjer kojim ide kapitalizam, onda nismo daleko od toga da ponovo postane prihvatljivo i uvjerljivo preispitivati sam kapitalizam. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Me\u0111u \u010ditateljima lijevih politi\u010dkih sklonosti Financial Times u\u017eiva pone\u0161to druk\u010diji status u odnosu na ostatak globalne poslovne \u0161tampe. Uobi\u010dajeno se smatra da na stranicama Financiala Timesa vladaju\u0107a klasa ne la\u017ee sama sebi. Drugim rije\u010dima, tamo\u0161nji urednici i novinari se ne libe preispitivati uvrije\u017eene ideolo\u0161ke dogme poslovnog svijeta ili upozoravati na nepovoljne trendove i nepromi\u0161ljene politike. […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":29073,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[454],"tags":[228],"theme":[455],"country":[459],"articleformat":[205],"coauthors":[90],"class_list":["post-29070","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-naslovnica","tag-ekonomija","theme-rad","country-svijet","articleformat-vijest"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29070","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=29070"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29070\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29076,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/29070\/revisions\/29076"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/29073"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=29070"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=29070"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=29070"},{"taxonomy":"theme","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftheme&post=29070"},{"taxonomy":"country","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcountry&post=29070"},{"taxonomy":"articleformat","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Farticleformat&post=29070"},{"taxonomy":"author","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.bilten.org\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcoauthors&post=29070"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}